26.08.2005., petak
Kak sam shvatil
|
Imal sam veliku želju započet sa dijetom. Ma ne zato kaj sam debel, al pivska škemba grozno strši na inače savršenom tijelu. Jasno i trbušnjake treba radit redovito. I prestat pit pivu. E, tu je već problem. No odlučim se provesti svoj naum u djelo, pa makar... I krenem opasno. Rezanje prehrane, trčanje (ja - pa trčanje - svašta), trbušnjaci. Odem u birtiju i naručim Schweppes. Kava bez mlijeka. Smanjil sam i pušenje. Za doručak i večeru corn flakes. Izdržal tjedan i pol. Ponosan na sebe. U subotu zvoni telefon. Frend. "E, buraz, daj se navrni oko šestice s maličkom, bacili bumo neke ćvape i kobaje na roštilj. Bit će ekipa, uglavnom svi sa komadima." I krenem ja sa "Čuj, sorry, al..." "Slušaj pederu, nije dost kaj si zaboravil da mi je danas rođendan, nego još ne bi ni došel? Da si se naslikal pod obavezno. Aj bok" I kaj bum sad? Odem do frenda, cvrlje se neki kotleti, toči se Ožujana, a ja na mineralnoj i salati. Čvrst karakter. Kako obično biva sa čvrstim karakterima, frend dođe do mene, fura mi neku pivicu, pa ne bum valjda na njegov rođendan pil kiselu, daj ne kenjaj, zemi jednu, pogle se kak zgledaš, pa kaj si normalan, a gle ćevapi, malo ljući domaći ajvar, moutard, pljeskavice punjene kajmakom... Jebeš karakter koji nije labilan. Nakrkam se ko majmun, krenem po pivama. U dvanaest pijan ko guzica, zagrljen s ekipom. "Dinamoooooo". Ko na turskoj svadbi, žene u drugom kutu dvorišta, gledaju u svoje dečke i muževe i vrte glavom u nevjerici, iako su takav scenario vidjele sto puta. Ne ljute se. To je tak. Dođem doma, malena me spremi u krevet. Ujutro glavobolja i mamurluk. Još smrdim po mesu s roštilja. Stara u kuhinji poha piletinu. Stari fura domaćeg vina. I shvatil sam. Nikad od mene Apolon. A iskreno, i boli me kurac za to. |
- 10:38 - Komentari (15) - Isprintaj - #
25.08.2005., četvrtak
Mali savjeti za bolje sutra. Ili malo sutra.
|
Nije najgore bit solo. Najgore je kad misliš da je najgore bit solo. Kužite? Život je jebeno kratak. Kaj se mene tiče, treba ga provesti u veselju, zeki i zadovoljstvu, a ne u plaču i samosažaljenju. Lako je sjest i kukat. Sebi i drugima. I ništa ne raditi da se stanje promijeni. Jer teško je nešto pokrenuti, teško je sebe pokrenuti. A treba početi sa malim koracima. 1. Prvo se pomirite da ste, trenutno, sami. Gledajte to s vedrije strane (uvijek sve gledajte s vedrije strane). Imate vremena za sebe (a vi ste sebi osoba koja vam je najvažnija, ako niste, počnite biti), za otić s frendovima i frendicama na kavu, upisat fitness, pročitat knjige koje ste uvijek željeli, za duge kupke, za naučit pušit lulu, za pustit nokte na nogama. Za napravit sve one stvari koje ste željeli, a nikad ih niste napravili. 2. Kad dođete doma, od tamo od kud već dolazite doma, nemojte skočit na tehničku jedinicu za puštanje glazbe i ubacit žalopojke, kuknjavu i plač tipa: "ona je otišla, ja nisam, sad sam sam, tužan, suze na jastuku, kao srna gonjena, kao kap na dlanu, oči mojih očiju..." Umjesto toga preporučio bih vesele pjesmice, poskočice, doskočice. Po mogućnosti sve one vesele stvari koje su vas tjerale na ples svaki put kad bi ih čuli. Ili ste vrištali od smijeha kad bi ih čuli. 3. Izbjegavajte ljubavne romane iz kioska, kao i tužne knjige Barbare Cartland (ili tak nekak) i svih ostalih kakosevećzovu babetina koje su zgrnule milione na vašem plaču nad kletom sudbom mlade junakinje. Kladim se da imaju dionice u svim svjetskim tvornicama papirnatih maramica. Dečkima se preporučuje izbjegavanje nogometa, posebno ako je klub za koji navijate u banani ove sezone, i gledanje Bravehearta ili barem premotavanje dijela kad mu ubiju ženu i dijela kad ga krenu rezuckat. Freeeeeedoooom. 4. Počnite slikat, pisat, pjevat, plesat, kukičat, izrađivat drvene čaplje. Otkrijte svoj skriveni talent. Svako ga ima. Otkrijte se svijetu. Ako vam se skriveni talent svodi na bacanje jaja u ventilator, zadržite ga ipak za sebe. 5. Kad krenete pričat prijateljima svoje probleme, oni će sigurno imat savjet kao stvoren za vas. Obično je to: "Ma kaj te boli kurac za tog/tu kretena/icu. Naići će neko pravi za tebe" Ovo je jedna od univerzalnih životnih istina. Držite se toga savjeta i prestanite slinit frendovima dvaput dnevno. Zgubili ste nekog ko vam je bio drag, ne morate izgubiti sve koji su vam dragi. I ljudsko razumijevanje ima granica. 6. Krenite dalje sa životom. Ukoliko ste upravo ostali solo mogu postojati samo dva razloga: a) Ostavljeni ste. Onaj drugi vas više ne voli ili ste nekaj gadno zajebali. U svakom slučaju se ne isplati roniti suze zbog toga. b) Ostavili ste. Ili više ne volite ili je onaj drugi nekaj gadno zajebal. U svakom slučaju se ne isplati roniti suze zbog toga. 7. Ne gledajte meksičke sapunice. 8. Sigurno ste nabacili koju kilu dok ste bili sretni, čovjek se opusti. Upišite se na aerobik, tae-bo, pilates, yogu, teretanu, trim stazu oko Jaruna i sl. Može se i tako upoznati dost zanimljivih ljudi, od kojih su neki isto u takvom bedu pa imate o čemu pričat za početak. 9. Ševite se kad god vam se pruži prilika. Osobu s kojom više niste boli kurac da li se vi ševite okolo, tako da to nije prevara. Nejebica dokazano loše utječe na kardio-vaskularni sustav i moždanu aktivnost. Koristite kondom. 10. Provodite se i radite na sebi mentalno i fizički. To podiže samopouzdanje, a ništa nije tako seksi kao samopouzdana osoba. 11. Prestanite koristiti sodu bikarbonu, Rupurut i slične gluposti. Naučite govoriti "Boli me kurac" u trenutku kad vam se najviše digne živac. Nema bolje prevencije od čira na želucu. Vjerujte, znam. Ak vam sve ovo ne pomaže ni najmanje, sjednite se za stol pa zapišite na komad papira kaj vi mislite da bi vam moglo pospremit ta tužna sjećanja u neku tamnicu mozga i pomoći vam da se bolje i veselije osjećate. I držite se toga. |
- 13:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #
24.08.2005., srijeda
Mamurluk, jebo mater svoju!
