dijamantni dvorac
31.08.2006., četvrtak
Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD)
|
Preko jednoga gospodina (kojemu se ovim putem zahvaljujem), saznao sam za ovo vrlo zanimljivo i hvale vrijedno društvo. Da je bar više takvih! Znam da postoji i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika. Moglo bi se i na drugim područjima, osnovati slična društva. Web stranica ovoga društva je HKDL Na njoj među ostalim piše i ovo: IZ STATUTA HKLD-a Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) osnovano je 16. veljače 1991. godine kao vjerska organizacija u krilu Katoličke crkve, okuplja liječnike, liječnike-stomatologe, farmaceute i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Ova načela njegovi članovi žele svjedočiti osobnim životom i stručnim djelovanjem pa se stoga stavljaju pod nebesku zaštitu Blažene Djevice Marije, koja se štuje kao Zdravlje bolesnih, i zagovor svetog Luke Evanđelista, zaštitnika liječnika (čl. 2) Sjedište Društva je u Zagrebu, Palmotićeva 31. Društvo ima svojstvo pravne osobe i uvedeno je u Registar udruga pri Ministarstvu pravosuđa RH. (čl. 3) Društvo izdaje svoje glasilo: Glasnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva kao registrirani stručni časopis, koji osim stručnih i duhovnih priloga sadržava i informacije o djelatnostima Društvima te društvene vijesti (čl. 4) Cilj je Društva da promiče kršćanska načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. U ostvarenju toga cilja Društvo će obavljati sljedeće djelatnosti: 1. poticati etičko-moralnu, zdravstvenu i stručnu izobrazbu svojih članova prema zahtjevima vremena i nauku Katoličke crkve 2. u djelatnost zdravstva unositi i vlastitim primjerom svjedočiti vrednote kršćanskog života 3. u postupku s bolesnim čovjekom njegovati duh istinskog služenja i poštovanja ljudske osobe 4. zauzimati se za primjenu razumnih i najboljih postupaka u čuvanju zdravlja, sprečavanju, prepoznavanju i liječenju bolesti te oporavku bolesnika 5. brinuti se za dostojanstvo liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika kao i za dolične i sigurne uvjete rada u njihovu zvanju 6. svojim stručnim znanjem po pozivu služiti učiteljstvu Crkve 7. promicati katoličke moralno-etičke stavove u medicinskoj znanosti i praksi. Društvo se ne bavi stranačkom politikom, sindikalnom djelatnošću ni djelatnostima s čisto materijalnim probicima. Na svojoj web stranici imaju zanimljive vijesti poput: Tinejdžerke se lakše nose s neželjenim trudnoćama nego s pobačajima Nova studija objavljena u časopisu Journal of Youth and Adolescence pobija dugogodišnju tvrdnju da je tinejdžerkama bolje napraviti pobačaj nego se nositi s neželjenom trudnoćom. Studija pokazuje kako adolescentice koje načine pobačaj pet puta češće imaju psihološke i emocionalne probleme nego one koje sačuvaju dijete. Studiju je vodila dr. Priscilla Coleman, psiholog-istraživač sa državnog sveučilišta Bowling Green. Coleman je, također, pronašla da su tinejdžerke koje su imale pobačaj umjesto da su očuvale trudnoću do poroda više od tri puta češće navodile kasnije poteškoće sa spavanjem, a devet puta češće navodile kasniju zlouporabu marihuane. Banka zubnih stanica U Austinu, Texas, upravo je otvorena banka dječjih zubi. Otvorila ju je tvrtka Bio Eden Inc. nakon američke studije iz 2003. godine koja je pokazala da neki dječji zubi, osobito ona četiri u sredini, sadrže terapijski interesantne matične stanice. Obitelj je škola humanizma Obitelj je prijelazna institucija između pojedinca i društva, i ništa je ne može u potpunosti zamijeniti. Ona sama temelji se na ponajprije dubokom međusobnom odnosu muža i žene, podržanom ljubavlju i međusobnim razumijevanjem. Stoga ona prima obilnu pomoć od Boga u sakramentu ženidbe koji podrazumijeva pravi poziv na svetost. Neka djeca dožive više trenutaka sklada i ljubavi svojih roditelja, nego onih nesklada i ravnodušnosti, jer ljubav između oca i majke nudi djeci veliku sigurnost te ih poučava ljepoti vjerne i trajne ljubavi. Obitelj je neophodno dobro narodâ, neizbježan temelj društva i veliko blago supružnika kroz čitav njihov život. To je nezamjenjivo dobro za djecu koja moraju biti plod ljubavi, potpunog i velikodušnog darivanja roditelja. Usto, obitelj je škola humanizma, te omogućuje čovjeku da raste dok ne postane doista čovjek. U tom smislu, iskustvo da ih roditelji ljube, daje djeci svijest o njihovu dostojanstvu. Začeto stvorenje mora biti odgajano u vjeri, ljubljeno i zaštićeno. Djeca, skupa s temeljnim pravom na rođenje i na odgoj u vjeri, imaju i pravo na dom koji će kao uzor imati onaj nazaretski, te pravo da budu očuvana od svih prijetnji i opasnosti. Želim se sada obratiti bakama i djedovima, tako važnima u obiteljima. papa Benedikt XVI. |
