D E L P H I N A

ponedjeljak, 28.05.2007.

Dosla Delphi u Metropolu...

...kazu, a ja sam se uvjerila da je to i istina, kad ti je tesko, a ti samo izbaci na papir...ili po novijem-lupaj po tipkovnici....eee, prosla su me dva-tri dana velikog samopouzdanja malo me pustilo pa me vratilo na behud....ili je to do raspolozenja u koje me metropola ubaci kad god doputujem sama...ili je to sto sam pospana i sto nikako svojih 1,83 m nisam mogla slozit na sjedalo i odspavat u busu ko covjek,( s jednim djedicom, doduse simpaticnim, ali ipak bi bilo bolje da sam sama, kraj sebe, a s drugim djedicom ispred sebe koji je spustio sic na moja koljena i stalno se meskoljio i namijestao....ali je onda onaj dobri djedica predlozio da zamijenimo mjesta jer je on puno nizi od mene, a i bio je toliko dobar da se iskrcao u Splitu..)ili je to sto sam bas morala bit budna dok smo busom prolazili i stajali u Splitu...e da mi je to bilo prespavat...ok, na povratku cu dat sve od sebe...

...dosla ja tako cijela pospana, zamantrana i rascupana na kolodvor, u ljetnom izdanju...a kako drugacije, kad se mi dole vec kupamo...kad ovdje oblacno i fresko....i onda se sjetih da mi je u kuferu sve ljetna roba...nista, celicit cemo se....inace, volim ja nas Zagreb grad, nije da bih tu mogla zivjet, ali kvando i kvando doc nije lose, samo nikad da naucim da nije dobro putovat sam jer se onda javljaju ovakva raspolozenja...

...ma neko MS-ovsko raspolozenje (ono, koje prirodno nastupa poslije PMS-a) drzi...pakiram se ja sinoc, i stanem pred otvorenim kuferom i zapitam se: "ma dobro, Delphi, dje ces ti? sto ces tamo? jesi sigurna da ti se bas ide do gore sama?" ali delphi je tvrdoglava ko pravi ovan i kad zapre, nema odustajanja, tako sam se fino spakirala i odlucno krenula...nisam nego sjela u bus, a ono u grlo stislo, a ono suze samo sto ne pocnu, ali neda se delphi, nece ona pokazivat tamo nekim ljudima svoje slabosti, a ne...i u kljucnom trenutku, kao da je znala, mene moja Andrulina zazove te smo koristile tulum tarifu do krajnjih granica, i pomoglo je, ipak je pomoglo...sve dok nismo do Splita dosli...

...da i jos je jedan povod tome sto sam se predomisljala je sto sam mislila ostat par dana u Zg-u i skoknut to Kutine, tamo imam super priju i njezinu obitelj koja me stalno moli da dodjem, vole me ljudi, volim i ja njih i tamo se osjecam ko doma, a nisam odavno bila, pa kontam: zasto ne? ali....naravno...kako to biva uvijek kad delphi nesto isplanira (i uvijek recem da necu planirat, ali sto cu, kad moram)...jucer me zovu da im je dundo umro iznenada, placu i mole me da ipak dodjem, a meni crnjak..a oni da ce im bit lakse ako ja dodjem..i ajde se sad ti oglusi...

...trenutna mi je najsvjetlija tocka moj najbolji i najdrazi prijatelj s kojim se imam namjeru danas nac, i odradit uzivo jedan od nasih maratonskih razgovora...taj me covjek uvijek razveseli,uvijek ucini da zaboravim na razne gluposti i da budem sretna sto imam njega, makar bio na drugom kraju lijepe nase...., jedva cekam da ga vidim, da ga zagrlim, onako pravo prijateljski i da pocnemo s pricom...moja draga rodica kod koje se uvijek ogrebem za smjestaj kad dodjem ovdje i koja uvijek prenosi super raspolozenje...i naravno da imam namjeru i prosvrljat po butigama, da nebi covjek reko da sam zaludu dosla,malo ispeglat kartica (sto cu, kraj je mjeseca ipak) i nabacit dobro raspolozenje...ma bit ce super, samo da me ovo malo prodje....

...evo, dosla rodicina cimerica i kaze da pravi kavu...a kava me uvijek trgne i kavu nikad ne odbijam, a dobro ce mi doc, s obzirom da sam jutros neki buckuris popila za 9 kn na kolodvoru...i onda mi pocnu govorit da je Dubrovnik skup...hm, hm...ma jes, skup je, naravno da jest, ali se onda iznenadim nekim cijenama tamo gdje ih ne ocekujem...