|
Vječna tema, vječni problem. Ili možda nije? Svaki put nakon pijanstva kažem sam sebi da se nikad više nebum tak natočil. I svaki put sam sebi hračnem u usta. A imam o sebi dobro mišljenje, kao o inteligentnom i pametnom stvorenju. Sve dok ne dođe do cuganja, to donekle i drži vodu, al nakon par piva mozak otkaže poslušnost, pa mi se otvori fergazer. Samo toči, sve bu se popilo. Najgore je kad dođeš do stadija kad prinosiš flašu ustima po čistoj inerciji. Opće više tekućine ni ne stane u tebe, al još uvek cicaš lagano. Naravno, planu i dve kutije pljugih u par sati, tak da pred kraj večeri dišeš na škrge i to jedva. Dođeš doma, probudiš pol kuće, bubneš u krevet u boksericama i jednom čarapom na nozi, bez pranja zubi i pišanja. Borba sa centrifugom, soba se vrti ko ringišpil, dišeš duboko i pokušavaš nać položaj u kojem ti se soba najmanje vrti. Zaspiš ni sam ne znajući kak. Ujutro te zbudi budilica/žena/majka/otac/brat/sestra (nepotrebno precrtati), u sobi smrdi ko u grobu, iz usta mirisi ko da je neko otvoril šaht od kanalizacije. Mamuran i lud, pišanje i kenja, peterostruko pranje zubi (uzalud), preskakanje doručka i jaka kava. Pa još jedna. Tableta protiv glavobolje. Boriš se sam sa sobom, da li javiti na posel da si bolestan ili, kad si se već probudil, krenut delat. Pobjeđuje ono malo zdrave pameti kaj ti je još ostalo i krećeš. Naravno, tramvaji su puni ko čep, nema šanse da sjedneš, a tak te šoraju valungi ko da si u klimakteriju. Dovučeš se do posla, još jedna kava, Fini Mini od rajčice. Krenu zvonit telefoni, a ko da ti zvone direktno u ludari. Tableta od jutros popušta, piješ još jednu. Pijani proljev te potjera, stenješ i moliš Boga da te ubije, jer ovo nije normalno. Prva pauza, odeš zapalit i skužiš da niš od ovog pa skokneš u prvu birtiju i bubneš dupli gorki. Tijelo zadovoljno odgovara, mamurluk prolazi jer je nešto alkohola ušlo u krv. Brojiš minute do kraja radnog vremena, i točno sve znaš. Dolazak doma, juhica i lagana tjestenina, pa zaleć i dobro odspavat. I nemoj da me neko dira. Nakon posla dolazak doma, klopa, legneš i nemreš zaspat. Majku mu. Pa malo buljiš u telku i skužiš da je već 11 navečer, da se nisi niš odmoril i treba opet ujutro na posel. Sam sebi svečano obećavaš da se više nikad ne buš tak nalizal. Držiš se toga ko pijan plota do prvog vikenda, dok Pero ne pozove na roštilj. Pa si misliš "Ma boli me kurac, sutra je nedjelja, pa se mogu naspavat i doć sebi. Al ne bum više lokal prek tjedna." I držiš se toga sve dok kolega s posla ne pozove nakon radnog vremena u birtiju pokraj firme na cugu, jer mu je rođendan. I tak dalje, i tak bliže. Ponekad se pitam da li mi glava služi samo zato da me boli nakon pijanstva. Jer mi izgleda da ju ne koristim za niš pametnije. |
- 11:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
22.08.2005., ponedjeljak
...a mekan ko duša!!
|
Naravno stari post. Nove bum počel pisat kad mi se bude dalo :) Prkno. Opet sam prehladil mjehur. Nikad nebum nafčil da ne sjedim na betonu pa čak ni kad je vruće. Jebiga, kad su klupice u parku potrgane pa se treba snać. Nebum valda celo vreme stajal na nogama. Da dobim proširene vene. Negdi se treba spustit presvetla barutana. No dakle, prehladil sam mjehur pa svako malo na cijeđenje salame. Sreća da me ne peče dok šoram inače bi se opako zamislil. A jesmo mi muški kreteni, pa to je nevjerojatno. Sve može. Može mi kosa otpast, nemoram imat dva zuba u glavi, škemba slonovska, noge mi smrde, nokte ne režem, al nemoj da se nekaj desi safaladi. To me podsjetilo na jednu večer dok sam imal dvajsdve-tri. Scenario. Frend je došel po mene i čuči u autu pred zgradom. Nema se vremena za tuširanje. Podignem ruku i pomirišim se ispod pazuha. Majko božja!!!!! Pa kae ovo? Nabrzinu se podaperem nad lavaboom i sjetim se da kak mi tek smrdi među nogama nakon cijelog dana znojenja. Pod rukom sam se opral ofrlje, ali kitu treba temeljito oprat. Jer kaj ak osvojim nekakvo pušenje, malička se spusti dole i padne u komu? Pranje pitona traje tak dugo da sam se mogel komotno istuširat. Ma sve je oprano, kita miriši ko bonbonček, al mi vrag neda mira, pa se počešem ispod jaja i pomirišim prste. Zbljuv. Ponovim radnju na visuljcima. Frend je zgasil auto i zvoni na vrata. "Pa dobro koj kurac delaš?" "Ne njajke, moram se malo podaprat, možda ulovimo kaj večeras." "Ti i ja nemremo ulovit ni upalu pluća, daj završi s tim, ekipa čeka." "Kam se opće ide?" "Nekam na biljar, pa posle kam nam se bude išlo. Aj majmune požuri." Krasno, biljar, pa onda "nekam". Opet pederbal koji bu završil u nekoj birtiji na beli. No kaj sad. Kaje tu je. Odlazimo van, sve se razvija onak kak sam predvidil, al Pero bi u neki birc u Novom Zagrebu po bratića. Mi tam, a ono neki privatni party, rođendan, sve puno malih curica već dobro pod gasom. Kak smo i mi već fino nacicani i napušeni krećemo u osvajanje, željni nekih cica u rukama. Žrtve su izabrane, strateško razmještanje, priprema terena i napad. Sve se prekrasno odvija, malička mi je dopustila speleološko istraživanje. Jezici rade, oboje bazdimo po alkoholu i pljugama, al boli nas briga. Držim je za cice, mjesim ja i uživam. To mlado, to čvrsto. Povlačimo se prema smrdljivom wc-u i nalazimo praznu kabinu. Mala sjedne na školjku i krene mi pušit. A meni neugodno. Em sam pijan i napušen, em je atmosfera šatro puna romantike. I ćuna se ne diže. Jao sramote. Iznevjerio me najbolji prijatelj. Nemušto se ispričavam mladoj dami koja me gleda i još drži moju žlundru u ustima. Njen pijani pogled i moja ispuhana kita me hite na histeričan smijeh, tak da sam još i šamar zaradil. Jebi ga. Sorry malička. Drugo jutro zovem kućnog liječnika da si dogovorim pregled. Malo sam razmislil. Nekaj tu ne valja. Već mi se to dvaput desilo. Počinjem brinut. Sigurno neka opasna boleština. Naravno, ispadne da nije baš najbolja stvar na svijetu pokušat karat pijan, a nije baš zdravo lokat općenito. Smanjit pljuge i više se bavit sportom, jest voće... Baš sam se bil zabrinul. Al mali je ipak u dobrom stanju, to je bitno. Da je sve u redu s ćunom. Nisam kužil u to doba da je sa kurcem obično sve u redu. Ali sa muškim mozgom uglavnom nije |
