Zivot nakon godisnjeg...
...zavrsio godisnji koji je bio sve samo ne odmor...ma bilo super ali ne mogu rec da sam se naspavala i odmorila...kako i bih kad nisam imala ziva mira i stalno negdje jurcala, i onda kad sam dosla doma trrk na Mljet...ma nema veze, bar nisam bila u onoj sugavoj firmi...
...dosla ja u ured (sef me vec u 7 i 20 zvao na poslovni mob, a radim od 8!!), a stol se ne vidi od papira...kaze on meni da krenem pomalo, jednu stvar po jednu, i visi nadamnom (uh sto mrzim kad nesto radim a netko mi visi nad vratom) dok mu nisam rekla da ako misli da sve napravim kako treba da me treba pustit i izac iz ureda...i jesam, a naravno da jesam, taj mi multitasking valjda ide...dok sam pisala i razduzivala jedno brat bratu 20 racuna, telefon nije prestajao zvonit, gosti su cekali u redovima pred uredom i svatko je ocekivao da mu posvetim odredjeno vrijeme, i na kraju balade kad je vec u glavi pocelo lagano alarmirat za pocetak migrene, dodje sanitarna inspekcija, morala sjest za zenom, dogovorit s njome sto joj od dokumentacije imam sve dostavit, glumit coolericu da je sve vec spremno, a u glavi vrtit: "muko moja, tko ce to sve skupit i kako!"...u dvije ure je migrena vec kulminirala unatoc popijenoj tableti, pao mi zivot, zeludac se zgrcio (u zadnje vrijeme imam problema s istim, nisam doktor, ali znam dijagnozu-nervoza, hm to mi se vec dogadjalo prije u žiži ispitnih rokova), lice se izoblicilo od bolova, a ova zena sto radi samnom cvrkuce sretna sto sam ja dosla, a ja u glavi vrtim film ko iz crtanih da drzim veliki bat i glavu joj razbijam s njime i bacam bombu usred firme i bjezim u nepoznato...ali to jos nije sve, dosla placa, naravno ni lipe uvecana...kontam, ok, sutra cu sjest sa sefom i o tome, nemam snage...dodju te dugo ocekivane 3 ure, zvoni telefon a zena iz amsterdama, sa uzasnim engleskim naglaskom pegla za suradnju...nista, ponovo pali komp, tipkaj dopis (sva sreca da sam se dovoljno prije organizirala pa dosta stvari imam spremljeno i samo sam ih copy pasteala), faksiraj...ova sto radi samnom bi jos pricala, a ja kupim bursu i bjeziiim dok opet stogod nije zazvonilo i dok stvarno nisam zamijenila njenu glavu sa vrecom za boksanje...
...dosla doma, mama me odusevila super ruckom, popila jos jednu tabletu, skuhala kavu, sjela na kauc, digla noge na stol i tek nakon po ure sam osjetila olaksanje...migrena je popustila!!! ufff... i kontam, dan je poceo usrano, ali ne mora zavrsit...kazem ja mami, nakon suptilnih sugestija s njene strane: "aj ja cu te odbacit na poso...", putem do auta vec biram brojeve na mobu...brat radi, reko da dodjem u njega na poso na kavu i da mu usput donesem sto za jest...hm, nije najbolja opcija ali u nedostatku bolje...moze...ali u medjuvremenu mi se Ines javila da sjedi u Uvali i da naletim...uodlicno! sorry brate, malo ces pricekat sa hranom, zene cekaju....sjela s mamom u auto, raspalila muziku, stavila cvike i gas...mama koja je vec odavno prestala s njorganjem na moj nacin voznje i glasnu muziku, nije izdrzala pa odjednom ispali: "e moj sinko, da se ja imam vozit s tobom do zagreba, na po puta bih se iskrcala i stopirala...ma sto do zagreba, u neumu bih vec izasla..." ok, mama, u mom si autu, imas privilegiju da se ne truskas s busom i gustaj skupa samnom, meni super...ali to nije sve, kako je na repertoaru bio Elemental, opet moja draga mamica nije izdrzala komentirat tekstualno bogatstvo albuma i vulgarnost pojedinih rijeci i kako joj nije jasno da ja imam vec toliko godina i to slusam...samo se nasmijesih jer je bilo jos par metara dokle je moram iskrcat...znate li kad je prvi put cula u nas doma-brat raspalio, od Eda Maajke: "Mater vam j***m"...pocela je zatvarat prozore da susjedi ne cuju, ili kad je prvi put cula od Daleke obale: "Kurve"..."aajme, moja djeco!!"....iskrcah majku, nadjoh parking otprve i trrrrk u Uvalu..tamo Ines i njezina kolegica koju sam prvi put vidjela-ja se odusevila, super cura, slicno razmisljamo, slicna prica...osvjezenje s obzirom s kime se sve moja Ines zna podruzit...i opet ne mogu da ne promislim kako ja to samo super cure srecem u zadnje vrijeme u Gradu, a sto se muskih u gradu tice, imam osjecaj da sam srela sto se srest imalo, a to su ili moj brat, ili moja muska ekipa ili moji bivsi momci...zatvoreni krug, nema vise...ali ljeto dolazi, neka neka...na toj kavi sam opet dobila jaaku zelju da odem negdje opet, naravno ne mogu dobit godisnji, ali mislim da bih se uspjela organizirat da se sa zenama oputim od splita jedan vikend, cisto promjene radi...krenut cu lagano vrbovat stado, pa cemo vidit...
...i evo me doma, tusnula se, sjela, ispeglala kosu, nalakirala nokte u crveno (moja omiljena boja), i mislim se, idem bas zabljesnut sutra na poso...ako ne mogu izbjec stres, bar mogu super izgledat...a i kupila sam neke nove stvarcice u Zagrebu pa bi bio red to i pokazat...sutra ce se okretat za Delphi po gradu...a jos kako imam nesto obavljat prije dolaska u ured, odlucila sam ic s autom, tako da ce se okretat i za Delphi i za njenom bebicom...
|
