26.07.2007., četvrtak
.Darovi s dušom .
Ušao sam u njenu sobu tiho kao da ulazim u svetište. U sobi je ležala sitna starica posve bijele kose, obučena u bijelo, na bijeloj posteljini kreveta koji je bio posva prilagođen njoj. Okrenula se malo prema meni kad je shvatila da netko ulazi. Voštana koža lica rastegnula se u raspucali osmijeh kad je vidjela da sam to ja.
"Bako, kako si? Jesi li zadovoljna kako smo ti uredili sobu?" - nasmiješim joj se iako mi se srce stegnulo.
"Predivno je!" ona će tihim, pretihim glasom, glasom starim gotovo jedno stoljeće.
Tada mi se obratila skoro pa šaptom:
"Ddadd..." šapne ona a ja se nagnem da bolje čujem...
"...donijela sam ti nešto. Dodaj mi onu vrećicu tamo!"
Dodao sam joj vrećicu i ona je iz nje izvukla dvije male posudice s medom.
Vjerojatno ih uštedjela od nekih bolničkih doručaka.
"Evo ti. Dvije korpice meda!" ona će, izvijajući prema meni svoje krhko tijelo od trideset i jednog kilograma, i pružajući mi med.
Uzeo sam posudice. Prilikom preuzimanja ruke su mi se tresle skoro kao njezine. Suza je sasvim malo izniknula u kutu jednog oka. Uzdrhtao sam!
Najljepše darove u životu dali su mi oni koji nemaju ništa!
Vaš Ddadd
|
22.07.2007., nedjelja
.Krasan rođendanski tulum i Princ Žabac :) .
Najdraži moji, bio jednom rođendan.
Jedna opičena ekipa što je pristigla nije znala što bi poklonila mom prijatelju pa su mu donijeli živog žapca što su ga ulovili na obližnoj močvari!
Frend poludio! Em ne zna kako bi se on brinuo o žapcu jer puno radi i malo je kod kuće, em ne voli žabe, em je bio neugodno iznenađen...pa je otresito rekao tim ljudima da na kraju tuluma vrate žapca tamo gdje su ga i našli. Taj nemili događaj bacio je laganu sjenu na tulum ali uskoro su se svi opet opustili i krenuli partijati.
Taman se sve učnilo OK kad li je žabac pobjegao! Žabac se herojskim skokom u stilu Blanke Vlašić vinuo preko ruba kutije, jedna cura je zavrištala, a u idućem trenutku žabonja se našao na podu i jednim elegantnim skokom pod trosjed nestao! Doslovno nestao - sve smo pomaknuli i pretražili ali žapca nije bilo baš nigdje!
Sredinom tuluma slavljanikov brat morao je ići, a ja sam to znao već od ranije, pa jedini na tulumu nisam pio. Odvezao sam čovjeka na drugi kraj grada i u povratku pokupio dvije prelijepe autostoperice. Zvao sam ih na tulum ali nisu mogle jer su imale dogovoreno, zato smo se nakratko usidrili kraj jednog birca sa terasom i zapartijali. Odlično raspoložen vratio sam se na zadnji dio tuluma mog prijatelja. Na ulazu u zgradu ljubazno sam pozdravio dva policajca koji su taman izlazili iz zgrade.
Kad sam stigao na slavlje objasnili su mi da su bili policajci jer je netko iz zgrade prijavio mog frenda da buči. Policajci su bili jako ljubazni i rekli nek se tulum nastavi ali nek se i muzika malo stiša i upitali su ima li dobrovoljaca koji bi dali svoje osobne. Nekoliko naivnih pripitih djevojaka jedvo je dočekalo i pružilo osobne zgodnim dečkima u uniformama. Za to su bile nagrađene kaznom od 300 kuna - što tada još nisu znale pa su sve bile vrckavo i hihotavo raspoložene i šou se nastavio...
Negdje prijepodne idućeg dana stigao sam kući...veoma zadovoljan - bila je to super noć!
A žaba?
