dijamantni dvorac
30.06.2006., petak
Križ je bračna postelja
|
Kako sv. Augustin reče prije nekih 1600 godina, Križ je bračna postelja na kojoj je Krist izvršio svoje sjedinjenje s čovječanstvom. Mi smo zaručnica. Mi moramo biti na istoj bračnoj postelji sa Zaručnikom. Mi moramo biti sjedinjeni s Njime. To znači da moramo s Njime biti rukama i nogama pribijeni, sjedinjeni na Križu, raspeti viseći izmedju neba i zemlje. Moramo biti podignuti sa zemlje da možemo biti sjedinjeni s Njime koji je tri puta podignut sa zemlje da nas privuče k sebi. Ovo je put duhovnog života. Ako ne želimo imati udjela u Križu Kristovom, ako ne želimo prihvatiti moć, vlast i slavu Svetog Križa koju on zadobiva samo po Onome koji je na njemu raspet, tada nemamo udjela u životu, jednako kao i kod slučaja zaručnice koja ne bi imala udjela u bračnom činu. Kako se onda može nazivati zaručnicom? Kako tu može nastati život? Ako nema sjedinjenja izmedju zaručnice i zaručnika, nema ni života. Ako želimo postići vječni život, božanski život u našim dušama, postoji samo jedan način da to postignemo, i to preko sjedinjenja s našim Zaručnikom, Zaručnikom naših duša - sjedinjenja s Njime na Križu. On se ponizio uzevši lik sluge, govori sv. Pavao, postavši poslušan sve do smrti na Križu. Mi se moramo poniziti, ali čineći to bit' ćemo uzvišeni, podignuti. Bit ćemo uzvišeni pobožanstvenjujući se, imajući udjela u božanskoj naravi, postajući poslušni sve pod cijenu života, života po Križu. Sv.Ivan od Križa HR Karmel p.s. Na bloguVjerovati Radosti nalazi se molba za pomoć bolesnoj djevojčici Gloriji iz Istre |
28.06.2006., srijeda
Sv.Petar i Pavao
|
Sv.Petar Bio je ribar, jednostavan čovjek poput nas, vjernik židovske vjere, ali bez nekog iskustva vjere. Petra je Isus zapazio, čvrsto uzeo za ruku i rekao mu: »Pođi za mnom…učinit ću te ribarem ljudi.« Petar se dugo opirao Isusu, nije prihvaćao ono što Isus govori. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se. Postao je jedan od dvanaest apostola,kao i njegov brat Sv.Andrija.Zvao se Šimun,dok ga Isus nije prozvao Petar što znači Stijena i postao je stijena na kojoj je Isus sagradio Crkvu.Bio je rimski biskup i prvi papa. Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha i iskustva vjere te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. Zbog tog iskustva, mogao je liječiti bolesnike; ljudi su bolesnike iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih, i bili bi izliječeni. Iskustvo Duha Svetoga dalo je Petru snage da izdrži sve nedaće i progonstva. Bio je bačen u tamnicu, Herod ga je htio drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe.No, Petra je anđeo vezanog lancima između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega, te je Petar otišao iz Jeruzalema i tako se spasio. Petar je kasnije stalno molio. Ljubiti Boga i čovjeka, ali ne samo živeći za njih, nego i umirući za njih. To su pokazali i Petar i Pavao. Petar je imao odlučnosti otići u Cezareju rimskom građaninu, nežidovu Korneliju, ući u njegovu kuću, makar to po židovskom zakonu nije smio, te mu navijestiti Isusa. Ubili su ga 64.g, u Rimu,nije htio umrijeti na križu jednako kao Isus,jer se smatrao nedostojnim toga,pa je tražio da križ okrenu naopako,što su i učinili. Obični ribar došao je na visoko dostojanstvo, čast i slavu, da ga dvijetisućegodišnje kršćanstvo poštuje, vjeruje mu i ljubi ga.Bog bira ponizne,a silne zbaci s prijestolja. U Hrvatskoj postoji mjesto u Istri,Sv.Petar u Šumi,gdje pavlini imaju samostan.Po Sv.Petru nazvani su svjetionici i naselja na Jadranu. Zaštitnik je Crkve,Rima,papa,ribara,pekara,mesara,graditelja mostova,urara,postolara,gladnih,zidara,brodograditelja i mnogih mjesta širom svijeta. Sv.Pavao Pavao rodjen je u Tarzu u današnjoj Turskoj.Prvo se zvao Savao,bio je židovski student Talmuda.Mrzio je kršćane, čak je pomogao pri ubojstvu Sv.Stjepana.Na putu u Damask da uhiti grupu kršćana,oboren je sa konja na pod,oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi : ”Salve,zašto me progoniš ?” To iskustvo je na njega tako utjecalo da se obratio na kršćanstvo. Tada je Pavao upitao: »Gospodine, što hoćeš da činim?« Isus mu je rekao neka primi krštenje i slijedi njegove stope. Pavao je to učinio, progledao, dao se krstiti i počeo naviještati vjerno po Maloj Aziji sve do Grčke i do blizine naših krajeva, a na kraju dospio i u Rim, gdje je smrću svjedočio za Isusa iz Nazareta. Nije žalio života, jer je bio svjestan koliko mu Isus znači. Pisao je: »Znam kome sam povjerovao«. »Meni je živjeti Krist, a smrt samo dobitak«, kaže on. »Znam kome sam povjerovao« - to je Pavao živio. Iskustvo pred Damaskom, iskustvo krštenja, a onda iskustvo u pustinji damaščanskoj i u dugoj molitvi, iskustvo prve Crkve, prijateljstvo vjernika Barnabe, a onda razgovor s apostolima u Jeruzalemu, i napokon iskustvo koje je dobivao propovijedajući Božju riječ i videći kako se ljudi obraćaju, te kako su mnogi bili izliječeni njegovom molitvom i vjerom, sve mu je to dalo snagu da bude ponosan do kraja što je smio biti Isusov učenik. Pavao je molio danonoćno. Imao je iskustvo Boga i dar jezika, proročku vi čudesnu snagu, te je propovijedao najprije Židovima, a kada oni nisu poslušali, poganima, makar to po židovskom zakonu nije smio. Pavao je znao da nas je Krist uveo u slobodu. Ali ne u slobodu za zlo, nego od zla, da pobjeđujemo zlo, Zloga i nečovještvo, te da živimo ljepotu, plemenitost i draž pravde, ljubavi i povjerenja. Pavao je bolovao od neke bolesti, koju on naziva "trn u tijelu". Triput je molio Gospodina da ga oslobodi toga. Ali mu Gospodin reče: "Dosta ti je moja milost, jer se snaga u slabosti usavršuje." Pavao je dobro poznavao apostolat patnje. Zato i veli: "Uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima i tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak." Odrubili su mu glavu mačem, 65.g. u Rimu. Sveti Pavao je mogao ostati običan, mali teolog u židovskom narodu. No, on je povjerovao Isusu i stekao iskustvo vjere, te postao veličanstveni teolog, čudesni čovjek kojeg slijede tisuće, vjeruju mu i časte ga. Od ubojice i protivnika postao je čovjek ljubavi, povjerenja i praštanja. Najveći evangelizator i misionar svih vremena.Napisao je mnoge poslanice iz Novoga Zavjeta. Zaštitnik je pisaca,novinara,glasnogovornika,biskupa,misionara,proizvodjača šatora,protiv zmijskog otrova,članova pokreta Cursillo,grada Rima,Malte i mnogih drugih mjesta širom svijeta. (velik dio teksta potječe od Tomislava Ivančića,mali dio od Celestina Tomića i jedne američke web stranice o svecima) Hvalospjev ljubavi Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Sv.Pavao |
26.06.2006., ponedjeljak
Sv.Ivan Krstitelj
|
