D E L P H I N A

Muke po prometu...i ko zna po cemu jos...

...jutros sam krenula u 7 i 15 iz doma da stignem na posao u 8 (inace, u normalnim okolnostima mi treba 20-ak minuta voznje)...prva prepreka: semafori na magistrali, neki radovi na mosticu, nemam pojma koji ni zasto, ali tu sam izgubila par minuta...vozim dalje kad zvoni mob i stari pita dje sam jer sirene sviraju po gradu i da pazim kako vozim...nisam ni poklopila, imala sam sto vidjet...u Sustjepanu clio sa slomljenim zadnjim dijelom i motor zguzvan na putu do neprepoznatljivosti...noge mi se tresu i srce lupa ko ludo...grozim se naletit na nesrecu, par puta jesam i to mi je prilicno urezalo u pamcenje, uvijek nastojim svrnut pogled, i uvijek me nerviraju ljudi koji se naginju iz auta ili busa ili se skupe okolo mjesta nesrece...ja bacim pogled tek toliko da se informiram da li je u nesreci sudjelovalo neko auto koje znam i kibam dalje...javim starom izvjestaj da nije nitko "nas" i da su unesrecene vjerovatno vec odveli jer nisam nista vidjela...grozno, ali to je ljudski, prepadnem se kad tako nesto vidim, i onda nastupi neko olaksanje kad saznam da nije u tome sudjelovao nitko meni poznat ili kad pomislim da sam mozda ja mogla bit na tom mjestu....sjecam se mog prvog sudara-frontalno sa nekim lokalnim pijancem koji je vozio ko manijak i nije imao kocnice na autu...ali sva sreca vozio je staro auto i ja sam vozila sporo pa osim totalke na autu nije se nikome nista desilo...i navecer kad sam dosla doma i kad su mi se neke stvari poslozile sam pocela plakat i trest se, a najvise zbog toga sto mi je stalno bilo u glavi da je sva sreca sto moj brat nije tad vozio i sto ovaj nije vozio svoje drugo auto (puno vece i jace od ovoga) jer bi posljedice bile puno gore...kako covjek sam sebe umori nekim razmisljanjima...

...krenem dalje, kad u Gruzu, gdje je uvijek u te ure pravi traffic jam, jer ljudi naravno idu na posao...smetlari nasred ceste prazne kontejnere (WTF!) znam, ljudi moraju radit ali bas u najfrekventnije ure i to na najfrekventnijem mjestu!!! malo dalje, vrtlari s jedne strane puta obrezivaju leandre i ono sto su posjekli su jednostavno bacili na desnu traku ceste (grrr!)...i dobro, jos par semafora gdje je naravno bilo crveno i eto me na mjestu gdje inace ostavljam auto (van zidina, gdje je Grad izgubio koncesiju pa se ne placa parking-malo dalje ali se isplati) i mjesta ni za lijeka...nista, delphi, napravi jos jedan djir po Vojnovicu (to je ta famozna ulica gdje je dzabe parking), vrati se i voila!...uglavnom, u ured sam stigla u 8 i 03 minute...dobro je...

...obavila sve prije nego je sef dosao, i vise od toga jer su mi iskrsle neke neplanirane situacije, sve napravim kako treba, ali za vraga, kad se stari digao na lijevu nogu i danas smo na "vi"...e, treba mi medalju za izdrzljivost dat...samo postala sam i ja drska pa drsko i bez pardona zahtijevam svoja prava, isposlovala sam slobodan dan sutra...pitali me sto je s ponedjeljkom..."one step at a time", rekoh ja... :)

...jos mi nisu klimu instalirali u ured, a imam jedno 6 malih reflektorica povise glave koji stvaraju efekt prave saune...svakodnevno zovem, ali corak...neka neka, doc ce delphi do rujna na 50 kg skupa s krevetom, pa mozda promijeni posao i krene u manekenske vode ;)

UPDATE

...evo naseg malog "amerikanca"...njegov osmijeh uljepsa dan...jedva cekam 8. mjesec da mi svi dodju ovdje....