- 14:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #
21.08.2005., nedjelja
Daljinski samoupravljač
|
Ovo sam nedavno čitao na čitanju priča u Booksi. Učinilo mi se da se ljudima svidjelo. Pa evo i za vas. Meni inače jedna od mojih dražih pričica. Sjedim s frendom na kavi (to se sam tak kaže, naravno da smo lupali po pivama). Malo smo popričali o raznim političkim temama, sport je u banani, niš se ne dešava. Sad zapravo kužim kak je novinarima u ovo doba godine. Sve je nekak mirno, glavne vijesti su sve tipa:“Pande u kineskom ZOO vrtu dobile prinovu“. Jebote ljeto kad nemaš o čem pričat. Prelistam novine u potrazi za vijestima, al iskreno, boli me kurac di buju političari i poznate estradne zvijezde proveli godišnji. Frend je nekaj nadrkan na ženu, uglavnom iz klasičnih razloga, svade se oko love, ona bi na more, a do grla su u kreditima. Veli da buju stisnuli kad se vrate. Frend, naravno, lud ko puška. „Ma stisnuli bumo moj kurac. Kaj buš stiskal kad nemaš ni ovak za život? Jebote, da se ovak tu i tamo ne ogrebem za pivu, već bi zaboravil kakav okus ima. Kad mi zemu za kredu, kad platim stanarinu, kupim klopu za taj mesec, već sam na rubu. A mali bi sladoled, novu igricu, treba i dete nekak poslat na more, kad već mi stari nejdemo. I ona bi stiskala. Majke mi, zel bum joj kartice. Svaki mesec sve više za platit. Ne kužim. Uvek je izgovor da bumo stisnuli malo. Pa nemam više kaj stiskat“ Onda krene uobičajeno „...da pas mater državi i firmi i građevinarima, i majstorima, i tgovcima...“ Tak on fino svima jebe mater jedno pet minuta, a ja, naviknut na takve scenarije, šutim i čekam. Nemreš se tu ubacit, treba ga pustit da ostane bez daha. Zapalim pljugu, i potegnem pivu. „I znaš kaj još ne kužim? Za koj kurac joj je najveći gušt maznut mi daljinac iz ruke i prebacit program kad ja nekaj gledam?“ A tu smo ptico. Skužim da opće ne jebe to kaj nema baš nekaj love. Tolko je dugo u govnima da se već naviknul. I starci su mu bili u istom kurcu, pa još uvijek funkcioniraju. Njega jebe kaj se žena hvata za daljinski od televizora. Zakaj žene tak vole prčkat po daljincu? Zna se još od predpovijesnih vremena da je daljinski upravljač pravo dodijeljeno muškarcu. I ne, nije daljinski produžetak penisa. Svi znaju da je to oružje. I moja cura se tak voli primit daljinca i sad bu ona mijenjala programe, stisnula pauzu na devedejcu, premotala film. To obično završi gašenjem filma, televizora ili krivom promjenom programa. Uz obavezan smiješak i „Ups“. Ma kužim ja to. Gumbića ko na svemirskoj tanici. I nama muškima treba dobra dva mjeseca da sve to prokužimo, iako to ne bumo priznali ni u ludilu. Jer smo prirodno nadareni za tehniku. Iako, moram priznati, sve više i više, taj upravljač ostaje u mojim rukama. Možda ne razumije zašto mi muški tolko volimo taj komad plastike, ali je skužila da je to bitna stvar. Ponekad se i ja pitam čemu tolika priča oko toga, a onda sam shvatio. Mi muškarci smo, zapravo, velike papuče i to one čupave, sa zečekima. Naše shvaćanje je slijedeće. Jebe te šef na poslu, jebe te žena doma, jebe te keramičar, jebe te vodoinstalater, jebu te u općini, u dućanu... I uvijek se nekak povučeš. Koj buš se kurac kačil, navukel si probleme koji ti ne trebaju? Šef je tu da kenja, ženu i tak voliš više nego kaj si spreman ikad ikome priznat, na majsore si se već naučil, a kaj buš protiv sistema? Niš, moš se jebat. I tak gutaš, šutiš, živčan si. Onda dodješ doma, sjedneš se u fotelju i sve kaj si želiš je da ti niko ne dira tvoj daljinac, da se niko ne petlja i da te se bar malo pusti na miru. Sad si ti gazda i faca. Jer kad upališ dnevnik i vidiš nacerenu facu nekog ministra koji objašnjava zakaj je sad opet nekaj poskupilo za dvadeset posto, dograbiš daljinski i prebaciš na drugi program. A tamo Clint Eastwood dijeli pravdu gomili kretena, držeći u ruci omanju haubicu, pa ti se usta razvuku u smiješak. To, majstore, jebi im mater pokvarenu. |
- 18:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #
20.08.2005., subota
Veleseksualci
|
Još jedan tekst star oko godinu dana. Možda se do sad nekaj promijenilo. Yeah, right. Prije par dana sam otkril da par mojih kolumni kola mailovima. Jebate, postal bum popularan. Obično dolazim u paketu sa power point zezalicom o klincu i njegovoj prvoj nogometnoj utakmici od koje će zapamtit samo trebu koja red iza pokazuje gole cice. To me vrlo ljuti. Jer znači da sam cijeli život odlazil na krive tekme. Sjedim prije par dana sa frendom i njegovom ekipom s posla. Nekakve zgodne curice i jebežljivi šef kojem je ruka stalno letila ka koljenu jedne od pripravnica. I tak mi uz pićence priglupo razgovaramo. I onda frend krene. "Jeste možda dobili onu glupost kaj kola mailovima? "Mi muški"? Neki kreten piše kakvi su, kao, u stvari muškarci." Načuljim uši jer je razgovor za mene postal strašno zanimljiv. A i iskreno sam se začudio. Da biste bolje skužili o čemu se tu radi, par riječi o frendu. Bivši punker, anarhist iz bogate obitelji. Više od svega je volil dizat živac svom starom, inače uglednom liječniku. On i ja smo dugo vremena brijali skup po raznoraznim tulumima, karali pankerice, često dočekivali jutro u parkiću uz jefta vino iz lokalne vinarije i par kutija Opatije. Mladost, ludost. Sad se potpuno promijenil. Davno je odustal od rokersko – punkerskog života, jer je tatek zaprijetil da, ak se ne sredi, može zaboravit da bu ga gural celi život i daval mu nofce. Pa je ovaj završil neku ekonomiju, tata mu našel posel u dobroj firmi, u kojoj je direktor inače tatekov intimus sa mora. Viksa do vikse. Frend za sebe voli reč da je pravi metroseksualac. A