D E L P H I N A

utorak, 31.07.2007.

Vratila se Delphi s Lastova...

...trebalo se malo refat i sjest napisat post...ipak se nije dvije noci spavalo... :)

...eto, dusa mi je mirna i srce na mjestu sto sam napokon ispunila svoju zelju i vidjela Lastovo...sto da vam kazem...meni se jaako svidjelo...otok je prelijep...ljudi su super...nego krenimo iz pocetka...

...kako sam vec najavila, u petak sam poslije posla krenula na bus prema Veloj luci iz koje sam se uputila trajektom prema Ublima na Lastovu...ufff...voznja busom je trajala nekih 5 ura, i to prepun bus, i to cijelo vrijeme na suncanoj strani ulice...aj do mene je sjedala jedna cura koju znam iz vidjenja iz naselja pa smo ubile vrijeme cakulama, ali isto se oduzilo...onda sam dosla u Velu luku, zove Andre da je trajekt tek u 9 ipo, znaci, treba cekat jos uru ipo...mislila sam, kako je krenulo, da necu nikad arivat...kupila sendvu, vode i sjela na rivu...kad tamo, opet netko poznati...ovaj jedan sto je samnom studirao, sjedi, i on ceka brod sa malim sinom...ljudi moji kako vrijeme leti...mali ima vec skoro 3 godine...i tako, vrijeme je proletilo...in suma sumarum, dosla sam ja nekako do Lastova negdje oko 23 sata...

...ee, ne ne, nema sad odmora, ostavili stvari, tus i vanka...imala sam cast upoznat jednu blogericu, jako mi je drago zbog toga...posli na pice, i ekipa se pomalo pocela skupljat...poslije smo sisli u Mihajla na nastavak...i ostali negdje do 3...hm, nije lose za pocetak... :)

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

...e, ne, nema ni izlezavanja, treba iskoristit ovo malo vremena sto mi je udijeljeno...tako da smo vec u ranu zoru...ok,. pretjerujem, oko 10 krenuli prema Lastovnjacima (znam, Andre da vi to tako ne zovete, nego Skoji, ali moram ljudima priblizit sliku... :)) u uvalu Saplun gdje smo proveli cijeli dan...Saplun-Saplunara..odmah sam vidjela vezu...znaci, uvala je okolo stjenovita i sumovita, ima jedan skoj naprijed, a u moru je pijesak...bas fino..ja sam se vecinom drzala barke...kako vec rekoh barke obozavam pa mi je tamo bilo jako lijepo, a i ima tenda, a i s barke je ljepse skocit...

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

...neki su bili aktivniji pa su izranjali jezince, neki su bili jos vredniji pa su ih ocistili za jest..samo, malo nas je bilo zainteresirano za konzumaciju...ja sam to sve promatrala u fjakastoj pozi gustajuci u trenutku i danu opcenito...

...oko 5 je trebalo krenut nazad...stic doma i spremit se za vanka...a vanka, u selu, tocnije na Pjevoru je bila organizirana Lastovska noc..lokalna festa, popracena muskom klapom Fumari, zenskom klapom (ups, zaboravila sam kako se zovu) i fantasticnim sastavom “El Cavalleros”...koji su odusevili svojim nastupom, glasovima, super su bili...festa se onda nastavila u kaficima i opet dole do Mihajla...dosli doma u 4 ipo...dobro je, samo da se nije trebalo dizat u 8 ipo ujutro...

...malo folklora....

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

...pa malo Cavallerosa...

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

...i onda dernek...

Shot at 2007-07-31

...tako smo se ujutro uputili doma laganini...prosli preko mog otoka...nisam nikad dosad s barkom dolazila s ove strane pa mi je bas bilo zanimljivo prolazit zapadnim krajem Mljeta...stali se malo okupat, u Sobri natocili gorivo i nazad...barka vozi ko zmaj, tako da smo uza svo stajanje se vozili nekih 9 ura, u totalu, ako sam dobro procijenila...bas sam rekla Andri da se i ovdje osjeti onaj efekt koji dobijem na mom otoku...bila sam dva dana, a imala sam osjecaj da sam ostala bar tjedan...

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-31

...pitate me sto mi se najvise svidjelo na Lastovu? Pa naravno samo mjesto Lastovo koje me odmah odusevilo na prvu, one stare kamene kuce, koje su se kao nekako prolile po brdu...a u njima ipak ljudi zive...nazalost, nemam sliku jer sam cijelo selo vidjela samo iz auta...

...naravno, moram napomenut, da su me nakon svih tih pozitivnih i ugodnih iskustava iznenadili pozivom s posla u nedjelju u 22, da je novo radno vrijeme, od 7!!! sve ok, ali to su mogli i prije javit da se psihicki pripremim, ovako sam jos malo zamantrana jer se dizem u 6 ujutro, a za vikend se i nisam bas naspavala...ma okrenula sam ja to sve na pozitivu-sad radim do 2 i sve stignem, dodjem doma u 2 ipo a inace bih dolazila u 4-ipak se osjeti razlika...

