29.01.2007., ponedjeljak
.Jadni iskorišteni psić :D
.
Lijepa bez krzna
Najdraži moji, pročitao sam u novinama da se splitska udruga za razvoj civilnog društva i promicanje ženskih prava, a koja se zove "Domine" buni jer se "mali psić koristi u komercijalne svrhe"!
A to što će kampanja možda pomoći tisućama krznenih glodavaca, to nije bitno, bitno je da 'maleni psić' nema svoj sindikat!
Pa pogledajte vi tu sliku samo! Vidite li vi molim vas gdje se taj psić nalazi?! Baš me zanima ima li krzna tamo? :-)
I to mi neki tamo zovu izrabljivanjem? Ma hajte, kakvo izrabljivanje, ljudi moji ja bih se odmah mijenjao s tim psićem! Zavidim mu, o, kako mu zavidim - tako bezbrižno glupavo stvorenje, a na tako savršenu mjestu! Taj 'Maleni psić' je sigurno političar!
Vau vau do sljedećeg puta, voli vas Ddadd :D
|
28.01.2007., nedjelja
.Ddadd...nekad i sad :D
.
Otvorio je vrata toaletnog ormarića. Netko iz njegove šlampave obitelji (i Ddadd bi mogao biti netko iz te obitelji) nemarno je stavio neke stvari u ormarić i zatvorio vratašca ne hajući što će biti kad sljedeća persona dođe i otvori ormarić. Ormarić je točno iznad wc školjke i najvjerojatniji ishod čitave priče nije nimalo mirisan...
Kad je otvorio vrata ormarića ispale su odjednom četiri stvari. Ddadd je munjevito suknuo rukama i zgrabio aparat za brijanje lijevom rukom, desnom je zgrabio četku za kosu koju je lagano, žonglerski, odbacio u zrak i tako si oslobodio ruku da zgrabi plosnati old spice antirespiratik dezodoran. Četvrta stvar koja je padala bio je neki dezodoran u spreju koji je proletio pored Ddadovih ruku pa Ddadd nije imao drugog izbora nego da ga trenutak prije no što upadne u školjku brzo šutne nogom! Istovremeno sa šutom desnom rukom je opet uhvatio četku koja se taman vratila. Šutnuti sprej je u sljedećem trenutku snažno udario u vrata kupatila ali nije eksplodirao već je pao na pod i ostao na jednom mjestu, vrteći se.
Tada se Ddadd nagnuo malo u desno i namignuo dugokosom rumenom momku koji ga je gledao iz ogledala. Momak u ogledalu je u lijevoj ruci držao brijaći aparat, a u desnoj ruci četku za kosu i old spice dezodoran. Nakon nekoliko dugih trenutaka uživanja u vlastom šarmu Ddadd je sva tri predmeta odložio na veš mašinu, podigao sprej s poda a onda je je stisnuo šaku i ispružio kažiprst. Tim "pištoljem" upucao je macana u ogledalu, puhnuo u cijev i zavrtio "pištolj' oko kažiprsta te ga je nonšalantno spremio u futrolu!
Onda je glasno izgovorio samo:
"Ou jea!" :D
Par godina poslije....taram...taram... :)
Otvorio je old spice dezodoran. Poklopac mu je skliznuo i neviđeno drhtavom putanjom odletio je pravo u wc školjku! Nije da ga Ddadd nije pokušao uloviti, par puta je bezuspješno mahnuo rukom ko da pokušava uloviti muhu. Čulo se "šljap" kad je poklopac bućnuo u vodu.
Tada se Ddadd nagnuo malo u desno i zabuljio se u ćelavog tipa koji ga je preko podočnjaka gledao iz ogledala. Ispružio je kažiprst i ukokao lika u ogledalu. Kad je tip u ogledalu umro Ddadd je mirno gurnuo ruku u wc školjku i izvadio poklopac. Došao je s poklopcem do kade i počeo ga prati pod mlazom vode.
Dobro ga je oprao...stvarno dobro! O YEAHH! :D
Vaš Ddadd :)
|
26.01.2007., petak
.Izlet sa stricem
.
Najdraži moji, nisam vas zaboravio :)
Odlučio sam se izliječiti, predugo sam bio bolestan pa sam nekoliko dana samo ležao u krevetu i gledao TV.
Može biti da sam i uživao, ne pamtim kad zadnji put pet dana nisam izišao iz kuće :-)
Da ne trkeljam previše, evo vam priče ;)
IZLET SA STRICEM
Jučer sam napokon spoznao pravu prirodu svemira.
