D E L P H I N A

petak, 29.06.2007.

I feel blues...

...evo me doma, umorna ko pas, podocnjaci do po lica, ne kupam se ko sav normalan svijet..kome je naravno to u mogucnosti nego sam raspalila klimu i lupam po tipkovnici...nesto sam malo u bluesu pa slusam laganice tipa...ovo....ova pjesma mi je jaka, dobri stari elton, ili robert downey, ne znam ni sama ali u tom liku nalazim nesto jaako hot hot, mozda me osvojio u ally mc beal, ili puno prije...ali ima nesto u tim malo izgubljenim likovima...kad smo vec kod ally-sjecate se te serije? sjecate se ovoga? priznajte da ste u tisini svoga doma pokusavali nauciti ovu koreografiju!! ja jesam :))

...opet me blues raspolozenje tjera na nesto ovakvo...sto cu ja...kad sam blues, nekako mi ne idu veselice, ovo pase na moju dusu koja sama sjedi za laptopom u dnevnom boravku ispod klime dok joj se drustvo izlezava na plazi...ja stvarno ne smijem dugo bit sama...svakom covjeku je potrebno malo samoce..i meni, ali jako malo...volim drustvo, volim se kretat medju ljudima, laprdat, smijat se...volim svjetlo, volim smijeh i zamor...cim delphi ostane duze vremena sama sa sobom..dolaze ovakva raspolozenja, posezem za starim dobrim prijateljem koji je uvijek tu za mene i on zna koja mu je duznost kad sam ovakva...redovno me sjeti mog najboljeg prijatelja koji nije moja prva ljubav, ali znam da mu je ovo jedna od najdrazih pjesama...i onda kad je odslusam, posezem za mobitelom i zovem ga da mu ispricam sto ima u Gradu iz kojeg je otisao prije 3 ipo godine...brinem se za njega cesto s obzirom na prirodu njegovog posla...kaze da ima sansu doci ljeti na ispomoc na more, mozda ga posalju u Makarsku...a to je ipak bolje nego Zagreb...sto je 3 ure voznje radi najboljeg prijatelja...a obecava da ce i ovo ljeto doc malo do grada...ali rekla sam mu da mu nista ne vjerujem dok ga ne vidim tu...

...sutra je pjanska u maris...sredila je stan, doso je namjestaj pa to moramo dostojno proslavit...mariji je rodjendan za par dana pa ce to sve skupa ukomponirat...bit ce girls' party, ali neka i tako...obozavam ta nasa okupljanja, kad se copor zena okupi, lagano pijuckanje, muzika i smijeh do suza...bas mi fali i malo alkohola u organizmu...nisam odavno, od onog vina u zagrebu s prijateljem...otkad delphi ima auto, ona je uvijek za volanom, a zlatno pravilo kojeg se drzim dok vozim je 0,00 promila...sutra ce bebica ostat na parkingu, a do maris se moze i pjeske...u grad ne idem ionako...bojkotiram...necu namjerno ic u gallerije (taj kafic je u nasem slengu prozvan "posljednja sansa"-sve vam je jasno) gledat iste face, slusat istu glupu muziku repertoar koje znam napamet...i podnosit glupe ulete...proslu subotu sam imala cak 2 od kojih se ne zna koji je gori...ljudi moji, cijenim trud, ali duha malo, nemojte od sebe pravit nesto sto niste, glumit ili mislit da cu past samo zato sto ste mi ukazali cast da mi se obratite...ne znam sto mi se dogadja, mozda zbog nedavnog razocaranja, ali nemam volje za peglanje i glupe price..razumijem nervozu i to mi cak bude slatko, ali brate, nisi bogomdan ako mi uletis sa svojom imovinskom karticom, autom koje vozis, poslom kojeg radis...ne padam na to, budite malo inventivniji...i umjesto na kavu kad vec uspijete dobit moj broj, smislite nesto drugo...kava je otrcana, vise mi je i otrcana ona procedura...bla bla bla...das mi broj...bla bla bla...aj bog, laku noc...tisina....odjednom stize poruka da hocemo li na kavu....uff, tako predvidivo...hocu nesto novo...vodi me na ronjenje s bocama...to nisam nikad probala a to bih htjela...na kavu mi se ne ide po ovoj vrucini...osvoji me prirodnim sarmom, ne naucenim ili onim sto si procitao u playboyu ili kliku...

...moram ic, zove ines da je skupim u marini...letim, bit ce kakva zanimljiva prica...njen zivot je u zadnje vrijeme jako turbulentan i zanimljiv, a i nije mi ispricala sve dogadjaje od sinoc...vec me proso blues.... :)))

- 17:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.06.2007.

Savrsen vikend....

...sve se moze kad se hoce...

...subota-radila do 2, ali sam se prije organizirala, dosla na posao s autom i svom opremom za kupanjac u njemu...kupila sendvu poslije posla i trrrk na Velike zale...jedna prekrasna plaza nekih pola sata voznje od Dubrovnika, prema Slanome...divno mjesto za provest dan, i jos s tvojom ekipom...svaka cast Miru sto se stavio i organizirao nas...

Shot with u-miniD,Stylus V.

Shot with u-miniD,Stylus V.

...i tako, dok smo nas 10-ak izvaljeni cakulali na plazi, kaze Ines da ide u Makarsku sutra, pitam ja Kako? kaze ona busom...ma neee, necemo busom, i Makarska je malo daleko, amo mi negdje s mojom bebicom, negdje blize...u Orebicu nismo bili odavno...i tako padne dogovor da cemo u nedjelju ujutro upalit auto pa gdje stignemo...medjutim, ona je bila pozvana na jednu momacko-djevojacku zabavu, a i ja sam bila vani tako da sam u nedjelju ujutro bila malo skepticna sto ce od toga ispast, ali zaboravila ja da mojoj Ines ne treba puno sna u zivotu, i iako je legla u 5 ipo, vec me u 9 ipo zove, kad idemo...kazem ja za uru vremena da bude spremna...i tako smo laganini krenule...