28.08.2006., ponedjeljak
Propovijedi na Veliku Gospu
|
Blagdan Velike Gospe je prošao, no tek nedavno pročitao sam dijelove govora hrvatskih nadbiskupa i biskupa. Ima zanimljivih pa sam odlučio pojedine citate objaviti. U ovim ljetnim mjesecima stječe se dojam da se nad Hrvatsku nadvila neka tamna noć duha. Sve se relativizira. Čini se kao da smo za zaradu spremni sve učiniti i sve dozvoliti. Što se sve ovih tjedana ne nudi i reklamira po hrvatskom Jadranu? Dakako, naši mediji svojim fotografijama, reklamama i reportažama daju svemu tomu zapaženi poticaj i doprinos. Postavlja se pitanje ukusa i dostojanstva. Ako je tebi svejedno, poštuj one koji žele držati načela. Potrebno nam je više jasnoće, odlučnosti i reda, ako želimo da nas i drugi poštuju. I danas su itekako aktualne riječi moga dragog prethodnika, blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića: »Ima istina od kojih se ne može odstupati. Ima granica na kojima se mora stati i položaja s kojih se ne smije uzmicati.« Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić na Mariji Bistrici Posjedovati nekretnine uvijek je značilo biti bogat, a ne posjedovati biti siromah. Zašto prodavati jeftino ono što će sutra imati daleko veću cijenu? Može li uopće tvoja djedovina imati cijenu? Ona je memorija tvojih pokoljenja, tvoje prošlosti, tvoga identiteta, tvoje svijesti. Ona je posvećena trudom i zalivena znojem tvojih predaka. Ona je svojevrsni napušteni rajski vrt u kojem si rođen, a iz kojega si pošao u svijet. Zašto je prodavati i tako osiromašiti tvoja buduća pokoljenja? Da li zbog stvarne životne potrebe ili možda zbog sebičnosti, konzumističke idolatrije i zatvorenosti u samo sadašnji trenutak. Nažalost tako se postupa kad se izgubi svijest i više se ne vjeruje u budućnost. Tada se stvara pogrešan kult sadašnjosti, imati odmah, sve, bez truda i samo za sebe. Da bi tvoji unuci imali budućnost potrebno je, brate i sestro, izaći iz vlastitog egoizma. Budi čovjek nade jer sadašnjost nije jedini prostor življenja! Zar doista želiš potrošiti i budućnost svojih sinova i unuka? Zar ih želiš učiniti strancima u svojoj sredini i iseliti ih u druge krajeve? A mnogi su i svoj život dali za ovu zemlju! Da, slobodan si, ali mudro i odgovorno postupi! Neka se tvojom djedovinom obogate tvoji unuci, a ne stranci! Neka se očituje tvoja dobrota na tvojim budućim pokoljenjima! Zato predaj, a ne prodaj! Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u Sinju Crkva je obrana onoga što zlo želi uništiti. Stoga su napadi usmjereni na čovjeka kao osobu i obitelj, zajednicu osoba, života, vjere i ljubavi. Božja slika obitelji, zajednica na kojoj počivaju Crkva i društvo, želi se poljuljati. Pokušava se 'zamijeniti' dotrajali oblik obitelji - kažu, tzv. tradicionalna obitelj. Nema tradicionalne obitelji! Postoji obitelj ili ne postoji! Postoji ono što je Bog usadio u prirodu ili ne postoji! Crkva će uvijek podržavati i braniti obitelj kao zajedništvo muškarca i žene koje daje nove živote. To je obitelj kakvu je Bog zamislio i Crkva propovijeda. Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u Škabrnji Mi ne možemo niti smijemo ostati nijemi, nemoćni i nezainteresirani promatrači. Mi moramo donijeti odluku, izabrati. Ovdje smo uz Mariju uznesenu da po njezinu primjeru izaberemo dobro, život. Đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić u Aljmašu Gdje su nestale krotkost i neznatnost, služenje i poniznost? Odbačene su, nažalost, i nema ih u upotrebi. A kad ih netko negdje preporuči, gleda ga se u čudu, ili proglašava »čudakom«. Pa ipak, njih bi trebalo oživjeti i vratiti u upotrebu. Jer, nedostatak služenja i skromnosti rađa sebičnošću koja onda nagriza obiteljsko i društveno zajedništvo. Potrebno je stoga vratiti vrednote skromnosti i služenja u naš obiteljski i društveni život, staviti ih na visoku cijenu i ne umarati u tomu odgajati djecu i mlade. Služiti drugomu i biti skroman ne znači biti jadnik siromah, nego očitovati zadovoljstvo onim bitnim i osnovnim, te biti sretan kada drugomu služim. Dubrovački biskup Želimir Puljić u katedrali Svjedoci smo maćuhinskog odnosa prema našem narodu. Neke jako zanimaju naše greške, ali ne zato da nam pomognu kako bismo ih se oslobodili, nego kako bi nas kaznili. Sve treba kazniti, i to za ono što oni kažu da je zlo i kada oni to kažu. Pojavio se kult tužiteljstva i mnoge je i iz naših redova zaposlio u svoju službu. To je onaj duh koji likuje kada kod drugoga otkrije slabosti, kada ih može staviti pod povećalo, kada može drugoga poniziti. Dakako da nisu tako osjetljivi za svoje grijehe. Kaže sveti Augustin: »Što su propali ljudi manje osjetljivi za svoje grijehe, to su znatiželjniji s obzirom na tuđe; ne gledaju što se može popraviti, nego gdje mogu ujesti.« Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogovića na Krasnu Treba nam, braćo i sestre, ne prestrašiti se, ne gubiti nadu i glavu, dušu i vjeru.., nego, iako smućeni i smeteni, zajedno s Marijom povjerovati Marijinom vjerom. Zato i ove godine molimo Majku Veliku, Gospu Vrpoljačku iz sve duše svoje: »Prati nas Majko u Božju radost, pomiluj dijete, poljubi mladost, / Prosvijetli Oca, ojačaj majku, Hrvatsku čistu (do)vedi Kristu." Šibenski biskup Ante Ivas u Vrpolju |
25.08.2006., petak
Čudotvorno Raspelo
|
Čudotvorno Raspelo je najznačajniji umjetnički spomenik što ga posjeduje Rijeka iz srednjeg vijeka. Predstavlja lik raspetog Krista, koji je na mukama na drvu križa izdahnuo i poklonio glavu, dok mu se tijelo, kao mrtav teret počelo savijati u koljenima. Riječko je raspelo bilo izrezbareno u drvu oko godine 1300. u nekoj umjetničkoj radionici u Njemačkoj, na Rajni ili u Wastfaliji, odakle je tko zna kojim vezama došlo do nas u Rijeku, da bi ovdje, izloženo na javnom mjestu, bilo stoljećima čašćeno. Riječka mjesna povijest pamti legendu kada se godine 1296. pod trijemom sv. Vida nakoliko riječkih građana kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, možda pripit, a razjaren što je u hazardnoj igri kockajući sve izgubio, teško je opsovao i svetogrdno se nabacio kamenom na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo svetogrdna ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Tako nam to priča riječka legenda. Glas o čudesnom događaju za čas se razglasio po gradu, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno počelo još više častiti. p.s. Znam da vas ima iz Rijeke i okolice, da li vi znate nešto o ovome? Vidio sam Čudotvorno Raspelo na poštanskoj marki, pa sam nakon toga pronašao tekst na stranicama o riječkoj katedrali. |
21.08.2006., ponedjeljak
Anđeo
|
Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete, ono je upitalo Gospodina: “ Kažu mi, da me sutra šalješ na Zemlju, ali mi nije jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe.” Ali dijete je bilo uporno: ” Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću? ” Bog se osmjehnuo: ” Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati, dobivat ćes njegovu ljubav i bit ćeš sretno biće! ” Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik? ”, a Bog ga nježno potapša po glavici i kaže: “Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš moći s ljudima razgovarati.” Dijete je bilo tužno: “ I što da radim kada ću htjeti s Tobom razgovarati? ” A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje: “Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti, a ja ćuti sve tvoje molitve.” “Tko će me štititi od loših ljudi? -“Tvoj Anđeo, po cijenu svog života! “ “Ali ja ću biti tužno dijete, jer te neću više moći vidjeti! ” Bog uzvrati osmjehom:” Ti ćeš imati svoga Anđela, koji će ti o meni govoriti i pripremati te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku.” Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska: “ Oh Bože, reci mi barem ime moga Anđela? “ - “Nije važno kako se zove, reci mu samo: Mama! ” |
19.08.2006., subota
Čestitam ti djevojko!
