moji su zajedno 47 godina. mama je prošli thedan operirana i nije se odvajao od njenog kreveta, masirao joj hladne noge, držao pod ruku i šetao, donosio kavu...a ostalih osam žena u sobi je govorilo da to još nisu vidjele :))
17.06.2007. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Herostrat: pst...nemoj da nam i tu izgrade kakav hotel ili odmaraliste...sva sreca sto je gadno vozit do tamo i nac parking i sto ima miljun skala...vidimo se na Jakovu, a do tada moramo smislit urotu protiv Importaneaca....
19.06.2007. (10:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
…ovo je moja pismai htio bih je podijeliti s nekim, recimo s tobom, a na te se ne odnosi …bilo mi je lijepo, baš lijepo ovdje kod tebe, i da znaš guštao san zajedno s tobom kad je stigla bebica, a sada odlazim(čekinje i švabice su počele)…
19.06.2007. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bas sam tuzna...ali story of my life-svi koji su mi dragi, prije ili poslije odlaze...mislim da je vrijeme da se i ja pokupim...mislim na promjenu grada..sto me vec duze vrijeme drzi...ali neka prodje sezona, upravo se bariskam s nekim škotom svakodnevno na plazi... :))) dragi, uzivaj u ljetu i strankinjama...azra mi je inace super i obozavam ih slusat...hvala na pjesmi...evo tebi jedna prigodna :))))
20.06.2007. (10:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
…u pičku materinu, cijeli sam život bježao od mistike tražeći spas u matematici i fizici, a onda sam razočaran naišao na nedefiniranost fizike i otišao u šugavu književnost koja me održava na životu. Povremeno, kad su mi životne stvari nejasne, a to je gotovo svakodnevno, spas tražim u egzaktnosti matematike, ali i tu susrevši se s axiomima, zapitam se sto je ispod njih I zasto, gdje dalje, prema čemu, sto jest, a sto nije, i ta me nedefiniranost tjera da posežem za pivuškama i na prazne, uzaludne igre djevojkama itd. Kada i kako odrasti? Što znači biti odrastao, mehanički odrađivati nekakve obveze i tako do onoga trenutka. Kako je davno napisao moj Bog Gogolj, ruski seljak kaže, bolje je ne misliti, ali kod mene tako ne ide. Elem, da ne pilam više, započeo sam psovkom jer nisam ni slutio da ću ovdje kod tebe naići na srodnost (čitaj mističnost, očitovanu u prepoznavanju nekih detalja koji igraju i kod mene i kod još nekih, ali igraju tako sinkronizirano da je to već pomalo čudno…), i kod tebe i kod još nekih blogerica i blogera. Ta izdrkana intuicija, što li, koja nekako navodi da se srodni nađu pa se onda putovi razilaze, nervira me cijeli život. Je li se tu radi o slučajnosti ili netko vuče konce, ne znam. Međutim sad ću zaključno reći da me užasavaju svi moji déjĂ vu, i svi oni slučajni, prekrasni dodiri sa srodnim dušama. Užasavaju me jer u tomu tražim nekakvu pravilnost i bezbolnost, a toga nema. Upao sam u kontradiktorna sranja. Da se izvučem šaljem ti jedan filmski poljubac. Zbari škota i uživaj u životu. Šaljem i pozitivnu energiju i ljubav koliko je u mojoj moći. Gušt mi je bio ispovjediti se tebi ovdje jer sam jebeno siguran da si me razumjela, a u boga ne vjerujem. P.S. Kako mi nije lako otići(hvala ti za prigodnu, sjela je na moju taštinu odlično) evo ti nešto sa jednog izvrsnog, na žalost, usahlog bloga. GRAD Govoriš sam sebi: otputovat ću u neku drugu zemlju, na neko drugo more, u grad mnogo ljepši nego što je ovaj ikad mogao biti il što će ikad biti - Gdje se svakim krokom steže omča: Srce u pokopanom tijelu, istrošenom: Koliko, koliko još moram biti vodje Zatočen u ovim sumornim krajevima Banalnog duha? Kamo god pogledam, dižu se crne ruševine mog života. Koliko sam samo godina ovdje proveo, Trošio i rasipao, a ništa nisam stekao. Nema druge zemlje, prijatelju, nema drugog mora, jer grad će poći za tobom: u istim ulicama Vrtjet ćeš se bez kraja i konca, u istim Duhovnim predgrađima klizit ćeš od mladosti do starosti, u istoj ćeš kući napokon pobijeljeti - jer grad je ovaj kavez. Nema bolje luke koja te čeka od ove, Nema lađe da te primi - Ah! zar ne vidiš, baš ko što si sav svoj život upropastio na ovom jednom mjestu, upropastio si ga posvuda sada, na svoj kugli zemaljskoj?
