dijamantni dvorac
30.05.2006., utorak
Cvijet treba sunca,čovjek treba ljubavi
|
Cvijet treba sunca da bi postao cvijetom. Čovjek treba ljubavi da bi postao čovjekom. Gdje god ljudi vole ljude, tu je Bog na djelu, tu je Bog prisutan. Bog je prisutan u svakom čovjeku koji te voli, koji te smatra vrijednim truda. Bog je prisutan u svakoj dobroj riječi koja te tješi i diže. On je u ruci na tvojem ramenu koja te hrabri i s ljubavlju te upućuje kad zalutaš. Bog te gleda nježnim očima svakog čovjeka koji ima razumijevanja za tebe. Bog je prisutan na usnama koje ti s ljubavlju daju poljubac. To je toplina Njegova srca što osjećaš u zagrljaju. Gdje se u ljudskom srcu nastanila ljubav,mogu ljudi s puno smisla govoriti o Bogu i razumjeti jedni druge. Sa svakim dobrim čovjekom koji živi na svijetu, izlazi po jedno sunce. Phil Bosmans p.s.Nedavno se dogodio strašni potres u Indoneziji u kojem je umrlo više od 3000 ljudi,a ranjeno više od 12000 ljudi.Pozivom na broj 060 60 20 90 možete pomoci ljudima koji pate od posljedica potresa i nemaju više gdje živjeti. |
27.05.2006., subota
Gospa Fatimska
|
Blažena Djevica Marija ukazivala se u Fatimi od 13.svibnja 1917.g do 13.listopada 1917.g.,uglavnom 13.dana u mjesecu.Bl.Djevica Marija u Fatimi govori djeci Luciji,Franji i Jacinti.Ponizna Službenica Gospodnja razgovara s poniznima s malenima.To je evandjeoski stil i evandjeoska poruka.Poziva na obraćenje,proriče buduće dogadjaje koje imaju svoj izvor u grijesima ljudi,ali naviješta i nadu mira koji se postiže poniznim sredstvima:molitve,pokore,pobožnosti i povjerenja u zagovor Prečistog Srca Marijina. Marijina ukazanja u Fatimi su privatne objave,ali priznate od Crkve.Papa Pavao VI. je jedanput,a papa Ivan Pavao II. tri puta hodočastio u Svetište Gospe Fatimske.Atentat na papu Ivana Pavla II. bio je na godišnjicu ukazanja 13.svibnja 1981.g.Godinu dana kasnije pohodio je Svetište. Franjo je umro 4.travnja 1919.g. a Jacinta 20.veljače 1920.g. Proglašeni su blaženima.Lucija je umrla nedavno 15.veljače 2005.g. Ukazanja Andjela Portugala Prije Gospinih ukazanja Lucija (Lucia de Jesus dos Santos),bl.Franjo (Francisco Marto) i bl.Jacinta (Jacinta Marto),stanovnici sela Aljustres u blizini Fatime-doživjeli su tri ukazanja Andjela Portugala ili Andjela Mira. Prvo Andjelovo ukazanje Dogodilo se u proljeće ili ljeto 1916.g..Izgledao je kao lijepi mladić od 14-15 god. Rekao im je da mole: « Moj Bože!Vjerujem u Te,klanjam Ti se,uzdam se u Te i ljubim Te.Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe,koji Ti se ne klanjaju,koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube.» «Tako molite!Srce Isusovo i Marijino pozorno slušaju vaše molitve.» Drugo Andjelovo ukazanje Dogodilo se u ljeto 1916.g. Andjeo im poruči:»Što radite?Molite.mnogo molite!Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama milosrdne nakane.Neprestano prikazujte Svevišnjem molitve i žrtve!» «Što god možete prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijedjaju i molitvu za obraćenje grešnika.Tako ćete osigurati mir svojoj domovini.» Treće Andjelovo ukazanje Dogodilo se krajem ljeta ili početkom jeseni 1916.g. Andjeo je kleknuo pored njih i rekao: «Presveto Trojstvo,Oče,Sine i Duše Sveti,klanjam Vam se i prikazujem Vam predragocijeno Tijelo,Krv,Dušu i Božanstvo Isusa Krista,prisutna u svim svetohraništima svijeta,kao naknadu za uvrede,svetogrdja i ravnodušnosti,kojima je On sam uvrijedjen.U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistog Srca Marijina,molim Vas za obraćenje jadnih grešnika.» Zatim je Andjeo uzeo hostiju i dao je Luciji,a kalež Jacinti i Franji.Božja prisutnost bila je toliko snažna da ih je gotovo potpuno obuzela.Mir i sreća koju su osjećali bili su veliki,jer im je duša iznutra i u potpunosti bila usredotočena na Boga. Ukazanja Presvete Djevice Gospa se ukazivala iznad hrasta crnike,česmine (lat.Quercus ilex,raste u Mediteranu,ima ga puno i uz našu jadransku obalu) visokog oko metar.Bl.Franjo je samo vidio Gospu,ali je nije čuo.Bl.Jacinta vidjela je i čula Gospu,a Lucija je pored toga i razgovarala s Gospom.Ukazanja su se zbivala oko podneva. Prvo ukazanje,13.svibnja 1917.g. Prvo su opazili dva svijetla,poput bljeska,a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala:»Bila je to jedna Gospodja potpuno odjevena u bijelo,sjajnija od sunca,oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca.Njezino lice,neopisivo lijepo,nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno.Ruke skupljene kao na molitvu,bile su nagnute i okrenute prema gore.Na desnoj ruci visjela joj je krunica.» Gospa je razgovarala s Lucijom.Prvo je poručila da se ne boje i da im ništa neće napraviti.Zamolila ih je da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: «Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijedjen i kao molitvu za obraćenje grešnika?» Lucija:»Da,hoćemo.» Marija je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo,koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša,pa su vidjeli sebe u Bogu,jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu. Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: «Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.» Drugo ukazanje,13.lipnja 1917.g. Gospa je poručila da Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu.Onom tko to prihvati,obećala je spasenje,a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim je Marija okitila Njegovo prijestolje. Na dlanu desne Gospine ruke nalazilo se Srce obavijeno trnjem koje je u nj bilo zabodeno.Prečisto srce Marijino je izranjavano grijesima čovječanstva koje traži zadovoljštinu. Treće ukazanje,13.srpnja 1917.g. Gospa je preporučila svakodnevnu molitvu krunice.Nastavila je: «Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: «O moj Isuse,to je za tvoju ljubav,za obraćenje grešnika i za naknadu za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina!» Prvi dio fatimske tajne:ukazanje pakla Vidjeli su ognjeno more,a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše.Izgledali su kao prozirna crna ili smedja žeravica,ugljen u ljudskom obliku.Plivali su u žeravici,a u vis su ih podizali plamenovi.Padali su na sve strane,dok su se čuli strašni krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti.Vragovi su izgledali kao stravične,jezive nepoznate životinje. Skoro su umrli od užasa i straha. Drugi dio fatimske tajne:objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjeći Gospa:Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika.Kako bi ih spasio, Bog želi ustanoviti pobožnost Mome Prečistom Srcu. Marija je navijestila Drugi svjetski rat,širenje komunizma,glad,progonstvo Crkve i pape,ako se ne ispune Njeni zahtjevi da se Rusija posveti Njenom Prečistom Srcu,te kao zadovoljštinu svetu Pričest u prvih pet subota u mjesecu.Ako se ispune zahtjevi,Rusija će se obratiti i mir će zavladati.Nažalost ljudi nisu poslušali zahtjeve,makar je Lucija to obznanila drugima. Gospa:»Kada molite krunicu,nakon svakog otajstva (desetice) recite:» O Moj Isuse,oprosti nam naše grijehe,očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše,osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje Milosrdje!» Treći dio fatimske tajne: Prva scena:Andjeo s ognjenim mačem koji izgleda kao da će spaliti svijet.Snažnim glasom je kliktao:»POKORA,POKORA,POKORA!» Plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. –Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju. Druga scena:Progon Crkve,pape,biskupa,redovnika,redovnica,muškaraca i žena-ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje. Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu Dva andjela imaju posude u kojima sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu.-Proslava i trijumf Marijinog Prečistog Srca. Četvrto ukazanje:19.kolovoza 1917.g. Gospa je došla 13.kolovoza,ali djece nije bilo jer ih je pritvorio načelnik.Ponovno se Gospa ukazala 19.kolovoza. Gospa:»Molite,mnogo molite i žrtvujte se za grešnike.Znajte,mnoge duše odlaze u pakao,jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.» Peto ukazanje:13.rujna 1917.g. Gospa djeci:”Nastavite moliti krunicu.U listopadu će doći i naš Gospodin,sa mnom i svetim Josipom kako bi blagoslovili svijet.Bog je zadovoljan vašim žrtvama.» Šesto ukazanje:13.listopada 1917.g. Gospa je zamolila da se na tom mjestu podigne kapelica.Izjavila je da je Gospa od svete krunice. Lucija je vidjela tri otajstva krunice na nebu kraj sunca,a Franjo i Jacinta samo prvo. U prvom otajstvu pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice.Sv.Josip i Isus su blagoslivljali mnoštvo ljudi. U drugom otajstvu je vidjenje Žalosne Gospe i Isusa kako trpi na putu za Kalvariju. U trećem otajstvu je Gospa od Karmela,okrunjena kraljica neba i zemlja s Djetetom Isusom na rukama. Dogodilo se čudo sunca koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi.Poput velike vatrene kugle sunce se kretalo strelovitom brzinom,okretalo se oko svoje osi.Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja.Trajalo je oko 10 minuta,vidjelo se i s udaljenosti od 40 km.Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sjalo. p.s.Nedavno se dogodio strašni potres u Indoneziji u kojem je umrlo više od 3000 ljudi,a ranjeno više od 12000 ljudi.Pozivom na broj 060 60 20 90 možete pomoci ljudima koji pate od posljedica potresa i nemaju više gdje živjeti. |