|
Na plaži u jednom dalmatinskom mjestu, pojavila se normalno odjevena djevojka. Privlačila je poglede svojom ljepotom. Sjela je za stol, otvorila papire i nešto radila. Do nje je došao stariji muškarac i pitao je : -Oprostite, gospodična , vi ste sigurno “vaga.” Nasmijala se na to i rekla: “ Ja sam čovjek, djevojka, a ne nikakva vaga!” – Mislim, pokušavam pogoditi u kojem ste znaku rođeni i u kojem podznaku. -A to vas zanima?! -Da, i pogodit ću. -Ne trudite se, sama ću vam reći: Rođena sam u znaku Isusa Krista, moga Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda! On je i moj podznak! -Ali, gospođice, vi ste u horoskopu… -Ja vam ne vjerujem u nikakve horoskope. Mene su moji roditelji odgojili u katoličkoj vjeri koja me uči da vjerujem u Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega i u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca…Ja se toga držim i po tome se trudim i živjeti. Moj vam je životni ideal Gospodin Isus, uzor majka Isusova, Marija, a moj znak je ovo! Pokazala je križić s medaljicom i Gospinim likom na njoj na svome lančiću oko vrata. Muškarac joj je pružio ruku : “Ja vam se divim! Želim vam sve najbolje u životu! Ostanite takvi kakvi jeste, budite dosljedni! Ja vam čestitam!” (Iz katoličkog časopisa “Marija”) |
17.08.2006., četvrtak
Kram u Novoj Rači
    Crkva Uznesenja Djevice Marije na Nebo. U toj crkvi sam kršten. Kad već stavljam fotke, ovo su male lastavice... ... i pomladak u mačjoj obitelji |
16.08.2006., srijeda
Moje pjesme, moji snovi
|
Jučer je na HRT 2 bio film pod tim nazivom. Nisam ga mislio gledati, no našao sam se u dnevnom boravku, malo pogledao i zainteresiralo me pa sam pogledao do kraja. Gledao sam ga i prije, ali ne u cijelosti, a tako je bilo i ovaj put, počeo sam gledati oko polovice. Iznenadila me kvaliteta filma. Glumci su odlični, radnja je zanimljiva, ima i ugodnog, ležernog humora, dijalozi su super! Ne sjećam se kad sam zadnji put gledao tako dobar film! Na televiziji i u kinu ima mnogo filmova, koji su plitki, jadni i nakon što ih pogledam, osjećam se plitko i razmišljam: “ Zašto sam uopće na to gubio vrijeme? ” Dok je ovaj film, vrijedan pažnje i baš sam se dobro osjećao! I ono što je posebno dobro: film se temelji na istinitom dogadjaju, i što je još bolje, glavni lik Georg von Trapp je rođen u Zadru, u Rijeci je pohađao Pomorsku školu! Georg von Trapp je primjer vrlo zanimljivog muškarca, pametan je, sposoban, odgovoran, vrlo principijelan, čovjek od riječi, a sa žeama je blag, nježan i osjećajan. Ne bi se bunio kada bi i ja bio takav. Bio je domoljub i nikako mu se nije sviđao uspon nacizma u njegovoj Austriji. Jedini u Salzburgu, nije objesio nacističku zastavu, a kada su odredili da bude u nacističkoj mornarici, nije želio u tome sudjelovati. Znao je, ako odbije da će to biti pogubno za njega, njegovu ženu i djecu, a prihvaćanje poziva se kosilo s njegovim moralnim principima pa je rješenje vidio u bijegu sa ženom i djecom u Švicarsku, koja je bila neutralna u ratu. Bijeg je bio jako težak, jer su ih otkrili, no ipak su uspjeli. Ljubavna priča u filmu je jako lijepa. Von Trapp i Maria pravi su par, zajedno funkcioniraju kao stvoreni jedno za drugo. Maria je vrlo draga, vesela, pametna, nježna žena, dobra u duši ,a djeca je jako vole. U filmu se može vidjeti austro-ugarski odgoj. S jedne strane je strog,a s druge strane na taj način djeca postanu pametni, sposobni, odgovorni ljudi. Makar bi takav u takav odgoj trebalo unijeti puno više ljubavi,što je Maria učinila. Takav odgoj dugo je bio prisutan u Austriji i Mađarskoj nakon raspada Austro-Ugarske. Npr. Mađari su imali odlične pedagoge, učitelje, koji su znali usaditi svojim učenicima moralne vrijednosti, izgrdaiti im karakter i potaknuti ih da razviju svoje talente na pravi način. Rezultat je toga da je Mađarska i danas prva država u svijetu po broju osvojenih Nobelovih nagrada, ako se broj nagrada podijeli s brojem stanovnika i prva je u svijetu po broju Olimpijskih medalja na Ljetnim olimpijskim igrama, ako se broj medalja podijeli s brojem stanovnika. mdv:Sveti Rok |