jebenti...tocno o tom deja vu razmisljam cesto, jer previse je slicnih situacija, previse njih zavrsava na slican nacin i cesto, jebeno cesto se osjetim cudno, rekla bih neshvaceno od strane okoline vezano za neka moja razmisljanja i stanja i onda nadjem srodnu dusu...i onda sve ko po istom scenariju...moja najsrodnija dusa zivi na drugom kraju hrvatske i vidimo se ako imamo srece svako par mjeseci i onda opet deja vu bez obzira radilo se o vezama, prijateljstvima ili jednostavno ovom virtualnom druzenju osoba koje ti jednostavno sjednu bez obzira sto ih nikad nisi vidio niti znas koju boju glasa ima, ni boju oci, ni nista...cesto su te moje srodne duse daleko od mene ili odlaze od mene, a ja stojim i cekam...ili jednostavno se oprastam zauvijek... (slika kao iz neke jeftine sapunice, stoji delphi na rivi masuci maramicom dok brod odlazi u daljinu...) i puko mi je film i znam da ako odem, da me tamo negdje nece cekat med i mlijeko ali mi je dosta stagniranja, ako padnem, znam da sam pokusala i da sam sama pala, valjda mi je puko film i hocu jednom biti ja ta koja odlazi....ovu pjesmu inace poznam jako dobro...ima nesto u tome, ali ipak....dobro sam skuzila sto hoces rec, i tebi adio uz jedan filmski poljubac i svu pozitivu kojom se cesto sama hranim i uspijeva... uzivaj...bilo te lijepo imat tu neko vrijeme....
20.06.2007. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andrulina
E pa neka im je sretno! ;)
17.06.2007. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Čestitke!!!! :-))
17.06.2007. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
moji su zajedno 47 godina. mama je prošli thedan operirana i nije se odvajao od njenog kreveta, masirao joj hladne noge, držao pod ruku i šetao, donosio kavu...a ostalih osam žena u sobi je govorilo da to još nisu vidjele :))
17.06.2007. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D e l p h i n a
@decembar2001: e sad znas tocno o cemu pricam...:)
17.06.2007. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brza
Moji su 21 god, djeca :)))))
18.06.2007. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Eh, Sv. Jakov. TO je i moja (posljednja) oaza kada je o plažama riječ.
19.06.2007. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D e l p h i n a
@Herostrat: pst...nemoj da nam i tu izgrade kakav hotel ili odmaraliste...sva sreca sto je gadno vozit do tamo i nac parking i sto ima miljun skala...vidimo se na Jakovu, a do tada moramo smislit urotu protiv Importaneaca....
19.06.2007. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga čvorak
…ovo je moja pisma i htio bih je podijeliti s nekim, recimo s tobom, a na te se ne odnosi …bilo mi je lijepo, baš lijepo ovdje kod tebe, i da znaš guštao san zajedno s tobom kad je stigla bebica, a sada odlazim(čekinje i švabice su počele)…
19.06.2007. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D e l p h i n a
bas sam tuzna...ali story of my life-svi koji su mi dragi, prije ili poslije odlaze...mislim da je vrijeme da se i ja pokupim...mislim na promjenu grada..sto me vec duze vrijeme drzi...ali neka prodje sezona, upravo se bariskam s nekim škotom svakodnevno na plazi... :)))
dragi, uzivaj u ljetu i strankinjama...azra mi je inace super i obozavam ih slusat...hvala na pjesmi...evo tebi jedna prigodna :))))
20.06.2007. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga čvorak
…u pičku materinu, cijeli sam život bježao od mistike tražeći spas u matematici i fizici, a onda sam razočaran naišao na nedefiniranost fizike i otišao u šugavu književnost koja me održava na životu. Povremeno, kad su mi životne stvari nejasne, a to je gotovo svakodnevno, spas tražim u egzaktnosti matematike, ali i tu susrevši se s axiomima, zapitam se sto je ispod njih I zasto, gdje dalje, prema čemu, sto jest, a sto nije, i ta me nedefiniranost tjera da posežem za pivuškama i na prazne, uzaludne igre djevojkama itd. Kada i kako odrasti? Što znači biti odrastao, mehanički odrađivati nekakve obveze i tako do onoga trenutka.