24.05.2006., srijeda
Uzašašće Gospodinovo-Spasovo
|
Uskrsli Gospodin uzlazi Ocu svojemu i našemu, ali dok je još bio u tijelu, kakvo sada imamo mi.Blagdan koji zovemo Uzašašće Gospodinovo - Spasovo slavi upravo njegov povratak Ocu i daje nam beskrajnu radost, jer kod Boga imamo zagovornika Krista Pravednika. Talijanski slikar Giotto:Uzašašće Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." (Dj 1, 7-11) Uzvišeni Pobjedniče grijeha,smrti i pakla,danas te gledam u duhu,kako se slavodobitno uzdižeš na nebo,koje si opet grešnom čovjeku otvorio zaslugom svoje muke i smrti.Na Maslinskoj gori si uzašao na nebesa i unišao u prebivalište vječnoga veselja-na onoj istoj gori,na kojoj si se hrvao sa smrću i krvlju znojio.Time Ti,Isuse moj,učiš da samo put trpljenja,nevolje i križa vodi u nebo.Ti si mi pokazao put,a ja ću te slijediti,i ne ću ni truda štedjeti ni nevolje se bojati da dostignem slavu nebesku. Amen. p.s.Svi korisnici mobitela mogu sudjelovati u akciji za razminiranje Hrvatske. Pošaljite SMS bez sadržaja na broj 62091 i donirajte 1,22 kn. Od 1998.g. 262 ljudi je ozlijedjeno,a 98 umrlo od posljedica mina. Akcija traje do 20.06.2006.g. |
23.05.2006., utorak
Tvoj crveni plašt
|
Zbog mene si prošao kroz tamnu noć, da ja mogu do svjetlosti doć‘, u haljini bijeloj čistoj ko’ snijeg slobodna zauvijek. One noći si nosio crveni plašt, svojom krvlju posvetio nas. Još maslina grane svijaju se od silne ljubavi te. Samo ona je jača od otrova zla samo ljubav u grudima, što jedina nikada ne umire do vječnosti razlila se. Samo Tebi ću pjevati,Isuse moj Tebi dugujem život svoj. Ti sjaji ko’zvijezda u daleku noć, čekaj nas,k Tebi ćemo doć’. Autorica:Arijana Meštrović,2001.g. Izvodjač:grupa Fides Pjesma je proglašena najboljom na Uskrsfestu 2002.g. Grupa Fides jedna je od najboljih i najpopularnijih duhovnih bandova na hrvatskoj glazbenoj pozornici. p.s. Svi korisnici mobitela mogu sudjelovati u akciji za razminiranje Hrvatske. Pošaljite SMS bez sadržaja na broj 62091 i donirajte 1,22 kn. Od 1998.g. 262 ljudi je ozlijedjeno,a 98 umrlo od posljedica mina. Akcija traje do 20.06.2006.g. |
20.05.2006., subota
Otkrivenje
|
O knjizi Otkrivenja Otkrivenje ili Apokalipsa (grč.otkrivenje,objava) je proročka knjiga na samom kraju Biblije.Napisao ju je apostol Ivan. Počinje ovako: «Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista - za sve što vidje. Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!” Otkrivenje je povijest Crkve zadnjih vremena ovoga svijeta,unaprijed smo upozoreni na ono što će se dogoditi. Knjiga Otkrivenja je pisana u dva djela:Pisma maloazijskim crkvama i proročka vidjenja.Ovaj drugi dio mi je puno zanimljiviji.U njemu je napisano što će se dogadjati u budućnosti.To je vjerodostojno,jer Isus je Put,Istina i Život,a već na samom početku piše da je to Otkrivenje Isusa Krista. O dvjema knjigama koje su vezane uz Otkrivenje Nedavno se pojavilo nekoliko knjiga koje su vezane uz knjigu Otkrivenja.Saznao sam za njih krajem prošle godine i pročitao ih.Jako su potresne.Mislio sam da pišem o tome ili ne,ali sam ipak odlučio,tome je uvelike pridonijela jedna osoba koja mi je poslala mail u kojem me zamolila da napišem nešto o tome. Knjige sam kupio u katoličkoj knjižari na Kaptolu u Zagrebu,izuzetno su jeftine.Neke stvari u tim knjigama su mi sumnjive,ali zašto bi se te knjige prodavale u katoličkim knjižarama,ako su protiv vjere?!Izdavač je jedan franjevac. Nazivi knjiga su:»Upozorenje,izdavačka kuća Sion,2001.» i «Kazna,novo nebo i nova zemlja,Sion,2005.» Osim tih knjiga pojavila se i knjiga «Komitet 300» autora Johna Colemana,koji piše o sličnoj temi,ali ne s vjerskog gledišta nego s političkoga,no uvelike se preklapa i nije u suprotnosti. Općenito o povijesti stvaranja Bog je prije stvaranja ljudi,stvorio andjele.Oni su slobodno mogli odlučiti da li će Boga prihvatiti ili odbaciti.Oko trećine mirijade andjela na čelu sa Luciferom (nakon što se odvojio od Boga nazvan je sotona) odbili su služiti Bogu i poveli su bunu protiv Boga.Nastala je borba izmedju njih i onih andjela koji su prihvatili Boga koje je predevodio Sv.Mihael Arkandjeo.Zli andjeli su izgubili i strovaljeni u pakao.Da popuni ispražnjena mjesta na Nebu,Bog je stvorio ljude,koji su niža bića od andjela.Niža bića kao kazna palim andjelima za oholost,jer će njihova mjesta u Nebu popuniti stvorenja slabije naravi. Sotona ne želi da ljudi zauzmu mjesta u Nebu,pa iskušava ljude još od Adama i Eve.Kada su Adam i Eva sagriješili,Nebo je za ljude zatvoreno.Sotona je mislio da je porazio Božji plan.No,Bogu je sve moguće,pa je obećao ljudima Izbavitelja.Isus,Druga Božanska Osoba,postao je čovjek,a i dalje je ostao Bog.Mukom i smrću na križu,ljude je otkupio i otvorio Nebo i poveo sa sobom sve duše iz čistilišta koje su bile spašene.Kada se sva mjesta u Nebu popune (koja su ispraznili pali andjeli),ljudi se više neće radjati i djelo stvaranja privest će se kraju.Tada dolazi kraj ovoga svijeta,postojat će samo Nebo (Raj) i pakao za svu vječnost.To je sve bliže i bliže. Prije nego bude kraj ovakvoga svijeta moraju se dogoditi neke stvari što je napisano u Bibliji poput toga da će se Crkva raširiti po svem svijetu,da će Isusovi sljedbenici biti progonjeni,da će doći lažni proroci,da kad Isus dodje suditi žive i mrtve,ostat će malo vjernih. Isus i Marija mnogo puta,ukazivali su se mnogim ljudima,posebice svecima i upoznavali ih s dogadjajima koji će doći.Crkva je potvrdila vjerodostojnost tih ukazanja. Takva su npr.Isusova ukazanja Sv.Margareti Mariji Alacoque 1673.g.,Sv.Faustini Kowalskoj 1930.g. Marija se puno puta ukazivala i davala ljudima poruke.Marija ima posebnu ulogu jer prije nego ponovno Isus dodje kao Kralj,ona će savladati i smrviti sotonu,pa se nje sotona jako boji.Njezina poniznost pričinja mu veliku bol. Crkva je potvrdila mnogo Marijinih ukazanja poput onih u Lurdu,Fatimi,Guadalupi,La Salletu,Akiti itd.Mnoga ukazanja još nisu službeno potvrdjena. U ovim dvjema knjigama navedeno je što će se dogadjati u bliskoj budućnosti,a temelji se na knjizi Otkrivenja i na objavama koje su dobili sveci od Isusa ili Marije.Navest ću ukratko,koga zanima više može pročitati knjigu Otkrivenja u Bibliji (postoji i Biblija na internetu ako je nemate kao knjigu) i ove dvije knjige koje sam naveo na početku. Procitat cete u nastavku strasne stvari sto pise u tim knjigama.Ako nadjete nesto sto se razlikuje od onoga u Bibliji,onda to ni nije istina,jer objave nakon Biblije moraju se poklapati sa Biblijom,ako dolaze od Boga,inace su lazne.Ja nisam strucnjak pa se ne razumijem najbolje u to.Cilj ovoga nije zastrasivanje,nego poziv na obracenje dok je jos vrijeme.S vremenom cemo stvarno vidjeti da li ce se ovo dogadjati.Samo iznosim sto pise u tim knjigama,nisam to ja izmislio. U tim dvjema knjigama piše ovo (neke stvari se spominju u knjizi Otkrivenja,a neke ne): Svjetska revolucija-trgovinska kriza,sveopći bankrot i nered,velika nezaposlenost, «sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina (Otk 17 1-2)”.”Bludnica velika” je Pariz,u njemu će biti veliki neredi (dio toga već je i bio,sukobi sa imigrantima,nedavni protesti studenata).Bit će revolucije u Italiji i Francuskoj,u njima će biti velikih progona Crkve,ubijanje svećenika,trajat će par