Žabu je moj prijatelj našao šest mjeseci kasnije iza kuhinjskog štednjaka! Bila je za divno čudo živa i zdrava (žaba ninja, ne?!) pa ju je momak odmah odnio u onu istu močvaru gdje su je veseljaci uhvatili i pustio ju je!
Izdržljive su te žabe, a? Što drugo da vam kažem za kraj nego da nam još dugo dugo poživi Princ Žabac!
voli vas vaš Ddadd :)
|
20.07.2007., petak
.Sit gladnom ne vjeruje :) .
Prozor moje radne sobe (radim kod kuće) gleda prema zapadu i kod mene nema vrućine do kasnih popodnevnih sati - a tada sam obično već negdje...bilijar, ured direktora, sastanak...uglavnom negdje gdje ima klime :-)
Stigao mi je jučer nešto nakon podneva mail od mog mladog pomoćnika, posljednjeg računalnog romantičara, junaka našeg doba, klinca gladnog znanja, katice za sve:
bla bla bla
bla bla bla
i
PS.
Ovdje u kreativnoj sobi je tak vruče da je za popizdit !!!
Baš sam se nekako slatko nasmijao. Pa što ak je toliko vruČe da nam se živo fučka i za gramatiku i za bonton! VruČe je svima! Bože moj, ljeto je!
Kasno noću istog dana, znači sinoć oko 22 sata, iliti satima nakon zalaska sunca vaš se Ddadd tiho ušuljao u jedan ured. Vještim pokretima isključio je alarm i jurnuo prema najvrijednijoj stvari u uredu - brzom kompjutoru sa vrlo važnim podacima. Pored računala bio je telefon i Ddadd je primio slušalicu i nazvao jedan broj.
"Halo...zovem da javim da ću biti ovdje najmanje jedan sat..." - izgorovorio je to gotovo šaptom. Čovjek iz zaštitarske službe se zahvalio.
Ddadd se zavalio u svoju stolicu. Bio je blago iziritiran. Njegov mladi pomoćnik, junak našeg doba, klinac gladan znanja, posljednji računalni romantičar i katica za sve sfušao je nešto! Desetak minuta kasnije Ddadd je popravio sve što je trebalo a onda je najednom zgrabio rolu papirnatih ručnika i počeo se brisati po rukama, vratu i glavi grozničavim pokretima! Toliko mu je bilo vruće da je cvokotao zubima jer su mu baš svi živci sa mokre površine slali sulude asinkrone signale - signale kao da mu je užasno hladno! Toplinski udar je došao iz usijanih zidova malog ureda i skoro nokautirao DDadda. Izlijetanje iz ureda van i udisanje nazovi svježeg a u biti vrlo vrućeg zraka nije popravilo stvar onoliko brzo koliko se Ddadd nadao.
"Nije ni čudo da je mali sfušao!" pomislio je Ddadd dok je odlazio. "Ako je mene strefilo samo iz zidova, mogu mislit kako je njemu bilo kad je bio direktno pod suncem! Čudo da je išta napravio!"
Sad objavljujem ovaj post i idem urgirati da mu naprave klimu :D
Vaš Ddadd :)
|
19.07.2007., četvrtak
.Kuda svi tu i mali Ddadd :) .
Eh, najdraži moji...kako sam za dragim okecom došetao na blog, tako sam za njim i na ptičicu :)
I sretan sam nekako danas :)
voli vas Vaš Ddadd :)
|
18.07.2007., srijeda
.Tele na junca, dite na ujca :D .
Na kog će dite neg na ujca, ako je vjerovati toj dalmatinskoj poslovici :)
Moj mali nećak, deset mu je mjeseci tek, dobio igračku...neku lokomotivu što svijetli i zvoni, a bogme i podučava!