...za jedno uru i tri kvarta, evo nas u Orebicu...a put prekrasan, a onaj Peljesac, oni vinogradi, ona priroda...ma to trebate vidjet...i dodjemo mi dole i gledam ja onu Korculu tamo i kazem ja njoj da bi bilo steta, kad smo vec tu da ne odemo preko, a nisam odavno bila na Korculi, i imam tamo rodjake koje nisam vidjela sto godina...nije je trebalo puno nagovarat...zazovem ja rodjaka i on kaze da se moramo nacrtat tamo, da nas on ceka u Lumbardi...ne mogu vam opisat osjecaj koji me spopao kad sam dosla u rodno mjesto moje pokojne babe, mjesavina srece, nostalgije i zadivljenosti jer se Lumbarda uspjela ocuvati od silnih novih zgradurina, fasada obojanih u pastelne boje...cim smo usli u kucu, teta Katica nam je stavila pjate ispred nas i nije prihvacala da ne mozemo jest...odjednom se pred nas nasla juha sa njokama od griza, lesada, sniceli u tocu, riza, polpete, salata, pipun, kolaci...sve smo morali probati...morala sam odbit kapljicu tako poznatog i dobrog Grka jer ipak sam cijeli dan bila za volanom a i ta vrucina nije dopustala ni kapi alkohola u moj organizam...

...kad su nas namirili, rodjak je preuzeo inicijativu za provest nas po mjestu...prepustila sam mu kljuceve od auta, jer se nisam usudila vozit kroz one uske kalete...tako da smo vidjeli Bili zal, onda mul dje drze barke, polje, vinograde...i na kraju prekrasna plaza Pržina gdje smo proveli ostatak dana...na kraju trrk u Korculu, malo djir po gradu i u Domince na trajekt...kad smo dosle u Orebic smo se sjetile da nismo ni kavu stigle popit tako da smo u Orebic stali u jedan kafic, kava prije puta i trka nazad kroz prekrasni Peljesac...

Shot with Canon PowerShot A520.

Shot with Canon PowerShot A520.

Shot with Canon PowerShot A520.

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-06-26

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-06-26

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-06-26

...a day to remember...

...evo me na poslu, ali sam do podne tako da ce i danas bit po uzrecici koju ja koristim kao svoj moto svaki dan: "CARPE DIEM"...uzivajte i vi...

- 11:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2007.

Moj mali komadic raja...

...pogadjate? danas sam bila na mom otoku..odradila sto sam imala, prihvat gostiju, ciscenje sobe i sl i trrrrk na moj mul, sjela dole, pripalila cigar i gledam more...u tom trenutku mi nije trebalo nista vise na svijetu nego uzivat u tom prizoru...postalo je prevruce pa sam zavidnim skokom uletila u more, jos zavidnijom tehnikom kraula otplivala turu do malog škoja, legla na povrsinu mora i pustila da me more grli...neopisivo...taman kad sam se spremala za ic ca, skroz na taj mali mulic je dosao par slovenaca sa svojim velikim autom skroz do dole...izgledali mi kao simpatican par...i oni su plivali do malog škoja, kontam ono zaljubljenici u more i ovo sve, kao i ja...onda su usrali stvar pitavsi jednog lokalnog starog ribara da jeli mogu ostavit auto tu do sutra jer oni misle spavat u autu...a on jadan sto ce, kaze da mogu....a ja se mislim: a jeli isto tako u sloveniji putujete i spavate u autu? ma kako mogu to samo pitat...ali nisam bila raspolozena za svadju, nije mi se dalo...nitko me nista nije pitao, a dan je bio toliko savrsen i ja sam se tako fino i ispunjeno osjecala da nisam to htjela kvarit...samo sam im uputila pogled (onaj sa dignutom obrvom), zamotala se u šugaman i laganini posla uzbrdo u kucu...

APDEJT

Svi smo mi Fraano Vican!! Jes lijepo cut na milanskim tribinama: "Tre, tre, trese se, ko u Juga dirne, ko u juga dirne..tre, tre, trese se, ko u Juga dirne seee!!!!" Jes da imamo komentatora za k...., pa kad je mali Dobud puco, on uporno najavljuje Drobca, i takve slicne zvizdarije...ali gust je, gust je slusat narod kako slavi po naselju...gledat bakljadu...tre, tre, trese se ko u Juga dirne seee!!!!

- 19:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.06.2007.

Muke po prometu...i ko zna po cemu jos...