to je izvedenica od riječi metro (veliki gradi iliti metropolis) i seksualac, mušakrac koji se ne boji svoje seksualnosti, točnije svoje ženske strane. Kako mi nemamo metropolise nego velegradove, hrvatskije bi bilo reći veleseksualac. Brine se za svoj izgled, redovno manikira nokte, posjećuje kozmetičara, teretanu, saunu. Nosi se dizajnerska roba, pijucka se vino i cognac. Redovan na svim društvenim događanjima, ukratko, jedna od faca. "Taj kreten i dalje njeguje onaj odvratni balkanski pogled na muškarce. Imaju velike, pivske trbuhe, ne režu nokte na nogama, ne briju se, samo bulje u nogomet, loču pivu i jedu meso s roštilja. Katastrofa. Ja ne mogu shvatit kako uopće takvi ljudi funkcioniraju u današnjem svijetu? Oni su ostatci jednog društva koje je davno trebalo nestati." Curice gledaju u njega i klimaju glavom, on im naručuje još po jedan koktel i pripaljuje im cigaretu, sve začinjeno velikim osmjehom. Nastavi u stilu kak je sretan kaj nije takva seljačina, jer on se ženama obraća kao sebi ravnima, što i jesu, poštuje ih i cijeni i bla, bla, bla. Odužila se ta samohvala. Od obližnje bakice im kupuje po ružu. rastegne se priča do nekih sati, one moraju ići, nudi im prijevoz do doma, one odbijaju, imaju auto. Vidjet će se sutra na poslu. "Dobro, kaj ti briješ? Kaj si skroz prolupal ili ne kužiš da je ono čista zajebancija?" – pitam ga jer ne kužim u kojim vodama je zaplival. Pa i ja volim i poštujem žene, kaj sam ja u kurcu zato kaj gledam nogomet i pijem pivu? "E, moj buraz, da ti znaš kolko košta da bi izgledal ovak. Pun kurac. I pol muških na cesti zgleda ovak dobro. Znači, da bi nekaj poševil, moraš imat dobar kut iz kojeg krećeš. Spika je bitna. Nije više dost samo ih napit, ko nekad. Ak misliš ševit, moraš ih uvjerit da si ko one. Muškarac iz časopisa. Da si skoro žena." Onda sam skužil. Metroseksualac je još jedan tip muškarca koji bi jebal. Samo kaj se to ljepše se zove. I više košta. |
- 13:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
19.08.2005., petak
DayWalkerovi zakoni
Ni vi ni ja nebumo niš pametniji nakon ovog, al ko ga jebe. Bar sam nekaj napisal1. DayWalkerov zakon - Živi kak ti hoćeš, a ne kak drugi hoće Od trenutka kad ispadneš doktoru iz ruku pa bubneš na pločice u rađaoni, svi imaju plan za tebe. Stara već zna da buš doktor, stari bi rado i da si dobar u nogaču ili tenisu, jer tu je lova. Deda je ponosan na budućeg odvjetnika, baka bi rado da si učitelj. I celi život te usmjeravaju nekam kam ti opće ne bi išel, jer svi oko tebe znaju kaj je najbolje za tebe, miješaju ti se u izbor škole, posla, kak buš se oženil, koga buš oženil, kak buš gural svoj brak, kak buš odgajal svoju decu. Sve znaju. A mi vrlo često slušamo i klimamo glavom, jer nam se ne da svadit. A nesretni smo. Zato treba sve poslat u kurac, i delat po svom. Jer i u slučaju da sve sjebeš, sjebal si na svoj način i apsolutno si sam kriv za sve. (Pjesma uz zakon no.1: Frank Sinatra – My way) 2. DayWalkerov zakon - Nauči izgovoriti „Boli me kurac“ Nema nesretnijih ljudi na svijetu od onih koji su skloni izanalizirati svaku jebenu stvar i onda se živcirati oko toga. To su ljudi kod kojih je doma svaka stvar na svom mjestu, sve je čisto i nema ni zrnca prašine, svaki okvir sa slikama ima točno određeno mjesto, skaču na svaki šefov poziv, sve zadatke riješavaju na vrijeme, prihvaćaju svaki posao, jer misle da će šefovi zamijetiti i njih i njihov trud, i nije im jasno da se takve stvari ne dešavaju. Imaju kiselinu u želucu, čir, bubrežne kamence, podočnjake i piju ogromne količine kave. Uvjereni su da su zdravi ko dren, sve do prvog blažeg infarkta. Liječenje i prevencija ovih boleština je vrlo jednostavna. Naučiti reći „Boli me kurac“ u trenutku kad vam je živac skočil na terasu Zagrepčanke. Pa onda polako. ( Pjesma uz zakon no.2: Bobby McFerrin – Don't worry, be happy) 3. DayWalkerov zakon – Ne čitaj razne savjete o zdravlju u časopisima Svaki put kad sam natrčal na neki savjet u dnevnim novinama, tjednicim i sličnim tiskovinama, skužil sam da imam bar 74 raznorazne boleštine od kojih je bar 40% smrtonosno. Po svim tim novinama trebal sam umret još 1994, al me izgleda samo božja providnost još drži na zemlji. Moj deda je doživil 90 godina, pušil je ko turčin, i to najgoru krdžu, a volil je i u flašu pogledat. Po novim istraživanjima svinjetina je zdrava, svinjetina je nezdrava, vino jača krv, vino ubija moždane stanice, pivo je dobro za bubrege, pivo utječe na libido, zrak je zdrav, zrak je zagađen... I tak do unedogled, sve je dobro i nije dobro. Ma da??? Fakat? Sad su me iznenadili, nisam to znao. Jedino kaj je sigurno je da nijedno pretjerivanje nije dobro. Imaj sredinu za sve i sve bu u redu. Inače si tak zbunjen da skužiš da šećer ne valja, pa dođeš u birtiju i naručiš kavu sa šlagom i Natreen, pa te konobar blijedo pogleda. Uživati treba, a ne se baviti nepotrebnim glupostima koje pišu ljudi slični meni, i slično meni, se prave strašno pametni. (Pjesma uz zakon no.3: Tom Waits – Heartattack and Vine) 4. DayWalkerov zakon – Kad je gužva u tramvaju, izađi i prošetaj. U stanju smo u punom tramvaju puhat i živcirat se od Remize do Dubrave, jebat mater ZET-u, umirovljenicima, starim tramvajima, gradskom prometu, semaforima. A u stvari je vrlo jednostavno izbjeći većinu tih zajebancija. Treba krenut na vrijeme, možda čak i malo ranije. Nikak ne u zadnji tren. Onda se drndaš u trajvanu i pizdiš jer ti svaka minuta projuri ko Michael Schumacher, a još neko smrdi. A da si krenul malo ranije, mogel si kod Cibone sići dole i laganim korakom, uz neobavezni window shopping, krenuti prema odredistu. Ima se vremena i za sjest na klupicu, pogledati malo ljude, vidjeti užurbanost oko sebe, a tebe baš briga jer imaš vremena. Obično se stigne na vrijeme, nimalo živčan i dobre volje. A u takvom stanju je nebitno kojim ste poslom krenuli negdje. Čak je i posjet zubaru