...e i moram se pohvalit da vec dva dana nisam zapalila cigar...ponosim se sama sa sobom, vec sam pocela s iskasljavanjem, ali znam vec kako to ide...dobro je sto nisam pocela umjesto za cigarom posezat za hranom i sto je ljeto pa se nadam drugacije proc apstinencijsku krizu...bas bih voljela prestat, vise se nekad sama sebi zgadim kad skontam koliko sam toga inhalirala u pluca...bljak...i znate cemu se jos veselim? Ako uspijem, naravno...sto ce mi se vratit svi oni lijepi mirisi i okusi koji su bili potisnuti dimom i smradom cigareta. Drzite mi fige da izdrzim... :)

- 09:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.07.2007.

Samo me čvrsto stisni za ruku...

...vozim jutros na posao...znate kako to izgleda...dok vozim ceprkam po torbi, trazim sjajilo za usne jer ga nisam mogla nac u stanu, stavljam ga...onda alergija krene...uff, trazi maramice...i svasta nesto, i onda, opet nemam mira...ceprkam po radio stanicama...ostanem na Radio Ragusa, pocetak pjesme mi se ucini poznat i nesto me ustine za grlo...i kontam...necu vracat maramice u torbu...

...evo je, Karan i Big blue...

...nikad me nisi znala voljeti
za tebe sam bio prolazna stanica
nocas ti ne mogu pruziti vise
nocas mi odlazis
zauvijek
upijam mirise tvoje haljine
na rubu suza borim se
u ludoj noci
kada vjetrovi prijete
na kraju snage
skroz bez nade
a ti mi odlazis
ti mi odlazis
samo me cvrsto stisni za ruku
ne moras nista pricati
ko ranjena ptica sam cu
ponovo
ustati
i pobjeci od hladnih vjetrova
neka boli
preboljecu
stiskam zube
izdrzat cu
samo me cvrsto stisni za ruku
ne moras nista pricati
samo me cvrsto stisni za ruku
ne moras nista
pricati
...

...sinoc sam s mojim zenama isla popit pice do grada i banuli u Fresh, neki zanimljivi lokal, u koji sam, iako sam stalno u Gradu, bila prvi put...svidio mi se jer je totalno drukciji od "Posljednje sanse", ekipa je mijesana, trenutno su vecinom stranci tako da smo se nakon pet minuta skompali s nekom ekipom iz Amerike...joj sto volim sretat zanimljive ljude s kojima mozes vrsit zanimljive, neobavezne razgovore bez predrasuda...ee, i razveselila sam se jako posiljkom Victoria's secret donjeg rublja koji je dosao pravac iz amerike...obozavam fino donje rublje, obozavam Victoria's secret...i tako mi je zao sto to nemamo ovdje nego moram cekat kad ce netko preko bare...

....sutra Delphi, ako niste znali ide na Lastovo...juhuuu....idem busom odmah s posla...misa mu maloga, 5 sati voznje Vele luke...do Splita bi prije dosla...ne idem s autom jer cemo se vratit barkom..uh sto se volim vozit s barkom...tu mi ne smeta, koliko god sati da trebalo...uglavnom, eto, ja cu se nastojat nagustat Lastova jer mi je to odavna zelja...a report stize s nedjelje... :))

...sad mi je I. uljepsala dan dojavom da idemo na Lopud danas umjesto na Sv.Jakov i to gliserom...samo se mene ceka da dojurim s posla...uh, sto da kazem-Zivot je lijep! :)

- 10:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.07.2007.

Judi moji, to se zove odmor...

...u subotu nakon posla uputila se na moj otok...bas sam ovaj put odlucila ici sama, ja, mp3 player i knjiga...

...dosla na Mljet...dobro ga je jedan dragi bloger opisao kao Otok cetvrte dimenzije...o tome sam cesto razmisljala...kad dodjes tamo, odjednom ti se vrijeme uspori, sve je laganini...zaboravis na sav stres koji potezes za sobom u gradu i prepustis se...ja to mogu, ne znam za druge...odjednom postanem, kako rece moj dragi braco "divlja otocanka" (tu ne misli da sam luda kao Mad Max nego da se odmah prilagodim zivotu na otoku, u divljini, mojoj...najdrazoj...)...odmah sam nasla naseg starog Kadetta, koji nas uvijek ceka u luci, parkiran ispod parapeta od mula...naravno, trebalo mi 5 minuta da se ponovno skuzimo jer ipak ja vozim novo auto sa servo volanom, a dok sam se s ovim isparkirala trebalo je upregnut cepse... :) brzo smo se nas dvoje skuzili...volimo se, iako sam ga jednom stukla totalno na Mljetu, ali zna on da ja nisam bila kriva nego onaj lokalni pijanac pa mi je oprostio, a ja njega volim jer je to auto na kojem sam naucila vozit, za kojeg sam najvise molila oca ga mi ga udijeli da se pravim vazna pred ekipom i s kojim sam najvise kilometara prosla....dam kontakt, upalim, a unutra vec spremna kazeta od Bajage, svira...