...ok, idem pit kafu...pozdrav svima iz oblacne Metropole...

- 11:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.05.2007.

Tuga...

Tuga me noćas dotakla,
rukom što pogled ubija,
drugom me odvela
tebi je mahnula.

Vrijeme što rane cijeliva
ne zna da još te ljubim ja,
a noćas si zaspala na tuđim rukama.

Druga kad te pokriva,
ti znaš da to nisam ja.

Druga kad me poljubi,
ja znam to nisi ti,to nismo mi.
Priznaj da šutiš kao ja
hodam bez ijednog koraka,
je li to nepravda ili tek isitna...

...prezivjet ce delphi, doceka se ona uvijek na noge...ali sad me satire, a piz u grudima priteze...ah....

- 09:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.05.2007.

Delphi otvorila sezonu kupanja...

...e jesam se naplivala ovaj vikend...kako to samo lijeci od svakakvih stresova....jucer plivam s prijom, pogledam oko sebe i kazem: "Boze, hvala ti sto si me smjestio da se rodim i zivim bas tu!" Napokon sam prebacila ljetnu i zimsku robu u ormaru, izvukla sandalice, japanke i sl...i ajme gusta kad ne moras smisljat u kojem ces kaficu izgubit nedjeljno popodne nego na koju ces plazu odletjet...

...vec sam i boje dobila, ali sam i prehladu pokupila pa moram slusat kljucanja tipa: "Ajde ti samo na kupanje...hoces li i sutra..." Nije mi zao, neka kljucaju, ja znam da mi je bilo super, more je samo tako, toplo i osvjezavajuce, bas kako ja volim..ne volim kad je pretoplo ni prehladno, nego bas ovako kako je bilo ovaj vikend....a onaj osjecaj kad uskocim i otplivam parstotina metara se ne moze zamijenit...ne moze to nitko platit...

...poslije kupanja smo isli na cascenje i hranjenje u Ines koja je slavila rodjendan, ono fino, laganini, sjele u nje na taracu i gustale u danu...eh sto mi je lijepo bilo...

...danas novi radni dan, opet pucam po savovima...opet jovo na novo....do sljedeceg vikenda...

- 12:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

Sto se dogadja u Delphinom svijetu?

...cesto pregledavam svoje stare postove...volim se osvrnut na tadasnja razmisljanja i dogadjaje...kako ti se u samo koji mjesec dana promijeni masu stvari...

...primijeti se moj nedostatak inspiracije u zadnje vrijeme...mislim htjela bih pisati ali ne znam o cemu, ne znam sto da pisem a da nije vec napisano ili da ne predjem onu granicu privatnosti koju ne zelim ovdje prelaziti...

...u Dubrovniku je vec prava ljetna atmosfera, grad je krcat turistima, svakodnevno nas mnogi cruiseri obilaze (jucer je bilo 8 komada, kako sam cula, pa sad mozete zamisliti kad se sve to sruci medju zidine, ili kad u prometu cekate iza 5 autobusa po po ure, he he, sva sreca da moj autic ima klimicu i dobru muziku pa mi nije bed...), apartmani firme u kojoj radim su vec puni, ulice krcate a bljeskovi fotoaparata zasljepljuju...vise se ne obazirem da ne uletim u kadar, inace nebih nikad presla put do ureda, stalno skljocaju...kad sam vec kod fotografiranja...prosle godine sam prolazila ovom ulicom u kojoj radim, i jedna od ulica koja se sijece sa ovom glavnom je krcata cvijecem i zelenilom i stvarno lijepo izgleda..i sad totalni klisej: hrpa nasmjesenih malih japanaca gleda zadivljeno gore u tu ulicu i svaki, ama bas svaki, skljoca s aparatom...nisam mogla proc a da se ne nasmijem, tako su slatki, a tako potvrdjuju klisej sa japancima s fotoaparatom koji slikavaju sve sto stignu...bez obzira na guzvu, volim ja kad nam dodju turisti i lijepo vrijeme,ne smeta mi vrucina, neka je ovaj fini ugodjaj...kad bi bar duze trajao...