manje stresan, ak se mirno došećeš do tam. (Pjesma uz zakon no.4: Ottis Redding – Sittin' on the dock of the bay) 5. DayWalkerov zakon – Ako te netko čini nesretnim, makni se od njega. Neko te pili, jebe te u glavu, radi ti sranja, a ti si misliš „Pa dobro, nebum još sad i ja sranja radil“. Još nije ni tolki bad ak je to neki nazovi frend. Makneš se od njega i bok. Gadno je kad se radi o osobi s kojom si u ljubavnoj vezi. Tu počinju sranja. Imaš već neku naviku, s osobom si x godina i briješ si da ju voliš, iako ti je već priskrbila godišnju pretplatu na Xanax i Praxiten . I nemaš muda reć „dosta“. A to je jedino rješenje. Nakon xy razgovora, svađa, suza i teških riječi, treba samom sebi reć „dosta“. I pokupit prnje iz svega toga. (Pjesma uz zakon no.5: Bruce Springsteen – Brilliant disguise) 6. DayWalkerov zakon – Ne daj da te kradu U dućanima, birtijama, hotelima, mesnicama i sličnim ustanovama postoji hrpa individua koje ne služe na čast ni ljudskom rodu ni svojoj struci. Čak je i najveći problem što većina tih ljudi uopće nije struke koju obavlja. Takvi su nam srozali sve živo. A vole i štipnut od kupca/gosta/korisnika. Ja sam dugo vremena bil apsolutno neosjetljiv na takve stvari, čak i previše komotan. Onda skužiš da ti svako malo neko mazne 10 deka na vagi, uvalja ti treću klasu pod prvu, krivo ti izvrati lovu, skupo ti naplati neko smeće. Pa sam popizdil. Protiv takvih nažalost pomaže samo prava, brđanska, bezobrazna galama. Jer oni čuju samo zvukove od miljon decibela. Inače su gluhi, neosjetljivi, uvijek je sve ok i nije im jasno kaj se ti sad tolko žifciraš. Pa desi se, ne? Ne dajte da vas kradu, nego urlajte i dižite prašinu. Sjetite se kak ste te novce teško zaradili. (Pjesma uz zakon no.6: Dire Straits – Money for nothing) 7. DayWalkerov zakon – Ljubi bližnjega svoga, al ne preblizu Svi smo se počeli zabijat u svoje urede, pa brzo i spuštenih glava u svoje stanove. Nema potrebe da nas neko gleda, da nas neko vidi, jer smo u banani, a i nemamo povjerenja u nikog. Sve su to lopovi, silovatelji i ubojice. Pa se nakon par godina počinjemo pitat di su svi ti ljudi koji su nekad bili oko nas, di su nestali stari frendovi i zakaj nema novih? Volite ljude, dajte im više povjerenja, jer oni to zaslužuju. A oko onog manjeg broja koji zaista ne zaslužuje vašu pažnju i tako ne treba trošiti živce. Samo pripazite da ne pretjerate sa ljubavlju. Jer onda se možete komotno zaredit. (Pjesma uz zakon no.7: Pat Benatar – We belong) 8. DayWalkerov zakon – Vjeruj Ne nužno u Boga o kakvom učimo. Razvoj ljudskog roda i tehnologije je doveo do toga da se ljudi već praktički rađaju kao ateisti i vrhunski skeptici. Kako ne podnosim ljude koji ne vjeruju u ništa, tako ne podnosim ni ljude koji su u stanju daviti i daviti svojim kršćanstvom, islamom, budizmom, hinduizmom, (nastavi niz)... Najbitnija je vjera u sebe. Ak misliš da si niškoristi, da niš ne znaš i niš nemreš, takav ćeš i bit. Ak briješ da možeš, onda fakat možeš. A vjera u nešto neopipljivo je vrlo dobra stvar. Samo, kao i u zakonu 7, ne treba pretjerivat. Potrebno je, istina, i da neko tu i tamo vjeruje u vas. (Pjesma uz zakon no.8: Lenny Kravitz – Believe in me) 9. DayWalkerov zakon - Izbori se za svoj život!!! Kad nam je najteže, zavučemo se pod poplun i prepustimo se struji. I tak nemremo niš promijenit. Ma nemremo moj kurac. Normalno da možemo. Je, al u tom slučaju se treba pokrenut, a to je problem. Pričam s frendom i pljuje taj po vladi: "Vlada je za kurac, niš ne valja, sve su su to nesposobni lopovi, i polupismena gamad." Pitam ga ja: "Pa za kog si ti glasal?" Veli on: "Ma koj bum kurac glasal, ko da bu to nekaj promenilo?" Pa ga ja uputim da me lijepo poljubi u guzicu. I zamolim ga da se više nikad ne žali na nikoga, a da nije pokušao baš ništa. Jebote svi se žale na vladu, a pol ljudi nije izašlo na birališta. Kaj da ja glasam umjesto vas? Ovdje se, naravno ne radi samo o vladi i glasanju. Radi se o tome da većina ljudi sjedi i kuka, klima glavom u općini i pušta da se nadrkana šalteruša dere na njih u pošti. IZVLAČITE DEBELE, LIJENE GUZICE I POKRENITE SE! Pjesma uz zakon no.9: Public Enemy - Fight the power 10. DayWalkerov zakon - Kreni dalje Svi smo skloni, kad nam se život promijeni iz temelja, sjest i plakat, i nastavit sjedit i plakat unedogled. Bez obzira da li se radi o izgubljenom poslu ili izgubljenoj ljubavi, o smrti neke drage osobe ili o ukradenom automobilu. Ljudi se brzo privikavaju na neke stvari, ali su u svemu teški ovisnici, pa se riješit tak nečeg nije ni najmanje lako. Ali ne treba sve progutat i grist se iznutra. Moja je preporuka - vičite, plačite, razbijajte tanjure, pustite da sva slabost, muka, bol i slično izađe iz vas. Zagnjavite najboljeg frenda (al ne previše), jer zato su frendovi tu. Samo kad ste se lijepo ispraznili možete se okrenut, pozdravit s onim kaj je nekad bilo, i krenut dalje. Pjesma uz zakon no.10: Tom Petty - Time to move on 11. DayWalkerov zakon - Pokaži poštovanje prema svim ljudima Na ovaj zakon me ponukala scena iz tramvaja. Ulazi majka s djetetom u rukama, gleda gdje bi sjela, mjesta nema, gužva je, vruće. Sjede dva klinca, odmjere ju i okrenu se prema prozoru. Žena ih zamoli, na nešto lošijem hrvatskom, za mjesto, na što će jedan: "Ne dižem se cigankama." Obadva se nacere, a onda gospodin svojih 26-27, na čelavo ošišan, u majici kamatarki (reko bi čovjek, zadnja seljačina) zalijepi malom takvu šamarčinu da mu je skooro glava otpala. Natjera ga da se ispriča gospođi. U tramjaju pljesak. Dok su mu klinci nešto prijetili da će ga nać i ubit, tip si je mrmljao u bradu: "Mater neodgojenu". Zaboravite, ljudi dragi, predrasude, zbog boje kože, vjere, nacionalnosti, bolesti, hendikepa, visine, težine, spola. Jer, nemojte zaboravit da vas upravo ta predrasuda, zbog koje mislite da ste iznad drugih, može, kao i dečece iz tramvaja, zamalo ili potpuno doć glave. Pitajte nekog ko je ikad bio na nekom velikom spotrskom okupljanju, kako su i svi drugi ljudi na ovoj planeti - prije svega ljudi. Pjesma uz zakon no.11: Bob Marley - One love 12. DayWalkerov zakon - Voli ljude, popij po koju, mazni malo masnog, ljutog i kiselog, zapali pljugu ili joint, dovoljno se odmaraj... (dopuni sam) Vrlo kratak zakon. Radi umjereno ono što najviše voliš. To je smisao života. Pjesma uz zakon no.12: Monthy Python - Meaning of life |