mjeseci.Papa će morati bježati iz Rima i prijeti mu smrt. Upozorenje-veliki izravni i nadnaravni Božji zahvat u tijek ljudske povijesti.Bog želi pomoći ljudima da se obrate,jer nemaju još puno vremena,kasnije više neće moći.Taj će zahvat omogućiti ljudima da vide svoju dušu na način na koji je Bog vidi i tako da shvati svoje grijehe i promijeni se na bolje dok još može.Prije toga,dogodit će se neobična grmljavina,potresi i gusta tama. Veliko čudo-zadnji poziv Božjeg Milosrdja za obraćenje ljudi,znak križa na nebu i iz rana na rukama i nogama Spasiteljevim,izvirat će velika svjetlost (to je Isus objavio Sv.Faustini Kowalskoj),bit će u Garabandalu u Španjolskoj u 20 sati u četvrtak jedne godine u buducnosti (cetvrtak 20 sati=vrijeme kada je Isus sa apostolima imao Posljednju večeru). Treći svjetski rat-sudjelovat će SAD,Rusija,Kina,Italija,Francuska i drugi,koristit će se atomske bombe.Bit će i mnogo bolesti,prirodnih katastrofa.Usadjivat će se ljudima čipovi sa brojem sotone (sest stotina sezdeset i sest),preko njih izgubit će se slobodna volja i privatnost.Kršćani ga ne smiju nikako prihvatiti jer će time častiti sotonu,a odvojiti se od Boga,zbog toga će oni kršćani koji odbiju biti mučeni i ubijeni,ali zavrijedit će Nebo,a ne pakao.Sada 2006. čipovi su se počeli ugradjivati psima i mačkama u Europskoj Uniji,ali i kod nas. Velika kazna-mješavina pustošenja i očaja,bit će kažnjeni oni koji nisu na strani Boga,koji se nisu obratili,oni koji progone i ubijaju kršćane,svi neprijatelji Boga i Crkve bit će ubijeni.Kazna se može usporediti sa sedam egipatskih prokletstava iz Starog zavjeta kada faraon nije htio pustiti Izraelce iz Egipta,ali ova kazna bit će puno gora,velik broj ljudi će umrijeti 75% svjetske populacije,padat će strašna vatra s neba,bit će tri dana i tri noći potpuna mraka kada će demoni harati,oblaci krvi,munje,plimni valovi (tsunami),uništena će biti vegetacija,velika glad. Obnova Crkve,trijumf Marije nad sotonom-pomirenje i veliko obraćenje preostalih ljudi na Zemlji,dogodit će se jedinstvo kršćana. Antikrist i prorok Antikrista (Zvijer i Lažni prorok)-Antikrist je čovjek koji će vladati 1260 dana (u knjizi Otkrivenja piše jedno vrijeme,dva vremena i polovica vremena=tri i pola godine=1260 dana),bit će sličan Hitleru,progonit će kršćane gore od nacista i svih prije ili poslije njih,tvrdit će da je Mesija,vladat će iz Jeruzalema,njegovom smrću prestat će progoni.Prorok Antikrista je lažni papa,izabran mimo pravila,koji će vjernike nastojati udaljiti od Crkve. Isusov ponovni dolazak-Posljednji sud-Postojanje samo Neba i pakla za svu vječnost. I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. (Otk 22,3-5) "Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž." (Otk 22,12-15) |
18.05.2006., četvrtak
Let duše
|
Bog hoce da svatko od nas dodje u nebo.Ovaj zivot na Zemlji je ispit da li zasluzujemo vjecnu srecu.Sve do smrti,ispit traje.Rezultati se mogu mijenjati,bitan je konacan ishod i prema njemu se odredjuje nasa vjecna sreca ili tuga.Mozemo od propalice postati izvrsni i obratno. Bog nam pomaze da dodjemo u nebo. Koliko ima ljudi toliko ima razlicitih puteva u nebo. Za nekoga je dobro da mu bude dobro jer tako vise misli na Boga,a neki se Boga sjete samo kad im je tesko,pa upravo tome i sluze bolesti,problemi i sl. Sve sto se dogadja,dogadja se po Bozjoj volji.Ljudi su sredstva preko kojih nas Bog vodi putem posvecenja.Nista nije slucajno ni bez razloga.Bog hoce da bude tako,pa neka bude tako.On vidi drugacije nego mi koji gledamo kratkorocno i cesto sebicno,ne ulazeci u dubinu. Trebamo teziti tome da ugadjamo Bogu,a ne sebi.Sto se vise predamo Bogu,time ce nam biti bolje.Predanjem sebe Bogu,dobijamo Njega i vjecni zivot.Bog se nama potpuno predao na krizu,mi trebamo nositi svoj kriz i slijediti Ga. Svoju proslost trebamo predati Bozjoj milosti,svoju sadasnjost Bozjoj volji,a svoju buducnost Bozjoj providnosti. Prolazne stvari nas ne mogu usreciti,sto ih vise imamo sve vise smo nezasitni i gladni. Ono sto nam je najbitnije,to nam je bozanstvo,to stavljamo na oltar,to cinimo bogom. Sv.Antun Padovanski je izrekao nekoliko vrlo dubokih i zestokih misli o tome: ”Osloni li se covjek na zemaljska bogatstva ona ce mu zgrabiti dusu,probosti je i odnijeti u pakao jer su eto,nepouzdana poput trske s korijenjem duboko uronjenim u mocvaru i sa stabiljkom naoko lijepom a iznutra praznom.” “ Oni koji vole novac i nepostojane cari bacaju se pred vraga i klanjaju mu se.” Kada je Bog na prvom mjestu,tada je sve na svom mjestu.Kada Bog nije na prvom mjestu,tada nista nije na svom mjestu. Bog ne zeli da nam nesto ili netko bude vazniji od Njega.Nije u redu da nam neka druga osoba bude vaznija od Njega.Ono sto nam je vaznije od Boga to nam postaje bozanstvo.Ne smije nam bozanstvo biti ni novac ni seks ni moda ni uspjeh ni moc ni vlast ni uzitak ni cast…Samo je jedan Bog,ne trebaju nam bozanstva. Bog zeli da se Njemu potpuno predamo,da Njega potpuno zelimo i da sve cinimo iz ljubavi prema Njemu. Prije nego sretnemo srodnu dusu,Bog zeli da sretnemo Njega.Apsolutnu ljubav i srecu,samo On moze dati.Od srodne duse to ne mozemo dobiti da budemo potpuno siti i zadovoljni,jer srodna dusa nije savrsena,a Bog jest. Kada se covjek necega odrekne,tek tada to dobije i to na prelijep nacin. Kada nam bude manje bitno da li cemo upoznati srodnu dusu,kada nam bude gotovo svejedno da li cemo se ljubiti,imati spolne odnose,kada nam bude jedino bitno da slijedimo Bozju volju i da ugadjamo Bogu,tada ce nam Bog dati sve sto nam treba na nacin koji je bolji od nasih najljepsih zelja. Ako imamo srodnu dusu,a nemamo Boga,nikada necemo biti istinski voljeni,ispunjeni,sretni.Ako imamo Boga,imat cemo sve sto trebamo da budemo voljeni. Jedna nepoznata cura prije par godina je na internetu napisala :”Sve sto za sebe trazis u meni,prvo potrazi kod sebe,kad nadjes,javi se,pa se mozemo dogovoriti”.Ja bi samo promijenio izraz “u sebi”. Sve sto covjek trazi u srodnoj dusi,neka prvo potrazi kod Boga,jer mu On jedini to moze dati na potpuni i pravi nacin i nakon toga ce biti sretan sa srodnom dusom. |
14.05.2006., nedjelja
Kako Bog ljubi
|
Kad netko nekoga ljubi te ga obasipa dobročinstvima, obasipava ga i ljubi prema svojim svojstvima i uvjetima. Tako tvoj Zaručnik (Isus), nastanjujući se u tebi, pruža ti milosti onakav kakav On jest. Budući da je svemoguć, mudar i neizmjerno dobar, ljubi te i daruje te svemogućnošću, mudrošću i dobrotom. Svet i pravedan, ljubi te i daje ti milosti sa svetošću i pravednošću. Budući da je milosrdan blag i milostiv, ti doživljavaš njegovu milosrdnost, blagost i milostivost. On je jako i nježno Biće, pa osjećaš da te ljubi jako i nježno. Istinit i čist, ljubi te istinski i čisto. Darežljiv te ljubi i miluje darežljivo, bez ikakvog računa, samo da tebe obdari. On koji je sama krepost najveće poniznosti najponiznije se snizuje do tebe i ljubi te najvećim poštovanjem, izjednačuje te sa sobom. I po tom putu svojih saopćenja On ti se sam pokazuje sladak i raspoložen, s onim svojim licem punim ljepote, pa ti u ovom sjedinjenju - ne bez razigranosti tvoga srca - kaže: “ja sam tvoj i sav pripadam tebi. I uživam da sam ovakav kakav jesam, da budem tvoj i da ti se darujem." Sv.Ivan od Križa (iz knjige "Živi plamen ljubavi") |
11.05.2006., četvrtak
Interview s vlč. Zlatkom Sudcem
|