Sv.Ivan Krstitelj je svetac kojeg nam je sam Isus dao za uzora,pohvalivši ga pred mnoštvom.”Kažem vam:medju rodjenima od žene nitko nije veći od Ivana. (Lk,7,28)» Sv.Ivan Krstitelj je jako poštovan u kršćanskom svijetu.U srednjem vijeku,njegov blagdan zvali su »ljetni Božić«.U čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale. Zaštitnik je pjevača,glazbenika,krojača,kožara,krznara,vunara,remenara,gostioničara, nožara,brusača,zatvorenika,osudjenih na smrt,uzgajivača ptica,oboljelih od epilepsije,krštenika,Malte,Jordana i velikog broja gradova širom svijeta. U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta Sv.Ivan Zelina,Sv.Ivan Žabno (kraj Križevaca),Ivanec,Ivanić-grad,Ivanska (kraj Bjelovara),Ivankovo (kraj Vinkovaca) i vjerojatno još neka mjesta. U Mariji Bistrici,nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom. U Bosni i Hercegovini,u mjestu Podmilačje kraj Jajca postoji veliko svetište Sv.Ivana Krstitelja. Bilo je godina kada je na njegov blagdan dolazilo i sto tisuća ljudi,sada oko četrdeset tisuća.Datira, koliko se zna, iz 15. stoljeća.Turci ga nisu uspjeli srušiti,ali Srbi jesu 1.ožujka 1993.g.Postavili su 5 tona eksploziva i sravnili je sa zemljom.Toliko je bila detonacija,kao da je bio potres,zemlja je podrhtavala,slapovi rijeke Plive su nakratko presušili u 6 km udaljenom Jajcu,digao se veliki crni oblak pun prašine,sipila je crna kiša.Ali,dogodilo se čudo,dva kamena kipa Sv.Ivana Krstitelja,bila su posve neoštećena,kao i dio oltara na koji se stavljaju kipovi.Ostalo je bilo usitnjeno u sitne kamenčiće. (Večernji list,19.veljače,2006.) Uskoro će se graditi nova crkva po idejnom projektu poznatog slovenskog arhitekte Marka Mušiča iz Ljubljane. Molitva sv. Ivi za djecu Dobri sv. Ivo, blagoslovi i štiti naše obitelji, čuvaj ih u ljubavi i slozi obaspi ih vremenitim i vječnim dobrima i udalji od njih svako zlo. Blagoslovi našu djecu, štiti njihovo zdravlje potičući ih na dobro i ne dopusti da izgube vjeru i čistoću života. Učini nas sposobnima da ih razumijemo i da im prednjačimo riječju i primjerom. Neka uvijek teže za uzvišenijim idealima i neka u životu ostvaruju svoj ljudski i kršćanski poziv. Amen. Molitva sv. Ivi za bolesnike Svemogući vječni Bože vječno spasenje vjernika. Zazivamo pomoć Tvoga milosrđa za ove bolesne,sluge Tvoje. Vrati im zdravlje i neka po zagovoru Sv. Ive dospije moja molitva do tvoga milosrđa. Po Kristu Gospodinu našemu.Amen Životopis: Roditelji, otac Zaharija i majka Elizabeta, bijahu u poodmakloj dobi, bez djece, i kad su izgubili svaku nadu da će ih imati, Bog im najavljuje rođenje sina. Elizabeta je rodjakinja Blažene Djevice Marije i njoj je Marija išla u posjet sa Isusom u utrobi.Tada je na Elizabetu djelovao Duh Sveti i ona povika iz svega glasa:Blagoslovljena ti medju ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!Tada je i Elizabeta bila trudna i osjeti dijete (Sv.Ivan) kako se miče. Ivan Krstitelj, u svojoj osobnoj vrijednosti i povijesnom djelu, jest Božji dar (ime Ivan znači upravo to) ne samo roditeljima nego svim ljudima svih naroda i vremena. Zato se i naziva čovjek poslan od Boga (Iv 1,6). Ivan odlazi u pustinju da ondje započne dugotrajnu pripravu za svoj životni put.Boravak u pustinji, grubo odijelo od devine kože kojom se Ivan odijevao, hrana koju je uzimao, bili su vidljivi znaci unutrašnje promjene: pošao je životnim putom koji traži odricanje od lagodna življenja i sebičnih materijalnih interesa, ali budi u čovjeku oduševljenje za više ideale duhovnog života u junačkoj službi pravdi i istini, vjernosti i ljubavi. To su ideali bez kojih se zrela ličnost i zdravo društvo ne mogu ni zamisliti. Ivan je neumorno propovijedao. Sve što je Ivan govorio narodu bila je samo neophodna priprava za Isusovo naviještanje Radosne vijesti. Drugi oblik Ivanova javnog djelovanja bilo je krštenje – krštenje obraćenja. Po tom je i nazvan Ivanom KRSTITELJEM. On sam kaže da je njegovo krštenje obraćenja krštenje vodom, a Isusovo krštenje je krštenje Duhom Svetim. Kad je Isus stupio pred Ivana i zaželio da ga on krsti, nalazio se na početku svoga javnog djelovanja.U svom krštenju on je slobodno, konkretno i nedvosmisleno potvrdio svoju odanost i vjernost Bogu, i to u svim životnim situacijama, ostavši poslušan sve do smrti. Dok je Ivan krstio Isusa, opazio je kako …siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba. Uto dođe glas s neba: «Ti si Sin moj - ljubljeni koga sam odabrao!» (Lk 3, 22). Ovaj znak Bog je dao Ivanu da po njemu prepozna Isusa kao Spasitelja. Zato je Ivan, kad je vidio ovaj znak što mu ga Bog bijaše obećao, mogao sutradan vidjevši Isusa pokazati rukom na njega te ga radosno i svečano predstaviti svijetu: Evo Božjeg Janjeta koje uzima grijehe svijeta! Ovo je onaj za koga vam rekoh : Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene (Iv 1,30) S neodoljivom snagom prodirao je Ivanov govor do zadnjih kutaka srca i u ljudima lomio posljednja uporišta tame i zlobe.Odvraćao je zanimanje ljudi od sebičnih materijalnih interesa i usmjeravao ga prema sve većem čovjekoljublju i onim pitanjima o kojima ovisi konačna sudbina pojedinaca, naroda i svega svijeta u vremenu i vječnosti. Kralj Herod zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odbrubiti glavu,jer mu je prigovorio zbog preljuba.Relikvije mu se čuvaju u crkvi Sv.Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj. p.s. osnovan je zajednički katolički blog Vjerovati Radosti.Tko želi može sudjelovati i objavljivati tekstove na tom blogu.Ako želite dobiti lozinku,pošaljite mi mail.Javite ako želite da vaš blog bude na popisu linkova. |
25.06.2006., nedjelja
Prečisto Srce Marijino
|
Marija se ukazala u Fatimi,u Portugalu,1917.g. i medju ostalim poručila da Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu.Onom tko to prihvati,obećala je spasenje,a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim je Marija okitila Njegovo prijestolje. U srpanjskoj tajni Marija je rekla:”Tražit ću posvećivanje Rusije mom Prečistom Srcu i primanje pokorničke pričesti pet prvih subota (u mjesecu).» Sestri Luciji,Marija je pokazala svoje srce ovijeno trnjem i uputila riječi: «Imaj sažaljenja prema Srcu svoje Presvete Majke,izbodeno trnjem,što ga svaki trenutak u njega zabadaju nezahvalni ljudi,a nema nikoga tko bi ga pokorom izvlačio!» «Barem ti me pokušaj utješiti i poruči da svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu zaredom ispovijede,pričeste,izmole krunicu i 15 minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice,a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu,obećajem svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!» Pet subota,a ne sedam ili devet,jer postoji pet oblika uvreda i psovki koji se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu:psovke protiv Bezgrješnog začeća,psovke protiv njezinog Djevičanstva,psovke protiv Božanskog majčinstva,zajedno s odbijanjem da je se prizna za Majku svih ljudi;javni pokušaji usadjivanju u srca djeceravnodušnost,prijezir i konačno mržnju prema ovoj Bezgrješnoj majci i direktno vrijedjanje Srca Marijina na Njenim svetim slikama. Marija je poručila sestri Luciji da Bog traži od pape da sa svim biskupima svijeta,učini posvetu Rusije presvetim Srcima Isusa i Marije,na taj način je spašavajući (Rusiju od posljedica komunizma). No,papa i njegovi nasljednici nisu to učinili,zbog sumnje u realnost,makar je bilo djelomičnih posvećenja. Papa Ivan Pavao II. učinio je dvije posvete svijeta Prečistu Srcu Marijinu,u Fatimi 13.svibnja 1982.g. i u Rimu 25.ožujka 1984.g.,pozivajući biskupe da mu se pridruže. Time je vjerojatno konačno to učinjeno,makar neki misle da nisu ispunjeni svi zahtjevi. Zanimljivo je da 5 godina nakon toga došlo do sloma komunizma u Rusiji i dalje u tadašnjim komunističkim državama,uključujući i naše prostore. Na slici piše: Why isn’t the Mother of God being obeyed as She should be? The attempt to thwart the most important single event of the 20th Century. Rev. Fr. Fabrice Delestre Osobna posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu Presveta Djevice Marijo,Majko i Kraljice moja,tvojemu Bezgrješnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće:svoje misli,riječi i djela.Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada sada iu vječnosti na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrješna moja Majko,pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju.Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga!Neka se u meni i u svemu vrši volja Božja!Amen! (S dopuštenjem crkvenih vlasti,1983.g.) Bezgrešna Kraljice mira ,moli za nas! Slatko Srce Marijino,budi spasenje moje! Neokaljano Srce Marijino,moli za nas! Neokaljano Srce Marijino,vodi nas k Isusu! Djelo zadovoljštine Bezgrješnom Srcu Marijinu Presveta Djevice i preljubazna Majko Isusova i Majko naša!Puni djetinje ljubavi i saučešća dolazimo k tebi sa željom da te svojom ljubavlju i zahvalnošću utješimo i zadovoljimo ti za sve uvrede,kojima zaslijepljeni grešnici probadaju Majčinsko Srce tvoje.Oprosti svim bijednim ljudima,a i nama koji smo takodjer toliko puta vrijedjali tebe i Božansko Srce tvoga Sina. Primi našu zahvalnost,našu vjeru,naše pouzdanje i našu ljubav za sve one,koji su ti nezahvalni,koji su nevjerni,koji se ne uzdaju u te i ne ljube te.Da zadovoljimo za te uvrede i nezahvalnosti,rado primamo iz Božje ruke sve životne poteškoće i žrtve i sve to prikazujemo tvom Bezgrješnom Srcu za obraćenje grešnika.Otvori nam probodeno Srce svoje,da u njemu nadjemo utočište i spas.Učini,da ne vrijedjamo više dragoga Boga,koji je već previše uvrijedjen.Daj da po zaslugama tvoga Srca,ostanemo uvijek vjerni tvojemu Božanskom Sinu i da nasljedujemo tvoje Bezgrješno Srce u čistoći,u poniznosti,u dobroti,u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.Bezgrješno Srce Marijino,budi nam utočište sada i na času smrti naše.Amen. Postoji web adresa The Fatima Network gdje možete naći mnoštvo podataka o ukazanju Majke Božje u Fatimi. |
23.06.2006., petak
Blagdan Presvetog Srca Isusova
|
Štovanje Presvetog Srca Isusova proširilo se nakon Isusove objave Sv.Mariji Margareti Alacoque 1669.g. Papa Pio XII. ustanovio je da je štovanje Presvetog Srca Isusova suština čitave katoličke vjere.Iz Srca Isusova proizlaze:Euharistija,sakramenti,oproštenje itd. Nakon što je papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Za blagdana Srca Isusova 1900.g. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo se Srcu Isusovu. Bl.papa Ivan XXIII. u “Dnevniku jedne duše” piše:”Sve što se odnosi na Presveto Srce Isusovo postalo je za me prisno i vrlo dragocijeno.Moram se uteći Srcu Isusovu,ako želim naći rješenje za sve svoje probleme.” Papa Ivan Pavao II. :”Krist Gospodin šapuće svakome od nas:”Daj mi svoje srce,očistit ću ga,dati mu snage,upraviti prema svima kojima je potrebno.Ljubav zahtijeva da medjusobno dijelite što imate”. Postoji mnogo pobožnosti i pjesama na čast Presvetog Srca Isusova.U Zagrebu,u Palmotićevoj ulici je Bazilika Presvetoga Srca Isusova.Od tamo izlazi i časopis “Glasnik Srca Isusova i Marijina”. Dnevno prikazanje To je pobožnost koju mnogi čine,medju njima bio je i papa Ivan Pavao II. Radi se o tome da se na početku dana,prikažu sva djela,misli,trpljenja,boli,molitve…toga dana na odredjenu nakanu.Nakane su npr. na čast Srca Isusova i Marijina ili za duše u čistilištu ili za mir u svijetu ili za obraćenje grešnika ili za ozdravljene bolesnika ili za pomoć na ispitu ili za pomoć odredjenoj osobi ili što se već izabere.Nakana treba biti dobra i Bogu ugodna. Postoji više oblika i načina kako se to riječima može izraziti.Možete svojim riječima ili npr. ovako: Bože, naš Oče, prikazujem ti sav svoj dan. Prikazujem ti svoje molitve, misli, riječi, djela i trpljenja u jedinstvu s tvojim Sinom Isusom Kristom koji se tebi u Euharistiji trajno prikazuje za spasenje svijeta. Neka Duh Sveti, koji je vodio Isusa, bude danas i moj vođa i moja snaga da mogu svjedočiti tvoju ljubav. A s Marijom, Gospodinovom Majkom i Majkom Crkve, molim te osobito za nakane što ih Sveti otac za ovaj mjesec preporučuje molitvama svih vjernika. Najpoznatija pobožnost Srcu Isusovu je pobožnost devet prvih petaka Radi se o tome da se treba pričesti u devet prvih petaka u mjesecu zaredom.Npr. u petak 7.srpnja,pa u petak 4.kolovoza,u petak 1.rujna,u petak 6.listopada…dok se ne dodje do devet prvih petaka.Podrazumijeva se i ispovijed,ako je potrebna.Onome tko to učini,Isus je obećao (preko Sv.Marije Margarete) da neće umrijeti bez sakramenata sv.ispovijedi i pričesti,umrijet će u Božjoj milosti. Brojni čudesni događaji potvrdili su istinitost ovoga obećanja.Jedan je bio u Slavonskom Brodu,objavio sam to u jednom prijašnjem postu.Ukratko,žena je umirala i u njenoj župi,nije u tom trenutko bilo svećenika.Iznenada se pojavio jedan drugi svećenik,koji u tom gradu nije imao nikakvog posla,ali ga je tajanstvena sila potaknula da baš ode tamo.Žena se ispovijedila,pričestila,primila bolesničko pomazanje i umrla u miru Božjem.A baš je mjesec prije toga dovršila pobožnost devet prvih petaka. U molitvama Sv.Brigite često puta,spominje se Srce Isusovo,npr. u ovoj: Vječni Oče, po prečistim rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti užasne muke Srca Isusova na Maslinskoj gori, i prikazujem Ti svaku kaplju krvavog znoja kao naknadu i zadovoljštinu za sve grijehe moga srca i grijehe svih ljudi, kao zaštitu protiv takvih grijeha i za širenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Oče naš, Zdravo Marijo,Slava Ocu. p.s. postoji ideja o osnivanju katolicke udruge blogera i zajednickog bloga,pa koga zanima može procitati više na ovom blogu p.s.s. Dobio sam jedan jako zanimljiv komentar s molbom za pomoc,pa hajdemo pomoci: "Mame pokušavaju sve kako bi pomogle sinovima svojim, osobito onima koji se traže. Ja sam mama sina od 25 godina, i nakon 3 propale veze izgubio je vjeru u sebe, u svoje vrijednosti i ...sad nam traje borba....od hodanja po samom rubu.... do traženja svim srcem... U fazi je traženja, ali i straha pred tim. Potreban je nekog tko bi mu pokazao PUT. Potreban je svojih vršnjaka u kojima bi prepoznao vrijednosti, smisao i radost. Molila bih Vas, divne mlade ljude koje čitam svakodnevno -tebe Hrvoje, Mirta, More nade,....i sve ostale koji ste voljni da mu pomognete pokazati gdje je smisao. U njemu ima toliko dubina - samo mu treba doći do tog Puta da ga prepozna. Njegova mail adresa je kristijan.vojvodic@vip.hr, pa eto .... nadam se ... hvala vam svima puno... " |