- 11:13 - Komentari (15) - Isprintaj - #
18.08.2005., četvrtak
Mi muški
|
Ovaj post je svojedobno, nakon objavljivanja, kolao mailovima kao dobra fora, čak sam i ja dobio par mailova od frendova tipa "e, vidi ovo". Mailove još uvijek imam u mailboxu, pa vjerujem da sam se slatko nasmijao kad sam ih dobio. Tekst je čak i objavljen na nekim siteovima, vjerojatno bez mojeg pristanka, al sad ga jebi. Mogu mi reći i da sam pristao, al kad se ja tog ne sjećam. Pa evo malo činjenica o muškom rodu. Ako ste ikad u životu imale komada onda znate koja to gnjavaža zna bit. Nismo mi muški niš drukčiji, babe se nađu na kavi i tračaju nas na isti način kak i mi tračamo njih. Da, drage pripadnice ženskog spola, dečki tračaju! Naravno, mi ne komentiramo kad zaboravite naš rođendan, jer se to nemre desit. Mi komentiramo cice, dupe, vašu ovisnost o sapunicama, šminki, odvratni okus tekućeg pudera kad vas poljubimo u vrat. A za vas sve evo malih naputaka o muškom rodu. 1. Mi ispuštamo čudne zvukove noću. Prdimo, hrčemo, češemo si jaja. To je tak i to nebute promijenile. Ne bumo se naljutili kad nas bubnete pod rebra ili okrenete na stranu. Ne bumo ni skužili. 2. Postoje dvije vrste muškaraca. Oni koji stalno nose potkošulje i oni koji ih nikad ne nose. Ak ih ne nosimo, nema šanse da nas nagovorite da je to zdravo i higijenski. Ak ih nosimo, podatak da potkošulja glupo izgleda ispod bijele košulje nije nikakav argumant za promjenu. 3. Ostat doma i gledat Ligu prvaka radije nego otić s vama u kino na Engleskog pacijenta NIJE znak da vas prestajemo volit. Nogomet je način života. Ak odložimo seks za dva sata jer sad igra Manchester, budite uvjerene da će to bit tako. Iskoristite to vrijeme za dugu kupku. 4. Muškarci MRZE usisavanje, pranje suđa, peglanje i slične stvari. Ak već za vašu ljubav sve to radimo, imajte bar malo obzira pa nam nemojte napravit planu kojem ćemo to morat radit dvaput dnevno. Jer onda baš nećemo. 5. Mi volimo žensko tijelo. Mi volimo cice. Mi volimo oskudno odjevene curice. Ak se okrenemo za njima ne znaći da nam niste više lijepe. 6. Ne volimo kad se naše djevojke oblače ko curice iz točke 5. To kaj se ne oblačite ko one je razlog zašto smo s vama, a ne s njima. Više volimo kad se obučete decentno i seksi. Nikako vulgarno. 7. Nama se kita diže svako malo. Volimo ševit. Ako nam to uskraćujete iz bilo kojeg razloga otišli bumo drugdje. Također, ak nam se ne da ševit, nema tog boga ili vraga koji bu nas natjeral. Ovaj scenario se pojačava s godinama. 8. Otić s frendovima na roštilj i cugu bez vas je veliki gušt. Iz više razloga. Niko nam ne gleda u tanjur. Niko nam ne broji pive. Možemo pričat ko zadnje seljačine, a ne onim čudnim književnim govorom koji nas pokušavate naučit. Ne moramo svako malo gledat da li vam je dosadno. Možemo ić doma kad se nama hoće. 9. Mrzimo obiteljska okupljanja, nedjeljne ručkove, rođendane, krizme, krštenja. Mrzimo sve kaj uključuje vaše i naše stričeve, ujne i pašance od zaove prvog susjeda tete Mire. Radije bi si brijali jaja tupom britvom. 10. Muškarci ne pamte rođendane, imendane i godišnjice. Da nas neko ne podsjeti, zaboravili bi i svoj rođendan. Jedino kaj pamtimo je kad je Božić, Nova Godina, Uskrs i Dan sv.Patrika. To pamtimo samo zato kaj se onda jede i pije. 11. Nama je svejedno da li bumo išli u grad neobrijani i u starim trapericama. Zapalili bumo pljugu na cesti. Ak vidimo frenda bili bumo glasni. 12. Nokti na nogama se režu kad se počnu savijat i bolit. Ne prije. 13. Imamo omiljenu majicu. Stara je i izlizana. Ima rupu pod pazuhom. Nemojte si dozvolit trenutak gluposti pa je hitit. To je dovoljan razlog za razvod. 14. Tvrdoglavi smo i mislimo da smo najpametniji. Ne pokušavajte savjete iz Cosma i Oprah primjeniti na nama. Mi nismo normalni svjetski muškarci. Mi smo Hrvati. Mi smo najpametniji. Nemojte se svađat s nama. Najbolje kaj možete napravit je složit se s nama i napravit po svome. 15. Auto je bitna stvar u životu. Zato treba stalno prčkat po njemu. Mi znamo sve o autima. Ne zovite auto mehaničara. 16. Kad nekaj popravljamo nemojte stajat iznad nas i kokodakat. Rukovanje kompliciranim alatima (šarafciger) zahtjeva svu našu koncentraciju. 17. To kaj pijani zapjevamo "Ubi tovara/purgera" ne znači da mrzimo tvoju tetu Anu. 18. Nikad, ponavljam, nikad nam prije seksa nemojte pogledat među noge i reć: "Kaj je ovo?" Ni mi ne komentiramo vaše obješene cice i celulitna bedra. 19. Pivski trbuh je u kvartu mjera vrijednosti. Trčanje i trbušnjaci ne dolaze u obzir. 20. Mrzimo se šetat. Nam niš gore nego ruku pod ruku po "korzu". Radije seks drugi put ovaj tjedan. 21. Ak se prijetite da bute se vratili mami, onda odite. Prije nego kaj počne tekma. 22. Playstation i komp nisu nepotrebne hrpe plastike. Ko da smo mi oduševljeni vašim kompletima Moje tajne i Cosmopolitana pod stolićem za kavu. Tak vam je to curke drage. Naravno da sve ovo nije baš ok, al je tak. Malo smo teški i zajebani.Al vas volimo. Mazimo i pazimo. I nakon svega ovoga jedan nevjerojatan podatak. Baš vam volimo donijeti kavu u krevet. |
- 10:08 - Komentari (15) - Isprintaj - #
17.08.2005., srijeda
Pozdrav
|