14.08.2006., ponedjeljak
Velika Gospa
|
Blagdan Velike Gospe, posebno mi je drag, jedan od najdražih dana u godini. Sutra ću biti u okolici Bjelovara, u mjestu Nova Rača, gdje je najveće proštenje (kram,kirvaj) u mojoj županiji. Tamo se nalazi velika,stara crkva posvećena Uzašašću Bl.Djevice Marije na nebo,što je drugi naziv za blagdan Velike Gospe. Imam baku i djeda u susjednom selu,pa sam tamo kao doma. Ljudi u tom kraju, žive za taj dan.To je ujedno i dan općine.Okupi se jako velik broj ljudi.toliko da svi ni ne stanu u crkvu.,mnogi ostanu i vani. Taj dan vidim mnoge rođake,koje jako rijetko vidim, jedne godine došli su rođaci iz Kanade, koje nikad prije nisam vidio. Prošle godine, vrijeme je bilo loše, nadam se da ove godine bude bolje. Blažena Djevica Marija je omiljena širom Hrvatske, na blagdan Velike Gospe,ima toliko mjesta gdje se sakupi mnoštvo ljudi poput: Marije Bistrice,Međugorja,Trsata,Aljmaša,Sinja i mnogih drugih mjesta. Marija ima posebno mjesto u ljudskoj povijesti, sadašnjosti,a imat će i u buducnosti.Njoj je povjerena vrlo odgovorna zadaća da rodi Isusa i brine se o Njemu. Mogla je odbiti, imala je slobodnu volju, ali je prihvatila i rekla : “Neka mi bude po Riječi tvojoj.” Negdje sam pročitao,da Bog nije izabrao Mariju zbog ljepote, ugleda ili talenta, nego zbog poslušnosti i odanosti. Ona je imala veliko povjerenje u Boga, vjerojatno mnogo toga nije razumijela, ali se pouzdala u Boga i prepustila se Njegovoj volji.Bilo joj je jako teško mnogo puta. Sam Isusov porod bio je težak,kada se rodio u štalici. Zamislite da vi dobijete dijete u štali, kakvi su to teški uvjeti. Nedugo nakon toga Marija je s Isusom i sv.Josipom morala bježati u Egipat,jer je Kralj Herod naredio da ubiju svu novorodjenu mušku djecu.Bojao se da mu Isus ne otme prijestolje. Put u Egipat je bio naporan,išli su pješke preko pustinje. U Egiptu su bili izbjeglice u stranoj i nepoznatoj zemlji, gdje je i jezik bio drugačiji. Kasnije je Marija propatila kad se Isus izgubio u hramu,nisu ga mogli naći tri dana. Zamislite kako se roditelji osjećaju kad im dijete nestane i nema ga tri dana! A kakve je tek boli Marija trpjela kad je Isus bio mučen,raspet i visio na križu! Kao da joj je mač probadao dušu. Mnogo je pretrpjela zbog Isusa,ali doživjela je i mnogo sreće. Marija je izuzetno lijepa žena. Kad se ukazala sv.Bernardici u Lurdu, rekla je (Bernardica) da je Marija tako lijepa, da jedva čeka da umre pa da je ponovno vidi! Ta ljepota vjerojatno proizlazi iz ljepote Marijine duše. Veselim se sutrašnjem danu, poslije Božića, Uskrsa i rođendana, to mi je najdraži dan u godini! |
11.08.2006., petak
Save Viktor
Dobio sam nedavno mail, s pozivom za pomoć dječaku Viktoru. Grupa ljudi, jako se trudi na mnogo različitih načina da pomogne Viktoru. Molim vas da pročitate ovaj tekst i pomognete na način na koji možete. Navedeno je više razlicitih načina. Viktor je šestogodišnji (rođendan mu je bio 4.8.) dječak iz Sarajeva,koji ima tešku bolest-tumor nadbubrežne žlijezde i treba ići na operaciju. Takvu operaciju nitko ne radi kod nas, pa mora ići u bolnicu u Njemacku. Tamo su obećali da će ga primiti, kada skupe 100 000 eura, operacija Ukupno košta 250 000 eura. Postoji cijeli niz ljudi, koji pomažu Viktoru i svatko novi je itekako dobrodošao.Do sada je skupljen dio potrebnog novca. Kako se može pomoći: 1. Šaljite dalje ovu poruku preko e-maila, posjetite web stranicu www.saveviktor.com i stavite link na svoj blog,internet stranicu da drugi posjete tu stranicu i saznaju više o Viktoru. Ako poznate nekoga na televiziji, na radiju, zamolite ga da napravi reportažu o Viktoru. 2. Ako živite u BIH,možete nazvati donacijski broj telefona 094/292 018 i darovati nešto novaca. 3. Možete uplatiti novac na žiro-račun Procredit banke: -za BIH 194-101-47547001-18 -izvan BIH (u eurima) 194-101-4754701282 4.U planu je humanitarni koncert u Zagrebu, pa dođite, kupnjom ulaznice pomažete Viktoru. Ne zna se još kada će biti koncert, ali vjerojatno će se ćuti u medijima. Trenutno, traže one koji su voljni nastupiti. Njihov slogan je :”Na ovom svijetu, postoje dvije vrste ljudi. Oni sa velikim srcem,spremni da pomognu djeci i oni drugi.” |
