...cesto pregledavam svoje stare postove...volim se osvrnut na tadasnja razmisljanja i dogadjaje...kako ti se u samo koji mjesec dana promijeni masu stvari...
...primijeti se moj nedostatak inspiracije u zadnje vrijeme...mislim htjela bih pisati ali ne znam o cemu, ne znam sto da pisem a da nije vec napisano ili da ne predjem onu granicu privatnosti koju ne zelim ovdje prelaziti...
...u Dubrovniku je vec prava ljetna atmosfera, grad je krcat turistima, svakodnevno nas mnogi cruiseri obilaze (jucer je bilo 8 komada, kako sam cula, pa sad mozete zamisliti kad se sve to sruci medju zidine, ili kad u prometu cekate iza 5 autobusa po po ure, he he, sva sreca da moj autic ima klimicu i dobru muziku pa mi nije bed...), apartmani firme u kojoj radim su vec puni, ulice krcate a bljeskovi fotoaparata zasljepljuju...vise se ne obazirem da ne uletim u kadar, inace nebih nikad presla put do ureda, stalno skljocaju...kad sam vec kod fotografiranja...prosle godine sam prolazila ovom ulicom u kojoj radim, i jedna od ulica koja se sijece sa ovom glavnom je krcata cvijecem i zelenilom i stvarno lijepo izgleda..i sad totalni klisej: hrpa nasmjesenih malih japanaca gleda zadivljeno gore u tu ulicu i svaki, ama bas svaki, skljoca s aparatom...nisam mogla proc a da se ne nasmijem, tako su slatki, a tako potvrdjuju klisej sa japancima s fotoaparatom koji slikavaju sve sto stignu...bez obzira na guzvu, volim ja kad nam dodju turisti i lijepo vrijeme,ne smeta mi vrucina, neka je ovaj fini ugodjaj...kad bi bar duze trajao...
...kako pocinju stizati turisti u apartmane i ja sam zadovoljnija jer imam priliku raditi s ljudima i vjezbati strane jezike...tako da svakodnevno upoznavam dosta ljudi, u tri apartmana imamo 8 Nijemaca, koji takodjer potvrdjuju kliseje...npr. svako jutro mi onako zamantrani i mamurni donose hrpe praznih boca od vina, piva, alkohola i ne znaju gdje s njima, onda su mi jutros posli par simpaticnih Iraca koji su naravno bas takvi kakvima njihove sunarodnjake vidimo i zamisljamo, dragi, ljubazni, skromni i friendly... osim sto su vec stariji ljudi pa ne teturaju pjani niza skale...u nekoliko apartmana imamo i Amerikance, tipicne glasne Amerikance koji se na prvu raspitivaju o radu, politici i sl...jednog starog Japanca-umjetnika koji je rekao da ce mi malo poslije donijet svoje crteze da mi pokaze...jedva cekam... i jedan par dozlaboga iritantnih Engleza koji uvijek nesto traze, na nesto se zale, ispitivaju a sve pod onom svojom tipicnoengleskom iritantnom facom s umjetnim smjeskom....e, nesmijem zaboravit gospara Milu Rupcica koji je jedan divan gospar...svako jutro si pozelimo dobar dan, ja ga pitam kako je a on svako jutro sa smjeskom odgovara: "Meni se svidja!"....odlican je! :)
...volim promatrat ljude, volim komunicirati s ljudima....to je ono u cemu se najbolje snalazim...jako su mi zanimljivi... ali naravno kad radis u ovoj firmi onda je to samo jedna sitna karika u lancu obaveza koje moram ispunit u radnom danu...evo, upravo dok ovo pisem mi u isto vrijeme zvoni telefon, stize faks...a za koju minutu ce me vjerovatno zvat iz restorana dole da im treba sto narucit...dobro da me ne stave da posluzujem i goste jos...da, nisam ni spomenula, dotrcali su odozdo da im nema struje u skladistu, da zovem elektricara...
...eto, ipak tjedan proleti i sutra iza podne mi pocinje vikend...odlucila sam ga provesti s prijama negdje na plazi, mozda otvorimo i sezonu kupanja, bas imam jaku zelju uskocit u more i otplivat parstotina metara...drugi vazan lik u mom zivotu je ovaj vikend van grada, docekao je i on zasluzeni odmor, a i meni treba malo vise druzenja s prijama i zenskih razgovora...nevezano za moju novopecenu slatku obvezu, preko tjedna smo sve zauzete i nikako se ne mozemo uskladiti...Andrulinu moju sam sinoc zvala i uspjele smo cijelih pola minute razgovarati...fali mi nasih razgovora i one njezine iskrenosti...a valjda cemo nesto iskemijat...Ines je rodjendan u nedjelju, nadam se da ce nesto organizirat, jer se u takvim dogadjajima uspije cijela ekipa skupit, a voljela bih ih sve vidjet na hrpi...nisam odavno...braco mi je u Splitu par dana, igra kosarku i gusta...a i mene svrbe tabani...neka jos malo pa ce Delphi na zasluzeni godisnji i put pod noge...
...idem sad radit, puno me toga ceka za zavrsit danas, ali sve je lakse kad znas da je vikend pred vratima....jubi vas Delphi....
Post je objavljen 11.05.2007. u 10:57 sati.