...dosla doma, mama me docekala i brine se jesam li gladna..ma nisam mama, daj me u more samo...brzinom munje sam se presvukla, trka do mog mula...a more kao ulje, u ono najljepse vrijeme za kupanje, oko 6 ipo sati popodne...i skok...opet sjedinjenje s morem...prva tura do malog škoja, legla na povrsinu i kao i uvijek provela neko vrijeme u mojim intimnom druzenju s morem, kako ja to volim zvat...legnem na povrsinu, pustim da me nosi, u usima cujem kako se kamenja na dnu pomicu, kadene od barki, kako struzu jedna od drugu i o stijene...dosla doma, a doma vec ekipa, mama i tetka cekaju s kavom...ok, izvalila se na taracu, pijuckala kavu i slusala njihove price o turistima i lokalnim novostima...a mozak na pasi...odlucila sam da necu nikoga zvat za vani, bas mi se nije dalo...uzela sam knjigu i sjela na taracu kad odjednom mislim se, idem ja opet do mula kao do prije 2-3 godine kad bi umorna s posla najprvo do dole otrcala, zapalila cigar i gledala more...i evo me dole, sjedim...sama...jedino par baraka u uvali...neki hrabri nijemci skacu s jedne u tamno more...cujem pjevanje s jedne druge jahte...a ja sama na mulu, gledam ono bistro more i bezbroj zvijezda na nebu...nigdje nema toliko zvijezda kao povise Mljeta, kazem vam ja, a vi provjerite.... :) bas je bilo lijepo lec na muo, kao nekad trazit satelite i ne mislit na nista drugo...opet sam se prebacila na taracu i nastavila s knjigom, napeta mi je, pa je ne ispustam iz ruke...krimic neki, a te sam uvijek voljela citat...

...ujutro sam vec u 8 bila na nogama, kava me ceka, malo cakule s gostima....do 8 ipo sam vec bila na mulu...samo sam skoknula kratko u more, za budjenje...jer je trebalo ic po babu u selo da je dovedem k nama na objed...a taj objed je bio tako sladak..prvo sto ga nisam morala spremat, drugo sto je bilo tako opusteno, nesto laganini na meniju, povrce iz djardina...a i ismijala sam se s onom mojom blesavom babom koja uvijek nesto izvaljuje...nisam ni zavrsila s objedom, zove Ines da je dosla na Mljet i da se nacrtam u nje...i tako sam od podne negdje do 4 popodne kisala s njome u uvali, svaka na svom madracu (e, kako se to kaze po naški? ono, neki lokalizam trazim.. jer stalno slusam: luftmadrac, madrac, dušek...a to nije to...)..izaslo se samo da se kava popije pod borovima na plazi...i naravno da smo pocrvenile ko cehinje, iako obadvije imamo super boju, ali ipak smo pretjerale...

...i tako...vratila sam se doma, opustena i odmorna kao da sam bila tjedan a ne samo jedan ipo dan..to je valjda ona teorija o usporavanju vremena na Mljetu...drugi put cu poc s ekipom, ipak nisam navikla na te neke staticne odmore, vise volim da se stalno nesto dogadja, ali ovo mi je bas trebalo...sljedeci vikend, akobogda...pravac Lastovo..

- 13:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 20.07.2007.

Šalteri, redovi, državni službenici...

...jutros sam isla jednu osobu odjavit s mirovinskog i zdravstvenog...buduci da sam sve imala pripremljeno sam kontala tamo ostat u vrh glave 5 minuta, do 10, ako bude guzve....ostala uru vremena i poso na kraju nisam obavila! zasto, pitate se...ili se ne pitate ako imate iskustva sa tim sluzbama...e pa zato sto se pojavio neki problemcic, i odjednom se nitko nije nasao odgovoran za to, nitko mi nije znao dati nikakav odgovor, i najbolje sto su znali je bilo saltat me od jednog saltera do drugog, uzaskale, nizaskale, od jedne sobe do druge, da bi mi na kraju rekli broj jedne sobe u kojoj ce sigurno znat sto napravit, ali ta osoba tek radi u ponedjeljak...grrr...