...kako pocinju stizati turisti u apartmane i ja sam zadovoljnija jer imam priliku raditi s ljudima i vjezbati strane jezike...tako da svakodnevno upoznavam dosta ljudi, u tri apartmana imamo 8 Nijemaca, koji takodjer potvrdjuju kliseje...npr. svako jutro mi onako zamantrani i mamurni donose hrpe praznih boca od vina, piva, alkohola i ne znaju gdje s njima, onda su mi jutros posli par simpaticnih Iraca koji su naravno bas takvi kakvima njihove sunarodnjake vidimo i zamisljamo, dragi, ljubazni, skromni i friendly... osim sto su vec stariji ljudi pa ne teturaju pjani niza skale...u nekoliko apartmana imamo i Amerikance, tipicne glasne Amerikance koji se na prvu raspitivaju o radu, politici i sl...jednog starog Japanca-umjetnika koji je rekao da ce mi malo poslije donijet svoje crteze da mi pokaze...jedva cekam... i jedan par dozlaboga iritantnih Engleza koji uvijek nesto traze, na nesto se zale, ispitivaju a sve pod onom svojom tipicnoengleskom iritantnom facom s umjetnim smjeskom....e, nesmijem zaboravit gospara Milu Rupcica koji je jedan divan gospar...svako jutro si pozelimo dobar dan, ja ga pitam kako je a on svako jutro sa smjeskom odgovara: "Meni se svidja!"....odlican je! :)

...volim promatrat ljude, volim komunicirati s ljudima....to je ono u cemu se najbolje snalazim...jako su mi zanimljivi... ali naravno kad radis u ovoj firmi onda je to samo jedna sitna karika u lancu obaveza koje moram ispunit u radnom danu...evo, upravo dok ovo pisem mi u isto vrijeme zvoni telefon, stize faks...a za koju minutu ce me vjerovatno zvat iz restorana dole da im treba sto narucit...dobro da me ne stave da posluzujem i goste jos...da, nisam ni spomenula, dotrcali su odozdo da im nema struje u skladistu, da zovem elektricara...

...eto, ipak tjedan proleti i sutra iza podne mi pocinje vikend...odlucila sam ga provesti s prijama negdje na plazi, mozda otvorimo i sezonu kupanja, bas imam jaku zelju uskocit u more i otplivat parstotina metara...drugi vazan lik u mom zivotu je ovaj vikend van grada, docekao je i on zasluzeni odmor, a i meni treba malo vise druzenja s prijama i zenskih razgovora...nevezano za moju novopecenu slatku obvezu, preko tjedna smo sve zauzete i nikako se ne mozemo uskladiti...Andrulinu moju sam sinoc zvala i uspjele smo cijelih pola minute razgovarati...fali mi nasih razgovora i one njezine iskrenosti...a valjda cemo nesto iskemijat...Ines je rodjendan u nedjelju, nadam se da ce nesto organizirat, jer se u takvim dogadjajima uspije cijela ekipa skupit, a voljela bih ih sve vidjet na hrpi...nisam odavno...braco mi je u Splitu par dana, igra kosarku i gusta...a i mene svrbe tabani...neka jos malo pa ce Delphi na zasluzeni godisnji i put pod noge...

...idem sad radit, puno me toga ceka za zavrsit danas, ali sve je lakse kad znas da je vikend pred vratima....jubi vas Delphi....

- 10:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2007.

Kad zablesi MAXtv...

...prije nekih mjesec dana smo ga uveli i kao malo dijete sam opčinjena bivala raznim programima, od prirodoslovnih, do glazbenih i bila sretna sto cu u ove rijetke trenutke kad sam doma izvaljena na kaucu imat sto i pogledat...onda, krenem vrtit...vecinom se zaustavljam na glazbenim programima, tipa VH1 classic gdje bude jaaako dobrih stvari, onih pravih starih stvari sto se vise ne rade...onda negdje iza 22 sata krene the rock show ili tako nesto i meni super....

...i tako, danas je fuckin' juzina, tj. vec par dana, ali danas mi je posebno naporna, kisa me snervala, ne prestaje cijeli dan i sve je nekako gnjilo...a odlucila ostat doma veceras, poklopilo se tako da su moji najdrazi ukucani odlucili izbivati par sati iz stana a ja jedva docekala, da budem malo sama sa sobom...treba to covjeku s vremena na vrijeme..i tako sam se bacila na wellness u vlastitoj radionici, odradila depilaciju,manikuru, pedikuru, sredila obrve, ispeglala kosu, obukla dres i izvalila se na kauc, pocela vrtit programe, kad ono corak...max tv opet zablesio...zovem brata da sto mi je cinit, on mi udijelio mudri savjet, postupila po njegovom, ali tehnika me nece pa nece...pustila sam da se tamo nesto vrti i prevrce i odoh ja malo pisat...vidim da me moja draga Andrulina kritizira sto sam zanemarila malo ovaj moj svijet...ali sto cete kad mi je moj stvarni svijet toliko nakrcan dogadjanjima da jedva stignem i mejl prekontrolirat...ali neka, bolje je tako, ionako imam previse energije, bolje da je imam dje izbacit...

