Izmjenjivali su se krugovi na proslavi Nove. Krugovi pijanstva i triježnjenja, krugovi uživanja u jelu i vrtlozi ispunjene samoće kombinirali su se sa druženjima raznim, interakcijama u kojima sam ćutio ispraznu usamljenost u gomili ili pak dubinu i ćar druženja sa nekim dragocjenim ljudima...ljudima poput svirača.
Upoznao sam ga tada, te silvestarske večeri a zagrlio me bratski oko vrata ko da me čitavog života zna - mister dobrica...mlad, drag, pijan i veseo! Upoznao me odmah i sa svojojm zaručnicom, vrlo šarmantnom mladom damom kakva mu i priliči. Nije prestajao govoriti pa sam saznao i da im je 26. 10. vjenčanje - tako daleki datum jer, kaže, nema niti jedne slobodne dvorane u Zagrebu prije...
Još mi je rekao i da je diplomirao prije tjedan dana i da od tada nije bio trijezan. Nastavio je govoriti i njegovo mnoštvo pozitivnih riječi izazvalo je moje tri rečenice i beskrajne salve smijeha - gomila isprazna što oko nas skače ne kuži što govorimo - nisu šminkeri čuli o čem se priča pa nas čudno gledaju - ali zato ono troje dragih ljudi što nas sluša cikće od veselja pa se i ja skupa s njima grohotom smijem, i to ponajviše.
Iz ispraznog društva, šminke i kravata, posrne prema nama predivna dama zanosnih atributa ispod savršene večernje haljine boje tamnog zlata. Poželio sam opipati jesu li njeni atributi pravi, ali, srećom, naučio sam da tekila i pivo daju hrabrost ne uvijek primjerenu trenutku i pustio sam da se ona primi za mene. Pripila mi se mazno i viknula mi u uho:
"U jebote, čitavu večer prosipam pljuge po podu!"
"Koji blesavi ulet!" pomislio sam sad već prilično uvjeren da su atributi pravi. Upitao sam je prosipa li pljuge još od prije ponoći.
"Da, otkad sam došla!" odgovori ona veselo.
"E, to ti je dobra vijest" - protepam joj ja - "to znači da ćeš ove godine prestati pušiti!"
Dama je izgleda našla da je to što sam rekao vrlo smiješno jer je zavriskala visokim prodornim smijehom koji je izsoptala iz svojih ogromnih pluća punih katrana. Tad se, grčeći od smijanja i držeći rukama za trbuh, odvojila od mene i naslonila na zid, a meni je laknulo jer je taj njen čin značio da neće pasti i da mogu lagano otići i ukloniti se riziku da me netko od nacifranih kravatiranih mrkopogledača iz njenog društva napadne jer mu otimam ono oko čega se on, faca, bori čitavu noć...
Povukao sam se podalje od njih i na svoje zadovoljstvo vidio da je i svirač napustio skupinu te krenuo za mnom. Njegova zaručnica dolepršala je do nas trenutak nakon što smo zastali pokraj VIP odjeljka i stala se ritmički vrtjeti po našim tijelima. Iako je bila zaista draga ignorirali smo je.
"Lijepo je što ste zaručeni, dugo vremena još imate do vjenčanja ali jako mi je drago vidjeti da ste tako sigurni i da je to vama - to!" progovorio sam. Da je ljupka plesačica što se vrtila oko nas znala da je volimo i da pričamo o njoj ne bi toliko pokušavala privuć našu pažnju. Nastavio sam ne fermajuć je:
"Ja sam nedavno prekinuo jednu podulju vezu. Bilo mi je teško, ali tako je valjda trebalo biti..."
Empatija. Sad sam već posve siguran sam da je momak zbilja dobar svirač i da gaže u odličnim kubovima nisu nikako slučajne, jer dečko ima empatiju, ima dušu...ima veliko srce!
"Slušaj..." - reče mi on - "...vidio sam kako te žene gledaju. Markantan si i pojava - predviđam da nećeš dugo ostati sam!"
Na te riječi sam se od srca nasmijao! Njegovo naivno tješenje svelo je problem na matematiku i, kao da mu je svevišnji glavom i bradom odlučio pokazati da svari nisu tako jednostavne, samo trenutak poslije dogodio se čudan događaj, događaj koliko za mene divan u svojoj kratkoći i savršenstvu, toliko za njega bolno otrežnjujući. Moj veseli smijeh još nije posve zamro kad li nam je prišla ljepotica večeri - djevojka tako zanosna da su je moje pripite oči istog časa pretvorile u boginju, biće koje bih doživotno kupao u nektaru, biće koja mi upravo poklanja svoju magiju pokreta, zabacivanje glave, prste kroz kosu...i osmijeh! Zanosna, nenapadna, lijepa...i magična - u tom trenutku učinila mi se nestvarna, morao sam provjeriti jel prava.
