...evo delphi se javlja...a odakle drugo nego iz ureda...pijem kavu, i svrljam po internetu, novine sam procitala...malo zute stampe (dobro dodje za nasmijat se), sef mi je jutros banuo izvanka u 8 i 15, vidno dobro raspolozen...hm...ima bit da je imo opet uspjesnu noc..ehe he, ta viagra cini cuda, jos kad si podmazan s puno love...no dobro...
...covjece, kako ja dobrog sefa imam, cak mi je rekao da ne trebam radit puno radno vrijeme danas, nego samo do podne...ma blago mi se...i tako jutros ja i stari (bebica na rezervi a i neda mi se placat parking okolo Grada, a i danas mi bas fino kad mene voze...nesto sam lijena jutros...) idemo s njegovim autom na poso, na ulici ni pasa, tiho, suncano i mirno...dodjem na trafiku koja mi je usput do posla, kontam, ajde nisam valjda sama koja radi, a tamo ima jedna simpaticna tete s kojom svako jutro procakulam malo..kad corak-ni oni ne rade, sidjem na Stradun, vec u panici jer ni dvije sljedece trafike nisu radile...i eto, nadjem jednu, standardno, cigare, zvake, maramice (ima bit da sam stvarno pokupila kakvu alergiju, ali mrzim ic u doktora pa trpim i čišem..) i ajde nesto lagano za listanje jer znam da nema ama bas nikakvog posla danas...kad ono Vlatkica mi se smijesi s naslovnice naseg najžućeg i najglupljeg casopisa..Story...mislim se, hajmo i kupim ga...sto cu kad nema dnevne stampe danas...i nije lose, cak mi ga je i sef prolistao (on ih zna osobno, pa sam usput cula i jedan kuriozitet, ali necu o tome...)...
...danas mi jedna draga osoba slavi rodjendan, dobrodosla u klub "3 do 3" :)) Cekam neke normalne ure, kad se ljudi koji danas ne rade, obicno bude da je nazove, ali ovim putem, evo: Sretan, najsretniji rodjendan, draga moja!!!!
...mislim da bi danas mogao i kupanjac past...valjda nece kisa iza podne...ono malo boje sto sam dobila se skoro ispralo pa treba obnovit, a i plivanje mi fali i jaako treba...joj sto ja volim plivat, osjecam se neopisivo dobro, ja i plavo more oko mene, ono me primi u svoje krilo, svakim zamahom, kao da se grlimo, i ne postoji nista drugo, samo ja i beskrajna plava pucina...nekad sam mislila da sam luda malo jer kad sam gledala Big blue sam totalno kuzila onog lika i poistovjecivala se s njime...sad sam malo cvrsce na zemlji ali ta ljubav i uzbudjenje koje mi more donosi je ostalo i traje i trajat ce uvijek...
Bude me zvuci čovjeka
Vuku me mreže ribara
I mala ne dam se, a ruke su im jake
Sad i vide me lica im se bliže
I tada umirem od sudbe što mi uze
Sve snage
Dozivam mutne valove
Upomoć da mi doplove
Jer ma da ne gledam, ja vidim da se mijenjam
I ma da nema me ja znam da samo drijemam
I sada čovjek sam i ne sjećam se boja
Iz dubina
Dišem, ja dišem
Grudi mi se stežu
I gušim se jer osjećam da
Dišem, ja dišem
Tijelom ja sam čovjek
A duša mi je more
Prolaze moje nevere
Čekam još svoje valove
I kada dođe mrak da tijelo mi proguta
Ja bit ću radostan i umoran od puta
Oči sklopit ću i u snu bit ću pjesak
Na dnu mora
Post je objavljen 07.06.2007. u 09:32 sati.