09.08.2006., srijeda
Sv. Edith Stein
|
Danas je blagdan sv.Edith Stein.Ona je novija svetica,izuzetno pametna žena, intelektualka,doktorica znanosti iz filozofije,koja je rođena kao Židovka,ali je slaba marila za vjeru i postala je ateistkinja,da bi u 31.godini obratila se,prešla na kršćanstvo,postala časna sestra karmelićka (to podsjeća pomalo na Editu Majić).Budući da je židovskog porijekla,nacisti su je deportirali u Auschwitz,gdje je ubijena. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je zaštitnicom Europe zajedno sa sv.Brigitom i sv.Katarinom Sijenskom.  Edith Stein (sv. Terezija Benedikta od Križa) rođena je 1891. godine u Wroclawu, u današnjoj Poljskoj, u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Nakon položenog doktorskog ispita iz filozofije postala je asistentica znamenitog njemačkog filozofa Edmunda Husserla. Ta filozofija bez filozofske problematike, bez metafizike, nije mogla zadovoljiti težnju Edith Stein za apsolutnim. Jedne večeri, kad je bila sama, uzela je iz prijateljičine biblioteke Život Svete Terezije Avilske. "Počela sam čitati, bila sam odmah očarana i nisam prestala dok nisam došla do kraja. Kad sam zatvorila knjigu, rekla sam sama sebi: 'To je istina.'" Sutradan je kupila Katolički katekizam i Rimski misal. Na Novu godinu 1922. primila je sveto krštenje i uzela ime Tereza - Hedviga. A ona je otišla u Bratislavu da priopći majci svoj prijelaz na katoličku vjeru. Kleknula je pred nju i rekla jednostavno: "Majko, ja sam katolkinja." Učinak tih riječi bio je potresan. Prijelaz Edithin na katoličku vjeru značio je za gospođu Stein najgore: otpad od vjere otaca, prekid sa svim tradicijama židovstva, duhovno otuđenje koje je neminovno imalo nastupiti između nje i njene kćeri. Ali poznavajući beskompromisni karakter Edithin uvidjela je da su svi prigovori, ljutnja ili proklinjanja uzaludni i u apsolutnoj nemogućnosti išta izmijeniti na stvorenoj situaciji, prekrila je lice rukama i počela plakati. Plakala je i Editha. Nježno je ljubila svoju majku i žao joj je bilo zadavati joj bol. Znala je da će odsada ona i majka biti dva svijeta koji se nikad neće moći razumjeti: tipični primjer sudbonosnog nesporazumijevanja između Crkve i Sinagoge, koje traje već dvadeset stoljeća, a koje u individualnim slučajevima dovodi do duboko tragičnih zapleta. Ipak, nije došlo do potpunog prekida između Edithe i njezine majke. Jedna gospođa, koja je dobro bila upoznata s obitelji Stein, tumači to ovako: "Ja sam osvjedočena da je promjena koja se dogodila s Edith i koja je kao nadnaravna sila odsijevala iz čitavog njenog bića, morala razoružati i gospođu Stein. Kao bogobojazna žena osjećala je ona, a da to nije ni shvaćala, ono nešto sveto, što je izbijalo iz njezine kćerke, pa iako je njezina bol bila izvanredno velika, uviđala je jasno svoju nemoć da se bori protiv tajni milosti..." Godine 1933. ušla je u karmelićanski samostan u Kölnu i uzela ime sestra Terezija Benedikta od Križa. Pet godina kasnije bježi pred nacistima u Nizozemsku, odakle je 1942. godine deportirana u nacistički koncentracijski logor Auschwitz gdje je ubijena iste godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1998. svetom, a 1999. suzaštitnicom Europe. |
07.08.2006., ponedjeljak
Domovino,u srcu te nosim!