Na Cvjetnicu,bio je interview s vlč. Zlatkom Sudcem,na Novoj Tv,koji je bio dosta gledan i mnogi su pričali o tome.Pronašao sam jedan njegov stari interview iz 2001.g. za Hrvatski katolički radio ‘ Glas hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu,SAD. Ima puno,pa sam podijelio na mnogo dijelova,pročitajte o onome što vam zanima. Zlatko Sudac o sebi Pa, moje je ime Zlatko Sudac.Rođen sam 24.1.1971. godine. Svećenik sam krčke biskupije, rođen sam u Rijeci, a moji roditelji žive, i jedno vrijeme sam živio i ja, u Vrbniku. Doživljavam to malo mjesto kao svoju rodnu župu. Moja biskupija je relativno mala, sastoji se od 4 otoka. Školovanje sam završio u Krku, zatim nastavio rad u Vrbniku kao strojarski tehničar, a onda sam uz rad upisao teologiju u Rijeci, filozofiju i psihologiju, krenuo za svećenika. To je bio jedan prijelomni trenutak u mome životu i studij teologije, dogmatike i prava završio sam u Zagrebu, gdje sam i diplomirao. Poziv Isusa Krista u moj život bio je jedan od najjačih zahvata. Nije to došlo preko noći. Uz dugo razmišljanja i molitve jednostavno sam prekinuo sa starim životom i krenuo da se odazovem tom porivu u svom srcu. Moja silna potreba za traženjem istine, za ljubavlju, za slobodom, sve sam to našao objedinjeno u jednoj osobi, u osobi Isusa Krista. Ne bih svoj život mijenjao ni za jedan drugi. I što se više čovjek stapa s Bogom, to više postaje sličniji Bogu i tu vidim svu snagu i svu puninu svećeništva i ljudskog života općenito. Sada radim i živim na Malom Lošinju, to je jedan otok, u malom mjestu Ćunskom, gdje imamo kuću za duhovne obnove naše krčke biskupije. Intenzivno radim s ljudima, sa grupama, sa mladima, sa mladima koji su u drozi, sa bračnim parovima, sa molitvenim zajednicama, raznim skupinama ljudi iz raznih župa naše biskupije. Održavam seminare uz dopuštenje svoga oca biskupa. Učio sam jezike, tako da sam i bio ovdje u Chicagu na učenju engleskog jezika. Tako sam isto učio i talijanski jezik u Italiji i boravio sam tamo 3 puta, u 3 navrata po jedno mjesec i pol, dva. Vrbnik na otoku Krku,grad u kojem Z.Sudac proveo djetinjstvo O zajedništvu s Bogom Isus Krist je dao najljepšu usporedbu koju je mogao dati, a to je da je on trs, a da smo mi loze. A loza i trs su jedna te ista biljka. A što je više mladica, tj. loza na trsu spojena sa trsom, to će bolje kroz nju teći sokovi, životni sokovi toga trsa. Grožđe ne raste na trsu, nego na mladicama. Dakle, plodovi koji rastu na našim životima su Božji plodovi. I što je čovjek više u Bogu, to će njegov život i sve što život rađa biti Božji plod i Božji rod. Tu vidim jedan veliki misterij, da je čovjek uistinu pobožanstvenjen osobom Isusa Krista. Čovjek više nije isti pojavkom Isusa Krista i njegovim dolaskom na ovaj svijet. Njegovo uskrsnuće je zauvijek, za svu vječnost upečatilo sudbinu ljudske egzistencije. Biti u Bogu znači živjeti, maknuti se od Boga znači umrijeti. O svetosti I što znači biti svet? A što je svetost? Ti su ljudi bili ljudi od krvi i mesa. Oni su živjeli u našoj sredini. Ti su ljudi bili rođeni od jedne majke i jednog oca. Bili su tu na zemlji. Nije im bila strana ni ljudska slabost, ni grešnost, ni bol, ni tuga, ni radost, ni sreća. Prolazili su apsolutno sve što i svaki drugi čovjek. Možda mi kršćani previše doživljavamo svetost kao neki nedostižan cilj, a Isus sam kaže: “Vi ste sveti. Vi ste kraljevstvo, svećenstvo, sveti puk, narod izabran”. Imamo jednog oca, jedna smo obitelj, imamo jednu majku. Treba se izdići, uistinu izdići iznad stvarnosti ovoga života i pogledati kroz nju u dubinu postojanja ljudske egzistencije, u misterij rađanja i umiranja. Život je kao rijeka koja se mijenja i na tom putu mijenjanja pozvani smo da se preobrazujemo u Krista i da budemo sveti. Svetost je najljepši, najradosniji poziv svakom čovjeku, a pogotovo kršćaninu. O Kristu,doživljavanju Krista,o odnosu s Njim Pa Krist je nešto najljepše što se može dogoditi svakom čovjeku. Kažem može dogoditi, ako se Krist dogodio, pa ću reći Krist je nešto najljepše što se dogodilo čovječanstvu i čovjeku. Nisu svi ljudi prihvatili Krista, ali prihvatili oni Krista ili ne, Krist je snažno utjecao na osobu čovjeka. Ne znam što bih govorio o njemu. Toliko nadilazi njegova osoba i pojava, ono što je učinio za nas kroz povijest…. On je stvarna osoba. Događaji vezani uz Isusa su stvarni, on je uistinu povijesna osoba. Pa on je jedini koji je probio misterij života i smrti i vratio se. On je jedini koji nam je rekao kako treba živjeti. Rekao je apsolutno sve. Ne treba o Kristu umovati, nego ga uzeti srcem, živjeti ga. Njegove riječi su jasne, njegova poruka je kristalno jasna. Tu ne treba filozofirati, tu ne treba umovati, treba jednostavno živjeti. O Kristu se ne može govoriti, Krista se živi. Kao što se ni o životu ne može govoriti, život se živi. Ljubav se ljubi. Tako je i Bog, Bog je duboko u nama i mi smo dio njega, možemo ga samo disati, živjeti, micati se u njemu. Kao što kaže sveti Pavao: “U Kristu uistinu mičemo se, živimo i jesmo.”, i tako je. O ljubavi Netko mi može reći: “Pa ti imaš tek 30 (tada,sada ima 35) godina, što misliš da si ti upoznao što je stvarna ljubav?”. I s pravom ću prihvatiti svaku takvu kritiku. Ne, nisam ni ja upoznao što je stvarna ljubav, niti ćemo za života do kraja ikada upoznati, jer je ljubav Bog i njega se upoznaje čitav život. U Boga se jednostavno ponire i raste u nedogled. To je to stanje vječnosti, trenutka bez kraja. Ljubav je najosnovnija pokretačka snaga i stvarna energija u našim srcima i to nije nešto apstraktno. Ja sam rekao pojam "energija", ali to je osoba Isusa Krista, to nije ideja, to je stvarna osoba, božanska osoba. Istinski ljubiti možemo ljubiti samo kroz njega. On je predfilter kroz koji mi ljubimo. Ljubiti bez Boga znači biti rob, biti rob požude, strasti i onda to nazivati ljubavlju. Čovjek koji ljubi kroz Boga taj je apsolutno otvoren za žrtvu, za umiranje, za predanje, za nestajanje da bi ljubav rasla. O svećeništvu Svećenik bi trebao biti čovjek ljubavi, tj. čovjek koji istinski nosi Krista drugim ljudima. Isus treba naše ruke i naše tijelo i naš glas i naše noge, on nas jednostavno treba. Jasno je dao poruke svećenicima što im je činiti. Nije rekao "Idite i gradite bazilike i crkve". Nije rekao "Idite i održavajte karitativne ustanove i bolnice". Apostoli su rekli "Nađimo nekoliko muževa na dobrom glasu, pa neka se oni bave tim stvarima. Jer to su potrebne i dobre stvari, a mi se posvetimo onome to je prvotna zadaća svećenika apostola, navještaj riječi Božje, radosne riječi spasenja, Kristova života i uskrsnuća". Krstiti u ime Isusa Krista, dijeliti sakramente, liječiti bolesne, oslobađati ih od zla. Ništa više od toga nije Isus spomenuo da bi trebali raditi do li to. I ako ima koji važniji posao, pogotovo za svećenika, onda su to sakramenti. Ne smije zapustiti sakramente ni jedan svećenik na uštrb nekakvih socijalnih i ekonomskih programa i struktura u svojoj župi. To je posao laika i drugih ljudi. On neka se posveti navještaju riječi i služenju Bogu. Biti svećenik i tako doživljavati svećeništvo je jako teško i zahtjevno, a pogotovo u naše moderno sekularizirano, materijalizirano vrijeme. Ali ujedno ovo vrijeme, ako za ičim vapi, onda to vapi za ljudima svećenicima koji će biti probuđeni Duhom svetim i raditi za Boga svim srcem svojim. Tako shvaćeno svećeništvo je ono što mene drži u svećeništvu, i jedino to. Ne da budem umjetnik, ni glazbenik. Umoran sam kada gledam na etikete koje se priljepljulju na svećenike, svećenik s naljepnicom - svećenik-glazbenik, svećenik-znanstvenik, svećenik-filozof, svećenik-liječnik, svećenik-umjetnik. Da sam htio biti umjetnik, iako volim slikarstvo, ne bih bio svećenik, bio bih umjetnik. Moje slikanje je moj odmor, moj hobi. To nije moje životno opredjeljenje. Ja želim biti s Bogom, ja želim biti svećenik. O braku Brak je kompleksna stvarnost i govoriti o braku je za jednog svećenika zahtjevno zato jer on ne živi u braku. Ja mogu govoriti samo ono što živim i ja mogu govoriti samo iz svog iskustva. Ja nemam ženu i djecu i ni jedno moje dijete nije bolesno, niti se borim za egzistenciju da nahranim svoju djecu, da ih školujem, niti znam kako je to biti u braku. Mogu govoriti samo iz iskustva svoje obitelji, iz iskustva stotine bračnih drugova koji su mi došli na savjet ili su se ispovijedali kod mene ili su otvorili svoju dušu. Brak je veličanstven ako su ljudi veličanstveni u srcu. Brak je prekrasna, ne bih rekao "institucija" kako neki nazivaju, nego prekrasna zajednica ljubavi onih ljudi koji se istinski vole, ali onih ljudi koji su shvatili što je stvarna ljubav, da je to potpuna žrtva za drugoga, potpuno predanje drugome. Danas mnogi brak doživljavaju kao "Idem riješiti svoj status ili svoje životne probleme". Ulaze u brak radi sebe, a ne radi osobe koju vole, iako misle da ju vole. Jer da ju tako stvarno vole, zbog čega se rastaju, neki čak za par mjeseci, par godina? Zbog čega? Dakle, rastaju se jer nisu naučili najosnovniju životnu pouku, da ljubav nije samo lijepo i da je veličina lijepoga u predanju sebe drugome. Kada meni kao mužu, da imam ženu, treba biti stalo samo do nje, do njezina dobra, do njezine sreće i jednako tako njoj samo do muževe sreće i do muževog dobra. Takva jedna zajednica živi trajno. No, ne