22.06.2006., četvrtak
Zrno zlata
|
Bog se u liku jednoga prosjaka obratio nekom bogatom seljaku da mu udijeli šaku žita iz svoje žitnice, ali mu seljak udijeli samo jedno žito,i to najgore! Prosjak mu ga vrati,seljak se začudi:u ruci mu bilo sitno zrnce zlata! I rasrdi se seljak što tom prosjaku nije udijelio više žita,sve svoje žito iz žitnice. "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.(Mt 25,32-46)" |
19.06.2006., ponedjeljak
Bjelovar
|
Bjelovar je grad u kojem sam rodjen i u kojem živim od sedme godine.Ove godine slavi 250.godina postojanja (1756.-2006.),pa bi bio red da nešto napišem povodom toga.Glavna proslava bit će 29.9. na dan grada.Ovih dana je generalna proba,jer je bila Terezijana,turistička manifestacija,kada ima mnogo koncerata,priredbi i raznih dogadjaja.Zove se tako po austrijskoj carici Mariji Tereziji,koja je osnovala Bjelovar. Grad je jedan od tri najmladja grada u Hrvatskoj uz Gospić i Novu Gradišku.Pravi je nizinski grad,malo dalje se pruža Bilogora,koja je jedna od najnižih gora u Hrvatskoj,najviši vrh ima manje od 300 m.Svejedno postoji planinarski dom i izletište “Kamenitovac”.Nema nijedne rijeke bliže od 20 km,samo potoci Bjelovacka i Plavnica. Bjelovar je poznat kao “grad sira”,zbog tvornice sireva “Sirela”,makar ona nije što je nekada bila.Ovo područje ima jako plodnu zemlju i odlične uvjete za poljoprivredu i stočarstvo.Početkom rujna svake godine održava se Medjunarodni poljoprivredni i gospodarski sajam u Gudovcu u predgradju Bjelovara.Sve više se širi i poslije Zagrebačkog velesajma,to je najveći sajam u Hrvatskoj. Poznata je i tvornica keksa i vafla “Koestlin” te trgovački centri “Pevec”,vlasnik je iz Bjelovara i tu je otvorio prvi centar.Prije par godina izgorjela je robna kuća “Pevec”,bio je požar i u Gimnaziji,kada su dva puta gorjeli imenici,drugi put je bilo baš na 1.april,pa ljudi nisu vjerovali kada im se reklo,dok se nisu sami uvjerili. Nastao je prije 250 godina u doba baroka,iste godine kada je rodjen Wolfgang Amadeus Mozart.Dugo vremena je bio vojni grad kao dio Vojne krajine,radi zaštite od Turaka i pobuna graničara.Marija Terezija nikad nije bila u gradu koji je osnovala,no zato je bio car Josip II. 1772.g. Hrvatski ban Ivan Mažuranić,1873.proglasio je Bjelovar slobodnim kraljevskim gradom,pa od tada grad više se razvija u gospodarski grad,a manje je vojnički.Za vrijeme Drugog svjetskog rata,bile su velike borbe,stradalo je jako puno Židova,partizana i ustaša.Prije rata,brojni su bili Židovi,imali su i lijepu sinagogu,koja je danas Dom kulture.Ostala je samo velika plava Davidova zvijezda na zidu,kao uspomena i brojni spomenici na groblju Sv.Andrije.U parku Borik,nalazi se spomen-područje velikog broja poginulih partizana,a u Lugu,spomen-područje za poginule nakon pobjede komunista 5.5.1945.Još i danas se na drveću mogu naći kuke i tragovi metaka.Josip Broz Tito je jedno vrijeme živio u okolici Bjelovara u Velikom Trojstvu kao mladić i radnik.Uspio je u tom kratkom vremenu dobiti dvoje djece Hinka i Zlaticu,koja nisu dugo poživjela.Franjo Tudjman se vjenčao s Ankicom u Čazmi,oko 30 km daleko od grada. U domovinskom ratu dan 29.9.1991.bio je najznačajniji.Osim toga dana,gotovo da nije ni bilo razaranja ni ubijanja,osim jako brojnih zračnih uzbuna.Na sestrin rodjendan,sjećam se da ih je bilo pet,pa smo malo slavili u podrumu,a malo u stanu.U gradu je bilo mnogo vojnika JNA na čelu s generalom Kovačevićem.Nisu se htjeli predati,pa je naša vojska opkolila vojarne u gradu i dan i po,vodila se žestoka borba,eksplodiralo je skladište oružja “Barutana”,danas je tamo spomen područje.Kuće oko vojarni su bile porušene ili pune metaka.Jedna granata je pala na crkvu Sv.Terezije Avilske i ubila tri žene za vrijeme jutarnje svete mise.No,bili su u okruženju i nisu imali šanse,pa je drugi dan bilo sve gotovo.Dobro je grad i prošao,u usporedbi prema drugim gradovima,no svejedno poginulo je dosta stanovnika grada i okolnih mjesta na ratištima širom Hrvatske,medju njima i jedan moj rodjak u Komletincima kraj Vinkovaca.Srbi su bili zauzeli sela 30 km od Bjelovara,no uskoro su oslobodjena u akciji “Otkos” i to je bila jedna od prvih oslobodilačkih akcija u Hrvatskoj. Danas je gradonačelnica Bjelovara,Đurđa Adlešić.Ljudi su jako zadovoljni jer se grad razvija i ima puno realiziranih projekata i dobrih ideja.Inače,ona mi je bila nastavnica hrvatskoga jezika u osnovnoj školi. Centar Bjelovara ima pravilnu kvadratnu strukturu.Park na glavnom trgu Eugena Kvaternika,proglašen je više puta najljepšim parkom u kontinentalnoj Hrvatskoj.Oko toga trga i unutar njega,nalaze se najvažnije gradjevine u Bjelovaru,barokna crkva sv.Terezije Avilske (1765.-1771.),gradski muzej,arhiv,bivša austro-ugarska vojarna (danas gradsko poglavarstvo),gradska knjižnica,BBR (Bjelovarsko-bilogorski radio),paviljon od bračkog mramora,kipovi sv.Terezije,sv.Ivana Nepomuka,sv.Jelene Križarice i Sv.Jurja.Bili su postavljeni 1777.do 1945. i ponovno su postavljeni prije otprilike pet godina. Bitna je i glavna ulica Petra Preradovića,poznata kao “Korzo”,gdje se medju ostalim nalazi jedini neboder,što je i dobro,jer bez njih grad izgleda pitomije i ljudskije. Petar Preradović (1818.-1872.),pjesnik i političar,njegov tekst nalazi se na zidu u bečkoj katedrali,a njegova kćer Paula von Preradovich,napisala je riječi austrijske himne,školovao se u vojnoj školi u Bjelovaru,a rodjen je u Grabrovnici kraj Đurdjevca. Ivo Robić (1923.-2000.),poznati pjevač,takodjer se školovao u Bjelovaru,ali u gimnaziji,a on je pak rodjen u Garešnici,oko 50 km od Bj. Bjelovarski rukometaši napravili su velike uspjehe.Osnovani su 1955.g.,igrali su na otvorenom na betonskom igralištu,a 1972.osvojili su Kup europskih rukometnih prvaka,još su jednom bili u finalu,osvajali su brojna prvenstva i kupove bivše države,a najbolji igrači bili su Hrvoje Horvat,(po kojem sam dobio ime),Miroslav Pribanić,Albin Vidović,Željko Jandroković i drugi na čelu sa trenerom Željkom Selešom. Ivan Gubijan,rodjen je u Bjelovaru 1923.g.Godinama je bio jedan od najboljih svjetskih bacača kladiva (disciplina u atletici),a na Olimpijskim igrama u Londonu 1948.g.osvojio je srebrnu medalju.On je drugi Hrvat koji je osvojio olimpijsku medalju.Prvi je bio Milan Neralić u mačevanju u Parizu 1900.g. nastupajući za Austriju,u sklopu koje je tada bila Hrvatska.Osvojio je broncu.Nataša Vezmar,bila je četvrta na Olimpijskim igrama u tae-kwon-dou u Sydneyu 2000.g. Rudolf Vimer (1863.