|
Prošao je Dan domovinske zahvalnosti (ili kako se već zvao).Premalo je bilo događaja,proslava,za većinu ljudi to je bio dan kao i svi drugi.Jedan od razloga je što se prečesto mijenjaju nazivi i datumi blagdana,pa mnogi više ni ne znaju ni što se ni kada slavi.S druge strane,ima onih kojima nije jako stalo do domovine,oni prije pitaju što će domovina učiniti za njih,nego što će oni učiniti za domovinu. Domovinu čine svi ljudi koji u njoj žive,prirodne ljepote,kulturne znamenosti,povijest…Normalno je da čovjek voli svoju domovinu,da je poštuje i pridonosi njenom napretku.Ta ljubav mora biti takva da se poštuju i tuđe domovine.Velik broj Hrvata voli svoju domovinu,no ima i onih,koji su ravnodušni prema njoj ili je možda i ne vole.To se može primijetiti u televiziji i u novinama i žalosno je. Sjećam se prije par godina,kako su Mađari u svojim novinama napisali,kako bi im mi mogli biti uzor,kako se voli svoja domovina.Napisali su kako se kod nas može na mnogo mjesta,vidjeti hrvatske zastave,nacionalni simboli,čuti hrvatske pjesme na radiju,dok kod njih je to rijetkost, češći su američki simboli i strane pjesme nego njihovi.U međuvremenu smo mi postali,sličniji njima. Ono što je hrvatsko, često je zapostavljeno i nije dovoljno vrijednovano.Kada je nešto strano,smatramo to odmah boljim,makar nije uvijek tako.Trebaju kod nas biti zastupljene i druge kulture,trebamo biti otvoreni prema strancima,ali to mora biti umjereno,tako da ne šteti našoj kulturi.Imamo priliku,kako se približavamo Europskoj Uniji da više saznaju za nas,izvan naše domovine.Imamo mnogo toga,čime možemo obogatiti druge narode,pa kada drugi kod nas izvoze svoje proizvode,kulturu i pamet,trebali bi se više potruditi,da budemo konkuretni njima,da mi izvozimo kod njih našu kulturu,proizvode...Toliko toga je vrijedno u Hrvatskoj,za što stranci nisu nikada ni čuli,premalo se zna za nas u Europi,premalo se prezentiramo,pa smo za mnoge nepoznanica,misle da kod nas nema tople vode,da živimo kao u Africi ili da je još rat. Imamo predivnu domovinu,trebamo je poštivati, čuvati,popravljati što ne valja.Generacije i generacije Hrvata su živjeli u tuđim državama,jer Hrvatska nije bila samostalna.Što bi oni dali,da su na našem mjestu,mi to ne znamo dovoljno iskoristiti. Da smo sami birali,teško da bi mogli izabrati ljepšu domovinu,ljepše more,ljepšu prirodu,pa trebamo biti zahvalni Bogu na tome i učiniti što možemo da naša domovina raste,cvjeta i napreduje. mdv:Egidije Bulešić |
06.08.2006., nedjelja
Preobraženje Gospodinovo
Današnji blagdan.U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, "lice mu zasja kao sunce" (Mt 17,2), a "njegove haljine postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji" (Mk 9,3). "I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji. Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte! U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli" (Lk 9, 30-36). Pius Parsch se pita što nam blagdan Preobraženja želi reći te nabraja četiri poruke. Prva je da sa poštovanjem punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. I današnji je blagdan dan koji nas podsjeća na Krista Kralja. To se očito vidi u Časoslovu Božjega naroda kad nas Crkva u antifoni pred Jutarnju poziva: "Dođite, poklonimo se Višnjem kralju Slave!" Druga je da u Isusovu preobraženju gledamo sliku i našega preobraženja, "kad on, Krist, iz zemlje uskrisi mrtve i ovo naše smrtno tijelo suobliči slavnome tijelu svome". Treća je poruka moralne prirode, a sastoji se u tom da u svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano nastojimo produhovljivati - voditi duhom - da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim. Četvrta je napokon poruka da mi imamo i sakramenat preobraženja. To je Euharistija. U misnoj nam se žrtvi očituje i nalazi u našoj sredini preobraženi, proslavljeni Gospodin, a u pričesti primamo "sjeme preobraženja". župa Vela Luka.hr Preporučujem moj drugi blog |
04.08.2006., petak
Gospa Snježna
|