u nebu, jer tko je dostojan neba i kraljevstva Božjega niti se ženi, niti se udava, nego je kao anđeo sličan, kaže sveto Pismo. Tamo smo svi jedno u Bogu koji je jedan. Zato, ne može se brak živjeti bez Boga. Ne može se ljubiti bez Boga. Ne može se odgajati djecu bez Boga. Moja poruka svim bračnim drugovima bila bi da više vremena posvete sebi i svojoj djeci, da budu iskreni jedno prema drugome, da ne skrivaju apsolutno ništa, da budu kao otvorena knjiga na stolu. Neka se žrtvuju za svoga bračnog druga, neka ga usrećuju malim stvarima kroz život, neka njeguju svoju ljubav koja treba trajati cijeli život. Neka jednostavno budu normalni radosni ljudi. Uza sve životne probleme i brige, brak je jednak pred Božjim očima ima kao i bilo koji drugi poziv, npr. kao svećeništvo. Brak je svet i veličanstven. O obitelji,odgoju i problemu droge Ljudi koji dolaze na vlast, ljudi koji dolaze u bilo koje strukture društva dolaze iz obitelji. Obitelj rađa čovjeka novog vremena i nije svejedno kakav će čovjek izaći iz obitelji. A obitelj je danas najugroženija struktura u društvu, najugroženija. Napadaju je i izjedaju sa svih strana. Odgajati djecu je jako, jako teško, jako, jako teško. Zato jer je to jedan zakon većine, kamo svi tamo i moje dijete. I djeca će reći roditeljima “Svi imaju, to moram imati i ja”. Ili: “Svi idu tamo, moram ići i ja”. I ako ja ne idem u noćne klubove i diskače, a zna se da se tamo ‘dila’ droga, bar govorim o primjeru Hrvatske. Roditelj će imati osjećaj da svome djetetu uskraćuje nekakvu sreću ili nešto što je po njegovoj slobodi ili nešto što bi on stvarno trebao i onda će reći i opravdati to na sto i jedan način, kako ga treba pustiti, kako se dijete treba odgajati za ovaj svijet… I čine to roditelji bez da istinski ragovaraju sa svojom djecom, da im istinski govore o problemima i onome što se stvarno tamo može dogoditi. Ja sam na simpozijima za drogu govorio roditeljima otvoreno: “Zašto se vi kao roditelji ne organizirate, pa ne odete svaki put, svaki vikend neka ode jedan bračni par ili otac ili majka u taj disko?” Odi tamo. Budite roditelji prisutni tamo gdje su vam djeca, pa vidite malo. Ne možeš znati dok ne vidiš, odi na lice mjesta. I kada bi tako bilo, ne bi bilo toliko droge po diskačima. Imam osjećaj da netko sustavno želi uništavati hrvatsku mladež. Zašto? Droga je bijeg od života i nije samo droga pitanje. Pitanje je morala, pitanje predbračnih odnosa, alkohola... Jedan mladić ili djevojka od 16, 17, 18 godina, koja dolazi kući u 3, 4, 5 sati ujutro, ona nije sposobna za normalan život. Ona nije sposobna za obaveze drugoga dana. I jedan mladić od 16, 17, 18 godina ima svoje dužnosti. On ima školu, on ima svoje obaveze. Tako odgajati djecu je vrlo nerazborito. Ako želimo odgajati mlade za budućnost, govorim o mladima u našoj Domovini, ako ih želimo odgajati za jedan požrtvovni rad, da svojim rukama zarađuju svoj kruh, da budu slobodni ali odgovorni za to što čine, onda ti je ovakav odgoj jako opasan. Jer budućnost Hrvatske, budućnost čovječanstva i svijeta stoji na djeci, na mladosti, a mladi su produkt društva. I zato ako su nam mladi u drogi, onda ti je nešto u društvu bolesno. Jer taj mladi čovjek kupuje drogu od odrasla čovjeka. Odrasli imaju ogroman negativan utjecaj na mladog čovjeka, a mlado srce je otvoreno za život i ono traži. I ono što mu se ponudi, to će uzeti i probati. Zato roditelji budite oprezni prema svojoj djeci, jako oprezni. Nemojte ih ljubiti posesivno. Vi ste lukovi, oni su strijele, a strijelac je dragi Bog. I napnut će vaš luk i opaliti strijelu u daljinu, u budućnost. Neka vaša djeca slobodno polete. Ljubite ih slobodno, ali od njih tražite odgovornost. Zahtijevajte od njih odgovornost, jer je život kompleksna stvarnost i pokažite im svojim primjerom kako se živi. Vraćam se, vraćam se na onu glavnu temu, a to je Bog. Nećete ih moći odgojiti bez vjere i bez Boga. O odnosu roditelja prema djeci Ako jedan roditelj kaže za svoje dijete koje još nije punoljetno, da ne može s njime kontrolirati, onda neka se zapita zaista je li je to alarmantno stanje. Ako jedan roditelj ne može kontrolirati svoje dijete, ne znam što se to stvarno može dogoditi, a da ja ne mogu svoje dijete kontrolirati. On živi pod tvojim krovom i pod tvojim kruhom i dok je pod tvojim krovom slušat će pravila koja ćeš mu ti dati. Ako si odgovoran roditelj i ako ti je srce ispunjeno Bogom koji ljubi, pa ćeš znati u ljubavi i strogo, ali u ljubavi odgojiti svoje dijete za ovaj život. Nemojte ga previše maziti, jer će ga život udariti čim izađe na ulicu. Odgajajte ga otvorenih i budnih očiju, u mudrosti, jer je svijet pokvaren i nisu svi ljudi dobri. Ima vrlo zlih ljudi koji će iskoristiti vašu djecu. Zato ih odgajajte za ovaj život i za ovaj svijet koji nije iluzija, nije bajka, nego je borba za opstanak, u mnogo slučajeva borba za opstanak. O bolesti Kad govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamo li mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu. Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. O depresiji Mentalna bolest današnjeg doba je bolest depresije, depresije koja započinje s jednim osjećajem da te nitko ne voli i da nisi koristan, jednim gubitkom želje za životom. To je zaista umna psihološka bolest modernog vremena. Radim s bolesnicima, da. I volim raditi s ljudima koji su bolesni. Ono prvo što njima treba jest da ih netko zaista čuje, da posluša njihovu muku, da naiđu na nekoga tko će im biti u toj boli malo blizak. Inzistiram na ispovijedi, na sakramentima bolesničkog pomazanja. I ja volim reći, nikada ne liječim ja, nego liječi Isus Krist i to je istina. On liječi kroz mene, on je taj koji liječi. Liječi po sakramentima koje je dao Crkvi i liječi po karizmama, kao karizma ili dar liječenja koje je dao opet svojoj Crkvi. Darovi su različiti, ali darovatelj je jedan, a to je Isus Krist. Ono što bih poručio svim svećenicima, svim ljudima koji vjeruju i koji ljube, pročitajte sveto Pismo, pa ćete vidjeti da Isus kaže: "Polažite ruke jedni na druge i bit će vam dobro". Što znači položiti ruku na jednog čovjeka? To znači ljubiti ga, fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog, a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono što ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti. O ljubavi i strahu kao suprotnostima Ja volim reći da postoje samo dvije stvari na ovome svijetu, samo dvije istine, a to je ljubav i strah. I gotovo ne postoji ni jedno dobro koje se ne može opisati pod pojmom ljubavi i niti jedno zlo koje se ne može opisati pojmom straha. To su dva polariteta, dvije krajnosti i dvije stvarnosti. O zlu i sotoni Postoje dva gledanja na zlo, i jedno i drugo gledanje je krivo. Jedni prenaglašavaju zlo, pa ga gledaju u svemu. Gledaju sotonu apsolutno u svemu i oni ga se boje i o njemu govore. I plaše druge ljude, dakle siju strah. Drugim riječima, oni su menadžeri sotonini, iako tobože protiv njega. Ne volim slušati takve kršćane koji na život gledaju kroz staklo sotoninih očiju. Druga krajnost su oni koji niječu postojanje sotone, koji niječu postojanje sotone kao palog anđela. To je pak druga krajnost. Jer sotona ili želi da se o njemu govori, da ga se boji ili želi da svi misle kako njega nema, pa će on slobodno djelovati. I to nas dovodi do stanja u kome danas živimo, da je teško naći egzorcistu, da je teško naći svećenika koji će uistinu pomagati ljudima koji su zaposjednuti ili opsjednuti sa zlim. Normalno gledanje je biblijsko gledanje, evanđeosko gledanje. Pogledajte koliko posto izvještaja o Isusovom životu govore upravo o tome gdje on istjeruje zlo iz nekog čovjeka, gdje on govori o zlu i sotoni. Reći da sotona ne postoji, to znači biti heretik i ne može mi ni jedan teolog, ni jedan doktor znanosti, pa može on biti ne znam koliko školovan, kad mi kaže da zlo ne postoji, on je za mene neznalica. Taj čovjek još nije u životu naučio ništa, jer je glavu zabio u knjige i nije mu došao čovjek koji ima takve probleme. I kada mu dođe, onda ih šalje psihijatrima. Ja neću reći da ne postoje psihičke bolesti, ali sam duboko uvjeren i iz iskustva govorim da su mnoge psihičke bolesti i mnoge tjelesne bolesti posljedica demonologije. Bolest duha ili bolest zla ili utjecaj zla na dušu i na čovjeka. Zlo je stvarnost, ali ono što je važno i kako