Ovo mi je jedan od najdražih postova koje sam napisal. I nakon svega kaj mi se desilo, kad sam čital svoje postove unatrag, kod ovog sam zapeo. A u stvari je tak jednostavan i normalan. Al me uvijek razveseli. A i feeling je ostal isti. Pozdrav vam ljudi dragi. Pozdrav svekolikoj populaciji ove male virtualne zajednice lijepih, ružnih (ak vas neko pita, takvi ne postoje), sretnih, nesretnih, vjernih, preljubnika(ccc), visokih, niskih, srednjih, sigurnih, nesigurnih, presigurnih, siromašnih, bogatih, srednjeg staleža, prištavih, čiste puti, mladih, mladih duhom, potištenih, veselih, euforičnih, trijeznih, pijanih, napušenih, urokanih (o Bože, daj da Vas je što manje), slijepih, savršenog vida, slijepih kod zdravih očiju, pristojnih, bezobraznih, vjernika, ateista, slobodnih, oženjenih, rastavljenih, zaljubljenih, tragača, voajera, zbunjenih, frajera, frajerica, povučenih, crnih, plavih (volim plavo, pa makar ispod oka), crvenih, smeđih, velikih noseva, malih nosića, ikserica, okserica, smrtdljivih nogu (kaj ima i mirišljavih? :-), velikih guzica, malih guzica, dobrih namjera, loših namjera (crko vam modem, dabogda), pisaca, pjesnika, slikara, akademski obrazovanih, srednjoškolski obrazovanih, srednjoškolaca i srednjoškolki, profesora, doktora, inženjera, informatičara, trgovaca, pravnika, ekonomista, fizičkih radnika (ko bauštelu nije probo taj ne zna što je rad), nezaposlenih, prezaposlenih (to je samo posao, uživajte vikendom, nemojte ga provesti u tvrtki), nesretno zaposlenih, glumaca, lažljivih, ovakvih i onakvih. Ponekad imam osjećaj kad se probudim, da sam cijelu noć gutal neku opaku kemiju. Ko da mi je neko nagural joint u čube pa sam se napljugal ko prasac. A nisam. Euforičan, kakav znam biti tada, izađem iz stana, duboko udahnem, pa mi se pomješaju mirisi djetinjstva i odrastanja sa mirisima ženskog tijela od noćas i cigarete i kave od jutros. I pomislim, kao po pravilu, uvijek istu stvar. Ljudi moji, koji prekrasan dan. |
- 09:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #
16.08.2005., utorak
Kome ja to pjevam
|
Još jedan od starih tekstova, napisan davno, objavljujem ponovo. Počel sam u zadnje vrijeme kužit da me ljudi baš ne kuže. Ne znam zakaj je to, pa sam se malo i zabrinul da sam otišel u mahunu. Možda sam u stvari ja taj koji je u kurcu, dok su ljudi oko mene normalni. Da li moj mozak još uvijek radi kak spada? Promatram si frendove s kojima sam odrasel. Počeli su se pretvarat u sve one napuhane managere iz američkih filmova. Firma iznad svega, uprava i nadzorni odbor imaju zadnju riječ. U firmi se ostaje debelo nakon radnog vremena, radi se subotom i nedjeljom. Primjećujem na tim ljudima sve više nezadovoljstva. Točno je, imaju love ko nikad u životu (ili se tek penju prema tome), ali su sve svjesniji da gube sebe. Da se pretvaraju u jednolične glasnogovornike firme, da su sve češće umorni, nervozni. Počeli su pričat nekim čudnim jezikom, u kojem ne postoji da ili ne, nego uglavnom odgovori da se "zbog racionalnije raspodjele snage i koncentracije za sutrašnji teški dan" ne mogu danas zaletit do Pere na tulum. Isti oni ljudi koji su nekad, skup sa mnom završavali večer ujutro, budeći se na nekoj klupici na Jarunu, smrznuti do kosti. Zakaj nas tolko otuđuje nešto što nam služi za preživljavanje? Da, mislim na posel. Nekad su ljudi delali da bi zaradili neko perje i dobro se proveli u slobodno vrijeme. Danas se posel pretvoril u cjelodnevni boravak, u trku za većim stanom, boljim autom, skupljim cipelama. Stanovi su se pretvorili u spavaonice bez topline, u usputne stanice između dva sastanka. Obitelji je nekaj kaj se ima "jer je to tak", djeca su predmet hvale u društvu. I to ne djeca, nego njihove skupe privatne škole, novi mobiteli i kompjuteri, dizajnerska odjeća. I to je sve. Vlastita djeca se ne poznaju. Mene je nafčila čitat moja stara, daleko prije škole. Stari me gural na biciklu dok nisam dobil sigurnost da se prepustim dvokolici. Na onu staru foru, držal me za sic od bajka i gural, pa dok nisam gledal, pustil me da odem dalje. Nisam ni znal da znam vozit bicikl. A znal sam. To se više ne dela. Zakaj nas taj posel guta, pretvara u Borgovske radilice ovisne o zajedničkoj svijesti? Zakaj se gubimo u krivim stvarima? Pojelo nas potrošačko društvo. "Radi, radi, zaradi, troši, množi se, proizvedi još radilica." Svako jutro, kad dođem na job, napravim si kavicu, zapalim pljugu i popričam s ekipom. Uglavnom pjevam i zekam se. Oni imaju namrštene face, jer posel čeka. Treba sklopit velke ugovore i zaradit puno nofcih. Bili su online cijelu noć, gledajući u treperavo svijetlo laptop ekrana, pripremajući se za big deal. A meni je sve to upravo to. "Big deal" Moš mislit. To nije moja spika. To nije moja brija. To nije moja stvar. Tu sam privremeno i svima to dajem do znanja. Ne dam da me zaguše sa ispraznim korporativnim frazama koje ne znače apsolutno ništa i primjenjive su na apsolutno sve. Želim na drugi način ostavit svoj trag na ovom šugavom svijetu. Želim da se jednog dana, u nekom bircu, na nedjeljnoj kavi, neki ljudi koje nikad u životu nisam vidil sjete neke moje knjige i mojih riječi. Želim ih dotaknuti na drukčiji način. Ne kroz poslovnu rubriku u dnevnom listu. "DayWalker imenovan predsjednikom nadzornog odbora." Big deal. Sutra je u novinama već neko drugi. I pokušavam taknuti ljude. Za sad me gledaju ko da sam pal s Marsa i nisam baš skroz svoj. A možda i misle da sam ja onakav kakvi bi oni htjeli biti ili kakvi su možda bili, a nemaju muda biti takvi. Možda ih već, takav kakav jesam, dotičem a da nisam tog ni svjestan? Arsen je to sročio bolje od mene: Kome ja to pjevam Možda ipak onima što stoje ovako zaglušeni i nijemi pred pustinjom i ponosni kao kraljevi, i ne usuđujući se pokrenuti svoje srce pred zagonetkom života, želeći dobro i ne želeći terete tog dobra. Onima, napokon, koji to ne znaju, koji bi me ponizili, koji bi me usmrtili ili ranili samo, onima do kojih ne dopire moja pjesma i koji umiru smiješeći se, misleći da su drugi za njih pjevali, a ja sam to činio. |
- 08:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #
12.08.2005., petak
Loš dan koji se popravio. Naglo.