...jeste li ikad isli izvadit vlastovnicu na ZK odjel? U nas vam to funkcionira ovako...sa strankama rade od 8-11....cekas red, dodjes, reces sto ti treba, isprintaju ti, i onda ti traze 20 kn tax.maraka i ti vlastovnicu dobijes...ali nigdje ne pise da ti treba tih 20 kn tax.maraka i ako nisi dole kao i ja svako par dana, moras izac iz zgrade, kupit marke, donijet, i dobijes vlastovnicu...to je relativno ok, ali nedajboze da moras predat neku brisovnicu, uknjizbu i sl...oni imaju šprancu u kojoj ti samo upises par rijeci i predas uz sve potrebne dokumente, i naravno se vratis po tax. marke jer nikad ne znas koliko ih treba a nigdje ne pise...ali sad mi je najsmjesnije, po novome, oni tebi nisu duzni dat tu šprancu nego trebas sam sastavit ili platit odvjetnika ili javnog biljeznika da ti sastavi taj zahtjev u dva primjerka, a oni imaju hrpu tih obrazaca kod sebe, i redovno ti recu da ti oni to nisu duzni dat...pa zasto ih onda imaju? samo da zaj....... ljude! ja se sad mislim, mlada sam, imam dosta iskustva i zivaca i znam kako to funkcionira...i uspijem izgurat na moju kad se stavim-valjda uspijem obrlatit ljude, a i vise me poznaju svi tamo, a i iskopirala sam sebi par tih obrazaca da ih imam u uredu i da se ne zaj...... vise s njima... ali sto je sa starim ili polupismenim ljudima koji ne razumiju pola toga sto im ovi recu? kad sam vec na sudu, idem izvadit potvrdu o nekaznjavanju...dodjem do vrata, na njima pise da trebas poc u papirnicu kraj Zagrebacke banke (!!)-ok, ja sam iz Dubrovnika, cesto sam u tom djiru i znam gdje je ta famozna papirnica koja je nekih 100-200 m od suda btw, (ali sto je sa ljudima koji nisu iz grada, sto je s ljudima koji ne znaju gdje je zagrebacka banka, a kamoli papirnica kraj zagrebacke banke, koja je usput promijenila lokaciju, za jedno 50-ak metara prema gore) i ispunit ga i donijet-usput, nigdje ne pise da ti treba 30 kn tax maraka za to, pa kad sve to prodjiras, ispunis i doneses, vrate te po tax. marke i recu da dodjes za 3-4 dana...kad dodjes za tih nekoliko dana dobijes opet onaj obrazac koji si predao jos s necim nadopisanim, potpis, pecat...

...porezna uprava? uuuu..to je prava poslastica...oni vam rade negdje od 8-13, ako se ne varam, sa strankama, naravno, ako je sutradan kakav praznik i jos produzeni vikend onda su vrata zatvorena vec u podne, pauza im je negdje od podne i onda je prava lutrija nac nekoga za salterom koji tebi treba, a ako pitas bilo koga sa drugog saltera nitko ti ne zeli pomoc jer to "nije njegov poso"...ok, ja razumijem da ljudi imaju pravo na pauzu, i ja bih voljela da ga imam, ali bi onda netko drugi trebao uskocit i bit na usluzi strankama...isti problem, tax.marke...ja vise znam koliko mi treba za sto i da mi treba nasvrljat neki zahtjev, potpis, pecat...ali dosta ljudi to ne zna i onda ih se vraca da dodju sutradan...eee, ako vam treba potvrda o stanju duga, onda ako imate srece da nemate nikakva dugovanja na racunu (govorim o pravnim osobama), donesete zahtjev, vratite se po tax.marke i onda vam recu da se vratite sutradan po potvrdu koju oni samo imaju isprintat, potpisat i udarit onaj mali zeleni pecat...nema veze sto vama gori pod nogama i o tom papiru ovisi puno daljnjih operacija...ne i gotovo...e a ako nekoga znas tamo, kao sto ja znam, e onda se sve moze...znate li kako sam jednom, dok sam jos bila nova i zelena isla trazit potvrdu da sam predala poreznu prijavu za koju su me prvo isetali od saltera do saltera, od sobe do sobe da bi na kraju zavrsila kod sefice koja mi je rekla da se vratim u svoj ured koji je na drugom kraju grada, donesem kopiju da sam predala poreznu prijavu, da se vratim da mi oni samo udare pecat...kazem ja: a zar vi nemate original te potvrde? paaa...imamo, ali tko ce to sad trazit...nista, ja vec bijesna odjurim u ured dobrog poznanika, kojeg inace ne volim davit kad dodjem tamo, ali vise puta mi je dobro dosao...recem mu problem, on mi za par minuta sve rijesi...zakljucak: svugdje moras imat "vezu"...

...ured drzavne uprave? rade od 9-12 sa strankama, ima miljun odjela i nemam nekih velikih problema s njima...ok su zene, vise me poznaju i dobro suradjujemo...mozda sto me vise poznaju, ne znam, ali nemam nekih primjedbi, ali kad sam vec u ovoj zgradi moram se sjetit jedne price od moje B...kad je ona isla vadit radnu knjizicu...naravno opet je morala ic u onu famoznu papirnicu kraj zagrebacke banke donijet sve obrasce, kupit radnu knjizicu i sa svojom diplomom se popela gore na vrh zgrade i predala sve papire, da bi joj gospodja rekla da ostavi diplomu i da se vrati sutra...kad je ona rekla da ne bi ostavljala svoju diplomu i da joj je prilicno hitno, ova je pucnula jezikom (znate ono: c), zakolutala ocima, otvorila veliku knjigu i upisala jednu recenicu, vratila joj diplomu i sve je bilo rijeseno...da ne spominjem da je u medjuvremenu dosla u ured druga zena sa tacnom i kavom...znaci, ovoj je bilo draze moju B setat da se vrati sutradan za nesto za sto joj je trebalo cijelih pola minute....