Mislio sam da će mi trebati manje vremena da sve izračunam ali sam se zeznuo - trebalo mi je skoro pola dana. Počeo sam oko podne, čim sam se vratio iz škole, i računao sam sve do večeri. I uspio sam sve proračunati...a to je najvažnije! Objedinio sam one dvije temeljne teorije, one koje smo zasad jedine učili u školi, sa preostale tri teorije o kojima mi je pričao stric, te sam uz golemu koncentraciju posložio sve te teorije u jednu cjelinu. I završio s proračunom mrvicu prije večere!
Nakon večere opet sam sjeo za svoj pisaći stol. Sad kad su sve te formule bile objedinjene i olovka odložena pored papira najednom sam se osjetio nekako prazan - buljio sam ni u što, u mutne crne znakove na bijelom papiru.
U tom trenu sam se zapitao:
"Okej, gotov sam, sad znam pravu prirodu svemira. A što ću sad s tim!?"
Samome sam sebi odmah potom odgovorio da zbilja pojma nemam što ću sad s tim, ali da će moj dragi pametni stric zacijelo znati! Stoga sam odlučio sutradan doći kod njega sat vremena prije no što s njim i bratićem krenem na izlet. Tad ću mu pokazati svoj proračun o prirodi svemira i pitati ga za mišljenje!
Odjednom mi se lagano zavrtilo u glavi - tek sam u tom trenu shvatio da sam zbilja gotov sa proračunom, da sad svemir za mene više nije tajna, i ta spoznaja me tako uzbudila da još dugo nisam mogao zaspati - umjesto da spavam samo sam satima buljio u noć...kao da će tako brže svanuti dan!
Stigao sam sljedećeg jutra vrlo rano do strica. Prostro sam pred njega sve te formule i jako ga iznenadio! Sjeo je i počeo vrlo pažljivo čitati. Studiozno se udubio u moje formule i naglas je izgovarao redak po redak mojeg proračuna, svaki redak! A kad je završio sa čitanjm podigao je glavu smeteno se zapiljivši ravno u mene. Očito je bio vrlo zadovoljan jer je najednom uskliknuo govoreći puno brže no inače:
"Odlično si ovo napisao, zbilja odlično...stvarno si jako jako napredan! Mislim da bi trebao preskočiti koji razred, dva!"
Cvao sam od ponosa na te stričeve riječi, a koliko je proračun bio dobar shvatio sam tek kad je ustao i pomilovao me po glavi - to nikad prije nije učinio! Zatim sam i ja ustao sa stolice, u to je došao i bratić pa smo svi skupa krenuli na izlet.
Izlet je bio super! Posjetili smo jednu malu plavu planetu u sustavu Sol, planetu koju njeni stanovnici, nekakva čudna dvonoga primitivna bića, zovu Zemlja...
Vaš Ddadd :)
|
18.01.2007., četvrtak
.Umijeće zaboravljanja :)
.
Bok najdraži moji :)
Iako se iz naslova možda čini drukčije, danas neći pisati o patetičnim temama tipa "Oprostiti ali ne i zaboraviti" ili "Zaboravi na probleme i gledaj u bolje sutra". Brrr, takvih stvari već ima opisanh baš svuda oko nas, svi misle da o tome mogu reći nešto - i crkva i medicina i političari i ženski časopisi i dnevne novine i reklame za pivo, deterđente ili praškove - svi oni od nas traže da zaboravimo probleme i odemo bogu ili zaboravimo probleme i kupimo pivo ili zaboravimo probleme i glasujemo baš za njih...
Dakle, ja danas ne pišem o tome već o jednoj svojoj neobičnoj sposobnosti: sposobnosti namjernog zaboravljanja! Barem mislim da je to neobična sposobnost, ispravite me ako griješim :)
Povod ovom postu je Athena Air koja fotografski pamti tuđe passworde! Ja pak skroz suprotno! Ako pass koji sam vidio nije moj ja ga istog trena zaboravim! Namjerno! Nije mi to uopće komplicirano, jednostavno mi je netom uočeni pass negdje u mozgu, ali još nejasan i umjesto da ga pojačam i kristaliziram te pohranim, ja ga raspršim i javim svijesnom dijelu mozga da napravi neku paniku ako pass slučajno zaprijeti izroniti. I za par minuta od passworda nije ostalo ni traga!