...jutros sam krenula u 7 i 15 iz doma da stignem na posao u 8 (inace, u normalnim okolnostima mi treba 20-ak minuta voznje)...prva prepreka: semafori na magistrali, neki radovi na mosticu, nemam pojma koji ni zasto, ali tu sam izgubila par minuta...vozim dalje kad zvoni mob i stari pita dje sam jer sirene sviraju po gradu i da pazim kako vozim...nisam ni poklopila, imala sam sto vidjet...u Sustjepanu clio sa slomljenim zadnjim dijelom i motor zguzvan na putu do neprepoznatljivosti...noge mi se tresu i srce lupa ko ludo...grozim se naletit na nesrecu, par puta jesam i to mi je prilicno urezalo u pamcenje, uvijek nastojim svrnut pogled, i uvijek me nerviraju ljudi koji se naginju iz auta ili busa ili se skupe okolo mjesta nesrece...ja bacim pogled tek toliko da se informiram da li je u nesreci sudjelovalo neko auto koje znam i kibam dalje...javim starom izvjestaj da nije nitko "nas" i da su unesrecene vjerovatno vec odveli jer nisam nista vidjela...grozno, ali to je ljudski, prepadnem se kad tako nesto vidim, i onda nastupi neko olaksanje kad saznam da nije u tome sudjelovao nitko meni poznat ili kad pomislim da sam mozda ja mogla bit na tom mjestu....sjecam se mog prvog sudara-frontalno sa nekim lokalnim pijancem koji je vozio ko manijak i nije imao kocnice na autu...ali sva sreca vozio je staro auto i ja sam vozila sporo pa osim totalke na autu nije se nikome nista desilo...i navecer kad sam dosla doma i kad su mi se neke stvari poslozile sam pocela plakat i trest se, a najvise zbog toga sto mi je stalno bilo u glavi da je sva sreca sto moj brat nije tad vozio i sto ovaj nije vozio svoje drugo auto (puno vece i jace od ovoga) jer bi posljedice bile puno gore...kako covjek sam sebe umori nekim razmisljanjima...

...krenem dalje, kad u Gruzu, gdje je uvijek u te ure pravi traffic jam, jer ljudi naravno idu na posao...smetlari nasred ceste prazne kontejnere (WTF!) znam, ljudi moraju radit ali bas u najfrekventnije ure i to na najfrekventnijem mjestu!!! malo dalje, vrtlari s jedne strane puta obrezivaju leandre i ono sto su posjekli su jednostavno bacili na desnu traku ceste (grrr!)...i dobro, jos par semafora gdje je naravno bilo crveno i eto me na mjestu gdje inace ostavljam auto (van zidina, gdje je Grad izgubio koncesiju pa se ne placa parking-malo dalje ali se isplati) i mjesta ni za lijeka...nista, delphi, napravi jos jedan djir po Vojnovicu (to je ta famozna ulica gdje je dzabe parking), vrati se i voila!...uglavnom, u ured sam stigla u 8 i 03 minute...dobro je...

...obavila sve prije nego je sef dosao, i vise od toga jer su mi iskrsle neke neplanirane situacije, sve napravim kako treba, ali za vraga, kad se stari digao na lijevu nogu i danas smo na "vi"...e, treba mi medalju za izdrzljivost dat...samo postala sam i ja drska pa drsko i bez pardona zahtijevam svoja prava, isposlovala sam slobodan dan sutra...pitali me sto je s ponedjeljkom..."one step at a time", rekoh ja... :)

...jos mi nisu klimu instalirali u ured, a imam jedno 6 malih reflektorica povise glave koji stvaraju efekt prave saune...svakodnevno zovem, ali corak...neka neka, doc ce delphi do rujna na 50 kg skupa s krevetom, pa mozda promijeni posao i krene u manekenske vode ;)

UPDATE

...evo naseg malog "amerikanca"...njegov osmijeh uljepsa dan...jedva cekam 8. mjesec da mi svi dodju ovdje....

- 10:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.06.2007.

28. godina...

...u zadnje vrijeme sam cijela zbrkana, pa kad me netko pita koji je dan, moram dobro stat i razmislit, a kamoli koji je datum....sva sreca da imam vazne rodjendane i podsjetnike spremljene u mobu...uff, nedajboze da mi mob nestane... :))

...jutros sam se probudila i sjela sa starim pit kafu, kad on ispali da je prije 28 godina isto bila nedjelja...ja ga onako smantrana kako ja samo ujutro znam bit pogledam, a on ce da se prije 28 godina ozenio...blic pogled na kalendar a ono 17.06....i izvalim blesavo kako opet samo ja znam ujutro: "oli ste se u nedjelju ozenili?"...i na kraju mudro zakljucim: "jebote, 28 godina, treba to moc izdrzat!"...i zove mamu da je pita dokad radi da je skupi s posla, pita mene gdje sve imaju cvjecare koje rade u nedjelju ujutro....hm, valjda ce nac neku koja radi u nasem turistickom gradu, nedjeljom....a ja sam odlucila bit dobra i kuham rucak...pitate se kako ja to kuham i pisem post u isto vrijeme...he he, treba i to znat...kako rekoh, taj multitasking mi valjda ipak dobro ide.... :))

...i tako, evo me sama doma, mislim nisam sama, brat je tu, ali on naravno kao i uvijek kad je doma, ili prica s curom na telefon ili bleji u monitor, igrajuci WOW...gledam CMC i razmisljam o tih 28 godina...u danasnje vrijeme kad svi prebrzo zivimo, trajnost veza i brakova se vise ne broji u godinama nego u mjesecima...28 godina braka je stvarno nesto cemu moras skinut kapu i cestitat im...koliko je tu godina ljubavi, povjerenja, lijepih i onih manje lijepih situacija, teskih trenutaka...ovo dvoje najbolje djece (hi hi, i to je uspijeh)...svadja, mirenja...ali i nakon tih 28 godina ja vidim kako moj tata gleda moju mamu i mislim se: "pa moja delphi, ni ti ne zasluzujes nista manje od toga...." i kad vidim koliko oni razumijevanja i tolerancije imaju jedno prema drugom, opet se mislim da je to ipak najbolji recept za dugovjecnost veze, ali, ipak mislim da je najvaznije da se dvoje ljudi kao sto su oni sami ipak nadju i da ih ipak, sudbina ili nesto drugo, spoji...

...evo ih, naso je cvjecaru...eto starci moji, sretna vam 28. godisnjica braka!!!