Rimski patricij Ivan i njegova supruga,bili su jako bogati.a nisu imali djece,pa su željeli sagraditi crkvu u čast Blažene Djevice Marije.Htjeli su biti sigurni,da je to u redu,pa su se molili da dobiju neki znak.I tako je u noći,5.kolovoza usred ljeta pao snijeg na brežuljku Eskvilinu u Rimu.To se dogodilo u V.stoljeću. Sagrađena je bazililika za vrijeme pape Liberija,pod imenom Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika).Uz to bazilika se zove i Sancta Maria ad nives" - Snježna Gospa.Na našoj obali ima nekoliko crkvica posvećenih Gospi Snježnoj ili kako neki kažu Gospi od Sniga.Zove se i "Sancta Maria ad praesepe" - Gospa od jaslica, jer je u njoj već koncem IV. stoljeća načinjena špilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus.  Bazilika Santa Maria Maggiore jedna je od četiri velike bazilike u Rimu te najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu. Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. U crkvi je grob sv.Jeronima,velikog sveca koji je rođen u Dalmaciji u rimsko doba i koji je prvi preveo Bibliju na latinski jezik. U toj bazilici svoju je prvu sv.misu služio kardinal Alojzije Stepinac te papa Pio XII. i sv.Ignacije Lojolski.   p.s.Otvorio sam još jedan blog koji će biti specijaliziran za životopise mladih svetaca.Ovaj blog ću i dalje pisati,a onaj povremeno,otprilike jednom tjedno.Zove se mladi duhovni velikani. |
03.08.2006., četvrtak
Bl.Augustin Kažotić
Blaženik,redovnik dominikanac,zagrebački biskup,začetnik humanizma u sjevernoj Hrvatskoj,govornik i znanstvenik,bio je najuglednija hrvatska ličnost 14.stoljeća..Blagdan mu je 3.kolovoza. Poznat je izvan Hrvatske,ali često pod drugim imenima: Augustine Gazotich,Agostino Kazotic i Agostino Gasotti. Bl. Augustin je rođen oko godine 1260. u Trogiru.Zaredio se u Splitu.Kao dominikanac studirao je u Parizu. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. U Zagrebu je bio vrlo djelatan.Utemeljio je katedralnu školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medusobnim sporovima.Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim ugarsko-hrvatskim biskupima uživaše velik ugled. Nakon posjeta papi u Avignon (1318.), nije se više smio vratiti u Zagreb. Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu Svete Marije, Luceri, gdje je umro godine 1323., na glasu svetosti.Pokopan je u Luceri. Carlo Sisto piše da su »Hrvati uzalud pokušavali kradom oteti blaženikovo tijelo« – pa nastavlja: »Narod ga je poradi brojnih čudesa što ih izvedoše njegove relikvije, medu ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje g. 1702. službeno potvrdio papa Klement XI.,proglasivši ga blaženim.U novije vrijeme opet je sve ispitano pa ima nade da se proglasi svetim.« Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Kažotić je prvi Hrvat koji se ozbiljnije dovodi u vezu s glazbenom umjetnošću. U povijesti je prvi poznati glazbenik u svojstvu organizatora crkvenog pjevanja i tvorca tzv. zagrebačkog obreda.  »Malo je naših ljudi u srednjem vijeku doseglo popularnost i ugled trogirskog dominikanca i zagrebackog biskupa Augustina Kažotica. Papa Benedikt XI. i Ivan XXII., napuljski kralj Robert I. Anžuvinac i kalabrijski vojvoda Karlo, slikar Tomaso da Modena, historicari Opicinus de Canistris, Galvano Fiamma, Bernard Gui i Miho Madijev, Augustinovi suvremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovjednika i ucenjaka s naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjecanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama. (Franjo Šanjek)« U Riznici zagrebačke katedrale nalazi se relikvijar-moćnik s humeralom-naramenikom bl. Augustina Kažotića. Humural je 1692. darovao beneventski nadbiskup, kardinal Vincencije Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII. (1724.-1730.). Biskup A. I. Mikulić je humeral iz Kaloče donio osobno u Zagreb i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu srebrom, s poprsjem bl. Augustina Kažotića te natpisom: “SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS”. Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima.  Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje (npr. u Vugrovcu). Povijesničar Baltazer Krčelić, kanonik, piše da je 1312. g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru bl. biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je svima poznati "Manduševac". “Sveti biskupe Augustine, diko Trogira, svjetlosti Zagreba, slavo hrvatskog naroda, brani svoje štovatelje pomoćima nebeske milosti!” p.s.Otvorio sam još jedan blog koji će biti specijaliziran za životopise mladih svetaca.Ovaj blog ću i dalje pisati,a onaj povremeno,otprilike jednom tjedno.Zove se mladi duhovni velikani. |
