...kazu, a ja sam se uvjerila da je to i istina, kad ti je tesko, a ti samo izbaci na papir...ili po novijem-lupaj po tipkovnici....eee, prosla su me dva-tri dana velikog samopouzdanja malo me pustilo pa me vratilo na behud....ili je to do raspolozenja u koje me metropola ubaci kad god doputujem sama...ili je to sto sam pospana i sto nikako svojih 1,83 m nisam mogla slozit na sjedalo i odspavat u busu ko covjek,( s jednim djedicom, doduse simpaticnim, ali ipak bi bilo bolje da sam sama, kraj sebe, a s drugim djedicom ispred sebe koji je spustio sic na moja koljena i stalno se meskoljio i namijestao....ali je onda onaj dobri djedica predlozio da zamijenimo mjesta jer je on puno nizi od mene, a i bio je toliko dobar da se iskrcao u Splitu..)ili je to sto sam bas morala bit budna dok smo busom prolazili i stajali u Splitu...e da mi je to bilo prespavat...ok, na povratku cu dat sve od sebe...
...dosla ja tako cijela pospana, zamantrana i rascupana na kolodvor, u ljetnom izdanju...a kako drugacije, kad se mi dole vec kupamo...kad ovdje oblacno i fresko....i onda se sjetih da mi je u kuferu sve ljetna roba...nista, celicit cemo se....inace, volim ja nas Zagreb grad, nije da bih tu mogla zivjet, ali kvando i kvando doc nije lose, samo nikad da naucim da nije dobro putovat sam jer se onda javljaju ovakva raspolozenja...
...ma neko MS-ovsko raspolozenje (ono, koje prirodno nastupa poslije PMS-a) drzi...pakiram se ja sinoc, i stanem pred otvorenim kuferom i zapitam se: "ma dobro, Delphi, dje ces ti? sto ces tamo? jesi sigurna da ti se bas ide do gore sama?" ali delphi je tvrdoglava ko pravi ovan i kad zapre, nema odustajanja, tako sam se fino spakirala i odlucno krenula...nisam nego sjela u bus, a ono u grlo stislo, a ono suze samo sto ne pocnu, ali neda se delphi, nece ona pokazivat tamo nekim ljudima svoje slabosti, a ne...i u kljucnom trenutku, kao da je znala, mene moja Andrulina zazove te smo koristile tulum tarifu do krajnjih granica, i pomoglo je, ipak je pomoglo...sve dok nismo do Splita dosli...
...da i jos je jedan povod tome sto sam se predomisljala je sto sam mislila ostat par dana u Zg-u i skoknut to Kutine, tamo imam super priju i njezinu obitelj koja me stalno moli da dodjem, vole me ljudi, volim i ja njih i tamo se osjecam ko doma, a nisam odavno bila, pa kontam: zasto ne? ali....naravno...kako to biva uvijek kad delphi nesto isplanira (i uvijek recem da necu planirat, ali sto cu, kad moram)...jucer me zovu da im je dundo umro iznenada, placu i mole me da ipak dodjem, a meni crnjak..a oni da ce im bit lakse ako ja dodjem..i ajde se sad ti oglusi...
...trenutna mi je najsvjetlija tocka moj najbolji i najdrazi prijatelj s kojim se imam namjeru danas nac, i odradit uzivo jedan od nasih maratonskih razgovora...taj me covjek uvijek razveseli,uvijek ucini da zaboravim na razne gluposti i da budem sretna sto imam njega, makar bio na drugom kraju lijepe nase...., jedva cekam da ga vidim, da ga zagrlim, onako pravo prijateljski i da pocnemo s pricom...moja draga rodica kod koje se uvijek ogrebem za smjestaj kad dodjem ovdje i koja uvijek prenosi super raspolozenje...i naravno da imam namjeru i prosvrljat po butigama, da nebi covjek reko da sam zaludu dosla,malo ispeglat kartica (sto cu, kraj je mjeseca ipak) i nabacit dobro raspolozenje...ma bit ce super, samo da me ovo malo prodje....
...evo, dosla rodicina cimerica i kaze da pravi kavu...a kava me uvijek trgne i kavu nikad ne odbijam, a dobro ce mi doc, s obzirom da sam jutros neki buckuris popila za 9 kn na kolodvoru...i onda mi pocnu govorit da je Dubrovnik skup...hm, hm...ma jes, skup je, naravno da jest, ali se onda iznenadim nekim cijenama tamo gdje ih ne ocekujem...
...ok, idem pit kafu...pozdrav svima iz oblacne Metropole...
Post je objavljen 28.05.2007. u 11:32 sati.