Dakle, lokomotiva ima otvore raznih oblika, kružnih, pravokutnih, okruglih i zvjezdastih. Uz lokomotivu se dobiju i pločice istih oblika kao i ti otvori, i dijete za vježbu treba sve pločice potrpati u lokomotivu, a to neće moći ako ne pogodi oblik - okrugla pločica može samo u okruglu rupu, zvjezdasta samo u zvjezdastu i tako dalje. Na kraju, kad su sve pločice u lokomotivi, otvore se jedna vratašca, iz njih se izvuku pločice i igra počinje ispočetka.
Veli tako jučer mom nećaku moja sestra a klinjina majka:
"Ajde buci buci, pospremi te pločice u lokomotivu!"
Mali je poslušno dite pa je odmah krenuo spremati. Utrpa on glatko okruglu pločicu u okrugli otvor, zatim krene pravokutnu u pravokutni i nešto mu zapne. A tad se dogodilo nešto nevjerojatno! Klinac izgubio živce i ubrzao stvar! Jednim potezom je otvorio vratašca iz kojih se inače vade te pločice, zgrabio preostale pločice, utrpao ih kroz vratašca, zatvorio lokomotivu i tada je ponosno podigao glavu, nasmiješivši se bezazleno svojoj majci od uha do uha!
Klinac od deset mjeseci...a takav oportunist...a kad se nasmiješi pljunuti je ujo! Sad sam siguran da je sestrin :D
Kad vidim tu pamet sve me je strah u što će se to malo stvorenje što sad jedvo da puzi pretvoriti jednog dana...
:-)
Vaš Ddadd...
|
17.07.2007., utorak
.Što nas pokreće :) .
Moj zaista mladi prijatelj, momak kojeg tu i tam učim bilijar otišao je jučer samnom na turnir. Prilično jaki turnir na kojem su sudjelovali i neki ponajbolji igrači u zemlji.
Sa devetnaest godina misliš da ćeš pokoriti svijet. Ako si zaista dobar čak ti neke fantastične stvari i uspiju...ako si izrazito dobar. Tako je moj prijatelj mislio da će poharačiti turnir jer dobro igra. U tom naumu nije ga moglo omesti ni moje ponavljanje da ću biti prezadovoljan dođem li do drugog kola jer su tamo zaista jaki igrači...
Zaista ne znam kako ga moja skromnost nije spustila na zemlju - pa ja tog momka uvijek pobijedim a imam neusporedivo niže ciljeve od njega. Nadam se da bi mene takva situacija 'spustila na zemlju'...kažem, nadam se. Nikad ne znaš - njega eto nije.
Došli smo tamo. Svi me pozdravljaju, svi me znaju, svi me nešto pitaju. On stoji postrance ko truba. Priključujem mu se da ne bude usamljen. Upravo igra jedna djevojka.
"Loše igra!" - ustvrdi on. Na to sam ga samo pogledao. Nisam želio komentirati.
"A onaj momak tamo?" upitam ga, pokazujući prema tipu na malo daljem stolu. Tip je upravo izvodio neke atraktivne poteze.
"On igra super! Došao nam je jednom u klub i pobijedio me po starim pravilima, ali kad smo odigrali po novima, tada sam ga ja dobio tri prema nula!" - mali će ko iz puške.
Sad sam već morao komentirati. Mrtav hladan rekao sam mu brutalnu istinu:
"Ako si ga ti pobijedio tri prema nula, onda ne igra super!"
"Igra igra!" - usljedilo je još malo hranjenja taštine.
"Ne igra!" velim ja i nastavim:
"Pogledaj djevojku još jednom. Ona će izgubiti meč iako njen protivnik igra slabije od nje. Ja kad procjenjujem kako netko igra tada gledam elemente igre koje je netko svladao. Zatim procjenjujem koliko bi energije trebalo uložiti da se od osobe koju ocjenjujem stvori vrlo dobar igrač. Ako treba uložiti malo, onda ta osoba dobro igra - pa makar izgubila svaki meč narednih šest mjeseci!"
Na to je on zašutio. Vidjelo se da mu je moj stav istinski zaokupio misli. Tada je samo prošaptao:
"Ali...igra se zbog pobjede! Zar ne?"