...e, pisala bih ja jos i o policijskoj upravi...one sto rade sa osobnim kartama, putovnicama i vozackim...ajde, nisam imala nekih problema...ali one sto rade za salterom za strance...eee, te su kraljice...kad dodje jadan stranac trazit radnu dozvolu i dozvolu za privremeni boravak samo mu turnu u nos neke obrasce sto sve moraju donijet bez ikakvih obrazlozenja i napisu rok dokad se to mora predat...(e, ljudi, to je stranac, malo jednostavnije pojasnite ljudima)...uf, jos se sjecam kad sam isto bila nova i zelena, da sam jedno dobrih mjesec dana se mucila s desifriranjem toga sto sve treba, setala svaki dan do tamo da mi objasne neke stvari i susretala se s drskim facama koje nisu mogle shvatit da ja to ne razumijem (jadnog makedonca smo stavili u drugi plan jer sam vidjela da me covjek blijedo gleda i moli za pomoc, u drugi plan jer da sam njega samog pustila da to obavlja, nebi nikad)...dok meni nije puko film, i inace mirna i stalozena osoba se pretvorila u drsku zvijer, sasula im sve po spisku i kad su vidjeli da je vrag odnio salu, odlucile mi malo pomoc...

...nadam se da nikoga necu naljutit s ovim, ima puno divnih ljudi i susretljivih, ali moja iskustva su takva, kako rekoh imam srecu sto sam stalno u tom djiru i imam puno poznanstava pa svoj posao ipak uspijem obavit kad sam zamislila, ali sto je s masu drugih ljudi koji se ne znaju snac kao ja? ja znam da u drzavnim sluzbama nisu velike place, i da oni nemaju velikog, all mighty, sefa-privatnika koji im visi nad glavom kao sto ja imam...ali imaju puno drugih pogodnosti, kao sto su svi praznici, vikendi, produzeni vikendi, skraceno radno vrijeme, pauze i kafarenja koja se obicno produze, kolektivni ugovori, lakse dobivaju kredit, sigurniji su od medvjeda u lici, nece im sef-tj. drzava, zugat zato sto je stranka nezadovoljna i sl...i opet ne valja...opet su grintavi i opet su smo im mi svi koji radimo za privatnike i imamo neznamkolike (moš mislit) place stalno na zulju...jos nesto, jeli se i vama digne kosa na glavi i najezite se kad cujete rijec: Šalter?

- 11:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 17.07.2007.

Behud...

...opet behud...

...sto ti moze jedna, obicna, glupa, mala sms poruka napravit...???!!!!

...ma bit ce bolje, znam da hoce...ali grozno je kad ti se svako malo vrati nesto za sto si bio uvjeren da si spremio duboko, duboko...spremio, ali nisi unistio...neke stvari se ne mogu unistit do kraja...ili bar ja ne mogu...

...mrzim ovakve situacije...nerijesene, tuzne...situacije na koje ne mogu utjecat...

...i jos nesto, mrzim svoj poso, sve vise i vise...iako nema veze s ovim gore, ali mi i ne pomaze duhovno...

...jebiga...

- 11:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.07.2007.

Hawaii...

...jeste li znali da i mi ovdje imamo svoje Havaje? U Orascu, ispod kampa, skriva se ova nevjerovatno lijepa plaza...ima cak i mulic sa parapetom, konobu s taracom s pogledom u nedogled...ma ima sve, ali isto tako ima i najstrmiju cestu na svijetu, prilicno usku i prilicno dugacku, tako da ako ne zelis sprzit lamelu, kao ja, ostavis auto skroz na vrhu i jacas listove na nogama...i tako dok smo se mi vracale laganini setnjom (preporucam hodanje unatrag jer puno manje opterecuje noge), kraj nas su prolazili auti sireci smrad przenja vec navedene lamele...ma bilo je suuuper....

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-15

...eto, to je bilo popodne...a navecer...hm, ipak ne mogu sve slike stavit...ali bilo je luudo, toliko da sam se jutros probudila i u polusnu se smijala ko luda kad se sjetim blesave veceri...bez puno planiranja, lagani tulumcic u mene u stanu...neki su posli u grad, mi ostali smo ostali doma jer nismo u gradu htjeli pokvarit dobro raspolozenje skupljeno ovdje...e, sto ces...zivi se... :))

...danas samo moram smislit gdje cemo...negdje novo...ali idem do kraja popit kavu i malo razbistrit glavu...sjecate se one pjesme od Tutti fruti-Ko da, ko da da, ko da su je klesali...svi ne ne ne ne, svi nebeski klesari...od o, od onog palca od zlata...knjigu cita, nasrid Splita, starog Grgura...e to nam, je bez ikakvog povoda, odjednom, iz cista mira bio sinocnji hit... :))

- 11:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 13.07.2007.

Multitasking...