-1933.) bio je kanonik,rektor Zagrebačkog sveučilišta,sveučilišni profesor Bogoslovnog fakulteta,akademik,pisac i dobrotvor (njegovim zalaganjem sagradjena je franjevačka crkva i samostan sv.Antuna Padovanskog u Bjelovaru),proputovao je Bliski istok,poznavao je većinu europskih jezika uz neke orijentalne jezike. U gradu je rodjeno mnogo glumaca.Boris Buzančić je osim glumačke karijere,bio i prvi gradonačelnik Zagreba u slobodnoj Hrvatskoj 1991.g. Bogdan Diklić glumio je u mnogim jugoslavenskim filmovima,a od mladih poznatih glumaca su braća Goran i Bojan Navojec.Goran je osnovao festival kazališta BOK-fest ( Bjelovarski odjeci kazališta).Goran Tribuson piše kriminalističke romane i scenarije za filmove,a njegova sestra Snježana Tribuson je filmska redateljica. Prvi pobjednik Big Brothera je “milijunaš” Saša Tkalčević.Nakon pobjede,organizirao je veliku proslavu za cijeli grad,mnogima je pomogao,sudjelovao na mnogim dogadjanjima,medju ostalim i djeci na rodjendanima,jer nikoga nije htio odbiti,tko ga je zvao.Sada je zaposlen u Informativnom centru i ima radijske emisije na lokalnom radiju.Prije Big Brothera,imao je kafić,radio je kao kontrolor parkiranja i kao vlasnik trgovine s ribičkim priborom (ne sve u isto vrijeme) uz još neke poslove kojima se bavio. U okolnim selima oko Bjelovara rodjeni su: -Edo Murtić (1921.-2005.) u Velikoj Pisanici (jedan od najvećih hrvatskih modernih slikara) -Mato Lovrak (1899.-1974.) u Velikom Grdjevcu (pisac za djecu,Vlak u snijegu,Družba Pere Kvržice itd.), -Tošo Dabac (1907.-1970.) u Novoj Rači (jedan od najvećih hrvatskih fotografa,autor 200 000 fotografija,najviše Zagreba), -Ivan Vitez Trnski u Novoj Rači (političar u doba Hrvatskoga narodnoga preporoda,župan,saborski zastupnik,pukovnik,počasni gradjanin grada Zagreba), -Đuro Sudeta (1903.-1927.)u Staroj Ploščici (pisac novela i pjesama). |
16.06.2006., petak
Tijelovo i Euharistijska čuda
|
Puni naziv ovoga blagdana je Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove.Prava svetkovina je na Veliki četvrtak,ali kako je radi uspomene na skoru smrt Isusovu slijedeći dan,velika žalost,prenijeta je svečanost u četvrtak poslije blagdana Presvetog Trojstva. I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26,26-29) Na Veliki četvrtak,bila je prva pretvorba i prva sveta misa.Isus je dao vlast apostolima da pretvaraju kruh i vino u Tijelo i Krv Njegovu,kada im je rekao:”Ovo činite meni na spomen.” Isus je iz neizmjerne ljubavi prema nama ustanovio sakramenat Euharistije ili Presveti Oltarski Sakramenat. Isus želi trajno boraviti sa nama.Zato se Presveto Tijelo čuva u svetohraništu,gdje gori crveno svijetlo. Isus se potužio da je često usamljen u crkvama,jer satima nema nikoga tko bi došao u crkvu,barem na tren,poklonio se i molio.Nismo imali priliku pokloniti se Isusu kada je bio u jaslicama ili kada je bio na križu,ali imamo priliku pokloniti se istom Isusu,kada dodjemo u crkvu,moliti se u Njegovoj blizini i biti u Njegovom društvu.On uvijek ima vremena za nas i jedva čeka da Ga se sjetio i odvojimo vrijeme iz ljubavi prema Njemu. Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu sada i zauvijek u vijeke vjekova! Klanjam ti se smjerno Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš, srce ti se moje cijelo predaje, jer dok promatra te, svijest mu prestaje. Vid i opip, okus varaju se tu, al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh. Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom. Isuse kog sad mi krije veo taj, Žarku želju, molim, Ti mi uslišaj. Daj da otkrito Ti lice ugledam, I u slavi Tvojoj blažen uživam. Napisao:Sv.Toma Akvinski Uglazbio:Franz Schubert Euharistijska čuda Dogodila su se mnoga Euharistijska čuda,jedno je bilo i u našoj domovini. Euharistijsko čudo u Ludbregu (grad u Varaždinskoj županiji) Godine Gospodnje 1411., jedan svećenik slavio je svetu misu. Za najvažnijeg dijela svete misne žrtve – pretvorbe – kada se na svećenikove riječi i djelovanjem Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u istinitost tvrdnje kako on nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu. Dospijevši do dijela svete mise gdje se Sveta Hostija lomi u tri dijela, a jedan mali dio se spušta u kalež s Krvlju Isusovom kako bi se simbolično označilo ponovno sjedinjenje Isusovog Tijela, Krvi i duše, svećenik je opazio da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Papa Julije II (1503. – 1513.) je za vrijeme svog pontifikata dva puta slao svoje legate u Ludbreg kako bi pomno istražili stvar. Ispitivali su se svjedoci, a istragu je vodio odbor uglednih svjetovnjaka i svećenika.Glavnu je riječ vodio papin legat Leonardo Schketa, svećenik iz Aquileje. Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se povratilo. Među svjedocima bilo je ljudi iz bliže i daljnje okolice: iz Gornje Štajerske, Srijema i sjeverne Madžarske. Papa Julije II i sam je želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa Julije II nije uspio završiti istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X, prihvativši odredbe svog prethodnika, izdao je tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju je Leon X u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je zajedno s bulom vratio u Ludbreg. Do drugog svjetskog rata original bule nalazio se u arhivu obitelji Batthyany u Körmendu, a sačuvano je i nekoliko vjerodostojnih prijepisa. Jedan od tih je prijevod dr. Antuna Sovića, sveučilišnog profesora iz Velikog Bukovca. Vrativši relikviju Svete Krvi u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbreg, papa Leon X je crkvu obdario oprostima od vremenitih kazni koje se nakon smrti moraju odsluživati u čistilištu. Četiri su uvjeta pod kojima se može ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito na prvu nedjelju rujna: pohoditi crkvu u Ludbregu, ispovijediti se i pričestiti, na nakanu sv. Oca izmoliti neke molitve u čast Sv. Krvi, izvršiti jedno djelo milosrđa. Euharistijsko čudo u Ostini (kraj Firence u Italiji) Svećenik Gian Paolo Faroni,molio se u 15 sati,23.svibnja 2003.g.Primjetio je iznenada da je hostija u pokaznici prekrivena purpurnom krvlju s jedne strane,a sa druge strane hostija se znojila.Kada je svećenik dodirnuo pokaznicu,bila je topla.I drugi ljudi su to vidjeli i bili svjedoci.Na hostiji su se pojavila dva grčka slova, alfa i omega,koja nisu bila prije toga,niti su ih ljudi napravili prilikom izrade hostije.U Bibliji piše da je Isus za sebe rekao da je on Alfa i Omega,što znači Početak i Svršetak,jer su alfa i omega,prvo i zadnje slovo grčke abecede. Na Badnjak,24.prosinca 2003.objavljeni su rezultati ispitivanja koji su obavljeni na Medicinskom institutu u Firenci. Analizom su se dobili rezultati: -radi se o ljudskoj muškoj krvi -krvna grupa je AB,rezus faktor Rh+ -Krv je ista koja je bila i prilikom Euharistijskog čuda u Lancianu i koja se nalazi na Torinskom platnu (to je platno u koje je Isus bio obavijen,nakon smrti na križu,pronadjeno je u Jeruzalemu i prenijeto u Torino) -napravljene su sve moguće analize na DNA Euharistijsko čudo u Lancianu,Italija Tamo je svećenik reda svetog Basila, u crkvi svetog Legontiana, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusovu u hostiji. Za vrijeme mise, hostija se je promijenila u pravo meso, a vino u pravu krv. Od godine 1574. različiti testovi su pravljeni na tom čudu. Godine 1970-71, a djelomično i 1981 naučna istraga je pravljena. Istraživao je naučnik, Prof. Odoardo Linoli, profesor anatomije, patologije, kemije i kliničke mikroskopije. S njim je testove pravio i Prof. Ruggero Bertelli iz Siene. Analiza je pokazala, dokazano