Selim. Spremajući stvari naletio sam danas na tri prastara papirića koji su mi iste sekunde vratili misli tamo negdje u davnine, u minulo doba u koje se biće koje me čini onim što jesam više nikada neće vratiti...
Prošlost je zapisana u mojoj glavi i sad se pitam jel ona dobro utočište - možda bih je jednostavno trebao zaključati u ormar sjećanja i do smrti juriti ravno naprijed? I osvajati nove vrhunce!
Pitam se to jer u trenucima kad se prisjetim davnih sentimenata moja snaga kao da lagano kopni, energija koju nekamo usmjeravam evidentno postaje raštrkanija, a sram me neki čudni najednom hvata jer mi se čini kao da samome sebi potiho priznajem da su stara vremena bolja od novih.
A, ruku na srce, ovim novim vremenima baš ništa ne fali!
Došao sam tada, one večeri u koju je moje sjećanje uplovilo, kući u sitne sate. Na krevetu, na novoj posteljini, čekale su me tri hrpice odjeće - tri čiste piđame. Na svakoj hrpici jedna ceduljica.
Na prvoj je pisalo:
Obuci me. Ja sam lijepa. A ako me nećeš vrati me u ormar!
Osmijeh mi je zatitrao brk...majka je bila u elementu :)
Na drugoj hrpici pisalo je:
Obuci mene. Ja sam lijepša. A ako me slučajno nećeš vrati me u ormar!
Treća piđama rekla mi je, prilično očekivano:
Mene obuci! Ja sam najljepša! Ili me vrati u ormar!
Osmijeh koji sam imao kad sam spremao te ceduljice u spomenar bio je isti kao osmijeh koji me obasjava sad, kad ih nakon toliko vremena čitam. Mislim da je taj moj osmijeh ujedno i odgovor na pitanje koje sam si postavio u početku ove priče. Definitivno, u životu neću stremiti ravno naprijed ne vraćajuć se nikad onom što je bilo, makar ne bio efikasan onoliko koliko bih to mogao biti!
Ljudskost u nama neusporedivo je vrijednija od efikasnosti, i toga se, nažalost, moramo stalno iznova prisjećati jer nas društvo i kapitalizam neprestano uvjeravaju u suprotno.
I da, istina je! Stara vremena ponekad su bolja od novih, i treba ih pamtiti je je bolje da se u teškim trenucima prisjetimo njih nego da, npr., utočište potražimo u alkoholu!
Nadam se da me kužite najdraži moji...
Kako to u životu biva, odlučio sam se za srednju piđamu, nije bila najljepša ali je bila najudobnija :-)