...kako smo brzo pokupili i inputirali ( rofl )te strane rijeci u nas jezik i koristimo ih u svim situacijama kao da su oduvijek bile tu...po defaultu ( naughty )...pozicije u firmama: PR (zasto bi bila Sluzba za odnose s javnoscu), Human resources (zasto bi bila kadrovska sluzba)...i mnoge druge...smijem im se, ali ih i ja koristim, jer kako brzo pricam (kako rece moja mama: da sto vise recem, a vooolim pricat) onda se dogodi da se ne mogu sjetit kako se odredjeni izraz rece na materinjem nam jeziku ili ako dosta vremena dnevno provedem pricajuci na engleski, sastanem se s drustvom i onda ubacim (You know what I mean...Yeah..), nego vecini nam je tako (jel'da B2?) pa i to i ne primjecujemo...moram priznat da nastojim njegovat i nase stare dobre, originalne rijeci, posebno one koje sam pokupila s Mljeta...pa me onda prije znaju zezat: A sto ti sad to znaci? :9 A cesto u nedostatku prave rijeci za nekoga, nesto ili neku situaciju, izmisljamo svoje izvedenice iz glagola, npr. (Utuk, umok...recimo...pozdrav autoru..ne mogu ih se vise sjetit.. :)) Ali na kraju se sve svede na to da se ipak svi mi dobro razumijemo, da se druzimo, pricamo medjusobno, komuniciramo s ljudima...i to je najvaznije, jeli tako...

...u biti nisam htjela pisat o tome, nego o tom multitaskingu (daklem, sposobnosti obavljanja vise zadataka odjednom) koji je postao neizostavan u danasnje vrijeme kad se uvijek za necim trci...inace sam zansko pa mi ta sposobnost nije strana ("Ma kako, molim te, mozes pricat na telefon, gledat tv i peglat usput", cudi se moj tata, npr. dok mama suti, jer ona npr. u isto vrijeme usisava jednom rukom, brise prasinu drugom, dok desnom nogom slaze novine u stolicu u dnevnom boravku-i jos mi stigne usput za nesto prigovarat-to joj je urodjeno i takva je, ali ja je isto volim)...brata zamolim da napravi 3 stvari recimo, on ce ih napravit, ali u par dana...nesto sto bih ja, recimo napravila u po ure...

...kad gledam oglase za posao, i onda ono sve sto se trazi...strucna sprema (iako je postala manje vazna naspram ostalih...), iskustvo, team work (usually cesce napisano nego timski rad), sposobnost snalazenja u stresnim situacijama i sposobnost multitaskinga-stavljam naglasak na ove dvije zadnje koje bi izgleda trebale poc na pocetak buduci da su te sposobnosti po zahtjevima poslodavaca, trzista i opcenito svijeta u kojem zivimo postale vaznije od skole, iskustva i sl...e da ne zaboravim, naravno, last but not the least-znate kako u ugovorima napisu u fusnoti ( cool ) sitnim, jedva vidljivim slovima najvazniju stvar, e pa tako, ovdje ne napisu, ali je vidljivo bez obzira-ako si zena, pozeljno je da si se vec udala, izrodila svu djecu koju si planirala i da su oni vec samostalni...ili da si jalova (kako je rekla moja prija, da ce prilagat uz CV-e i pecat: jalova) inace nemas bas sanse, bez obzira na to sto si zena i taj multitasking i sposobnost snalazenja u stresnim situacijama ti je prirodjen i taj bi posao, naravo uz malo soli u glavi isao ko od sale...

...evo, dok ovo pisem sam obavila 4 stvari vezane za posao, nijedna nije patila, sve je rijeseno, nema stresa...easy (naravno, sef nije tu, pa moze bit tako, inace mi samo njegova pojava donosi nervozu i sve ovo navedeno pada u vodu), telefon je zazvonio bar 7 puta, a mojih svih 10 prstica vrijedno lupaju po tipkovnici (tu i tamo se sjetim nekih stvari, i drzeci slusalicu izmedju uha i ramena ih postepeno obavljam)...dobro, iako mi je urodjeno, moram priznat da me rad u ovoj firmi tome i naucio, bacili me u vatru pa se ti snalazi, a ja se snasla-sto cu...dakle, ako kakav kvalitetan poslodavac ovo cita.... mah

...jedna od stvari koju volim radit samu je citanje...nikad nisam razumjela one turiste koji putuju u paru, recimo, leze na plazi cijelo popodne, nitko s nikim ne prica nego se svak udubio u svoju knjigu, dok im tijelo poprima boju jastoga, recimo...ili jos gore, sjede satima u kaficu, isto tako, nema komunikacije nego svak udubljen u svoju knjigu...kako mogu? dobro, nama je u mentalitetu stalno laprdanje (ili je to samo u mome drustvu) i da od nas 10 svi pricamo u isto vrijeme i savrseno pratimo svakoga...ali kako im paznju ne odvracaju drugi ljudi na ulici, zvukovi razni...evo, ja citam inace prije spavanja, jer tad imam neki mir samo za sebe, ili nekad u busu (cesto u onom jutarnjem, kad sam mrzovoljna i nemam volje pricat pa da me nitko ne pegla, a i da mi prije prodje vrijeme...)...knjige su oduvijek bile moja strast i uvijek sam se hranila njima...nisam nikad imala neko svoje mjerilo da cu citat samo tu i tu vrstu knjiga...sve probam, ako mi se svidi, super...bilo je tu avanturistickih romana, povijesnih, satiricnih (dobri stari Smoje, Kishon...), ljubavnih (ok, dok sam bila u pubertetu, sad mi i nisu nesto)...pa i onih "pametnih" knjiga, onda...Gospodara prstenova, cak i Harrya Pottera, a naravno, i chick lita ( rolleyes )...svemu treba dat sansu da se procita i onda ocijeni...ne padam previse na reklamu, idem sama, probam pa vidim...ali ne mogu rec da nisam podlegla reklamiranju Da Vincijevog koda, Povjesnicarke i sl. koji uredno procitani leze na policama u mojoj sobi...nemam obicaj citat neku knjigu dva puta, osim da mi se posebno ne svidi...ali...nikad ne znas...evo nekidan sam opet podlegla reklami, ali mi je drago...kupim Cosmo i tamo ugledam reklamu za novu knjigu Hrvoja Šalkovića: Zec na mjesecu...procitam ulomak i ok...nakon par dana gledam u Latinici, jedan prilog gdje predstavljaju njega kao avanturistu koji putuje po cijelom svijetu...cim zaradi dovoljno love ode na putovanje i td...podsjetio me na mog škotskog prijatelja, Davida koji ima isti zivotni stil i koji me odusevljava s time...i onda, sutradan dodjem na trafiku kupit novine, a ono Zec na mjesecu se prodaje-e, to mi je bio znak da ga moram kupit...i eto jesam, citam ga laganini (da se odmah ne potrosi...a i zaspem odmah...umorna sam malo u zadnje vrijeme) i dosad mi se svidja, kako rekoh prijama, taman tip kakav bi se uklopio u nase drustvo... :))