UPDATE

...evo, ovdje sam provela popodne...jos jedna od rijetkih lijepih plaza...iako mi je malo crnjak vozit do tamo jer je nezgodno proc i parkirat, ali se isplati zato sto jos nije do kraja otkrivena i sto je vecini ljudi do tamo tlaka vozit...i sto nema nikakvih hotela i inih gradjevina odakle bi nas mogli poćerat....

- 11:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 13.06.2007.

D-mol...

...ja sam isto neka vrsta mazohista...uvijek u onim nekim behudnim danima imam potrebu, ali ono bas jaku potrebu za slusat Balasevica-trenutno svira D-mol...ali nisam behudna, raspolozenje varira iz minute u minutu...nego hocu rec, da me Balasevic uvijek unisti, ali ga iznova uvijek slusam i uvijek se javlja nova potreba...nekidan, dok sam bila na rodjendanu, u 10 ipo navecer zvoni mobitel-moj najbolji prijatelj, javim se, cujem otamo muziku (kontam opet neka pjanska), halo halo, nista, muzika svira...kad sam malo bolje poslusala, a ono otamo moja najdraza: "Svirajte mi jesen stize Dunjo moja"...odusevio me covjek, kaze da je upravo u Djakovu u kaficu, stoji za sankom, svira ova pjesma s juke boxa, a on se sjetio mene...kaze:"reci pravo, sto bi dala da si sad ovdje..." sve, dragi prijatelju, sve.... :)))

...jutros sam se probudila u 5 ipo, i smijala se do suza....sama sa sobom, onako...znate zasto? jucer mi je puko film gledat stalno prognozu, i odvela sam auto na pranje, temeljito...iskesala 70 kn i onako cistog ga odvezla doma...nisam vise nigdje isla jucer...jutros u 5 ipo me probudio pljusak, ali ne bilo kakvi pljusak nego ono sastavilo nebo sa zemljom...ja se probudila i umirem od smijeha sjetivsi se te cinjenice, a i one da je ovo auto prano jos samo jedanput i da se scenarij ponovio...ajde neka, kvragu i 70 kn, bar je fino usisano iznutra i mirisljavo...okrenula se na drugu stranu i odspavala jos kojih uru vremena...jutros ga nisam isla ni gledat, uslepala sam se tati u njegovo auto do posla...

...opet udaram kontru losem vremenu, obucena u crno (kaze mi jedan konobar: "oli ti je krepala macka pa si u koroti?"), tak, bordo nokti i na rukama i na nogama...trenutno se osjecam super, onda pocnem kihat, smrcat, oci u sorbulu itd...znate li kako je moj pametni sef donio novu odluku: da cu ubuduce radit subotom do 3 (inace je bilo do 12), ali da izaberem bilo koji drugi radni dan u tjednu da radim do 12...hm, ovo mi djeluje kao produkt bolesnih mozgova ovih dezurnih okolnih "sivih eminencija", jer subotom nemam sto radit ni do 12 a kamoli do 15, a preko tjedna...

...pisanje ovog posta je upravo prekinuo jedan poziv od kojeg mi jos zaklecaju koljena i srce pocne ubrzano kucat....uffff....dje mi je taj cd od Balasevica...?

- 09:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.06.2007.

I prodje vikend...

...ajme sto ne volim nedjelju navecer...em sto nema nista na tv-u, em sto mi je cijelo vrijeme u glavi da se ujutro moram dizat za poso...

...mislim se, kad ja docekam to pravo da ne radim ni subotu ni nedjelju ni praznike, mislim da ce se ukinut te sve blagodati i da cemo svi bit jednaki po tome sto radimo sve te dane...jer ja sam jednostavno Pegula...

...no dobro, delphi uvijek uspije izvuc i iskoristit najbolje u svom slobodnom vremenu pa se ne zalim....nakupala, naplivala i nasuncala sam se...vec finu bojicu sam i pokupila...bila sinoc vani...ok, jes da je ljeto i da je krcat grad i to je tocka, ostatak izlaska mi se ne svidja...prerasla sam guzvanje u kaficu 2 sa 2, s losom muzikom i guranje oznojnih krkana...ma sve bih ja to i prihvatila i voljela bih izlazit, da ne zivim ovdje i da ovdje svaka subota nije ista i da ne znas tocno kako ce ti bit, koga ces srest i kako ce vecer zavrsit...nakon prvog pica (coca cola= 16 kn, em sto sam vozila, em sto me bilo strah pomislit koliko bi nesto alkoholno kostalo) na Pujiskoj pjaci sam bila spremna za ic doma, ali me drustvo ponijelo pa kontam ajde, da vidimo sto ima novo u ova dva kafica...eee...nista nova, nista nova, muzika katastrofa, mix narodnog radija, i dance-rave partija, naravno da klima u kaficu ne postoji tako da smo imali pravi ugodjaj saune, i ono sto me iznova uvijek fascinira i uvijek moram komentirat jer mislim da je obiljezje samo naseg malog grada-znate kako su ljudi bili rasporedjeni? u zatvorene grupice musko-musko i zensko-zensko drustava, rasirili se oni u svoje "magicne" krugove i ne pustaju nikoga unutra...na uru ipo sam stvarno odustala i rekla da ja idem pa ako tko hoce samnom da moze...moja B, istomisljenica se pokupila...