...uu da stavili su mi muziku u auto...e sad je moj novi bebac jos ljepsi i posebniji...e da, i tu sam se morala malo snervat..u ponedjeljak sam isla do ovih nekih likova (po preporuci, molim lijepo, nisam ja isla do bilo koga, kao) da se dogovorim kad ce mi to fino spojit i oni meni lijepo objasne kad da dodjem, pitam koliko cu morat iskesat, kazu 150 kn, kojih 10 kn manje vise...i ja kazem ok, super...ostavim auto jucer, dam ga bratu da on to sredi dok ja radim, a oni mu naplate 200 kn! koji idioti, i jos brat kaze da ga ovaj lik kao pozna! nece me ubit tih 50 kn, ali i da je 5, ako smo se nesto dogovorili i ako sam ih pitala..onda sto jos hoce! e, da i moram poc malo porazgovarat s njima, jer su mi elipse postavili pozadi na onu dasku (ok, jos se ucim izrazima) ali tako fuserski da to nije normalno, otvorim gepek a kabeli vise preko cijelog gepeka!!! mislim stvarno... ali na finimentu, zvuk je odlican, uredjaj i zvucnici super...e, znate kako zna bit smijesno kad stojite na cesti i vidite u autu vozaca kako mlati glavom i pjeva, a ne cujes ga...e pa i ja sam takav vozac...najvaznije mi je upalit auto, vezat se, upalit muziku i mogu gdje hoces... :)

...jos sam na istom poslu, dobila tu dragu pomocnicu...ali mislim da mi je sve teze i teze....sef ne zeli nista prebacit na nju osim trckaranja do banke, poste i inih institucija...trckaranje u ove druge tipa sud, ured drzavne uprave prepusta naravno meni kao i sav posao koji sam dosad obavljala...za sve sto ona zezne meni pere mozak itd...sad se mislim da mi je bilo bolje kad sam radila sama, imala sam isto posla, samo sam sad dobila jos jedno opterecenje...zena je super i draga, ali jebemu nisam je trazila za druzenje nego da mi pomogne u poslu, i ima volje ona ali kad su joj zavezane ruke jer moje pokrivaju jos sve i sef hoce da i dalje bude tako...mislim se sto onda nije nekog mladog nasao i bacio ga u vatru kao i mene prije skoro 2 godine!! sjecam se svojih pocetaka, dosla sama u neku rupu punu papirina i smeca, bez postenog kalkulatora, o kompu da i ne govorim, uspjela sam od te rupe slozit nekakav pristojan ured, nabavila informaticku opremu bez koje ne mogu i malo po malo se ustosila...covjece, koji ce kazin ispast kad budem isla iz firme, ali jedva cekam taj dan, otic cu s gustom i smjeskom na licu...e jesam li spomenila da mi ni ova placa za travanj nije narasla ni lipe (a povecanje spominje jos od sijecnja...a nitko ga nije vukao za jezik, nego to kad osjeti da bih mogla izmigoljit...)

...e, sinoc mi je od rodjaka iz amerike zena rodila, malog Luku tako da sam sretna zbog toga...nemogu vjerovat da je moj mali rodjak (ee, sjecam se kad se rodio..ko da je jucer bilo...) sad tata...da mi je netko prije par godina predvidio ove danasnje dogadjaje rekla bih mu da je lud...tko bi mogao njega vezat i uozbiljit, ali eto jednoj je uspjelo i neka je, vidim da je sretan i to mi je najvaznije, ali jebemu daleko mi je...tako da smo se zadovoljili cestitanjem njegovim starcima koji su nam blizu, evo moji su me sad zvali, dole je vec pravi dernek, ori se pjesma....roodijaaa se siiiin... :))

....eto idem i ja, proradio MAXtv, idem jos malo vrtit programe dok opet ne zablesi....

- 21:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31