Pregled posta

Kako sv. Augustin reče prije nekih 1600 godina, Križ je bračna postelja na kojoj je Krist izvršio svoje sjedinjenje s čovječanstvom.
Mi smo zaručnica. Mi moramo biti na istoj bračnoj postelji sa Zaručnikom. Mi moramo biti sjedinjeni s Njime. To znači da moramo s Njime biti rukama i nogama pribijeni, sjedinjeni na Križu, raspeti viseći izmedju neba i zemlje.
Moramo biti podignuti sa zemlje da možemo biti sjedinjeni s Njime koji je tri puta podignut sa zemlje da nas privuče k sebi. Ovo je put duhovnog života. Ako ne želimo imati udjela u Križu Kristovom, ako ne želimo prihvatiti moć, vlast i slavu Svetog Križa koju on zadobiva samo po Onome koji je na njemu raspet, tada nemamo udjela u životu, jednako kao i kod slučaja zaručnice koja ne bi imala udjela u bračnom činu.
Kako se onda može nazivati zaručnicom?
Kako tu može nastati život?
Ako nema sjedinjenja izmedju zaručnice i zaručnika, nema ni života. Ako želimo postići vječni život, božanski život u našim dušama, postoji samo jedan način da to postignemo, i to preko sjedinjenja s našim Zaručnikom, Zaručnikom naših duša - sjedinjenja s Njime na Križu.
On se ponizio uzevši lik sluge, govori sv. Pavao, postavši poslušan sve do smrti na Križu. Mi se moramo poniziti, ali čineći to bit' ćemo uzvišeni, podignuti.
Bit ćemo uzvišeni pobožanstvenjujući se, imajući udjela u božanskoj naravi, postajući poslušni sve pod cijenu života, života po Križu.


Sv.Ivan od Križa
HR Karmel