"Ja ne igram zbog pobjede. Napobjeđivao sam se u životu i mene pobjeda ne pokreće. Pobjeda je nešto što dolazi samo po sebi ukoliko sve napraviš kako valja. Mene pokreću male stvari - želja da ono što radim uradim kako valja. Ako uspijem tada ću vjerojatno i pobijediti."
"Prošli put si ispao u prvom kolu!" - pokušao me je bocnuti.
"Da. Napravio sam sve kako valja osim onih stvari za koje sam i tako znao da ih nisam dobro uvježbao. Zato sam bio prezadovoljan iako sam ispao u prvom kolu!"
Kad se okrenuo i nacerio mi se, na trenutak mi se učinilo da gledam puno prepotentnog Toma Cruisea u "Boji novca".
"Biti zadovoljan izgubljenom partijom - to je za luzere!" - samo što mi nije otpuhnuo dim u lice.
Ja sam mu se samo nasmiješio.
Ispao je u prvom kolu. Ja sam bio peti. Do prošlog ponedjeljka nisam igrao ovako jak turnir već sedam godina i prezadovoljan sam! Iako sam izgubio dobrim dijelom nesretno, ipak sam čitavo vrijeme bio svijestan da nesreća uopće nije opravdanje jer neke svoje šanse nisam iskoristio. I prezadovoljan sam jer znam da ću ih sljedeći put iskoristiti.
A onda je samo nebo granica...
Voli vas vaš Ddadd :)
|
16.07.2007., ponedjeljak
.Dublje značenje .
Ja sam vam najdraži moji izgleda vrlo priprost čovjek. Vjerojatno čitav svijet priča u zagonetkama, dvosmisleno i trosmisleno...a ja ne. Ja samo pričam. Valjda jer sam priprost.
Tako sam vam nedavno zahladio odnose sa jako jako dobrim prijateljem. Jednostavno mi je pukao film jer mu nikako nisam mogao dokazati da u tome što mu ja pričam o planovima koje namjeravam sutra uraditi nema nikakvog dubljeg značenja. Ne želim tim svojim planovima reći da majka ne kuha dobro, da sam ja zlatan, da svijet ide kvragu - jedino što želim je lagan razgovor da vidim što ima nova i da budem sretan što sam u blizini drage mi osobe. Umjesto toga, naši su se susreti pretvorili u beskrajne diskusije gdje dolazim u situaciju da se moram braniti, da moram objašnjavati i opravdavati svaku svoju riječ...e, pa ne hvala! Radije neću više govoriti onda.
I moja je bivša isto tako često trežila dublje značenje u mojim riječima. I još nekoliko ljudi. Ja to fakat ne kužim, zar ti ljudi vjeruju da sam ja tak pametan da je svaka moja riječ slojevita i hranjiva poput lisnatog tijesta, a istovremeno još i žilava i prhka? E pa nije! Ponekad uopće ne želim imat mozga - najradije bih si ga izvadio na nekoliko sati i zatim si ga opet ušarafio u glavu čim se malo odmorim! I to ljudi ne kuže! Kad sam u takvom stanju, tada želim ili šutjeti ili pričati o stvarima bez dubljeg značenja. Možda čak i o stvarima bez značenja :)
A zašto vam to pišem? Jer sam malo prije shvatio da je 'dublje značenje' opet uzelo maha!
Bilo je to ovako:
Sretnem na Bundeku najbolju prijateljicu djevojke s kojom sam bio u vezi pet godina. Bio sam presretan što sam je sreo pa sam danas nazvao bivšu (s kojom sam ostao prijatelj). Velim ja njoj kako sam sreo T. i kako sam baš sretan što sam je sreo,i kako se dotična iako ima muža i dijete nije ni zerice promijenila u ovih deset godina!
Umjesto da čujem neki komentar na to, sa druge strane žice čulo se samo nekakvo poluodobravajuće mumljanje - poznam bivšu u dušu i kontam da si ona nešto premišlja, mjeri i preslaguje.