mikroskopskim fotografijama: -meso je pravo meso, krv je prava krv, -krv i meso su ljudskog roda, -meso je mišić srca, u mesu vidimo u sekciji: myocardium, endocardium, vagus nerve,lijeva klijetka srca, meso je "srce" kompletno u osnovnoj strukturi, -meso i krv imaju istu krvnu grupu: AB, -u krvi su proteini istih normalnih proporcija kao sto su nadjeni u normalnoj svježoj krvi, u krvi su minerali, -sačuvanost mesa i krvi, koji se normalno drže 12 stoljeća, i izloženi su atmosferskim i biološkim agentima, ostaje neobjašnjivo. Euharistijsko čudo-Sv.Antun Padovanski i naklon konja Tijelu Kristovu Nekog okorjelog i prepredenog krivovjerca propovijedi i pouke blaženog Antuna nisu mogle navesti da vjeruje u stvarnu prisutnost tijela Kristova pod prilikama kruha i vina u oltarskom sakramentu. Bez vjere, služeći se samo osjetilima i ne zapažajući nikakve promjene u prilikama, nije bilo moguće da ga se uvjeri u istinitost sakramenta. No, svakoj duši koja vjeruje i koja je pobožna moralo bi biti dovoljno svjedočanstvo Istine, koja ne može varati i koja tvrdi: Ovo je moje tijelo. Iz samilosti prema njegovoj nevjeri, pobožni mu otac, živo zabrinut za spasenje duša, reče: "Ako bi se tvoj konj, na kojem često galopiraš, poklonio tijelu Kristovu uistinu nazočnom pod prilikom kruha, bi li uzvjerovao u istinu sakramenta Gospodnjeg i Crkve?" Krivovjerac, raspaljen nevjerom i zlobom, odgovori: "Svom konju neću dva dana dati ništa za jelo, a trećega ću ga dana dovesti na javno mjesto. Pred gladnom će se živinom s jedne strane staviti zob, a s druge ćeš biti ti s onim kruhom za koji tvrdiš da se pod njegovim prilikama nalazi tijelo Kristovo. Ako se konj, unatoč gladi, ne obazre na zob i pokloni se pred tijelom Kristovim, ustima ću i dušom ispovjediti istinitost sakramenta." Sveti je otac pristao na prijedlog krivovjernika i nadodao: "Ako se konj, trećega dana, neće smjerno pokloniti tijelu Kristovu, to će biti zbog mojih grijeha, a da se ipak ne povrijedi istinitost sakramenta." Sve bijaše učinjeno prema dogovoru. Trećega dana gladno živinče bi dovedeno na javno mjesto i s jedne mu strane bi ponuđena zob, dok s druge strane stajaše Antun držeći s poštovanjem u kaležu zalog našega spasenja, tj. Tijelo Kristovo. A bijaše nazočno veliko mnoštvo naroda. Puštajući ga slobodna da ide kamo hoće, konj se, kao da ima pamet, sigurnim korakom uputi prema Tijelu Gospodinovu i s poštovanjem prigne koljena pred svecem, koji je držao presvetu Euharistiju: nije se uspravio sve dok mu svetac nije to dopustio. Videći to čudo, krivovjerac se oslobodio tame svoje zablude. Neka se, dakle, posrami nevjera ljudi pred tim velikim sakramentom, kad mu bijaše toliko pobožno živinče bez razuma! |
14.06.2006., srijeda
Sv.Antun Padovanski
|
Sv.Antun (Ante,Anto),jedan je od najpoznatijih svetaca.U našoj domovini i drugdje,mnogi mu se mole,poštuju ga,mnogi su dobili ime po njemu,pa tako i moj pokojni djed.U mnogim mjestima su župe nazvane po njemu,uključujući i moju. Danas je bilo sedam Sv.Misa i više ljudi nego na Uskrs ili Božić,jer su mnogi došli i iz okolice.Bila je Sv.Misa za djecu i gotovo nije bilo za vjerovati,koliko je bilo obitelji sa malom djecom,bilo je i puno blizanaca,gužva kakva se rijetko vidja,bila je umjetnost doći do crkve.Bogu hvala da je bilo tako puno ljudi i tako lijep dan! Meni je ovaj dan,bio posebno lijep,jer se dogodilo da sam baš na blagdan Sv.Ante,položio posljednji ispit na faksu,na prilično težak,ali i sretan način!A i utakmica protiv Brazila,bila je odlična,šteta što nije bilo neriješeno,ali i ovako su naši pokazali da znaju igrati nogomet i protiv najboljih.Zanimljivo je da se Sv.Ante jako slavi i kod nas i u Brazilu.Jak utjecaj na Brazilce (govore portugalski),u povijesti,imali su Portugalci,a Sv.Ante je rodjen u glavnom gradu Portugala. Župe Sv.Ante Padovanskoga nalaze se u Bjelovaru,Našicama (pozdrav Sirenici  ),Zagrebu,Rijeci,Koprivnici,Kninu,Čakovcu,Šibeniku,Čabru,Sesvetskim Selima,Podvinju,Generalskom Stolu,Kosinju itd.,a njegovi kipovi u skoro svakoj drugoj crkvi.Sv.Ante po mnogo čemu je poznat,ima naziv crkvenog naučitelja (jako mali broj svetaca ima osim njega),jedan je od najvećih govornika u povijesti,jedan od svetaca uz kojeg se povezuje najviše čuda.Još za njegova života,tamo gdje se pojavljivao,dogadjala su se čuda,a pogotovo nakon njegove smrti,onima koji su mu se molili.Mnogi ga zovu svetac čudotvorac.Pravo je čudo i to da je prošlo više od 800 godina od njegova rodjenja,a još uvijek je jako popularan,može se reći da je najveći Portugalac svih vremena,jedan od najvećih i najpoznatijih ljudi svoga vremena,a i puno šire.Uz Sv.Franju,najpoznatiji je franjevac.Sveti Ante je jako brzo proglašen svetim,za manje od godine dana nakon smrti,što pripada u rekorde. Sv.Ante je zaštitnik djece,trudnica,siromaha,starih ljudi,ljubitelja životinja,pomoraca,poštara,govornika,putnika,gubavaca,onih koji traže izgubljene stvari,Portugala,američkih Indijanaca,Lisabona i Padove. Mnogi gradovi su dobili ime po njemu npr. San Antonio u SAD-u,tako se zovu se i gradovi u Čileu,Španjolskoj i Argentini.U Austriji je grad St.Anton,na Kubi rt San Antonio,a u SAD-u kraj Los Angelesa planinski vrh San Antonio. Obično se Sv.Ante na slikama prikazuje sa Djetetom Isusom,sa ljiljanima,sa knjigom i sa kruhom za siromahe. Jednoga dana propovijedaše u nekom gradiću. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na osami. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da vidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu Sv. Ante kroz prozor i vidje ga, kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Djetešce se javi Sv. Anti i reče, da je Isus. Iza molitve opazi Sv. Ante onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slikaju slike Sv. Ante. Sv.Ante je mnogo vremena proveo u talijanskom gradu Padovi.Tamo se nalazi njegov grob i bazilika,spoj talijanskog i bizantskog načina gradnje.U Padovi je trideset godina živio i Sv.Leopold Bogdan Mandić,tamo je umro i pokopan. Utorak se ponekad zove i dan Sv.Ante.Mnogi ljudi mu se mole na taj dan u tjednu,a neki i poste.Umro je u petak 13.lipnja,a prvi utorak nakon toga,prenijeli su njegovo tijelo iz grada Arcele gdje je umro u Padovu.Toga dana dogodila su se mnoga čudesa u Padovi,pa je stanovnicima Padove od tada utorak sveti dan.A proširilo se to i izvan Padove. Papa Pio XI. ustanovio je Veliki oprost Sv.Ante.Svaki vjernik koji se u utorak ispovijedi,pričesti i izmoli Oče naš,Zdravo Marijo i Slava Ocu,dobiva svaki put potpuni oprost od grijeha.Poznata je pobožnost 13 utoraka svetom Anti.Broj 13 je broj Sv.Ante. Sv.Ante živio je u vremenu kada i Sv.Franjo Asiški,mladji je od Franje šest godina.Susreli su se u Asizu i upoznali. Godine 1995.bila je 800-godišnjica njegova rodjenja,tom prigodom su prvi put relikvije Sv.Ante iznijete izvan Italije i to u Hrvatsku u gradove:Zagreb,Sisak,Novi Marof,Molve (selo u Podravini),Vinkovce,Pulu,Cres,Šibenik,Knin,Split,te u Bosnu i Hercegovinu u Bugojno i Busovaču. Od rodjenja do vremena kada je postao svećenik,zvao se Ferdinand,a