...evo me doma, umorna ko pas, podocnjaci do po lica, ne kupam se ko sav normalan svijet..kome je naravno to u mogucnosti nego sam raspalila klimu i lupam po tipkovnici...nesto sam malo u bluesu pa slusam laganice tipa...ovo....ova pjesma mi je jaka, dobri stari elton, ili robert downey, ne znam ni sama ali u tom liku nalazim nesto jaako hot hot, mozda me osvojio u ally mc beal, ili puno prije...ali ima nesto u tim malo izgubljenim likovima...kad smo vec kod ally-sjecate se te serije? sjecate se ovoga? priznajte da ste u tisini svoga doma pokusavali nauciti ovu koreografiju!! ja jesam :))
...opet me blues raspolozenje tjera na nesto ovakvo...sto cu ja...kad sam blues, nekako mi ne idu veselice, ovo pase na moju dusu koja sama sjedi za laptopom u dnevnom boravku ispod klime dok joj se drustvo izlezava na plazi...ja stvarno ne smijem dugo bit sama...svakom covjeku je potrebno malo samoce..i meni, ali jako malo...volim drustvo, volim se kretat medju ljudima, laprdat, smijat se...volim svjetlo, volim smijeh i zamor...cim delphi ostane duze vremena sama sa sobom..dolaze ovakva raspolozenja, posezem za starim dobrim prijateljem koji je uvijek tu za mene i on zna koja mu je duznost kad sam ovakva...redovno me sjeti mog najboljeg prijatelja koji nije moja prva ljubav, ali znam da mu je ovo jedna od najdrazih pjesama...i onda kad je odslusam, posezem za mobitelom i zovem ga da mu ispricam sto ima u Gradu iz kojeg je otisao prije 3 ipo godine...brinem se za njega cesto s obzirom na prirodu njegovog posla...kaze da ima sansu doci ljeti na ispomoc na more, mozda ga posalju u Makarsku...a to je ipak bolje nego Zagreb...sto je 3 ure voznje radi najboljeg prijatelja...a obecava da ce i ovo ljeto doc malo do grada...ali rekla sam mu da mu nista ne vjerujem dok ga ne vidim tu...
...sutra je pjanska u maris...sredila je stan, doso je namjestaj pa to moramo dostojno proslavit...mariji je rodjendan za par dana pa ce to sve skupa ukomponirat...bit ce girls' party, ali neka i tako...obozavam ta nasa okupljanja, kad se copor zena okupi, lagano pijuckanje, muzika i smijeh do suza...bas mi fali i malo alkohola u organizmu...nisam odavno, od onog vina u zagrebu s prijateljem...otkad delphi ima auto, ona je uvijek za volanom, a zlatno pravilo kojeg se drzim dok vozim je 0,00 promila...sutra ce bebica ostat na parkingu, a do maris se moze i pjeske...u grad ne idem ionako...bojkotiram...necu namjerno ic u gallerije (taj kafic je u nasem slengu prozvan "posljednja sansa"-sve vam je jasno) gledat iste face, slusat istu glupu muziku repertoar koje znam napamet...i podnosit glupe ulete...proslu subotu sam imala cak 2 od kojih se ne zna koji je gori...ljudi moji, cijenim trud, ali duha malo, nemojte od sebe pravit nesto sto niste, glumit ili mislit da cu past samo zato sto ste mi ukazali cast da mi se obratite...ne znam sto mi se dogadja, mozda zbog nedavnog razocaranja, ali nemam volje za peglanje i glupe price..razumijem nervozu i to mi cak bude slatko, ali brate, nisi bogomdan ako mi uletis sa svojom imovinskom karticom, autom koje vozis, poslom kojeg radis...ne padam na to, budite malo inventivniji...i umjesto na kavu kad vec uspijete dobit moj broj, smislite nesto drugo...kava je otrcana, vise mi je i otrcana ona procedura...bla bla bla...das mi broj...bla bla bla...aj bog, laku noc...tisina....odjednom stize poruka da hocemo li na kavu....uff, tako predvidivo...hocu nesto novo...vodi me na ronjenje s bocama...to nisam nikad probala a to bih htjela...na kavu mi se ne ide po ovoj vrucini...osvoji me prirodnim sarmom, ne naucenim ili onim sto si procitao u playboyu ili kliku...
...moram ic, zove ines da je skupim u marini...letim, bit ce kakva zanimljiva prica...njen zivot je u zadnje vrijeme jako turbulentan i zanimljiv, a i nije mi ispricala sve dogadjaje od sinoc...vec me proso blues.... :)))
Post je objavljen 29.06.2007. u 17:58 sati.