Sjećam se, dok bijah sasvim mali klinac dobio sam jednu slagalicu, zvala se Lude bube. U uputstvima je pisalo da postoji samo jedan način da se ta slagalica složi i taj način je bio relativno jednostavan i za njega sam odmah upamtio kako se slaže. Onda sam jednog dana osjetio da postoji i druga šema i proveo sam par sati dok je nisam složio na drugi način! I to otkrivanje drugog, neusporedivo težeg načina mi je bilo tako super da sam se jako potrudio zaboraviti taj način istog trena kad sam složio slagalicu! Izbrisao sam konačnu sliku slagalice iz mozga, izbrisao sam sve logičke međukorake, zapovjedio mozgu da ne misli o tome i sklonio slagalicu da je uopće ne vidim barem dva dana! Zahvaljujuć takvoj blesavoj samodisciplini meni je ta slagalica bila zanimljiva preko godinu dana - slagao sam je barem jednom tjedno, uvijek sa istim guštom otkrivanja nečeg novog :)
A sad, najdraži moji, vrijeme je da i vi probate! Zaboravite da vas ne posjećujem (bolestan i puno radim) i da trenutno rijetko pišem (isti razlozi). Jeste uspjeli? Super!
Sad kad ste to uspjeli, sad za šećer na kraju još samo morate zaboraviti da ste pročitali ovaj post! Ako ga uspijete zaboraviti, sutra kad dođete ovdje opet ćete se moći veseliti mom novom postu iako nisam ništa napisao! I više nikada vaše veselje mom novom postu neće ovisiti o meni! Zar nije to predivno! Posve je u redu da ste sad ponosni na sebe iako se baš ne sjećate zašto :DDD
:)
voli vas vaš Ddadd :)
|
17.01.2007., srijeda
.Password
.
Doručkovao sam u apsolutnoj tišni. Jelo je bilo na granici bezukusnog - ovih dana me hrana ionako samo hrani...užitak je privremeno promijenio adresu.
Ustao sam od stola i uputio se do kompa. Novi radni dan počinje passwordom. Utipkao sam ga teško - razlomljeni suhi password prije kojeg uvijek moram zastati da ga se prisjetim. Moj stari topli password, kombinacija koju sam volio, postao je dio prošlosti i jutros me to saznanje potreslo jače no ikad prije! Na trenutak su mi oči s monitora skliznule na prozor. Zamućene. Gledavši ni u što shvatio sam da razmišljam o danu kad je umrlo povjerenje.
Umrlo je povjerenje. Umrlo je jednog jutra i suhe suze učinile su moje oči dubokima. Nositeljica laži putovala je prema mojoj kući i nije znala da ja znam. Da znam sve!
Zbog njenog vrlo skorog dolaska sav sam protrnuo, od navale gađenja tisuću iglica od mentola jurilo mi je žilama.
Ubrzano i nervozno, pokretima netipičnim za mene, promijenio sam password u prvi kojeg sam se mogao sjetiti. U razlomljeni, suhi, beživotni password, kombinaciju tako primjerenu mom tadašnjem stanju...
Tada je zazvonilo zvono!
Došla je. Skupa sa laži. Oko nje se širio miris krivnje. Njušio sam ga onako kako predatori njuše krv...
"Idem se samo umiti, dođem za minutu pa ćemo van." rekao sam joj.
Kad sam se vratio sjedila je za crnim ekranom kompjutora. Crnim ekranom jer je počeo restart - sistem se dizao od nule! Malena je ziher utipkala krivi password nekoliko puta pa se uplašila...
"Što je bilo?" upitao sam.
"Ništa, restartao se sam!" odgovori mi ona.
Još jedna laž...srce moje je pucalo!
Polako i šutke krenuli smo prema izlazu nas dvoje.
Dva stranca.
Vaš Ddadd...koji danas nije u bedu :)
|
15.01.2007., ponedjeljak
.Mistika...Baš bih malo volontirao :)
.
Eh, najdraži moji, drago mi samozatajno Okeco uvalilo rano ustajanje i izlet na backstage Veterinarskog fakulteta. Momak je jučer šetao svojeg peseka Metuzalema kad li im se uvalio mali lutonjica i stupao s njima po parku, ali avaj, pri povratku došao je zli auto i trknuo malog lutonjicu u prednju nogicu! Pa je lutonjica zacvilio do neba i prohramao na tri noge.