Kako je davno napisao moj Bog Gogolj, ruski seljak kaže, bolje je ne misliti, ali kod mene tako ne ide. Elem, da ne pilam više, započeo sam psovkom jer nisam ni slutio da ću ovdje kod tebe naići na srodnost (čitaj mističnost, očitovanu u prepoznavanju nekih detalja koji igraju i kod mene i kod još nekih, ali igraju tako sinkronizirano da je to već pomalo čudno…), i kod tebe i kod još nekih blogerica i blogera. Ta izdrkana intuicija, što li, koja nekako navodi da se srodni nađu pa se onda putovi razilaze, nervira me cijeli život. Je li se tu radi o slučajnosti ili netko vuče konce, ne znam. Međutim sad ću zaključno reći da me užasavaju svi moji déjĂ vu, i svi oni slučajni, prekrasni dodiri sa srodnim dušama. Užasavaju me jer u tomu tražim nekakvu pravilnost i bezbolnost, a toga nema.
Upao sam u kontradiktorna sranja. Da se izvučem šaljem ti jedan filmski poljubac. Zbari škota i uživaj u životu. Šaljem i pozitivnu energiju i ljubav koliko je u mojoj moći. Gušt mi je bio ispovjediti se tebi ovdje jer sam jebeno siguran da si me razumjela, a u boga ne vjerujem.
P.S. Kako mi nije lako otići(hvala ti za prigodnu, sjela je na moju taštinu odlično) evo ti nešto sa jednog izvrsnog, na žalost, usahlog bloga.
GRAD
Govoriš sam sebi: otputovat ću
u neku drugu zemlju, na neko drugo more,
u grad mnogo ljepši nego što je ovaj
ikad mogao biti il što će ikad biti -
Gdje se svakim krokom steže omča:
Srce u pokopanom tijelu, istrošenom:
Koliko, koliko još moram biti vodje
Zatočen u ovim sumornim krajevima
Banalnog duha? Kamo god pogledam,
dižu se crne ruševine mog života.
Koliko sam samo godina ovdje proveo,
Trošio i rasipao, a ništa nisam stekao.
Nema druge zemlje, prijatelju, nema drugog mora,
jer grad će poći za tobom: u istim ulicama
Vrtjet ćeš se bez kraja i konca, u istim
Duhovnim predgrađima klizit ćeš od mladosti do starosti,
u istoj ćeš kući napokon pobijeljeti -
jer grad je ovaj kavez.
Nema bolje luke koja te čeka od ove,
Nema lađe da te primi - Ah! zar ne vidiš,
baš ko što si sav svoj život upropastio
na ovom jednom mjestu, upropastio si ga
posvuda sada, na svoj kugli zemaljskoj?
Ovo je Kavafisova pjesma…
…a sad adio, i ko zna kad i ko zna gdje…
20.06.2007. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D e l p h i n a
jebenti...tocno o tom deja vu razmisljam cesto, jer previse je slicnih situacija, previse njih zavrsava na slican nacin i cesto, jebeno cesto se osjetim cudno, rekla bih neshvaceno od strane okoline vezano za neka moja razmisljanja i stanja i onda nadjem srodnu dusu...i onda sve ko po istom scenariju...moja najsrodnija dusa zivi na drugom kraju hrvatske i vidimo se ako imamo srece svako par mjeseci i onda opet deja vu bez obzira radilo se o vezama, prijateljstvima ili jednostavno ovom virtualnom druzenju osoba koje ti jednostavno sjednu bez obzira sto ih nikad nisi vidio niti znas koju boju glasa ima, ni boju oci, ni nista...cesto su te moje srodne duse daleko od mene ili odlaze od mene, a ja stojim i cekam...ili jednostavno se oprastam zauvijek... (slika kao iz neke jeftine sapunice, stoji delphi na rivi masuci maramicom dok brod odlazi u daljinu...) i puko mi je film i znam da ako odem, da me tamo negdje nece cekat med i mlijeko ali mi je dosta stagniranja, ako padnem, znam da sam pokusala i da sam sama pala, valjda mi je puko film i hocu jednom biti ja ta koja odlazi....ovu pjesmu inace poznam jako dobro...ima nesto u tome, ali ipak....dobro sam skuzila sto hoces rec, i tebi adio uz jedan filmski poljubac i svu pozitivu kojom se cesto sama hranim i uspijeva... uzivaj...bilo te lijepo imat tu neko vrijeme....
20.06.2007. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...