A onda se tek složi samnom!
Najdraži moji. Time što sam bivšoj rekao da joj se prijateljca nije promijenila nikako nisam želio reći da se moja bivša promijenila! Tu nije bilo nikakvog dubljeg značenja!
Ali...
Ako je bivša pronašla neko dublje značenje - onda ga je bilo. Makar i nepostojećeg :D
Jel tako najdraži moji?
:-)
Vaš Ddadd
|
14.07.2007., subota
.Ddadd otorinolaringolog :) .
U zadnje vrijeme majka sve lošije čuje. Doduše, to se nimalo ne kuži u razgovoru s njom, niti kad ona sluša radio ili TV ili priča preko telefona. Tada čuje ko zmaj! Ta njena staračka nagluhost se kuži tek kad krene razgovarati na mobitel.
"Bok mama!" - obično se javim tako nekako.
"Halo halo!" - mama će tad.
"Mama, ja sam, Ddadd!"
"Halo, tko je to!" - u majčinom glasu još uvijek nema majčinske ljubavi...samo lagane uznemirenosti. Tad obično ustanem, odmaknem se od društva i odlazim u najdalji i najizoliraniji dio prostorije i zaderem se iz petnih žila:
"JA SAAAM, DDAAAAAAAADDD!"
"Što tako vičeš sine, nemoj vikati, stara sam ti ja, slabo čujem!" smiruje me tad moja draga usplahirena mati...
Tada se ili dogovorimo ili ne. Ako ne, pošaljem joj SMS.
Prvih par puta sam tu njenu gluhoću pripisao okolnostima - ja u bučnom, majka u bučnom, loš signal - ali onda mi je već jednostavno ponestalo opravdanja. I odlučio sam izliječiti svoju majku!
Došao sam jučer kod nje. Dao sam joj mobitel i rekao da posluša 'TU TU' u mobaču. Jest da nema 'TU TU', ali znao sam da moja majka neće odmah registrirati da nema 'TU TU'...
Majka je uzela mob u ruku. Prinjela ga je uhu.
I prislonila zaslon (display) mobitela na uho! Da ga je bar samo prislonila - priljepila ga je - skroz je začepila uho staklom! Valjda da bolje čuje :))
Onda sam je kao čarobnim štapićem izliječio. Pokazao sam joj tri rupice iznad zaslona i zamolio je da njih stavi na uho. I majka je najednom pročula! Koje je to bilo čudo ljudi moji! Divim se samom sebi, u zadnje vrijeme tako čudesno ozdravljujem ljude da samo čekam dan kad će mi stigme početi izbijati po koži :-)
Vaš Sveti Ddadd :))))
|
10.07.2007., utorak
.Necenzurirani Google Images :) .
Hej najdraži moji! Danas sam vas htio iznenaditi šaljivim rebusom a umjesto toga sam si samo priuštio mrmljanje u bradu i izgubio dva sata života :)
A nad glavom mi stoji golemi svijetleći upitnik i pita:
Kuda ide ovaj svijet ?
Dakle, htio sam nać nešto jednostavno: čednu siluetu muškarca i žene u misionarskom položaju.
To je trebalo biti jednostavno, pun je net takvih crteža, jel tako? I lako ih je nać - odeš na Google, ukucaš "silhouette sex" i pronađeš. Jel tako?
Je šipak! Nema toga!
Što god da sam utipkao rezultat je bio isti, tj. nikakav! Valjda starim pa mi ponestaje mašte :D
Nakon duge potrage odustao sam i rekao si ovako: ok Ddadd, kad već te siluete nema, ajmo je napraviti! Plan akcije bio je jednostavan. Pronać na porno stranicama muškarca i ženu u misionarskom položaju, ubacit fotku u photoshop i od nje napraviti siluetu!
Moš mislit kako je to jednostavan plan!