Okeco ne bi bio Okeco da je mirno prešao preko svega. Umjesto da pokrije uši uzeo je lutonjicu kući, odveo ga veterinaru i ovaj je rekao da lutonjica mora što prije na rentgen poslikati nogicu da vidi jel što slomljeno. Na to se Okeco uputio bez peseka, samo informativno, do Veterinarskog fakulteta i tamo je naletio na skupinu volontera koji su mu obećali pomoći ali da mora doć u ponedjeljak što ranije u jutro.
Ni ja ne bih bio ja da ne prihvaćam svakave čudne molbe pa sam prihvatio da u rano jutro, u najprometnije moguće vrijeme projezdim čitav grad i odvezem Okeca veterinaru. Pardon, odvezem lutonjicu veterinaru, da odvezam malog slatkog cuku kojeg je Okeco nježno čuvao u krilu.
"Što mi je ovo trebalo, o što mi je ovo trebalo" mantrao sam u sebi okupan jutarnjim suncem dok smo stajali ispred ambulante i dok je Okeco bezuspješno pokušavao dobiti volonterku na mobitel. Taman kad sam pomislio da su ga povukli za nos pojavila se ona!
Volonterka!
"Sunce ti žarko, zar ovako izgledaju volonterke na veterini!" prvo je bilo što sam pomislio!
U pravilu ništa ne očekujem, ali ovdje si nisam mogao pomoći - kad netko spomene volonterke iz udruge za zaštitu životinja ja uvijek pomislim na neko plaho blijedo, asosijalno i pomalo fanatično mršavo stvorenje - nazvat ću to nježnom krajnjošću, ili pak na pretjerano glasnu zdravu mršavu žilavu snažnu energičnu 'planinarski tip' ženu, također pomalo asocijalnu. To ćemo nazvati nenježnom krajnjošću.
Ova volonterka...ova volonterka, najdraži moji, nije bila ni jedno ni drugo, ona je bila sve!
Nježna, prelijepa, dotjerana, susretljiva, vesela - ali i energična i snažna kad je trebalo zgrabiti cuku ispod vrata i priklještiti ga za veterinarski stol kako bi ga veterinar mogao pregledati.
Ono što mene najviše u svemu zbunjuje najdraži moji, ja sam vam tu ženu noć prije sanjao! To je bio tako prokleto divan san i kad sam se probudio jasno sam se sjećao svake pojedinosti tog sna, a najjasnije sam se sjećao lica djevojke iz sna - lica koje nikad prije u životu nisam vidio!
Jučer sam si čitav dan prizivao natrag u misli to divno lice, da uživam u ljepoti bića iz mašte, a danas sam je sreo! U smradu okolnog prostora ona je mirisala, u sveopćoj nervozi ona se smješkala, u užurbanosti svih ona je lebdila...a u prizivu mog najljepšeg sna, ona se materijalizirala!
Ne znam jel mi vjerujete, ali njeno lice - to je točno to prelijepo lice koje sam sanjao! I zbunjen sam.
I ne znam što sad da radim.
Ozbiljno ne znam :)
Vaš Ddadd :)
|
12.01.2007., petak
.MEME :)
.
Najdraži moji, opaljen sam meme virusom sa dvije strane istovremeno!
Cakum Pakumice i Jaca, zarazile ste me virusom u komentarima istog posta, i to ovako nejačkog, sram da vas bilo!
Uuuu, jesam vas izgrdio, sad drhtim ko prutić u učiteljevoj ruci netom nakon što je mlatnuo guzu neke tinejđerke, hihihihihihihi :))
A sad meme...mislim da 'meme' dolazi od engleskog 'me' što se čita 'mi' a u prevodu znači 'ja', i onda od još jednog istog takvog 'me'.
Dakle, naš prijevod od 'meme' bio bi 'jaja' pa vas molim da prekinemo trend anglikanizacije i nazovemo ovo 'jaja' virusom!
Sad bih već trebao delegirati nove ljude u virus, ali još ću razmisliti kojim ću blogericama poslati svoja jaja...dobrovoljke nek se jave na mail, hvala!
1) Mimi
Meme se valjda čita mimi. Sjećam se dana kad sam prvi put u životu izgovorio mimi.
Imao sam 5 mjeseci i deset dana kad sam prvi puta rekao mama. Svi su se rastopili ali toga se ne sjećam. Zato se sjećam događaja od cca godine i pol dana kasnije kad sam zaključio da mi je 'mama' već dojadilo.
Došao sam majci, nasmiješio sam se najljupkijim proračunatim smiješkom što sam ga znao i rekao sam slatko: 'mimi'!
