Eh, najdraži moji, drago mi samozatajno Okeco uvalilo rano ustajanje i izlet na backstage Veterinarskog fakulteta. Momak je jučer šetao svojeg peseka Metuzalema kad li im se uvalio mali lutonjica i stupao s njima po parku, ali avaj, pri povratku došao je zli auto i trknuo malog lutonjicu u prednju nogicu! Pa je lutonjica zacvilio do neba i prohramao na tri noge.
Okeco ne bi bio Okeco da je mirno prešao preko svega. Umjesto da pokrije uši uzeo je lutonjicu kući, odveo ga veterinaru i ovaj je rekao da lutonjica mora što prije na rentgen poslikati nogicu da vidi jel što slomljeno. Na to se Okeco uputio bez peseka, samo informativno, do Veterinarskog fakulteta i tamo je naletio na skupinu volontera koji su mu obećali pomoći ali da mora doć u ponedjeljak što ranije u jutro.
Ni ja ne bih bio ja da ne prihvaćam svakave čudne molbe pa sam prihvatio da u rano jutro, u najprometnije moguće vrijeme projezdim čitav grad i odvezem Okeca veterinaru. Pardon, odvezem lutonjicu veterinaru, da odvezam malog slatkog cuku kojeg je Okeco nježno čuvao u krilu.
"Što mi je ovo trebalo, o što mi je ovo trebalo" mantrao sam u sebi okupan jutarnjim suncem dok smo stajali ispred ambulante i dok je Okeco bezuspješno pokušavao dobiti volonterku na mobitel. Taman kad sam pomislio da su ga povukli za nos pojavila se ona!
Volonterka!
"Sunce ti žarko, zar ovako izgledaju volonterke na veterini!" prvo je bilo što sam pomislio!
U pravilu ništa ne očekujem, ali ovdje si nisam mogao pomoći - kad netko spomene volonterke iz udruge za zaštitu životinja ja uvijek pomislim na neko plaho blijedo, asosijalno i pomalo fanatično mršavo stvorenje - nazvat ću to nježnom krajnjošću, ili pak na pretjerano glasnu zdravu mršavu žilavu snažnu energičnu 'planinarski tip' ženu, također pomalo asocijalnu. To ćemo nazvati nenježnom krajnjošću.
Ova volonterka...ova volonterka, najdraži moji, nije bila ni jedno ni drugo, ona je bila sve!
Nježna, prelijepa, dotjerana, susretljiva, vesela - ali i energična i snažna kad je trebalo zgrabiti cuku ispod vrata i priklještiti ga za veterinarski stol kako bi ga veterinar mogao pregledati.
Ono što mene najviše u svemu zbunjuje najdraži moji, ja sam vam tu ženu noć prije sanjao! To je bio tako prokleto divan san i kad sam se probudio jasno sam se sjećao svake pojedinosti tog sna, a najjasnije sam se sjećao lica djevojke iz sna - lica koje nikad prije u životu nisam vidio!
Jučer sam si čitav dan prizivao natrag u misli to divno lice, da uživam u ljepoti bića iz mašte, a danas sam je sreo! U smradu okolnog prostora ona je mirisala, u sveopćoj nervozi ona se smješkala, u užurbanosti svih ona je lebdila...a u prizivu mog najljepšeg sna, ona se materijalizirala!
Ne znam jel mi vjerujete, ali njeno lice - to je točno to prelijepo lice koje sam sanjao! I zbunjen sam.
I ne znam što sad da radim.
Ozbiljno ne znam :)
Vaš Ddadd :)
Post je objavljen 15.01.2007. u 15:30 sati.