Nađite vi muškarca i ženu u misionarskom položaju! Dojam je da ću ih prije nać u nekom školskom udžbeniku iz biologije nego na porno sajtovima! Tamo ima zbilja svega, svakakvih ambijenata, svakavih rasa i dobnih skupina, svakakvih kombinacija koje uključuju 1 do n osoba na istoj slici. Bogme ima i onih za koje ne znamo kojeg su spola, ima pasa i konja, ima riba i rajčica umetnitih svagdje, ima pavijana u misionarskom položaju - ali dvoje lijepih mladih ljudi u krevetu, na bijeloj plahti - on gore ona dolje - to je zbilja nemoguće naći!
Uh što sam frustriran dok vam ovo pišem, ne mogu vam opisati kako se blesavo osjećam najdraži moji :))) Ako netko zna gdje naći takvu siluetu bio bih mu beskrajno zahvalan da mi javi! Unaprijed hvala!
I za kraj da vam otkrijem jednu tajnu. Kako tražiti slike na Googleu bez cenzure. Možda vam zatreba...možda će vas zanimati kako to izgleda kad se ljudi pare....kao da ne znate...grrrr grrr grr :D
Dakle poanta je da kad ste na Googleu, tada vas Google ako surfate iz Hrvatske prebaci na Google.hr koji ima svoje zamisli što smijemo a što ne smijemo gledati. Ovo 'ne smijemo' je doslovna zabrana, jer ako odemo na naprednu pretragu slika Hrvatski Google vam neće ponuditi opciju za pretragu bez filtera.
Ovdje i sad ću vam pokazati kako da to zaobiđete, pa, najdraži moji, krenimo redom!
1) utipkate traženi pojam, npr. long
2) stisnete link 'slike'. On vam se nalazi odmah nakon linka 'web' a prije linka 'grupe'.
Sad ste u pretrazi slika. Možete klikom na 'Pretraži slike' pogledat što ćete dobiti ako tražite 'long' pod cenzurom. Ako pak želite dobiti onaj drugi long (ma što li je to samo, pitamo se svi!?) vrijeme je da krenete na korak 3)
3) kliknite na link 'Napradna pretraga slika'. Taj link vam je skroz desno, pored gumba 'Pretraži slike'.
4) Dobit ćete gore u address baru nešto kao:
http://images.google.hr/advanced_image_search?hl=hr
E, vidite, onaj 'hl' vam označava houmlend (ili houmlengviđ al nema veze) i namješten je na 'hr' a to je hrvatski. Umjesto 'hr' tam gore upišite 'en' kao engleski. Znači, u address baru vam treba pisati nešto poput:
http://images.google.hr/advanced_image_search?hl=en
Sad stisnete enter da odete na tu adresu i kao čarolijom će vam se stvoriti još jedan red s opcijama:
SafeSearch: o No filtering o Use moderate filtering o Use strict filtering
5) Kliknete na gumbić kraj 'No filtering'
6) Kliknete na 'Google Search' koji vam se nalazi gore desno
7) Zatvorite oči :D
I to je sve za danas najdraži moji! Uživajte, nadam se da sam vas barem malo iskvario, hihihihhihihi :-)
Vaš Ddadd
|
09.07.2007., ponedjeljak
.Ehm...da.. :) .
Dođoh malo na naslovnicu danas...mislim fizički, ono pogledao je...nisam time htio reć da je moj post na naslovnici. A kako bi i bio kad nisam dugo napisao post :)
Bacim oko na almost cool i pomislim si kako se neću pronać u toj šumi. Pa u kućicu za pretragu utipkam "Ddadd".
Kosa mi se digla na glavi - DDADD JE ZADNJI NA LISTI!
E nećemo se tako igrati...ne napišem post tjednima i odmah padnem na zadnje mjesto...mislim...sramota za blog :D
Šalim se...uopće se ne bih bunio da me skroz izbace...pa ljudi moji, ja samo lumpam, bilijarišem ili pak ležim danima u krevetu i malo čitam Harrya Pottera a malo spavam. U tjedan dana sam pročitao svih tih šest mrcinskih knjiga! Toliko sam bio zujav od silnog čitanja da su proteklog tjedna moji razgovori izgledali uglavnom ovako:
Telefonom, govorim ja:
"Da da kompa, nikamo se ne mičem, danima ležim i čitam. Znaš jedna cura mi je posudila svih sedam knjiga o Harryu Potteru i ja sad upravo čitam petu knjigu."