A majka se sva rastopila, nevjerojatno je bilo koliko je bila sretna zbog toga!
Tog dana sam zaključio da žene vole svakave nadimke i to sam obilato iskorištavao u svim narednim fazama svog burnog života...
2) Poj
Nikad na blogu nisam upotrebio rijeć 'poj'. A volim tu riječ! I ne, nije to od pojiti ili napoj kako je jučer jedan moj prijatelj mislio.
To vam je od poja jednog slavuja jednom davno na jednom mjestu...svi mi imamo takvo mjesto, imam ga i ja.
Evo mali poklon :)
Dragutin Domjanić,
STELLA MARIS
(MOJOJ MAJCI)
.
.
.
Zar želja za djevojkom dragom?
Zar ptice poj, što se čuje?
Il sunca zlatnoga sjaj?
Zar rodni u cvijetu kraj?
Il pčela što ružu pije
U času još, kada joj mrijeti?
Pa srce se moje sjeti
Cjelova plamnih i raskošna smijeha,
Života, strasti i grijeha?
Ne, ne! Samo kratak tren
Plavo mi snilo se oko,
Dobrote puno, duboko,
I ruka staračka, bijela
Prešla mi preko čela.
I riječ je zazvonila blaga,
Kao da dušu mi draga.
O, ja sam taj poznao glas!
On opet u život me zvao,
On posljednju snagu mi dao:
- Tvoj, majko, dragi glas!
3) Blogerice
Odkad blogam naletio sam na šest (slovima: ŠEST  ) blogerica s kojima sam spavao ili barem jako zabrijao. A jeste vražje vi...BLOGERICE!
Hihihihihihihi :)))
Sa svima njima sam mutio prije no što sam počeo pisati blog.
Odkad pišem blog, nisam ništa friško mutio s niti jednom blogericom...barem koliko znam ;)
4) Lektira
Mrzim bilo što raditi kad moram, kad nemam drugog izbora! Tako recimo mrzim pisati po naruđbi, hahahahaha :))
Ne brinite, ovaj jaja pišem jer je to igra, jer ga ne moram pisati već sam pristao da ga napišem pa sam ga napisao...
Zašto vam to pišem: Jer nisam pročitao niti jednu knjigu za lektiru!
Nemojte se čuditi, imao sam uvijek 5 iz hrvatskog, ali nikako nisam mogao pročitati ono što bi nam profačka rekla! I da me ubiješ - nikako!
Izvlačio sam se na raznorazne načine a ponajviše tako što sam knjigu koju bi nam učiteljica zadala već bio pročitao...naime ptočitao sam valjda čitavu knjižnicu, sve osim knjiga za lektiru :D
Sjećam se, tako je jednom došla u srednjoj učiteljica i rekla:
"Djeco, sljedeći tjedan za lektiru trebate pročitati od Aleksandra Tišme Knjigu o blamu!"
A meni pao mrak na oči - da je to rekla dan kasnije pročitao bih je!
Kad sam došao kući uputio sam se do svog radnog stola i nijemo sam idućih pola sata zurio u Knjigu o blamu. Da sam tih pola sata čitao pročitao bih je koliko je tanka, a ovako sam samo ustao, uzeo knjigu, uputio se u knjižnicu i vratio je.
Nikad nisam pročitao Knjigu o blamu :)
5) Defloracija
Deflorirao me je doktor. Bolila su me meme i posumnjali su na nešto opako. Otišao sam u Zavod za javno zdravstvo, tamo sam defloriran sprijeda. Došla je prezgodna mlada doktorica i pratnji još zgodnije sestre i hihotale su. Skinuo sam gaće i ova prelijepa je kleknula i nježno mi uzela Jožicu u ruke. Tad mi je gurnula neki štapić u njegaaaaargh.
Nakon toga sam došao curi i rekao joj tužno da sam defloriran sprijeda...na što se ona jako smijala. Žene općenito nemaju razumijevanja, ali to nije najgore što se dogodilo. Najgore je usljedilo dan poslije - defloriran sam straga!
Dođem u bolnicu na Rebru i ustanovilo se slučajno da je doktor koji me pregledava nećak od vjenčanih kumova mojih roditelja. Kad je to čovjek saznao postao je tako srdačan prema meni da je navukao gumenu rukavicu i rekao da se okrenem i sagnem.
A onda me deflorirao! Prstom!
Ustao sam i rekao mu tužno:
"Sad sam defloriran."
na što mi je on odgovorio:
"Ne znam ja što ste vi prije radili!"