trebamo gledati na zlo, jest da je sotona nemoćan napakostiti bez Božjeg dopuštenja. Zapravo, ne može nam sotona niti napakostiti, ako je naše srce u Bogu. Ako mi živimo Boga, on se nas boji. Sotona se boji čovjeka koji je vjernik. Vrag bježi od čovjeka koji ljubi, koji je u miru. Jer crno i bijelo ne idu skupa, svijetlo i tama ne idu zajedno. Ako si ti Bogom ispunjen, ti svijetliš. Kako može tama u tvoju svijetlu dušu? Nikako! I ti si pozvan da nosiš svijetlo, kaže Isus Krist. I ti si pozvan da to činiš, da se moliš za ljude. Egzorcizam smiju činiti samo svećenici uz dopuštenje crkvenih vlasti. I to svećenici koji su moralni, koji uistinu žive ukorijenjeni u osobi Isusa Krista i koji su svjesni svojih zadaća i poslanja. O zlu,laži,glumi Najčešća manifestacija zla je laž, gluma… U svim strukturama društva, gluma i laž je nešto što je postalo normalno i čak se to propagira kao jedan način na koji mi zajedno možemo živjeti i komunicirati. Pa zato i upadamo u takve probleme. Zato i je Hrvatska u takvim problemima. Svi svakome lažu, glume. Gledaš im u oči, u lice i vidiš da ti laže. A zna se tko je otac laži. Laž, zatim kojekakve nastranosti, proglašavanje normalnim ono što je nenormalno, političke manipulacije, ideološke manipulacije. Pogledajte koliko zla može jedna ideologija kao komunizam učiniti. To je sotonsko trovanje čovjeka. Tu ja vidim najveću opasnost. Nije problem s nekim čovjekom koji ima nekakva zaposjednuća, to je njegov osobni problem i on dođe i ako je svjestan da ima taj problem, Crkva ima načina kako pomoći tom čovjeku. Ali kada je zlo ukorijenjeno u strukturama, u ideologijama, u manipulacijama ljudi, u medijima npr., kroz štampu, e sad treba biti mudar, pa znati čitati među recima. O spiritizmu Igrati se sa duhovnim stvarnostima, koje su i negativne, vrlo je opasno za čovjeka, pogotovo za onoga koji kaže da je kršćanin, da je vjernik. Što on kaže? Ima Isusa Krista koji ga može izliječiti, ima sakramente Crkve, a on odlazi i nekome plaća da ga on izliječi nekakvim varkama , čarkama, činima, gatanjima. On drugim riječima okreće leđa Isusu Kristu i kaže: "Ti si osoba, Ti si Bog, ja znam da ti postojiš, ali ja ti ne vjerujem da ti mene možeš izliječiti. Ti nemaš moć nada mnom”. Znači nada mnom ima moć netko drugi koji će me izliječiti. A tko može biti drugi do li Bog? I takav čovjek snosi posljedice u svom životu, on to čini svjesno. O prokletstvu Prokletstvo je kad npr. neki čovjek toliko nekog drugog čovjeka mrzi i onda riječima izrazi tu mržnju u nekakvom obliku prokletstva. Tog trenutka on recimo kaže neku ružnu stvar za nekoga i za čitav njegov rod ili ne znam što. To se obično događa na selima, ali ima toga i u gradovima, gdje se ljudi svađaju radi imanja, zemlje, radi ne znam čega. Meni ne može prokletstvo ništa. Onom čovjeku koji želi ljubiti i koji ljubi, koji je otvoren Bogu nikakvo zlo ne može ništa. Kada prokletstvo ima utjecaj na čovjeka? Tada kada je taj sam čovjek u srcu otvoren za prokletstvo. Drugim riječima, ovaj je izrekao prokletstvo, a ja sam ga primio, jer skoro pa sam ga i ja izrekao. Dakle, tama se lijepi na tamu i ne možemo reći da, ako me netko prokleo da je to jače od ljubavi Božje. To je nemoguće! Job, za njega su rekli, da je ono sve što mu je Bog dopustio, sve one kušnje koje su mu se dogodile i srušile kuću i nastradala djeca i obolio i žena mu kaže “Prokuni Boga”, i on uza sve to kaže “Bog dao, Bog oduzeo”. Možemo li reći da je u životu tog čovjeka bilo prokletstvo na djelu? Ne! Bog kuša čovjeka, Bog dopušta kušnje da ga teše, da ga izgrađuje, da ga odljepljuje od ovoga svijeta, jer nismo od ovoga svijeta. U tom vidu ja gledam i prokletstvo. Svako zlo uzimam koje mi dođe u životu, svaka teškoća u životu kao način da se izgrađujem, kao način da upoznajem život u svoj njegovoj veličini. To je čitava paleta od lijepih do ružnih stvari. Kako bi čovjek znao što je zdravlje ako ne zna što je bolest. Da li bismo ga uopće cijenili? Ne, mnogi počnu cijeniti zdravlje tek kad obole. I tu vidim veliku ulogu. Sotona je glup. On uopće ne zna da ga Bog koristi za mnoge pod navodnike “dobre stvari”. I on je u službi Boga. Ne može on bez Boga ništa. I boji ga se. Zlatko Sudac i James Manjackal O vjeri Vjera, ljubav, mir, sloboda, blaženstvo, neki kažu prosvijetljenje, obraćenje, radost, to je sve jedno te isto. Po meni je to sve jedno te isto. No, ako ćemo baš ono strogo o vjeri, onda bih rekao da uzmemo primjer velikih svetaca i ljudi, a jedan najljepši primjer je Blažena Djevica Marija, koja je uzor vjere, kaže Crkva. U trenutku kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi sina, ona je čak pitala “Kako će to biti, jer ja ne poznajem svoga muža?”. Ta žena nije znala ništa što će je zadesiti u životu, ona je jednostavno živjela život. I ona je to mogla tako živjeti zato jer je ljubila, a mogla je ljubiti zato jer je imala široko srce za Boga. Vjera se rađa iz ljubavi i onda možemo govoriti o povjerenju, o povjerenju osobi Isusa Krista. Ako ja ljubim osobu Isusa Krista, ja joj dajem povjerenje. Ja idem u nepoznato, ja idem u život. Ja ne znam što će biti. Ali zato, Bože, jer te ljubim, znam da one koje ljubiš, za njih sve okrećeš na dobro. To je vjera. Zapravo, to je povjerenje u ljubavi, u ljubljenu osobu, u ljubav, u samoga Boga. Vjera nije sigurnost. Mnogi ljudi žele vjeru radi sigurnosti, da im bude sigurna budućnost. Ali ne, baš suprotno, vjera je nesigurnost. Ti zakoračiš na Božji plan i prepuštaš se njegovu vodstvu. On te vodi kroz život. A takav iskorak iz sebe samoga u nepoznato čovjek može učiniti samo ako ljubi Boga i to je jedina početna točka i polazište za vjeru – ljubav. O seminarima Kad u Hrvatskoj imam seminare, prilagođavam ih prostoru, ambijentu, ljudima, mentalitetu, no ono što je bitno, poruka ostaje ista, a to je osoba Isusa Krista. Ja govorim o temama: o vjeri, o sakramentima, o ljubavi, o braku, o zajedništvu, o svećeništvu, o Euharistiji, o ispovijedi i o bolesničkom pomazanju. Molimo za bolesnike, izložimo Presveto, bude tu predanje života Isusu Kristu, bolesničko pomazanje se dijeli svim teškim bolesnicima, ispovijeda ih se. Dakle, ta dva ili tri dana koliko seminar traje, to je jedno intenzivno duhovno događanje koje plane u ljudskom srcu potrebu da se živi Boga. E, sada ga treba živjeti polako kroz život i ići dalje. Ljudi se trebaju okupljati, organizirati na molitvu, dolaziti u svoje župe, razgovarati, podržavati se, razvijati ono što je posijano na jednom seminaru. Ćunski, Lošinj - 051 235 214-vjerojatno broj centra za seminare,nije provjereno,našao sam usput. O hvaljenju Ma neka ide sva slava dragom Bogu. Uvijek sam govorio, volim reći i sada ti kažem: "Nisam ja, nego dragi Bog. Ne činim to ja, nego dragi Bog". I zato mi je najteže kada se plješće, kada me se hvali, kada se te stvari tako govore. Neka svu hvalu i slavu dadu dragome Bogu. Sve ide Bogu, sve. Ja sam jedan najobičniji čovjek koji trebam u životu učiti još jako puno, jako, jako puno. A sve lijepo što se dogodi, dogodilo se samo zato jer su njihova srca bila otvorena i samo zato jer ih je Bog ljubio. Moja zadaća je pustiti sve Bogu i govoriti ono što jedino i želim raditi, raditi za Boga i govoriti o Bogu, a sve ostalo pripada njemu, jer on je taj koji daje da raste. Ja samo bacam sjeme, a Bog je taj koji će dati da sjeme nikne i da raste. O Hrvatskoj Ma Hrvatska je sveta gruda! To je zemlja koja je natopljena krvlju i to krvlju naših pređa, naših djedova i baka. Od stoljeća do stoljeća ona je dobro istesana. Kad gledam samo zemljopisnu kartu, to je kao ogrizak od jabuke, nagrizana sa svih strana. Hrvatska je potrebita naše molitve, potrebita je ljubavi, razumijevanja, tolerancije i mira. Kad govorimo o Hrvatskoj, onda to nije apstraktni pojam. Što je Hrvatska? To su ljudi! Jednu državu čine ljudi. Jedna država je ono što su ljudi u toj državi. Trebamo još puno, puno toga naučiti, ali ne bojim se zato jer je Hrvatska u srcima mnogih dobrih duša i ima puno ljudi koji žele raditi. Samo je malo onih koji mogu voditi. O radu Jednostavno trebamo početi raditi i gotovo. Zasuči rukave i raditi. Neka pekar gurne glavu u svoje tijesto i neka radi kruh, neka profesori i učitelji odgajaju svoju djecu, a ne da im se djeca drogiraju na ulaznim vratima u srednjoškolske centre i roditelji dolaze po njih zato jer se boje, jer znaju da je tamo droga. A oni će onda štrajkati za veće plaće. Neka ljudi konačno rade ono što trebaju raditi, neka svatko radi svoj posao. Hrvatska je najpolitiziranija država u svijetu. Svi se bave politikom, a od politike ni 'p'. Neka ljudi konačno počnu raditi. Žele ekonomsko blagostanje, žele napredak, a kako? Bez posla? Bez rada? Imamo tolike tisuće hektara neobrađene zemlje, teško nam je raditi. Imamo more, imamo prirodna blaga, bogatstva, imamo šume, sve imamo, sve. I čak nekakav sistem koji želi i privatno vlasništvo. Počnimo raditi! Počnimo raditi i neka svećenici rade svoje, neka ne guraju nos u politiku. Zato ne volim o tome ni govoriti previše. Radimo i bit će nam. Stisnimo svojim rukama, pa ćemo znati cijeniti. Bilo je i drugih zemalja u većem kaosu nego što je sada Hrvatska, Njemačka na primjer, zemlje porušene do kraja. Nas je zahvatio rat u nekim dijelovima, ali ne čitavu državu. Za kraj Ja ću se za vas moliti, a preporučam i sebe u vaše molitve. Molite se za mene, pa će Bog dati još puno, puno, puno dobra. I neka mu je vječna hvala i slava u svu vječnost. Amen! |