Sekundu poslije opet ja:
"Što kažeš? Nema sedme knjige još? Ma super da si mi to rekao, i ja sam skužio da je nema nigdje u sobi pa sam se već počeo pitati di je nestala!"
Ili u bilijarnici. Dolazim platiti ceh, tamo neki štap naslonjen na šank, stoji točno tam di najviše smeta.
"Ma tko je to samo tako ostavio štap?" upitam ja konobaricu.
"To je tvoj štap, ja sam ga donijela amo da ga ne zaboraviš!" ljupko će ona.
"Aaaah, a ja se baš pitao kako to da mi je torba tako lagana" - lupim se po čelu...
I da...suvišno je napominjati da u meni kuha jedna prava priča...ali ono mljac od priče. Mislim da će se zvati:
"Onkraj života"
Radit će se o onostranosti života...naravno! :D
Vaš Ddadd :)
|
02.07.2007., ponedjeljak
.Fale li vam davne stvari? .
Selim. Spremajući stvari naletio sam danas na tri prastara papirića koji su mi iste sekunde vratili misli tamo negdje u davnine, u minulo doba u koje se biće koje me čini onim što jesam više nikada neće vratiti...
Prošlost je zapisana u mojoj glavi i sad se pitam jel ona dobro utočište - možda bih je jednostavno trebao zaključati u ormar sjećanja i do smrti juriti ravno naprijed? I osvajati nove vrhunce!
Pitam se to jer u trenucima kad se prisjetim davnih sentimenata moja snaga kao da lagano kopni, energija koju nekamo usmjeravam evidentno postaje raštrkanija, a sram me neki čudni najednom hvata jer mi se čini kao da samome sebi potiho priznajem da su stara vremena bolja od novih.
A, ruku na srce, ovim novim vremenima baš ništa ne fali!
Došao sam tada, one večeri u koju je moje sjećanje uplovilo, kući u sitne sate. Na krevetu, na novoj posteljini, čekale su me tri hrpice odjeće - tri čiste piđame. Na svakoj hrpici jedna ceduljica.
Na prvoj je pisalo:
Obuci me. Ja sam lijepa. A ako me nećeš vrati me u ormar!
Osmijeh mi je zatitrao brk...majka je bila u elementu :)
Na drugoj hrpici pisalo je:
Obuci mene. Ja sam lijepša. A ako me slučajno nećeš vrati me u ormar!
Treća piđama rekla mi je, prilično očekivano:
Mene obuci! Ja sam najljepša! Ili me vrati u ormar!
Osmijeh koji sam imao kad sam spremao te ceduljice u spomenar bio je isti kao osmijeh koji me obasjava sad, kad ih nakon toliko vremena čitam. Mislim da je taj moj osmijeh ujedno i odgovor na pitanje koje sam si postavio u početku ove priče. Definitivno, u životu neću stremiti ravno naprijed ne vraćajuć se nikad onom što je bilo, makar ne bio efikasan onoliko koliko bih to mogao biti!
Ljudskost u nama neusporedivo je vrijednija od efikasnosti, i toga se, nažalost, moramo stalno iznova prisjećati jer nas društvo i kapitalizam neprestano uvjeravaju u suprotno.
I da, istina je! Stara vremena ponekad su bolja od novih, i treba ih pamtiti je je bolje da se u teškim trenucima prisjetimo njih nego da, npr., utočište potražimo u alkoholu!
Nadam se da me kužite najdraži moji...
Kako to u životu biva, odlučio sam se za srednju piđamu, nije bila najljepša ali je bila najudobnija :-)
voli vas Ddadd :)
|
|