...u autu smo nazad komentirale da nam je najbolji dio veceri bio kad smo isle prema gradu, Esena mono svira, nas 3 blesave, vozamo se po gradu i sprdamo ljude...scena sa semafora: stanem ja na semaforu u jednoj traci, kad u drugoj dolazi neko crveno sportsko auto i neki frajer sam unutra koliko sam ja uspjela vidjet krajickom oka, i nista, sutim ja i gledam kad ce zeleno, kad Ines koja je sjedala pozadi i prckala po mobitelu, i dalje gledajuci u mobitel kaze: "Poguraj ti to malo...", poguram ja da se izravnamo s autom i vidimo koga skriva, i sad ja gledam okolo i brojim zvijezde, Ines i dalje prcka po mobitelu (u medjuvremenu smo uspjeli diskretno povirit i to je bilo to da budemo zadovoljne vidjenim..), a B, se ne ocekujuci i ne shvativsi sto nas dvije smijeramo nadje s likom facu u facu...ona se zacrvni, blesavi zenski smijeh nastupi onda, upali se zeleno i svak krene u svoju stranu...

...iako smo imale razne planove za ic izvan grada na kupanje, Ivona je zvala da idemo s njome kampirat na Peljesac, ali nas dvije turisticke djelatnice nismo mogle iskemijat slobodnu subotu, onda sam ja predlozila da odemo danas na Lokrum, ali je B morala radit..i tako svasta nesto, nadjemo se mi opet na jednom od nasih najdrazih mjesta za kupanje-na Neptunu...jucer je sve bilo po starom, one standardne ekipice svaka na svom mjestu, kava na taraci hotela, plivanac, kupanac, idila koju smo do danas uzimali zdravo za gotovo jer ni slutili nismo sto ce se danas dogodit...danas nas je docekalo neugodno iznenadjenje: na ulazu nas je docekao ljubazni gospodin i rekao da je od danas plaza samo za goste hotela...upitnik i nevjerica u isti mah!! kazem ja: Zar i vi? covjek kaze da mu je zao, ali da je takva odluka uprave hotela...ali da buduci da nismo znali da mozemo jos danas se poc kupat i da je slobodno ic u kafic (hocu, k....)...ja sam se samo pokupila dole i rekla da je zalosno sto vec postajemo stranci u vlastitom gradu...doslo mi je plakat od muke...ne mogu vjerovat, na Neptunu se kupam X godina, tu su mi stijene, tu mi je najcisce more, tu po cistom vremenu vidim moju pontu na Mljetu, grebene naprijed, Daksu desno...i sad je doso neki americko-hrvatski idiot, nase gore list, ali ni H od hrvatskog on nema, niti jezik ne prica...a da ne govorim da veze s turizmom nemaju...izgradio i devastirao obalu, placa koncesiju (valjda je placa) i odlucio nam zabranit doc negdje gdje najvise volimo i gdje idemo tih x godina..odakle mu pravo? u srednjoj skoli sam se kupala na Banjama, dosli su neki debili, napravili neki restoran i nocni klub, podijelili banje na dio za elitu i dio za raju...par godina sam se kupala ispod Presidenta...isto, doso neki debil, stavio ogradu i poceo naplacivati ulaznicu za na more...ispod Palacea vise ne mozes pric, stavili su security...a ja sam tamo provela rat, i kupala se na onim stijenama kad je malo ljudi u gradu ostalo...

....ma kako mi netko moze zabranit ulaz i pristup na more, tamo gdje sam se rodila, gdje se cijeli zivot kupam, gdje sam naucila plivat, skakat, upoznavala prijatelje, ljubavi, naucila sve moguce i nemoguce igre na karte, tamo gdje imam najljepse i najludje uspomene...i sad je dosao neki bogatun, nesto kupio i daje sebi za pravo da tako nesto veliko odluci....toliko me ovo danas rastuzilo i razbijesnilo...evo par slicica koje sam slikala mobitelom, kako sad stvari stoje-zadnje iz ove perspektive:

...eto, vi mi i dalje zavidite sto zivim u naljepsem gradu na svijetu...jes, najljepsi grad je, ali narod koji zivi unutra i koji je izabrao ona dva oriđinala da nam predstavljaju gradsku i zupanijsku vlast, izgleda najgluplji na svijetu...imamo dvije šuše na vlasti koji sve sto rade rade iskljucivo za svoj osobni dobitak, nemaju pojma o tome sto gradu treba i kako napokon pocet radit i zivit u gradu...ufff, da mi je moc samo na jedan dan...

- 21:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2007.

Anybody seen my baby.... :))

...danas sam napokon prebacila neke slike s mobitela-nije mi radio bluetooth na kompu, i sjetila se da vam nisam pokazala moj autic...ovo je prvi dan, poslije prvog djira...jos su probne table na njemu...

...a sto vam je moderna tehnologija...svi znate da imam rodjaka u americi...i da je dobio sina, malog Luku...a ja sam imala cast ga vidjet 2.dan nakon sto se rodio, preko Skype-a (blazeni Skype) i napravit prve fotografije-s mobitelom sam slikavala monitor, zato nisu bas najbolje kvalitete, ali meni vrijede puno...

...gledate li Radijski festival? bacim pogled tu i tamo preko monitora i...a sto da komentiram...na lose pjesme na nasoj estradi sam vec navikla, ali zar su morali ubacit ovaj gnjili, nategnuti humor u obliku "jel me netko trazio", kad na pucu snimljena publika umire od smijeha, a ja ostanem zbunjena-ili ne kontam foru ili stvarno nije smijesno, mislim da ipak nije smijesno...a ovih nasih izvodjaca, samo malo izmijenili tekst, a sve drugo isto kao i sve njihove pjesme...deja vu...nije da nesto pratim najnovija glazbena dostignuca nasih estradnih uzdanica, ali neke od njih jednostavno ne mozes izbjec, a sto je najgore, onda ti ostanu u uhu i maltretiraju te cijeli dan...a da ne spominjem kako sam malo zbunjena cinjenicom da se ovo zove Hrvatski radijski festival, i onda u vidim Matu Bulica, Hari Mata Hari...e, a voditeljice...kako je ipak nov@ tv, ostali smo uskraceni za duska i barbaru koji kao da imaju monopol za vodjenje svih dogadjanja na nacionalnoj dalekovidnici, ali zato smo dobili maraskicu koja je poznata po svojoj ljubavnoj vezi i nicemu drugome i onu "Ostan'te s nama"-ime joj ne znam...idem spat, treba radit ujutro....

