Pregled posta

Sv.Petar i Pavao

Sv.Petar



Bio je ribar, jednostavan čovjek poput nas, vjernik židovske vjere, ali bez nekog iskustva vjere. Petra je Isus zapazio, čvrsto uzeo za ruku i rekao mu: »Pođi za mnom…učinit ću te ribarem ljudi.« Petar se dugo opirao Isusu, nije prihvaćao ono što Isus govori. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se.



Postao je jedan od dvanaest apostola,kao i njegov brat Sv.Andrija.Zvao se Šimun,dok ga Isus nije prozvao Petar što znači Stijena i postao je stijena na kojoj je Isus sagradio Crkvu.Bio je rimski biskup i prvi papa.
Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha i iskustva vjere te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. Zbog tog iskustva, mogao je liječiti bolesnike; ljudi su bolesnike iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih, i bili bi izliječeni.
Iskustvo Duha Svetoga dalo je Petru snage da izdrži sve nedaće i progonstva. Bio je bačen u tamnicu, Herod ga je htio drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe.No, Petra je anđeo vezanog lancima između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega, te je Petar otišao iz Jeruzalema i tako se spasio. Petar je kasnije stalno molio.
Ljubiti Boga i čovjeka, ali ne samo živeći za njih, nego i umirući za njih. To su pokazali i Petar i Pavao. Petar je imao odlučnosti otići u Cezareju rimskom građaninu, nežidovu Korneliju, ući u njegovu kuću, makar to po židovskom zakonu nije smio, te mu navijestiti Isusa.


Ubili su ga 64.g, u Rimu,nije htio umrijeti na križu jednako kao Isus,jer se smatrao nedostojnim toga,pa je tražio da križ okrenu naopako,što su i učinili.

Obični ribar došao je na visoko dostojanstvo, čast i slavu, da ga dvijetisućegodišnje kršćanstvo poštuje, vjeruje mu i ljubi ga.Bog bira ponizne,a silne zbaci s prijestolja.

U Hrvatskoj postoji mjesto u Istri,Sv.Petar u Šumi,gdje pavlini imaju samostan.Po Sv.Petru nazvani su svjetionici i naselja na Jadranu.

Zaštitnik je Crkve,Rima,papa,ribara,pekara,mesara,graditelja mostova,urara,postolara,gladnih,zidara,brodograditelja i mnogih mjesta širom svijeta.


Sv.Pavao

Pavao rodjen je u Tarzu u današnjoj Turskoj.Prvo se zvao Savao,bio je židovski student Talmuda.Mrzio je kršćane, čak je pomogao pri ubojstvu Sv.Stjepana.Na putu u Damask da uhiti grupu kršćana,oboren je sa konja na pod,oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi : ”Salve,zašto me progoniš ?” To iskustvo je na njega tako utjecalo da se obratio na kršćanstvo. Tada je Pavao upitao: »Gospodine, što hoćeš da činim?« Isus mu je rekao neka primi krštenje i slijedi njegove stope. Pavao je to učinio, progledao, dao se krstiti i počeo naviještati vjerno po Maloj Aziji sve do Grčke i do blizine naših krajeva, a na kraju dospio i u Rim, gdje je smrću svjedočio za Isusa iz Nazareta.



Nije žalio života, jer je bio svjestan koliko mu Isus znači. Pisao je: »Znam kome sam povjerovao«. »Meni je živjeti Krist, a smrt samo dobitak«, kaže on. »Znam kome sam povjerovao« - to je Pavao živio. Iskustvo pred Damaskom, iskustvo krštenja, a onda iskustvo u pustinji damaščanskoj i u dugoj molitvi, iskustvo prve Crkve, prijateljstvo vjernika Barnabe, a onda razgovor s apostolima u Jeruzalemu, i napokon iskustvo koje je dobivao propovijedajući Božju riječ i videći kako se ljudi obraćaju, te kako su mnogi bili izliječeni njegovom molitvom i vjerom, sve mu je to dalo snagu da bude ponosan do kraja što je smio biti Isusov učenik.
Pavao je molio danonoćno. Imao je iskustvo Boga i dar jezika, proročku vi čudesnu snagu, te je propovijedao najprije Židovima, a kada oni nisu poslušali, poganima, makar to po židovskom zakonu nije smio. Pavao je znao da nas je Krist uveo u slobodu. Ali ne u slobodu za zlo, nego od zla, da pobjeđujemo zlo, Zloga i nečovještvo, te da živimo ljepotu, plemenitost i draž pravde, ljubavi i povjerenja.
Pavao je bolovao od neke bolesti, koju on naziva "trn u tijelu". Triput je molio Gospodina da ga oslobodi toga. Ali mu Gospodin reče: "Dosta ti je moja milost, jer se snaga u slabosti usavršuje." Pavao je dobro poznavao apostolat patnje. Zato i veli: "Uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima i tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak."
Odrubili su mu glavu mačem, 65.g. u Rimu.
Sveti Pavao je mogao ostati običan, mali teolog u židovskom narodu. No, on je povjerovao Isusu i stekao iskustvo vjere, te postao veličanstveni teolog, čudesni čovjek kojeg slijede tisuće, vjeruju mu i časte ga. Od ubojice i protivnika postao je čovjek ljubavi, povjerenja i praštanja. Najveći evangelizator i misionar svih vremena.Napisao je mnoge poslanice iz Novoga Zavjeta.

Zaštitnik je pisaca,novinara,glasnogovornika,biskupa,misionara,proizvodjača šatora,protiv zmijskog otrova,članova pokreta Cursillo,grada Rima,Malte i mnogih drugih mjesta širom svijeta.

(velik dio teksta potječe od Tomislava Ivančića,mali dio od Celestina Tomića i jedne američke web stranice o svecima)