Moj zaista mladi prijatelj, momak kojeg tu i tam učim bilijar otišao je jučer samnom na turnir. Prilično jaki turnir na kojem su sudjelovali i neki ponajbolji igrači u zemlji.
Sa devetnaest godina misliš da ćeš pokoriti svijet. Ako si zaista dobar čak ti neke fantastične stvari i uspiju...ako si izrazito dobar. Tako je moj prijatelj mislio da će poharačiti turnir jer dobro igra. U tom naumu nije ga moglo omesti ni moje ponavljanje da ću biti prezadovoljan dođem li do drugog kola jer su tamo zaista jaki igrači...
Zaista ne znam kako ga moja skromnost nije spustila na zemlju - pa ja tog momka uvijek pobijedim a imam neusporedivo niže ciljeve od njega. Nadam se da bi mene takva situacija 'spustila na zemlju'...kažem, nadam se. Nikad ne znaš - njega eto nije.
Došli smo tamo. Svi me pozdravljaju, svi me znaju, svi me nešto pitaju. On stoji postrance ko truba. Priključujem mu se da ne bude usamljen. Upravo igra jedna djevojka.
"Loše igra!" - ustvrdi on. Na to sam ga samo pogledao. Nisam želio komentirati.
"A onaj momak tamo?" upitam ga, pokazujući prema tipu na malo daljem stolu. Tip je upravo izvodio neke atraktivne poteze.
"On igra super! Došao nam je jednom u klub i pobijedio me po starim pravilima, ali kad smo odigrali po novima, tada sam ga ja dobio tri prema nula!" - mali će ko iz puške.
Sad sam već morao komentirati. Mrtav hladan rekao sam mu brutalnu istinu:
"Ako si ga ti pobijedio tri prema nula, onda ne igra super!"
"Igra igra!" - usljedilo je još malo hranjenja taštine.
"Ne igra!" velim ja i nastavim:
"Pogledaj djevojku još jednom. Ona će izgubiti meč iako njen protivnik igra slabije od nje. Ja kad procjenjujem kako netko igra tada gledam elemente igre koje je netko svladao. Zatim procjenjujem koliko bi energije trebalo uložiti da se od osobe koju ocjenjujem stvori vrlo dobar igrač. Ako treba uložiti malo, onda ta osoba dobro igra - pa makar izgubila svaki meč narednih šest mjeseci!"
Na to je on zašutio. Vidjelo se da mu je moj stav istinski zaokupio misli. Tada je samo prošaptao:
"Ali...igra se zbog pobjede! Zar ne?"
"Ja ne igram zbog pobjede. Napobjeđivao sam se u životu i mene pobjeda ne pokreće. Pobjeda je nešto što dolazi samo po sebi ukoliko sve napraviš kako valja. Mene pokreću male stvari - želja da ono što radim uradim kako valja. Ako uspijem tada ću vjerojatno i pobijediti."
"Prošli put si ispao u prvom kolu!" - pokušao me je bocnuti.
"Da. Napravio sam sve kako valja osim onih stvari za koje sam i tako znao da ih nisam dobro uvježbao. Zato sam bio prezadovoljan iako sam ispao u prvom kolu!"
Kad se okrenuo i nacerio mi se, na trenutak mi se učinilo da gledam puno prepotentnog Toma Cruisea u "Boji novca".
"Biti zadovoljan izgubljenom partijom - to je za luzere!" - samo što mi nije otpuhnuo dim u lice.
Ja sam mu se samo nasmiješio.
Ispao je u prvom kolu. Ja sam bio peti. Do prošlog ponedjeljka nisam igrao ovako jak turnir već sedam godina i prezadovoljan sam! Iako sam izgubio dobrim dijelom nesretno, ipak sam čitavo vrijeme bio svijestan da nesreća uopće nije opravdanje jer neke svoje šanse nisam iskoristio. I prezadovoljan sam jer znam da ću ih sljedeći put iskoristiti.
A onda je samo nebo granica...
Voli vas vaš Ddadd :)
Post je objavljen 17.07.2007. u 10:31 sati.