Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete, ono je upitalo Gospodina: “ Kažu mi, da me sutra šalješ na Zemlju, ali mi nije jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?”
Bog je odgovorio: “Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe.”
Ali dijete je bilo uporno: ” Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću? ”
Bog se osmjehnuo: ” Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati, dobivat ćes njegovu ljubav i bit ćeš sretno biće! ”
Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik? ”, a Bog ga nježno potapša po glavici i kaže: “Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš moći s ljudima razgovarati.”
Dijete je bilo tužno: “ I što da radim kada ću htjeti s Tobom razgovarati? ”
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje: “Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti, a ja ćuti sve tvoje molitve.”
“Tko će me štititi od loših ljudi? -“Tvoj Anđeo, po cijenu svog života! “
“Ali ja ću biti tužno dijete, jer te neću više moći vidjeti! ”
Bog uzvrati osmjehom:” Ti ćeš imati svoga Anđela, koji će ti o meni govoriti i pripremati te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku.”
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska: “ Oh Bože, reci mi barem ime moga Anđela? “ -