po uzoru na Sv.Antuna pustinjaka,izabrao je ime Antun (Antonio).Potječe iz bogate obitelji,no njemu bogatstvo nije puno značilo.Bio je izuzetno pametan i u svom vremenu,jedan od najučenijih i najpametnijih ljudi.Umro je sa 36 godina. Jedna od propovijedi Sv.Ante: Evo, dakle, molbe koju ti upravljamo, o Gospođo naša, uzvišena Božja Majko, u ovaj dan rođenja tvoga blagoslovljenog Isusa, koga si dala na svijet ostajući djevicom, koga si povila u pelenice i položila u jaslice. Isprosi nam oproštenje i ozdravi nas, posredstvom svoga milosrđa, od opeklina što ih je uzrokovala vatra grijeha u našoj duši, kako bismo mogli postići radosti vječnoga blaženstva. Dao dragi Bog da možemo, predraga braćo, zadobiti tu milost od onoga koji se udostojao roditi od slavne Djevice! Njemu čast i slava u sve vijeke vjekova! I još jedna za blagdan Male Gospe: Molimo te dakle, Gospođo naša, da ti koja si "Zvijezda jutarnja" svojim svjetlom raspršiš maglu đavolske napasti, koja prekriva zemlju naše duše; ispuni naše praznine, rastjeraj tamu naših grijeha, kako bismo zaslužili da dođemo do punine vječnoga života, da ugledamo svjetlo slave koja se ne gasi. Po milosti onoga koji te je stvorio da budeš naše svjetlo, koji je dao da se danas rodiš kako bi se od tebe mogao roditi... Ima jako puno molitava Sv.Anti, čak i molitvenici nazvani po njemu. Molitva studenta sv. Anti Slavni sv. Ante, prijatelju mladeži, tebi se utječem i s pouzdanjem ti preporučam svoje, težnje i želje. Pomozi mi da živim čisto i pravedno, da ustrajem u vjeri i ljubavi i ostvarim svoje uzvišene kršćanske i ljudske ideale. Tvojoj pomoći izručam svoj studij kojemu se želim ozbiljno posvetiti i na taj način odgovorno pripremiti za život koristan mojim dragima, Crkvi i ljudskom društvu. Pomozi mi da nađem iskrene prijatelje, čuvaj me od zla, a osobito od sablazni i kompromisa - učini me jakim u mom kršćanskom i ljudskom uvjerenju, štiti me s neba, i trajno zagovaraj pred Gospodinom Bogom. Amen. MOLITVA SV. ANTUNU PADOVANSKOM Veliki Sv. Antune, Crkva se ponosi divnim odlikama kojima te je Bog obdario. Pred tvojom je snagom smrt nemoćna, tvoje svjetlo raspršuje zabludu. Pomoć i žuđenu utjehu pružaš onima kojima prijeti ljudska zloba, po tvojem zagovoru ozdravljaju gubavi, bolesni i kljasti, na tvoju zapovijed smiruju orkani i oluje na moru, tvojom pomoću lome se ropski okovi, izgubljene se stvari nalaze po tvojem odvjetovanju, oslobađaš svakoga zla i svake pogibelji sve one koji te s pouzdanjem prizivlju. Nema niti jedne nevolje koja ne bi našla odjeka u tvojoj dobroti i moći. Sv. Antune, moćni Zagovorniče, zakljinjem te svim darovima, kojima te je nebo obdarilo, štiti očinskom brigom moju dušu, moje tijelo, moj rad i čitav moj život.Tvrdo sam uvjeren da mi se ne može nikakvo zlo dogoditi dok sam pod tvojom zaštitom. Preporuči sve moje potrebe i podastri ih milosrdnom Bogu i Ocu svih milosti i utjehe, da se udostoje po tvojem zagovoru učvrstiti me u svetoj službi, utješiti u bolima, osloboditi svih zala i dati mi snagu da ih podnosim za spas svoje duše. Savršeni Sljedbeniče Kristov, koji si dobio posebnu povlasticu da se tvojim zagovorom nalaze izgubljene stvari, molim te, isprosi mi ovu posebnu milost...ako je to volja Božja. Isprosi mi duševno i duhovno smirenje i mirnu savijest. Učvrsti me u dobru, da ovim duhovnim dobrima slavim Boga kroza sve vijekove. Amen O Sv.Anti moglo bi se još puno i puno pisati,ali koga zanima može naći njegove životopise na internetu,ja ću dodati samo još neka čudesa,vezana uz njega. “Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Anti i na njegov zagovor. Sv. Ante proživio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od mladosti. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi Sv. Ante, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je Sv. Ante propovijedao cio sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju. Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Ante i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete od sigurne smrti. Opet druga gospođa vrativši se sa propovijedi svečeve nađe u bešici mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Ante reče joj Gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim drugovima igra. Iza jedne propovijedi Sv. Ante tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode Sv. Anti, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni. Radi silnog svijeta propovijedao jednom Sv. Ante pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.” |
09.06.2006., petak
To nije ljubav/Da, to je ljubav
|
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU? To nije ljubav, to je zaljubljivanje. NE MOZES SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJE? To nije ljubav, to je pozuda. PONOSAN SI NA NJU I ZELIS JE SVIMA PREDATAVITI? To nije ljubav, to je sreca. ZELIS JE JER ZNAS DA JE ONA TU PORED TEBE? To nije ljubav, to je usamljenost. S NJOM SI JER ONA TO ZELI? To nije ljubav, to je sazaljenje. S NJOM SI JER TE LJUBI I DRZI ZA RUKU? To nije ljubav, to je nesigurnost. SRCE TI POSKOCI CIM JE VIDIS? To nije ljubav, to je strast. OPRASTAS JOJ GRESKE JER SE BRINES ZA NJU? To nije ljubav, to je prijateljstvo. SVAKI DAN JOJ GOVORIS DA JE ONA JEDINA STVAR NA KOJU MISLIS? To nije ljubav, to je laz. ODREKAO BI SE NAJDRAZIH STVARI RADI NJE? To nije ljubav, to je velikodusnost. SRCE TI BOLI I SVE SE U TEBI LOMI KAD JE ONA TUZNA? Da, to je ljubav. PRIVLACE TE DRUGE, ALI IPAK OSTAJES S NJOM BEZ TRUNKE KAJANJA? Da, to je ljubav. PRIHVACAS NJEZINE MANE JER SU I ONE DIO NJE? Da, to je ljubav. S NJOM SI ZBOG TE NESHVATLJIVE MJESAVINE BOLI, SRECE I UZIVANJA? Da, to je ljubav. DAO BI ZVOT ZA NJU? Da, to je ljubav. |
06.06.2006., utorak
Mario Vuković treba pomoć
|
Dobio sam ovo pismo s molbom za pomoć,pa molim one koji mogu pomoći da pomognu,makar sa jednom kunom ili da pismo proslijede dalje do onih za koje znaju da mogu pomoći. Mario Vuković je desetogodišnji dječak iz Lekenika,koji se bori sa iznimno teškim dijagnozama i stopostotnim invaliditetom.Potrebna su mu sredstva za posebnu terapiju,koja nakon deset teških godina napokon daje rezultate. Mario je rodjen u Sisku kao stopostotni invalid od samog rodjenja.Boluje od psihomotoričke retardacije,djelomične paralize jedne strane tijela,celebralne paralize,epilepsije,tumora na mozgu i od sljepoće. Od osme godine svaki dan,majka ga vozi u centar za slijepe «Vinko Bek» u Zagrebu i nazad u Lekenik-110 km. Kad su mislili da više nema nade,pojavila se specijalna nova terapija i već u prvoj fazi,dala je neočekivane rezultate:glava mu se povećala za 2,5 cm,ojačao je i djelomična paraliza je gotovo nestala,prestali su i napadi epilepsije, čak se i tumor na mozgu počeo povlačiti,a Mario po prvi puta u životu vidi i do 5 metara. Obitelji se ponovno vratila vjera u bolje sutra,makar je u teškoj situaciji.Otac je branitelj stradao u domovinskom ratu i invalid je,nesposoban za rad,jedino majka je zaposlena,imaju još jednog zdravog sina.Žive u nedovršenoj kući i ponestaje im sredstava za Marijevu terapiju.Pomisao da će možda morati odustati od terapije,koja napokon daje rezultate,slama im srca. Stoga,mole za pomoć,makar i za najmanji dar. Pomoć sakupljaju preko udruge: Edukacijska inicijativa-klub za djecu s posebnim potrebama,L.Ružičke 32,10000 Zagreb,Tel: 01/ 6198-266 Fax:01/ 6198-966, e-mail: edukacijska.inicijativa@zg.t.com.hr Broj-žiro računa: 2484008-1102847417 poziv na broj odobrenja: 0307995-0506-1 ,opis plaćanja:Donacija za Marija Vukovića , primatelj : Edukacijska inicijativa-klub za djecu s posebnim potrebama,L.Ružičke 32,10000 Zagreb. Više podataka o udruzi Edukacijska inicijativa možete dobiti na web adresi: www.uprava.hr/RegistarUdruga ,gdje upišete naziv te udruge. |