:-)
Evo, najdraži moji, to je sve za ovaj put, a za daljnje širenje virusa molim nek se jave blogerice koje žele da im predam svoja jaja! Hvala najljepša!
Vaš Ddadd :)
|
10.01.2007., srijeda
.Vrijeme nas mijenja
.
Najdraži moji, bio sam sinoć u Purgeraju. Iako su bila još dva odlična benda, Gatuzo i Dosh Lee (čitaj: Došli  ), meni je po običaju Gretta najviše napunila akumulatore.
Stajao sam skroz naprijed i njihov me zvuk filao energijom, punio je moje od bolesti umorno tijelo snagom onako kako to samo oni znaju...
Dečki se posve unesu u to što rade i ja to itekako osjetim, hvala im!
Najdraži moji, za ovu prigodu poklonit ću vam riječi njihove sjajne sjajne autorske pjesme, koju je napisao Igor.
Počinje lagano, a krešendo koji nam u drugoj polovini pjesme stiže uzburkava dušu i podiže, tako nenasilno, tako spontano...onako kako maestral podigne valove Jadranskog mora nakon jutarnje bonace.
Uživajte :)
Vaš Ddadd
Vrijeme nas mijenja
Vrijeme nas mijenja, tuga u nama spava.
I čudni nam ljudi uvijek iste stvari pričaju
Što mi to govoriš, što mi to govoriš
Daj probudi se i zaboravi
Vrijeme nas mijenja, tuga u nama spava
I kao da teku potoci iste prošlosti
Ja iščekujem i tako ponekad se nadam
Da će tvoje ruke mene povesti
Da će tvoje ruke mene povesti
REF
Daj probudi se i zaboravi 4*
Zbog nas
I visoko podigni ruke, pogledaj u nebo.
Digni glas zatvori oči i ogrni zaborav
Obuci svoje snove i zaboravi
Zbog nas, zbog nas
REF
Daj probudi se i zaboravi 4*
Zbog nas
Vrijeme nas mijenja
Tuga u nama spava
|
09.01.2007., utorak
.Uzalud ti trud sviraču...
.
Izmjenjivali su se krugovi na proslavi Nove. Krugovi pijanstva i triježnjenja, krugovi uživanja u jelu i vrtlozi ispunjene samoće kombinirali su se sa druženjima raznim, interakcijama u kojima sam ćutio ispraznu usamljenost u gomili ili pak dubinu i ćar druženja sa nekim dragocjenim ljudima...ljudima poput svirača.
Upoznao sam ga tada, te silvestarske večeri a zagrlio me bratski oko vrata ko da me čitavog života zna - mister dobrica...mlad, drag, pijan i veseo! Upoznao me odmah i sa svojojm zaručnicom, vrlo šarmantnom mladom damom kakva mu i priliči. Nije prestajao govoriti pa sam saznao i da im je 26. 10. vjenčanje - tako daleki datum jer, kaže, nema niti jedne slobodne dvorane u Zagrebu prije...
Još mi je rekao i da je diplomirao prije tjedan dana i da od tada nije bio trijezan. Nastavio je govoriti i njegovo mnoštvo pozitivnih riječi izazvalo je moje tri rečenice i beskrajne salve smijeha - gomila isprazna što oko nas skače ne kuži što govorimo - nisu šminkeri čuli o čem se priča pa nas čudno gledaju - ali zato ono troje dragih ljudi što nas sluša cikće od veselja pa se i ja skupa s njima grohotom smijem, i to ponajviše.
Iz ispraznog društva, šminke i kravata, posrne prema nama predivna dama zanosnih atributa ispod savršene večernje haljine boje tamnog zlata. Poželio sam opipati jesu li njeni atributi pravi, ali, srećom, naučio sam da tekila i pivo daju hrabrost ne uvijek primjerenu trenutku i pustio sam da se ona primi za mene. Pripila mi se mazno i viknula mi u uho:
"U jebote, čitavu večer prosipam pljuge po podu!"
"Koji blesavi ulet!" pomislio sam sad već prilično uvjeren da su atributi pravi. Upitao sam je prosipa li pljuge još od prije ponoći.
"Da, otkad sam došla!" odgovori ona veselo.
"E, to ti je dobra vijest" - protepam joj ja - "to znači da ćeš ove godine prestati pušiti!"