- 23:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.06.2007.

Duša mi je more...

...evo delphi se javlja...a odakle drugo nego iz ureda...pijem kavu, i svrljam po internetu, novine sam procitala...malo zute stampe (dobro dodje za nasmijat se), sef mi je jutros banuo izvanka u 8 i 15, vidno dobro raspolozen...hm...ima bit da je imo opet uspjesnu noc..ehe he, ta viagra cini cuda, jos kad si podmazan s puno love...no dobro...

...covjece, kako ja dobrog sefa imam, cak mi je rekao da ne trebam radit puno radno vrijeme danas, nego samo do podne...ma blago mi se...i tako jutros ja i stari (bebica na rezervi a i neda mi se placat parking okolo Grada, a i danas mi bas fino kad mene voze...nesto sam lijena jutros...) idemo s njegovim autom na poso, na ulici ni pasa, tiho, suncano i mirno...dodjem na trafiku koja mi je usput do posla, kontam, ajde nisam valjda sama koja radi, a tamo ima jedna simpaticna tete s kojom svako jutro procakulam malo..kad corak-ni oni ne rade, sidjem na Stradun, vec u panici jer ni dvije sljedece trafike nisu radile...i eto, nadjem jednu, standardno, cigare, zvake, maramice (ima bit da sam stvarno pokupila kakvu alergiju, ali mrzim ic u doktora pa trpim i čišem..) i ajde nesto lagano za listanje jer znam da nema ama bas nikakvog posla danas...kad ono Vlatkica mi se smijesi s naslovnice naseg najžućeg i najglupljeg casopisa..Story...mislim se, hajmo i kupim ga...sto cu kad nema dnevne stampe danas...i nije lose, cak mi ga je i sef prolistao (on ih zna osobno, pa sam usput cula i jedan kuriozitet, ali necu o tome...)...

...danas mi jedna draga osoba slavi rodjendan, dobrodosla u klub "3 do 3" :)) Cekam neke normalne ure, kad se ljudi koji danas ne rade, obicno bude da je nazove, ali ovim putem, evo: Sretan, najsretniji rodjendan, draga moja!!!!

...mislim da bi danas mogao i kupanjac past...valjda nece kisa iza podne...ono malo boje sto sam dobila se skoro ispralo pa treba obnovit, a i plivanje mi fali i jaako treba...joj sto ja volim plivat, osjecam se neopisivo dobro, ja i plavo more oko mene, ono me primi u svoje krilo, svakim zamahom, kao da se grlimo, i ne postoji nista drugo, samo ja i beskrajna plava pucina...nekad sam mislila da sam luda malo jer kad sam gledala Big blue sam totalno kuzila onog lika i poistovjecivala se s njime...sad sam malo cvrsce na zemlji ali ta ljubav i uzbudjenje koje mi more donosi je ostalo i traje i trajat ce uvijek...

Bude me zvuci čovjeka
Vuku me mreže ribara
I mala ne dam se, a ruke su im jake
Sad i vide me lica im se bliže
I tada umirem od sudbe što mi uze
Sve snage

Dozivam mutne valove
Upomoć da mi doplove
Jer ma da ne gledam, ja vidim da se mijenjam
I ma da nema me ja znam da samo drijemam
I sada čovjek sam i ne sjećam se boja
Iz dubina

Dišem, ja dišem
Grudi mi se stežu
I gušim se jer osjećam da
Dišem, ja dišem
Tijelom ja sam čovjek
A duša mi je more

Prolaze moje nevere
Čekam još svoje valove
I kada dođe mrak da tijelo mi proguta
Ja bit ću radostan i umoran od puta
Oči sklopit ću i u snu bit ću pjesak
Na dnu mora

- 09:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 05.06.2007.

Domaćica vs. princeza...

...ehe he, plan je uspio...danas je delphi blistala, u crnome (kaze moja draga prija jednom prilikom da izgledam sexy u crnom) sa crveno nalakiranim noktima (da ne ispadne bozemiprosti da sam u koroti), sandalice na tak i crni autic...mogu rec da sam pokupila par komentara, dovoljnih za podizanje ega...a znate svi kako je nama ovnovima vazno da nam je ego na uzlaznoj putanji :)))

...inace, iako smatram sebe meteoropatom (pusti me stat po juzini...pametni su bili stari dubrovcani) danas to nije imalo nikakvog utjecaja na mene, mogu rec da mi je dan bio super, stres na poslu (iako ga je bilo, naravno, a sezona jos u pelenama...kako gdje..) nebitan itd...poslije posla smo se odazvale pozivu nase drage Maris (to je ona s pocetka pisanja bloga, jedina u ekipi sto se udala...) koja sredjuje novi stan, na radnu akciju...a muz na brodu...a jebemu misa, treba dat ruke...a kad se male ruke sloze....svaka je okupirala svoju prostoriju i poso je bio ucas gotov, s obilje pjesme, zezancije i sotavanja...na kraju smo sjele na pod u prostoriju koja zasad jos glumi dnevni boravak i zaboravile na vrijeme...ono odjednom 10 ura, treba ic doma spremat se za poso, a delphi treba trazit parking u naselju (e, to je posebna avantura, kad kruzis po jedno po ure nebili ubola savrseno, ma bilo kakvo, mjesto za moju bebicu...) a treba odgovorit na neke vazne mejlove, a ovo a ono...