09.05.2006., utorak
BLAŽENI IVAN MERZ
|
Ivan Merz je jedan od hrvatskih duhovnih velikana.Po ocu ima austrijsko porijeklo.Prvi je hrvatski vjernik koji je proglašen blaženim,a nije bio svećenik. Bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pričesti, neumoran,kulturan,blizak ljudima,u svakom čovjeku gledao je brata.Blagdan mu je 10.svibnja. Bl.Ivan Merz kao beba Papa Ivan Pavao II.proglasio ga je blaženim 22.lipnja 2003.g. i medju ostalim rekao : »Njega vam želim dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti... On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima... Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!« Misli bl. Ivana Merza: Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. Posve jasno i realno zapažam kako Gospod vodi sve pojedinosti našega života i rada. Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono što je ružno posljedica je grijeha. Zato se treba čovjek svladavati i njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da ojača volju!« Uvjeren sam da sve ima svoju svrhu, ovaj rad i moje male patnje. Kroz bol čovjek sve vidi drugačije i dublje razumije gorku riječ: život. Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu. Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života. Poniznost, molitva, duhovno štivo, vježba volje u dobru, ispovijed, pričest – jesu samo pomoćna sredstva koja napokon dovode do jednog cilja: uvesti Boga u našu dušu. Tek tada će biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja je u našoj duši i koju može ispuniti samo neizmjerni Bog. Ni najmanji bacil ne miče se bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje. Ivan Merz kao školarac Upotrijebimo sve naše energije da spasimo svoje duše i što više duša naših bližnjih. Treba krvave borbe da se ne potone u običnom svijetu. Bog hoće da vodi ljude pomoću ljudi. Boga nikada zaboraviti! Neprestano težiti za sjedinjenjem s njime. Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju. Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu. Euharistija napunja dušu rasvjetom koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u duševno zadovoljstvo, koja smiruje u osjećanju nečega nepoznatog i neizmjernog. Znadeš da me je život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd, potpuno uvjerio o istinitosti katoličke vjere i da se zato cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina. (Majci sa studija iz Pariza, 1921.) Katolici su dužni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko drugi za procvat domovine. Najbitnije za svakog rodoljuba jest da nastoji da duša njegova i duša njegove braće ne bude u smrtnom grijehu. Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu, jest cilj svih ljudskih nastojanja. Što god radili, sva djela moraju ići za tim da se u svijetu čini što manje grijeha i što više zaslužnih djela. Religija je bez molitve mrtva. Katolicizam se neće širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo. Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete Crkve Katoličke i od nje dobio mnoštvo duhovnih i vremenitih dobara. Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu, svakoga čovjeka i svaku narodnost. Pričest je izvor života. Ne zaboravimo na Kristovu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama. Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja. Naš duh teži za savršenim, velikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara i On mu tako čudnovato fino odgovara da čovjek misli te diše zrak visina. Najveća stvar, koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi pretvorba. Ivan Merz kao maturant -čudesno ozdravljenje po zagovoru Ivana Merza Anica Ercegović, rođ. 1905. u selu Gradusi kraj Sunje, teško se razbolila od tuberkuloze pluća i drugih bolesti u svojoj 19. godini. Nakon šest godina neuspješnog liječenja molila je devetnicu Ivanu Merzu i pošla njemu na grob početkom srpnja 1930. Kući se vratila zdrava. Živjela je od tada u punom zdravlju, nije išla liječnicima niti je trošila bilo kakve lijekove. Doživjela je duboku starost. Umrla je 1987. u 82. godini a 57. godini kako je čudesno ozdravila. Njezino čudesno ozdravljenje po zagovoru Ivana Merza potvrdila ja Vatikanska komisija od pet liječnika 8. V. 2002. Ovo čudesno ozdravljenje prihvatila je Kongregacija za kauze svetaca u postupku beatifikacije Časnog sluge Božjega Ivana Merza. Soba u Zagrebu bl.Ivana Merza Knjige Ivana Merza 1.Ivan MERZ: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb, Postulatura I. Merza, 1978., 179 str. 2.Ivan MERZ: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana Merza. - Zagreb, Filozofsko teološki institut FTI i Postulatura za beatifikaciju I. Merza, 1993. - Drugo nadopunjeno izdanje, 232 str. 3.Ivan MERZ: L'influence de la liturgie sur les écrivains français. (Utjecaj liturgije na francuske književnike). Doktorska disertacija Ivana Merza na francuskom. Prvi svezak Sabranih djela. Izdavač: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 1996.g. 303 str. 4.Ivan MERZ: Plamen za visinama, Zagreb, FTI, 1999. 128 str. 5.Ivan MERZ: Misli, Zagreb, Postulatura I.Merza, 2001., 64 str. 6.Ivan MERZ: Ljubav i čistoća, Zagreb, FTI i Postulatura I.Merza, 2002., 260 str. Ivan Merz kao pitomac Molitva Gospode Isuse Kriste, koji si, kako se ufamo, dušu vjernoga službenika svoga Ivana učinio dionikom života presvetoga Trojstva u nebeskoj slavi, molimo, da po njegovu primjeru, a po zagovoru svetog Ivana, apostola i evanđeliste, u nerazrješivoj zajednici sa svetom Katoličkom Crkvom i rimskim Papom živimo, radimo i trpimo za slavu i proširenje kraljevstva tvoga, koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. Slika na staklu posvećena bl.Ivana Merza u Mariji Bistrici Životopis Rodio se u Banjoj Luci, 16. XII. 1896. godine. Po želji roditelja kroz tri mjeseca pohađa Vojnu akademiju, a potom počinje studij u Beču. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je i poslan na bojište. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata, 1919., nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: »Katolička vjera je moje životno zvanje«. Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom pisanom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji “Hrvatski Orlovski Savez” kojoj je dao geslo “Žrtva – Euharistija -Apostolat”. Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu u Hrvatskoj. Živi svetačkim životom prožetim štovanjem Euharistije. Premda mlad i kao laik smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj. Jako puno pisao je u novinama, časopisima i u knjigama. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: »HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU«. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na sv. Misu i sv. Pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodile su se po njegovu zagovoru. Bazilika Srca Isusova u Zagrebu,gdje je išao na Sv.Misu i gdje mu se danas nalazi grob. Linkovi www.ivanmerz.hr Doktorska disertacija bl.Ivana Merza |
06.05.2006., subota
Marija Bistrica