Dama je izgleda našla da je to što sam rekao vrlo smiješno jer je zavriskala visokim prodornim smijehom koji je izsoptala iz svojih ogromnih pluća punih katrana. Tad se, grčeći od smijanja i držeći rukama za trbuh, odvojila od mene i naslonila na zid, a meni je laknulo jer je taj njen čin značio da neće pasti i da mogu lagano otići i ukloniti se riziku da me netko od nacifranih kravatiranih mrkopogledača iz njenog društva napadne jer mu otimam ono oko čega se on, faca, bori čitavu noć...
Povukao sam se podalje od njih i na svoje zadovoljstvo vidio da je i svirač napustio skupinu te krenuo za mnom. Njegova zaručnica dolepršala je do nas trenutak nakon što smo zastali pokraj VIP odjeljka i stala se ritmički vrtjeti po našim tijelima. Iako je bila zaista draga ignorirali smo je.
"Lijepo je što ste zaručeni, dugo vremena još imate do vjenčanja ali jako mi je drago vidjeti da ste tako sigurni i da je to vama - to!" progovorio sam. Da je ljupka plesačica što se vrtila oko nas znala da je volimo i da pričamo o njoj ne bi toliko pokušavala privuć našu pažnju. Nastavio sam ne fermajuć je:
"Ja sam nedavno prekinuo jednu podulju vezu. Bilo mi je teško, ali tako je valjda trebalo biti..."
Empatija. Sad sam već posve siguran sam da je momak zbilja dobar svirač i da gaže u odličnim kubovima nisu nikako slučajne, jer dečko ima empatiju, ima dušu...ima veliko srce!
"Slušaj..." - reče mi on - "...vidio sam kako te žene gledaju. Markantan si i pojava - predviđam da nećeš dugo ostati sam!"
Na te riječi sam se od srca nasmijao! Njegovo naivno tješenje svelo je problem na matematiku i, kao da mu je svevišnji glavom i bradom odlučio pokazati da svari nisu tako jednostavne, samo trenutak poslije dogodio se čudan događaj, događaj koliko za mene divan u svojoj kratkoći i savršenstvu, toliko za njega bolno otrežnjujući. Moj veseli smijeh još nije posve zamro kad li nam je prišla ljepotica večeri - djevojka tako zanosna da su je moje pripite oči istog časa pretvorile u boginju, biće koje bih doživotno kupao u nektaru, biće koja mi upravo poklanja svoju magiju pokreta, zabacivanje glave, prste kroz kosu...i osmijeh! Zanosna, nenapadna, lijepa...i magična - u tom trenutku učinila mi se nestvarna, morao sam provjeriti jel prava.
Naravno da sam joj uzvratio smiješak i istog trena sam je čvrsto, ali neposjednički, na beskrajno kratak trenutak stisnuo za rame. Struja je nakon dodira potekla među nama i prodrmala nas je duboko, a ja sam se taj čas sjetio da smo već izmijenili sličan smiješak na početku večeri...kad je bila s nekim drugim!
Već sljedećeg momenta osjetio sam njen drhtaj straha, njen užas što se poput nafte crnio u našoj biserno blistavoj struji pa sam odmjereno povukao ruku, najprije odvajajuć dlanove a prstima zadržavajući kontakt s njenim tijelom što je dulje moguće, sve dok mi ruka nije klonula ispred nje. Tada je ona, odčarana, spustila glavu i šutke prošla kraj mene lako me očešavši po ramenu, a sve je to sasvim dobro uočio moj novopečeni prijatelj i prekasno sam shvatio da je vidio kemiju među nama!
Kažem prekasno jer ga nisam uspio zaustaviti kad mi se bacio iza leđa i zgrabio djevojku uz jedno pijano i molećivo "Čekaj!". Bio sam ganut - želio ju je zadržati za mene i pokloniti je meni - romantični glazbenik duše titrave poput harfe nije shvatio da srce i kemija nisu uvijek dovoljni...i znao sam da je gotovo, da je moj žgoljavi prijatelj aktivirao onaj crni predmet iz dubine njenog straha! Iste sekunde kad je glazbenik viknuo "Čekaj" prema njemu je iz VIP lože skočio goropadni šminker, curin dečko, i stao vikati na nejakog svirača. Odmah sam shvatio da je tip krajnje posesivan i bahat i da je najvjerojatnije vlasnik ovog lijepog prostora u kojem se zabavljamo. I da voli pokazivati nadmoć na slabijima od sebe. Morao sam reagirati:
"Ako je bilo ikakvih problema, za njih sam kriv ja..." - prišao sam smireno gazdi tako da mi je lice bilo vrlo blizu njegovom i izgovorio mu to ledeno, gledajuć nekako kroz njega, preko njegovog ramena u divno biće na koje on polaže pravo. Godio mi je njen smiješak koji se pojavio i njeno ljupko ispravljanje ramena - taj divni nedefinirani ponos koji je pokušavala sakriti dok je slušala kako govorim. Struja nije skroz iščezla među nama iako dodira više nije bilo - znao sam da i ona to zna.