...zasto domacica vs. princeza, pitate se? prije nego smo dolazile, kaze Maris da donesemo neke kekse (prvo smo je isprdale da nas zove na radnu akciju a mi jos moramo donosit tratamenat...), onda smo posle dole i sad sto cemo uzet, kazem ja da bih "domacicu" jer je ja najvise volim, a Ivona bi "princezu" jer je jeftinija i ona je najvise voli da bi tek kasnije kad smo pocele jest skuzile ironiju...mene se inace uvijek zeza da sam kao prava kucanica, radim po kuci, pravim kolace kad dolazi ekipa i sl, a ona za sebe kaze da nista ne radi doma nego samo pusta nokte...eh, sad kad se ovako napise nije toliko smijesno, ali nama je bilo jako....kad opet govorimo o slucajnosti, usred rada, maris zove muz s broda i ona nestane na po ure...izludili smo je kako je namjerno ustimala da je on zove bas kad se mi zalaufamo...i tako, super vecer...ja navijam vec odavno da ce nam se morat oduzit manikurom jer ce nam nokti poc od ovolikog ciscenja i struganja, ali je obecala dobar tulumcic samo za nas, sto i nije tako lose...inace je kod nje i prije nego se udala bilo mjesta za takve aktivnosti, a zivjela je blizu starog grada tako da se lako bilo otkotrljat dole nakon nekoliko tura...kad se udala, dobila je svekra i svekrvu u istu kucu pa su te aktivnosti malo fermale, ali evo sad nas se opet nece moc otarasit...

- 22:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2007.

Zivot nakon godisnjeg...

...zavrsio godisnji koji je bio sve samo ne odmor...ma bilo super ali ne mogu rec da sam se naspavala i odmorila...kako i bih kad nisam imala ziva mira i stalno negdje jurcala, i onda kad sam dosla doma trrk na Mljet...ma nema veze, bar nisam bila u onoj sugavoj firmi...

...dosla ja u ured (sef me vec u 7 i 20 zvao na poslovni mob, a radim od 8!!), a stol se ne vidi od papira...kaze on meni da krenem pomalo, jednu stvar po jednu, i visi nadamnom (uh sto mrzim kad nesto radim a netko mi visi nad vratom) dok mu nisam rekla da ako misli da sve napravim kako treba da me treba pustit i izac iz ureda...i jesam, a naravno da jesam, taj mi multitasking valjda ide...dok sam pisala i razduzivala jedno brat bratu 20 racuna, telefon nije prestajao zvonit, gosti su cekali u redovima pred uredom i svatko je ocekivao da mu posvetim odredjeno vrijeme, i na kraju balade kad je vec u glavi pocelo lagano alarmirat za pocetak migrene, dodje sanitarna inspekcija, morala sjest za zenom, dogovorit s njome sto joj od dokumentacije imam sve dostavit, glumit coolericu da je sve vec spremno, a u glavi vrtit: "muko moja, tko ce to sve skupit i kako!"...u dvije ure je migrena vec kulminirala unatoc popijenoj tableti, pao mi zivot, zeludac se zgrcio (u zadnje vrijeme imam problema s istim, nisam doktor, ali znam dijagnozu-nervoza, hm to mi se vec dogadjalo prije u žiži ispitnih rokova), lice se izoblicilo od bolova, a ova zena sto radi samnom cvrkuce sretna sto sam ja dosla, a ja u glavi vrtim film ko iz crtanih da drzim veliki bat i glavu joj razbijam s njime i bacam bombu usred firme i bjezim u nepoznato...ali to jos nije sve, dosla placa, naravno ni lipe uvecana...kontam, ok, sutra cu sjest sa sefom i o tome, nemam snage...dodju te dugo ocekivane 3 ure, zvoni telefon a zena iz amsterdama, sa uzasnim engleskim naglaskom pegla za suradnju...nista, ponovo pali komp, tipkaj dopis (sva sreca da sam se dovoljno prije organizirala pa dosta stvari imam spremljeno i samo sam ih copy pasteala), faksiraj...ova sto radi samnom bi jos pricala, a ja kupim bursu i bjeziiim dok opet stogod nije zazvonilo i dok stvarno nisam zamijenila njenu glavu sa vrecom za boksanje...