Marija-divna žena suncem odjevena,mjesec joj bijaše podnožje,dok joj je glavu resila kruna od dvanaest sjajnih zvijezda (Sv.Ivan evandjelist) Danas je u Mariju Bistricu,hodočastio bjelovarski dekanat,sve bjelovarske župe i one iz okolnih mjesta.Medju njima bio sam i ja.Bilo je oko trideset punih autobusa,dan je bio prekrasan,bilo je odlično.  bazilika Majke Božje Bistričke,restaurirao ju je arhitekt Herman Bolle 1878.-1883.g u stilu neorenesanse  unutrašnjost bazilike,glavni oltar iz 19.st.  čudotvorni kip Majke Božje Bistričke na glavnom oltaru od drveta iz 15.st.,iz vremena gotike,rad pučkog kipara,odjeća kao u plemkinja toga vremena  kameni oltar Presvetog Srca Isusova,desno kip Sv.Terezije od Djeteta Isusa,lijevo kip Sv.Antuna Padovanskoga  Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim u Mariji Bistrici 3.10.1998. (datum mog 17. rodjendana :-))  oltar crkve na otvorenom,gdje je služio sv.misu i papa Ivan Pavao II.  kip Majke Božje Bistričke izvan crkve  kip pape Ivana Pavla II.,podignut 18.svibnja 2003.g.  jedna od slika uslišanja,rad akademskog slikara Ferde Quiqereza (Kvikerec) oko 1883.g.  pogled na Kalvariju  pozlaćeni kip Majke Božje Bistričke rad Ante Orlića ,obnovljen nedavno darom grada Bjelovara,danas je svečano ponovno posvećen  IV.postaja križnog puta na Kalvariji-Isus susreće svoju svetu Majku,talijanski mramor 1941.g.po zamisli bl.Alojzija Stepinca  XIII.postaja križnog puta-Isus umire na križu,rad Ante Orlića i Marije Ujević,1977.g. (u medjuvremenu zbog politike nije se smjela postaviti nijedna nova postaja)  pogled sa Kalvarije (brdo Križevac) na svetište |
04.05.2006., četvrtak
Srce Isusovo
 "Gle ovo Srce što je toliko ljubilo ljude te se nije ništa štedilo sve do iscrpljenja i skončanja da im posvjedoči svoju ljubav." "Ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav." (Iv 13,1) Evo jednog događaja koji se dogodio u Slavonskom Brodu. Bilo je to 22. siječnja 1953. Župnik iz susjedne seoske župe Trnjana, udaljene oko 6 km, osjetio je toga dana neku neobjašnjivu silu, koja ga je poticala da pođe u grad. Nije imao tamo baš nikakvog posla, ali mu tajanstvena sila nije dala mira. Nakon kolebanja i skanjivanja pođe biciklom, a da nije u stvari znao zašto i kuda ide. Dođe kolegi župniku, ali njega nema kod kuće. Ode ocima franjevcima u samostan, ali ni tamo nije bilo trenutno nikoga kod kuće osim kuhara brata Leopolda koji je u kuhinji pripremao objed. Brat Leo, kako smo ga zvali, (inače još je živ i nalazi se u samostanu u Požegi) reče gostu neka pričeka jer su oci franjevci negdje u gradu, trebaju doći uskoro. Svećenik si je, da si skrati vrijeme, malo zasvirao na harmoniju. Nakon kraćeg vremena dođoše zadihana dva čovjeka na biciklima, ozbiljnih lica . Traže svećenika. Što je? Žena jednog od njih dvojice na umoru pa kako župnika nema kod kuće, mole da što prije dođe koji pater franjevac da je pripremi na smrt. No kako od patara nije bilo nikoga kod kuće, zamoliše gosta da on pođe. Svećenik bez oklijevanja uze Presveto i pođe s njima do kuće gdje je ležala žena na umoru, ali je još bila pri svijesti. Ispovijed sretno završila. Nakon sv. Pričesti i sv. pomazanja svećeniku dođe misao i upita umiruću, nije li možda obavila devet prvih petaka. "Da velečasni, upravo sam ih prošlog mjeseca završila i vjerovala sam u obećanje Srca Isusova da neću umrijeti a da se prije ne ispovjedim i ne pričestim" odgovori mu ona. A svećenik u sebi pomisli: sada mi je jasno odakle u meni ta tajanstvena sila, koja me je tjerala da pođem u grad, a da onoga časa nisam znao zašto. Bolesnica je kratko nakon toga preminula. O tom je događaju gost svećenik obavijestio i oce franjevce i brodskog župnika, koji su od tada ovaj događaj češće spominjali u propovijedima. Dvanaest obećanja Srca Isusova onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno: 1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu. 2. Kroz pobožnost njegovom Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji. 3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama. 4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti. 5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate. 6. Grješnici će naći u njegovom Srcu izvor i ocean milosrđa. 7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike. 8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do veliko savršenosti. 9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena. 10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca. 11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu. 12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, uputio ove riječi: "U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećajem ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času." Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje. Brojni čudesni događaji potvrdili su istinitost ovoga obećanja. Sv.Marija Margareta Alacoque  Nakon što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Za blagdana Srca Isusova 1900.g. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu. Tekst posvete glasi: "Mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski. U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900." Za ovu prigodu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bila je napisana i uglazbljena posebna pjesma: Do nebesa nek se ori. Riječi pjesme napisao je Petar Perica, 19-godišnji gimnazijalac iz Sjemeništa u Travniku. Glazbu je skladao mladi isusovac Milan Smolka, koji je tada vršio službu magistra u travničkom Sjemeništu. Petar Perica je nakon završene travničke gimnazije stupio u isusovački red i postao je velikim apostolom mladeži u Dalmaciji. Završio je mučeničkom smrću: partizani su ga strijeljali zajedno s drugim istaknutim dubrovačkim svećenicima i uglednim katolicima 1944. god. Ova njegova pjesma kao spomen na posvetu mladeži Srcu Isusovu postade i ostade kroz cijelo 20. stoljeće najpopularnija hrvatska vjerska pjesma. I to je jedan znak vrijednosti ove posvete mladeži Srcu Isusovu jer je spomen na nju kroz ovu pjesmu ostao u naraštajima Hrvata 20. stoljeća sve do danas. Pjesma posvetnica: Do nebesa nek se ori 1. Do nebesa nek’ se ori naših grudi gromki glas neka jeknu rajski dvori, nek’ nas čuje Isus Spas: Isukrste, srcu Tvom s nama naš se kune dom: dušom, tijelom vijek sam Tvoj, za krst časni bijuć boj. (2x) 2. Čujte puci širom svijeta, oci naši čujte sad; čujte sluge pakla kleta, kako Hrvat kliče mlad: Isukrste... 3. Stijeg Hrvata srce Krista; tu nam rudi sreća, spas: tu sloboda zlatna blista; tu se ori slavski glas: Isukrste... 4. Pređi naši kano lavi, za krst časni biše boj, tko je sinak ovoj slavi, Kristu vjeran vijekom poj: Isuskrste. 5. Neka grmi pak’o hudi, neka bjesni cijeli svijet, neka borba lomi grudi, čvrsto stoji zavjet svet: Isukrste... 6. Kralju slave silni, blagi, blagoslovi zavjet taj! Blagoslovi rod nam dragi, u svom srcu stan mu daj. Isukrste...  Bl.Ivan Merz bio je veliki štovatelj Srca Isusova. Posljednjih šest godina svoga života (1922.-1928.) svakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu na sv. misu i sv. pričest. Božja Providnost nagradila je njegovu ljubav prema Kristovu Srcu tako što njegovi zemni ostaci danas počivaju pod svodovima Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Moje su molitve Srcu Isusovu uslišane. Tata je nakon 20 godina primio sv. Pričest. Obratio ga je nadnaravni element: milost. "Još ostaje mama na brizi. Srce Isusovo, pomozi! Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja. Presveto Srce Isusovu je najjači faktor za rekristijanizaciju društva. Sve na slavu Presvetog Srca Isusova! Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. (Bl.Ivan Merz)" |
02.05.2006., utorak
Koraci
 Nakon smrti, čovjek izadje pred Sv.Petra.Ovaj ga pusti u Raj.Bog ga dočeka i upita želi li pogledati svoj život.Odgovori da želi i Bog mu pokaže. I vidje svoj život na pješčanoj plaži.Pogledavši bolje,ugleda dva para otisaka nogu. -Tko je to sa mnom?-upita Boga. -Ja sam kročio kroz život sa tobom-odgovori mu Bog. Zatim vidje čovjek samo jedan par otisaka.Onda opet dva. I tako naizmjence. Zatim shvati da su dva para kročila kad mu je u životu bilo lijepo,a da su u pijesku bili otisci samo jednog para nogu kad mu je bilo teško. Upita Boga razočarano: -Bože kako si me mogao ostaviti kad sam te najviše trebao,kad sam ti se najviše obraćao za pomoć? Bog mu tada odgovori: -Dijete moje,jedan je par otisaka u pijesku dok ti je bilo najteže,jer sam te Ja tada nosio... |