...nista, nakon dvije ure pisanja, vrijeme je da zavrsim ovaj post, imam jos uru posla, treba jos neke stvari odradit...a onda trrrk na more...uh, sto volim ljeto... :)))

- 12:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 11.07.2007.

Neka uđu...

...evo pocele su nam i Igre...islo se sinoc, vajalo se malo usminkat i pridruzit masama i naravno ne propustit vatromet...ove godine smo bile pametne pa se nismo gurale na Porporelu kao i svake godine, nego smo nasli jednu birtiju na Plocama i spojili ugodno s korisnim-pijuckale pićence i uzivale u vatrometu...mislim da mi taj vatromet nikad nece dosadit i da cu ga uvijek ic gledat...bas je bilo lijepo sinoc...grad pun, neka fina atmosfera...kasnije smo se pontali ispred Posljednje sanse, sreli neke prijatelje, red pića, red priča, red smijeha...uuuups, pa Delphi, ti radis ujutro-kupi se doma, kazem ja sebi...i nisam kasno ostala, ali je tih nekoliko redova pića ostavilo traga na mojoj glavi jutros, tako da sam danas cijela zamantrana...sef opet, daprostite pizdeka nesto, ah, nebi on bio on da nije tako...a meni je sve ravno...oci u sorbulu, malo glava boli, ali mi je fiiino...

...u biti, jutros sam dobila super vijest...jeste li se ikad veselili iskreno zato sto je netko slomio ruku, naprimjer? ja sam jutros cijukala (pazi mene, cijukala...) od srece (i to dok sam cekala red u banci-sad zamislite koje sam poglede zacudjene primila od okolnih ljudi..)..zove me Ines sva sretna da ima super vijest-da joj brat (onaj sto se ozenio u Ameriku i dobio sina) dolazi vec u ponedjeljak, znaci mjesec dana prije od planiranog, i da ce ostat sve do kraja rujna, a sve zato jer je slomio ruku na kosarci, pa ne moze radit, tako da su pomakli planove za vec sada...ajme, ljudi, jedva cekam...em sto cu vidjet malog Luku, em sto cu vidjet mog najdrazeg rodjaka i bacit mu se oko vrata...joooj, ko ce izdrzat do ponedjeljka...ovaj tjedan mi nikad nece proc, para mi se...ma Skype je super, ali ne mozes nista usporedit s time kad nekoga ono zagrlis, od srca....

...danas nista od kupanja, nisam bas u stanju, samo da se nekako dovezem do doma bez da ogrebem auto i sl. i pravac krevetac...izasla delphi iz stosa, nije se odavno bancilo...

APDEJT-SLIČICE

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-11

...eto ga...glava se razbistrila pa sam uspjela uploadat slicice...slike vatrometa nisu bas neke vrhunske, ali i nije mi bilo do toga, vise sam uzivala u njemu...

- 13:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 06.07.2007.

Dunque...

...danas sam trebala ic u kozmeticarke poslije posla, ali se dogodila greska u komunikaciji pa da ne kompliciram-odgodila..i kako sam vec otpisala kupanjac, kontam idem ja malo doma popricat s kaucem mojim...nije me odavno vidio, a bas sam bila umorna, danas je bio extra naporan dan, vise psihicki nego fizicki (bestimala sam ko bestija u autu svim tim drzavnicima i izaslanicima koji su danas bili u gradu i zbog kojih je nastao prometni kolaps i zbog kojih si se mogao parkirat samo na dva mjesta oko grada, tj. dva parkinga i to je to, i onda me sef snervo i onda me cijeli moj poso snervo, i kolegica i bobica je falila da danas ne dam otkaz...ufff, kako su znali stat na vrijeme...)