...dosla doma, mama me odusevila super ruckom, popila jos jednu tabletu, skuhala kavu, sjela na kauc, digla noge na stol i tek nakon po ure sam osjetila olaksanje...migrena je popustila!!! ufff... i kontam, dan je poceo usrano, ali ne mora zavrsit...kazem ja mami, nakon suptilnih sugestija s njene strane: "aj ja cu te odbacit na poso...", putem do auta vec biram brojeve na mobu...brat radi, reko da dodjem u njega na poso na kavu i da mu usput donesem sto za jest...hm, nije najbolja opcija ali u nedostatku bolje...moze...ali u medjuvremenu mi se Ines javila da sjedi u Uvali i da naletim...uodlicno! sorry brate, malo ces pricekat sa hranom, zene cekaju....sjela s mamom u auto, raspalila muziku, stavila cvike i gas...mama koja je vec odavno prestala s njorganjem na moj nacin voznje i glasnu muziku, nije izdrzala pa odjednom ispali: "e moj sinko, da se ja imam vozit s tobom do zagreba, na po puta bih se iskrcala i stopirala...ma sto do zagreba, u neumu bih vec izasla..." ok, mama, u mom si autu, imas privilegiju da se ne truskas s busom i gustaj skupa samnom, meni super...ali to nije sve, kako je na repertoaru bio Elemental, opet moja draga mamica nije izdrzala komentirat tekstualno bogatstvo albuma i vulgarnost pojedinih rijeci i kako joj nije jasno da ja imam vec toliko godina i to slusam...samo se nasmijesih jer je bilo jos par metara dokle je moram iskrcat...znate li kad je prvi put cula u nas doma-brat raspalio, od Eda Maajke: "Mater vam j***m"...pocela je zatvarat prozore da susjedi ne cuju, ili kad je prvi put cula od Daleke obale: "Kurve"..."aajme, moja djeco!!"....iskrcah majku, nadjoh parking otprve i trrrrk u Uvalu..tamo Ines i njezina kolegica koju sam prvi put vidjela-ja se odusevila, super cura, slicno razmisljamo, slicna prica...osvjezenje s obzirom s kime se sve moja Ines zna podruzit...i opet ne mogu da ne promislim kako ja to samo super cure srecem u zadnje vrijeme u Gradu, a sto se muskih u gradu tice, imam osjecaj da sam srela sto se srest imalo, a to su ili moj brat, ili moja muska ekipa ili moji bivsi momci...zatvoreni krug, nema vise...ali ljeto dolazi, neka neka...na toj kavi sam opet dobila jaaku zelju da odem negdje opet, naravno ne mogu dobit godisnji, ali mislim da bih se uspjela organizirat da se sa zenama oputim od splita jedan vikend, cisto promjene radi...krenut cu lagano vrbovat stado, pa cemo vidit...

...i evo me doma, tusnula se, sjela, ispeglala kosu, nalakirala nokte u crveno (moja omiljena boja), i mislim se, idem bas zabljesnut sutra na poso...ako ne mogu izbjec stres, bar mogu super izgledat...a i kupila sam neke nove stvarcice u Zagrebu pa bi bio red to i pokazat...sutra ce se okretat za Delphi po gradu...a jos kako imam nesto obavljat prije dolaska u ured, odlucila sam ic s autom, tako da ce se okretat i za Delphi i za njenom bebicom...

- 20:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 02.06.2007.

Home sweet home...

...istina je i ja to znam, ali se svaki put ponovno uvjerim da covjeku treba kvando i kvando spakirat kufere, poc negdje i onda shvati da zivi u najljepsem gradu na svijetu, da ima najbolju obitelj i najodanije i najvjernije prijatelje...

...tako je i vasa delphi jutros dosla doma, braco i tata su je docekali na kolodvoru, a ona, iako umorna i zguzvana od busa se stalno smjeskala njihovim zezancijama i forama koje joj nekad podju na zivce, ali su joj jutros bas bile simpaticne i potrebne...

...iskljucila mobitele, ubila oko uru vremena, upalila mobitele a oni zatrpani pozivima...nije me trebalo puno nagovarat...oduzila sam se tati voznjom mojom bebicom na posao, spasila mamu od voznje busom s posla i prvo odmaglila u andruline moje na kaficu i casicu tako potrebnog razgovora...sjele u nje ispred kuce, a gore tisina, a pogled, nas dvije za stolom i cakule, cakule...onda je krenula druga tura kad sam (naravno, bebica je dugo mirovala, bez mene tako da je danas nisam gasila...) skupila moje stado (interna zezancija-delphi vam je coban a moje zene su ovcice...razlog: a navodno sam ja ta koja uvijek uspije sve organizirat i oslanjaju se svi na mene kad se treba dogovorit za negdje ic ili se skupit..) posle na pićence na vojnovica...(da, osvrt na ono iz prve recenice-moze delphi otic na neznam koliko ali nikad nece shvatit kako to u Gradu vise nema zgodnih mladica...brate, stvarno nemas sto za pogledat...), dobro znane cakule, najnoviji tracevi (malo sam razocarana, propustila sam, recimo neke dvije novosti, sve drugo je po starome)...udobno se zavalila u stolicu i iako umorna, gustala u zivom cvrkutu moga stada...onda nam se jos nije islo doma pa smo napravile djir do uvale i evo me sad fino u pidjamici, pisem ove retke i za par minuta gibam u dugoocekivani moj krevet...zene su vjerovatno otisle vani, nagovarale su i mene, ali nemam snage, jos osjecam posljedice noci provedene u busu, a i moram ujutro na mljet...sezona pocinje i dolaze nam prvi gosti...treba ljude docekat, malo im ukazat gostoprimstvo, vizitat babu, bucnut se malo u najcisce more na svijetu i trk nazad...

...nisam dugo stavljala slike, pa evo sad malo da vidite kako mi je bilo u Zagrebu i Kutini...

-moj najbolji prijan i ja, kad smo vec presli na vino a bili dovoljno prisebni da se sjetimo ovjekovjecit trenutak...jos me hvata smijeh kad se sjetim onog blesavog popodneva... :)

-osim rodice i njezine cimerice, u Zagrebu smo imali i ovu preslatku cimericu, Rina se zove i stvarno je prava umiljata i pametna bestijica...draga, dobra i mila...osim kad pojede papuce za despet ili kad te izgura s kauca ko sto je mene tu vecer....na trecoj slici je moje drago kumce s Rinom....

-evo, radi ovog frajera se isplatilo poc u Kutinu...presladak je i tako dragii...mali Toni...skoro ce mu godina dana, a nisam ga dosad imala priliku vidjet...ovo mi je bilo za pozdrav...valjda... :))

...kad smo vec kod Kutine, dobila sam povratnu informaciju da sam ostavila prilicno dobar dojam jednu vecer u necijem drustvu...he he, dobro je, mala je jos u igri...sve je dobro da se ego malo isa, zar ne...a onda, spakiraj ti delphi kufere i ostavi se corava posla...Kutina je ipak predaleko i nemaju mora... :))