05.06.2006., ponedjeljak
Marija Majka Crkve
|
Premda ljudi vole Mariju,teško je shvaćaju.Majke je uopće teško shvatiti.Posebno je to teško maloj djeci;ona svoje majke ne shvaćaju,nego ih vole. A dogadja se i da čovjek od osamdeset godina na samrti kaže:»Majko!» Majka se shvaća više srcem nego pameću:ona je više poezija nego filozofija,jer je prestvarno i preduboko bliza ljudskom srcu. To vrijedi i za Mariju,Majku nad majkama,u kojoj su sabrani osjećaji,dobrota i milosrdje svih majki ovoga svijeta. (Chiara Lubich) Presveta Djevice i Majko naša Marijo,zaštitnice domovine, molimo Tvoju pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Izmoli nam vjernost i ustrajnost u katoličkoj vjeri, pomozi nam da živimo u miru i blagostanju. Pod tvoju zaštitu stavljamo mladiće i djevojke, očeve i majke,djecu i starce,zdrave i bolesne,žive i pokojne. Čuvaj nas,našu domovinu i svu imovinu.Amen. (Bl.Alojzije Stepinac) |
03.06.2006., subota
BLAGDAN DUHOVI
|
Niz tekstova različitih autora na temu Duha Svetoga i blagdana Duhova Uvodna napomena : Prvo je općenito o blagdanu Duhova,zatim zgodna prigodna priča,slijedi teološki osvrt na Duha Svetoga.U nastavku je pjesma Vladimira Nazora,lijepe misli karizmatika Jamesa Manjackla i odlična molitva Duhu Svetom Linde Schubert. Izaberite što vam drago.  Pedeset dana poslije Uskrsa,Duh Sveti je sišao na apostole da ih rasvijetli,posveti i okrijepi,da bi sv.Evandjelje naviještali svim narodima i stvorili kraljevstvo Božje na zemlji.Kraljevstvo Božje je iskustvo Duha Svetoga,pravednost,radost i mir u Duhu Svetome.Novi savez koji Bog sklapa s ljudima,ustanovljen je na izlijevanju Duha Svetoga. Blagdan Duhova je blagdan rodjenja sv.Crkve i njezin rodjendan.Budući da je Crkva,zajednica Kristovih vjernika-to je i naš rodjendan Apostol Petar koji je tri puta zatajio Isusa,koji se bojao za svoj život, nakon silaska Duha Svetoga ,ustao je i hrabro govorio pred tri tisuće ljudi.Sav njegov strah i tjeskoba su nestali.Propovijedao je onim istim Židovima,kojih se bojao da će ga ubiti jer je Isusov učenik,ali više se nije bojao.I tri tisuće ljudi je promijenilo mišljenje,primili su krštenje,Crkva je počela rasti. Duhovski golub U gradiću na Siciliji župnik je volio velike Božje tajne prikazivati što zornije.I tako bi zvonar na blagdan Duhova nakon evandjelja,morao u crkvu pustiti bijelog goluba.Naravno,to nije bio Duh Sveti,nego Njegov zemaljski simbol.Ljudi su vjerovali da onaj kome golub sleti na rame,da će doživjeti posebno prosvijetljenje Duha Svetoga.Pred nekoliko godina,spustio se na rame,lokalnog učitelja i on je napisao mudru knjigu.Drugi put je sjeo grofu,koji je zatim sagradio novi vodovod.Treći put,upravitelju sirotišta,koji je imao mutne poslove i da se iskupi,sa zakinutim novcem je sagradio kapelicu posvećenu Duhu Svetomu. A onda je došao novi župnik sa sjevera Italije.On je nazvao to praznovjerjem,a goluba običnom pticom.Ipak nije na blagdan Duhova,zabranio let bijelog goluba.Samo je naredio da sva vrata i prozori budu otvoreni.Golub se nije dao smesti,preletio je tri puta crkvu i spustio se novom župniku na desno rame.Ovom je bilo jako neugodno,a narod je od oduševljenja dugo pljeskao! Duh Sveti je treća božanska osoba,s Ocem i Sinom pravi Bog. I danas u Crkvi djeluje Duh Sveti.Prvi puta primamo milost Duha Svetoga na krštenju. Isus je apostolima zapovijedio neka ljude krste u ime Oca,Sina i Duha Svetoga,tako je ljude učio da Duh Sveti jednako može opraštati grijehe kao i Otac i Sin i da je Duh Sveti,pravi Bog. Svatko ima priliku primiti darove Duha Svetoga i na sakramentu potvrde (krizme,firme),tada nas Crkva prima u svoje naručje kao punopravne članove.Duh Sveti posvećuje dušu po milosti posvetnoj.On rasvjetljava razum i jača našu volju da možemo sveto živjeti Duh Sveti se slika kao golub jer se tako pojavio kad se Isus krstio na rijeci Jordan.A slika se se i kao vatreni jezici jer je pedeset dana nakon Uskrsa sišao na apostole u slici vatrenih jezika.Golub je znak pomirenja ljudi s Bogom,a vatreni jezici znak vatrene ljubavi i žara za širenje vjere. Heffler-Kornfeind Duhu Svetom Duše,Sveti,sidji! Rodjenja tvoja ja znam. I smrti.I sve mi Uskrse. Al’nikad još ne dočekah I praznik tvojih Duhova. A ja sam željan tvoga plama: Pa da krv nova sve mi žile napuni. I jezik moj progovori. I stvara moja riječ A Duha puni,odsad nam je živjeti u vječnom miru,sidji! Vladimir Nazor Mi ni danas ne znamo puno o Duhu Svetome.Zamislite kako je bilo prije 2000 godina.Gabrijel je došao i govorio Mariji o Duhu Svetome,prije nego je On uopće bio objavljen.No,Marija je ipak rekla:.»Neka mi bude po riječi Tvojoj!»Prihvatila je Duha,prihvatila je Božje djelovanje.Velike se stvari mogu dogadjati po vjeri.Vjerovati znači imati povjerenja u stvari koje ne vidimo.Kad je Isus oblikovan po Duhu Svetom u utrobi Marije,kad je Njegova ljudska narav bila oblikovana,vi i ja bili smo tamo.Zapravo je cijela naša ljudskost bila u Marijinoj utrobi.Baš zbog toga Isus kaže da smo osobno Njegovi.Svi smo krvlju povezani po Duhu Svetome. Isusovim i našim venama teče ista krv (po svojoj biti),imamo istog Oca,imamo istu Majku,dijelimo istoga Duha. James Manjackal Dodji,Duše Svete,krsti me ognjem svoje ljubavi.Treba mi Tvoja snaga u mom životu.Izlij na mene,svoju snagu,svoju mudrost,svoju moć ozdravljenja.Sada se potpuno predajem tebi da primim Tvoje darove.Samo Tvojom snagom i vodjen/a tvojim Duhom,moj život bit će plodonosan.Obnovi me,oblikuj me,ispuni me,upotrijebi me.Duše Sveti razvij moje sposobnosti.Snažno djeluj u meni,da se ispuni Božji plan za moj život.Hvala Ti što obuzimaš i dubine mojega života svojom zanosnom ljubavi. Duše Sveti ja sve svoje boli,padove,strahove,traume,žalosti... povjeravam Tebi da ih Ti izliječiš.Hvala Ti što i zlo na dobro okrećeš! Linda Schubert |
01.06.2006., četvrtak
Svemoć i nemoć
|
Ljubav je svemoć, ali i nemoć. Ona je nenametljiva,ne sili. Istinska ljubav poštuje slobodu drugoga i strpljivo čeka da na nju bude odgovoreno. Zato što pati dok se na nju ne odgovori, ona je nemoć. Treba čekati i pokazivati samo više i više ljubavi, jer samo ljubav može probuditi ljubav. Čovjek je započinje, a Bog je usavršava. Tako je i sa vjerom-Bog nas ne sili na svoju ljubav jer poštuje našu slobodu. Mi moramo biti otvorena srca.Prvo moramo htjeti otvoriti svoja srca za tu ljubav. (Johannes Brantschen & Jonathan D.) |