...dodjem doma, a mama ne radi nego se uzvrtila kroz kucu i sve broji kako nema nista u frizideru, kako treba poc u spenzu, kako sto cemo mi jest kad ona ode na Mljet...skuzila sam, samo sam se digla s kauca (a bas sam gustala u Cosby show-jes da je repriza, ali smijesan mi je stari...) i rekla: Aj, idemo....Pita ona u koji centar, kazem ja: u koji god hoces, samo ajmo dok me nije prosla volja...mislite da joj je trebalo puno da se spremi...i onda u autu, da smo mogli vamo, da smo mogli tamo...ma kazem ja, da je vodim gdje god hoce, samo neka rece...i dobro nije me puno vozala...ne znam jesam li vam rekla, ali ja mrzim s mojom mamom ic u shopping-trebas se dobro najest prije toga i zivce dobro ohladit, a ja sam dobro istrenirana sto se toga tice...ona vam rece da mora ic samo nesto kupit...i onda se to "samo nesto" pretvori u obilazak svih mogucih butiga i prodajnih centara u gradu i van grada, i tegljenje miljun kesa iz auta do doma...raspravljanje jeli bolji omeksivac s mirisom proljeca, vjetra, mora ili silk...zasto je ova kava 1,50 kn skuplja ovdje od tamo i tako...da ne recem, da je kurvanjski dala blagajnici svoju Konzum karticu, i kad sam je pocela sprdat zbog toga pitala me:"a oli je i ti imas?"...i onda se majcica moja draga vrati s osmijehom na licu doma i s hrpom promotivnih letaka koje doma jos studira, a mi nesretnici koje je spopala "cast" da joj budu osobni vozaci u njenim pohodima, izmozdeni i umorni pustimo te kese (mene jos pila da sve kupljeno preslozim u kredence i frizider) i nemamo volje raspravljat s njome o cijenama i akcijama i sl...ja sam totalno netipicna zenska sto se obilazaka i shopingiranja tice...volim si nesto lijepo kupit, i sretna sam kad nesto kupim ali nemam zivaca cijeli dan obilazit...najsretnija sam kad nesto vidim, kupim, cica mica, gotova prica...evo, nekidan, dok sam isla u ured drzavne uprave, prodjem kroz Mercante jer mi je usput, u kutu lijevog oka, u prvoj butizi ugledam šorc, udjem, nadjem broj, probam, kupim, sve u 3 minute, i s osmijehom na licu se popenjem uza skale za svojim poslom...

...nego, danas me moja andre spasila od maminog maltretiranje spenzom, jer me zazvala cim smo usle u konzum da skocim do nje, tako da sam mamici rekla da ovdje kupi sve sto ima i da cu je iskrcat jer ja moram dalje...evo sad sam dosla...koji gust u nje gore, mir, tisina, pogled i nasa laganini prica...hvala draga, bas mi je bilo lijepo...i hvala strumpfu.... :))

...jucer sam imala niz zanimljivih i dogadjaja "za zamislit se"...prvo, odem s posla, sidjem na Stradun, kupim sendvu i laganini krenem prema svom autu da se spustim na plazu...sjetim se da sam ostala bez kuna na mobu...ugledam bankomat kraj sponze i kupim bon...u tom trenutku jaki prasak i nesto tresne o pod tik s moje desne strane...pogledam, kad ono persijana sa funjestre se cijela rasula...hm....netko me odozgo cuva, pomislim i krenem dalje...sendva je vec pri kraju i skrenem u butigu kupit litru vode, izadjem iz butige kad u sami vrh moje glave primim udarac, ono kao da je netko bacio kamencic posred glave...samo mi je tren trebao da skuzim da to nije kamencic nego da se neka pticurina odlucila olaksat na mojoj glavi...nista, delphi, ne uzrujavaj se, kazu da je sreca to...dodjem do prvog zidica, onaj ostatak sendve spremim u ruksak (nekako sam automatski izgubila apetit), uzmem maramicu, vodu i uklonim to s glave...ma djabe...cijeli dan sam se osjecala, da prostite, posrano...doslovno...bljak...i da zaokruzim, kako je jucer bilo puno maestrala, tako da je more na nasoj plazi bilo prilicno valovito, ali delphi, legenda i njena prija su se smjestile blize moru i dok su one bezbrizno lezale na stomku i snimale po plazi veliki val im je pomrsio sve okupavsi ih od pete do glave, skupa sa sugamanima...

...eto, ovi vikend ne idem na mljet, neda mi se...zelim se odmorit i u nedjelju naspavat...bas sam odlucila za vikend, tj. ono malo sto mi je ostalo od vikenda kad odradim subotu do podne ljencarit...zasluzila sam, poso, doma, napoj, plaza, doma, tus, eventualno vanka...svasta nesto samo da nemam dojam da negdje moram ic..to mi je najdrazi osjecaj...

- 21:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.07.2007.

...Opet javljanje s Mljeta...

...da je Bog do pa da sam mogla ostat duze, ovako sam samo jurcala, ali nije da nisam stigla popit kavu s prijama i bucnut se sa moga mula...

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-02

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-02

Shot with Canon PowerShot A520 at 2007-07-02