Očito je bilo da ona nije jedina koje sam se dojmio jer se i vlasnik lokala prlično uzmucao i počeo povlačiti. Onda je naglo zgrabio anđela iza sebe kao da je predmet i uvukao ih je oboje u separe. Time je za mene priča bila gotova, nisam je žalio jer to je bio njen izbor, tako da nisam više niti jednom pogledao u njihovom pravcu. Umjesto toga okrenuo sam se prema svom novom frendu dobričini, obgrlio ga onako žgoljavog i zarotirao oko sebe. Rotacija je završila kad smo se našli licem u lice sa njegovom zaručnicom koja je blijedo stajala niti metar od nas sva uplašena jer se goropadni tigar malo prije bacio na osobu koju voli...
Lako sam odgurnuo svirača prema njoj a njihov zagrljaj bio je divan, nježan i topao - pravi melem za moje neutješeno srce.
Kad sam prolazio kraj njih pogledala me je nekako veselo pa sam joj namignuo i pijano probrundao:
"Dvadesetšesti deseti, predivno...pazite se...i želim da znaš da od večeras jako volim dvadesetšesti deseti!"
Odlazio sam od njih i u tom trenutku nisam još znao da ih više neću vidjeti, niti sam znao da će moj sljedeći dobar razgovor te večeri biti sa teologom, ali to je već neka druga priča...
Vaš Ddadd :)
Update:
Moram malo jače istaknuti da mi večeras draga Gretta svira u Purgeraju. Program počinje u 21 sat a upad je 10 kn....bit ću tamo ako slučajno želite napraviti atentat na mene, ja sam vam onaj dugokosi visoki i mršavi, sa okruglim naočalama, onaj koji pleše sa azijatkinjom...weeee :-D
|
05.01.2007., petak
.Sretan sam što... :-)
.
Radi se luđački, a još sam k tome i jezivo bolestan.
A nema tko, to jednostavno moram odraditi ja.
U ovakvim trenucima sam presretan što mogu raditi od kuće, a još sam sretniji što nisam balerina :D
Čitamo se uskoro, dužan sam vam najdraži moji, osjećam to :)
Voli vas Ddadd
|
03.01.2007., srijeda
.Slom
.
Prve sekunde Nove praskale su bljeskalice rastopljene i mutne iznad nas na nebu. Držao sam je moćan i gord, podno Lotršćaka, onako tanku i divnu u svom zagrljaju, zaštitnički. Da joj ne bude hladno, da joj budem blizu...
Srce mi je ko ludo tuklo po njenim leđima, cvijetni miris njene kose palio je šampanjac u mojoj krvi a vrelina njene kože rasplamsavala je u meni davno zatomljena čuvstva i stegnuo sam je jače - strast i romantika plesali su valcer neujednačenim koracima jer nisu znali tko vodi ovaj ples...
Romantika je pobijedila nošena krilima vatrometa koji se rastapao u pijanim očima i stisak je popustio milujuć je i čekajuć odgovor predivnog tijela koje je štitio. Čekajuć uzalud...jer tijelo je na popuštanje stiska i nježnost odgovorilo ukočenošću i strašću:
"Slomi me" - šaptalo mi je njeno divno krhko biće jezikom davnina - "Slomi me i tvoja sam...znaš da to želim..."
"Ali ja ne želim..." - nemušto će moja pijana duša milujuć je i dalje, znajuć da je prekasno - da je na oštrom zraku sa svakim dodirom sve manje romantike, sve manje strasti, pijanstva...vatrometa!
Obgrlio sam je prijateljski oko ramena i krenuli smo natrag, tulum je čekao...
"Žao mi je što ste prekinuli, bili ste tako divan par." rekla je tiho.
"Meni nije...ja samo ništa ne želim lomiti ove predivne noći." šapnuo sam joj nježno, mislima.
Vaš Ddadd :) ,
Sve najbolje vam želim u dva_nula_nula_sedmoj najdraži moji! :)
|
|