Naravno da sam joj uzvratio smiješak i istog trena sam je čvrsto, ali neposjednički, na beskrajno kratak trenutak stisnuo za rame. Struja je nakon dodira potekla među nama i prodrmala nas je duboko, a ja sam se taj čas sjetio da smo već izmijenili sličan smiješak na početku večeri...kad je bila s nekim drugim!
Već sljedećeg momenta osjetio sam njen drhtaj straha, njen užas što se poput nafte crnio u našoj biserno blistavoj struji pa sam odmjereno povukao ruku, najprije odvajajuć dlanove a prstima zadržavajući kontakt s njenim tijelom što je dulje moguće, sve dok mi ruka nije klonula ispred nje. Tada je ona, odčarana, spustila glavu i šutke prošla kraj mene lako me očešavši po ramenu, a sve je to sasvim dobro uočio moj novopečeni prijatelj i prekasno sam shvatio da je vidio kemiju među nama!
Kažem prekasno jer ga nisam uspio zaustaviti kad mi se bacio iza leđa i zgrabio djevojku uz jedno pijano i molećivo "Čekaj!". Bio sam ganut - želio ju je zadržati za mene i pokloniti je meni - romantični glazbenik duše titrave poput harfe nije shvatio da srce i kemija nisu uvijek dovoljni...i znao sam da je gotovo, da je moj žgoljavi prijatelj aktivirao onaj crni predmet iz dubine njenog straha! Iste sekunde kad je glazbenik viknuo "Čekaj" prema njemu je iz VIP lože skočio goropadni šminker, curin dečko, i stao vikati na nejakog svirača. Odmah sam shvatio da je tip krajnje posesivan i bahat i da je najvjerojatnije vlasnik ovog lijepog prostora u kojem se zabavljamo. I da voli pokazivati nadmoć na slabijima od sebe. Morao sam reagirati:
"Ako je bilo ikakvih problema, za njih sam kriv ja..." - prišao sam smireno gazdi tako da mi je lice bilo vrlo blizu njegovom i izgovorio mu to ledeno, gledajuć nekako kroz njega, preko njegovog ramena u divno biće na koje on polaže pravo. Godio mi je njen smiješak koji se pojavio i njeno ljupko ispravljanje ramena - taj divni nedefinirani ponos koji je pokušavala sakriti dok je slušala kako govorim. Struja nije skroz iščezla među nama iako dodira više nije bilo - znao sam da i ona to zna.
Očito je bilo da ona nije jedina koje sam se dojmio jer se i vlasnik lokala prlično uzmucao i počeo povlačiti. Onda je naglo zgrabio anđela iza sebe kao da je predmet i uvukao ih je oboje u separe. Time je za mene priča bila gotova, nisam je žalio jer to je bio njen izbor, tako da nisam više niti jednom pogledao u njihovom pravcu. Umjesto toga okrenuo sam se prema svom novom frendu dobričini, obgrlio ga onako žgoljavog i zarotirao oko sebe. Rotacija je završila kad smo se našli licem u lice sa njegovom zaručnicom koja je blijedo stajala niti metar od nas sva uplašena jer se goropadni tigar malo prije bacio na osobu koju voli...
Lako sam odgurnuo svirača prema njoj a njihov zagrljaj bio je divan, nježan i topao - pravi melem za moje neutješeno srce.
Kad sam prolazio kraj njih pogledala me je nekako veselo pa sam joj namignuo i pijano probrundao:
"Dvadesetšesti deseti, predivno...pazite se...i želim da znaš da od večeras jako volim dvadesetšesti deseti!"
Odlazio sam od njih i u tom trenutku nisam još znao da ih više neću vidjeti, niti sam znao da će moj sljedeći dobar razgovor te večeri biti sa teologom, ali to je već neka druga priča...
Vaš Ddadd :)
Update:
Moram malo jače istaknuti da mi večeras draga Gretta svira u Purgeraju. Program počinje u 21 sat a upad je 10 kn....bit ću tamo ako slučajno želite napraviti atentat na mene, ja sam vam onaj dugokosi visoki i mršavi, sa okruglim naočalama, onaj koji pleše sa azijatkinjom...weeee :-D
Post je objavljen 09.01.2007. u 09:59 sati.