|
I dalje bum šibal malo stare postove. Zakaj ne? Nemam baš cajta za napisat nekaj novo, a ono staro i tak nije pročitalo puno ljudi. Danas sam na putu do posla tak pokisnul da mi je cijeli dan otišel u krasni kurac. Onda kad sam se malo posušil, skužil sam da dan i nije tak loš, riješilo se nekaj kaj mi je bilo jako bitno, pa bum ponovil jedan tekst o tome kaj ja volim. Uživajte. U stvari sam mislil nastavit danas sa onime kaj mrzim, al sam skužil da sam i tak posvetil previše prostora tim nebitnim stvarima i ljudima. A i probudil sam se danas pun neke pozitivne energije. Sišel sam s tramvaja kod Cibone, pa do centra pješke. Gledam probuđena lica, većina instiktivno ide prema svom cilju samo zato jer znaju da će tamo popiti kavu. Prolazim kraj prozora nekog birca i snimim tipa koji pijucka jutarnju kavicu, čita novine i smije se. Ne smješka se nego se smije. Pročital je nekaj u novinama i dal si oduška. To me oraspoloži. Zapalim si pljugu (znam da je ružno dimit po cesti, al baš mi je pasalo) i nastavim šetnju svjestan svoje priglupe face uokvirene smješkom,. Kad vidim ljude s takvim smješkom po cesti obično si mislim "e, ovaj je ziher malo u banani". A čovjek je samo sretan. Ko ja danas. Onda se sjetim svog bloga od jučer pa odlučim danas zapisati nekaj drugačije: VOLIM: 1. kad se vjutro probudim, a soba mi puna sunčevih zraka kaj se probijaju kroz rupice u roleti. 2. kad imam kupaonu i wc samo za sebe, pa polako obavim jutanju toaletu, pišanje i kenju. 3. male smežurane štence koje primiš u ruku, a oni drhte 4. ljude koji me pozdravljaju sa "bog daj" 5. sjest na neku klupicu i promatrati ljude koji prolaze. 6. poljubac koji me ošine ko bič (nisu baš svi takvi) 7. poklon zapakiran u najšareniji kičasti papir, a kuži se da je unutra knjiga 8. zbunjene ljude, koji ne znaju kaj bi sad bilo pametno reć pa se zacrvene. polako ljudi, sve to dođe na svoje 9. djecu od četiri godine kad ti s sigurnim izrazom na licu pokušavaju objasniti kako avion leti 10. gledati "najgori" film na svijetu, koji su popljuvali svi tvoji "pametni" frendovi, a tebi je zakon i vrištiš od smijeha 11. pijuckati crni čaj, jesti čajne kolutiće, čitati Gospodara prstenova, zavaljen u fotelju 12. sex (kaj se treba još nekaj dodat?) 13. nogomet na telki, cuganje Ožujanera i svoj glupi izraz na licu koji sam uspio vidjeti kad me buraz uslikal dok sam gledal Manchester - Liverpool (4:0) 14. svoju staru uvijek 15. svog starog uvijek 16. svog buraza uvijek osim kad se pravi jebeno pametan 17. svoju curu koju često mrzim, pa volim, pa mrzim, pa volim... 18. trag aviona na nebu. kuda li putuju, ko je unutra? 19. kišu i snijeg 20. sunce 21. janjetinu i mladi luk, grah na sve načine, tjesteninu 22. svoje prijatelje (genijalci svi do jednoga) 23. male cipelice za novorođenčad koje izgledaju ko privjesak za ključeve. zamislite kolika to nogica ide unutra 24. pisanje, pražnjenje mojih moždanih baterija i punjenje istih u isto vrijeme 25. izležavanje 26. crtiće Walta Disneya 27. strip Calvin & Hobbes, ljudi ko nije čitao - obavezno, plakanje od smijeha 28. kad imam slobodan dan, a nemam pojma kaj bi s njim. takve uvijek provedem najljepše 29. dječju enciklopediju "Svijet oko nas". majko moja kaj sam sve naučio iz toga. kad sam je dobio nisam spavao tjedan dana. 30. ljude |
- 11:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #
11.08.2005., četvrtak
BUG strikes again (revenge of the nerds)
|
Naišel sam na novi zanimljivi tekstić (BUG vijest) u kojem nas genijalci iz BUG-a ponovo savjetuju da se okanimo bloganja, jer po istraživanju Forrester Researcha, jako malo ljudi čita blogove, pa koj kurac se mi onda trudimo? Informatičkim genijima i dalje nije jasno zašto se mi zabijamo u blogove umjesto da živimo u stvarnom životu. I to iz pera ljudi koji, vrlo vjerojatno, nakon radnog vremena, sretno umreženi razvaljuju Starcraft do 1 u noći. Stoga ih pozivam za koji tjedan, kad se ekipa vrati s mora, da nam se pridruže u blogerskim izlascima petkom, kad se zna skupit i tridesetak ljudi, pa da se uživo uvjere koliko smo dosadni u stvarnom životu. Jer, kako kaže izvjesni D.G.: Dakle, svi oni koji se smatraju neshvaćenima u stvarnom svijetu, pa na Internetu pokušavaju objasniti čovječanstvu svoj stav – prestanite se truditi. Online ste podjednako dosadni kao i uživo. E pa cijenjeni party animals iz BUG-a. Nabijem vas. |
- 09:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #
10.08.2005., srijeda
O njima
|
Sjedim ja tak na Cvjetnom sa ekipom s posla, red pive, red cigarete, red razgovora, ali i redovi prekrasnih djevojaka. Šeću nam se pred očima, zavodljivo izbacuju grudi i stražnjice. Znaju one, o kako znaju, da ih mi gledamo, proklete muške svinje, a opet kad uhvate pogled nekog od nas, samo se lagano nasmiješe, onako kutom usana. Sjetio sam se da sam već jednom, ovdje na blogu, odao počast prekrasnim djevojkama. Pa ću ga ponoviti. Čak mislim da je vrijeme da se vi i ja podsjetimo nekih starih postova. Dugo ih bilo nije. Nije to zbog godišnjeg doba Jebate led - proljeće. Stiglo, majku mu, nisam se ni pripremio. Probudih se u znoju lica i tijela svog. Ko da me neko zaljeval z vodom cijelu noć. Pa ja onda lijepo u kadu i puštanje mlake vode po izmučenom, umjesto odmorenom, tijelu. Ne, nisam se napio sinoć, niti proveo sate u nesputanom carstvu čula (čitaj - sex). Jednostavno nisam dobro spavao. Ne pomaže kava (barem ne prve dvije), ne pomaže friški zrak. Poluotvorenih ili poluzatvorenih (kak ko voli) očiju, s noge na nogu do tramvajske. Ulaz u zgužvani tramvaj i borba sa napirlitanom babom za kvadratni centimetar prostora. Balansiram na vanjskom rubu desne cipele, gledam kroz prozor i proklinjem rad koji nemreš obavljat od doma. A na poslu me čeka hrpa nadrkanih ljudi, žalopojki, šatro radne užurbanosti i loše glazbe iz kompjutorskih zvučnika. Truckam se pouzdanim gradskim prijevozom, prozori se ne daju otvorit, zagušljivo je. Sve u svemu nisam baš nekak dobre volje. Baba se odlučila za silazak s moje noge kod Cibone, pa se malo lakše disalo. I onda sam ih primjetio. Predivne, mršavice tankih nogu, malih dječačkih guza, uskih strukova koje mogu obujmiti prstima, malih, čvrstih grudi, prekrasnih bucki širih bokova, slatkih trbuščića, velikih grudi. Fitness frikuša, sa zategnutim tijelima, easy riderica koje vole pojest i popit. Gledam u ta prekrasna ženska tijela, kao i svaki pravi muškarac prvo u sise (jesmo svinje, jesmo), onda dignem pogled do velikih bademastih, plavih, zelenih očiju, kratkih, dugih, oblajhanih, crnih, plavih, crvenih kosa. Gledam u nosiće, u prekrasna, napućena usta željna poljubaca. Volim to kod usana, uvijek su željne poljubaca. I prođu me trnci od tjemena do tabana. Osjetim se ponovo živ i razbuđen, srce lupa, želi iskočiti. Djevojke, žene, lijepe i pametne, pokreću me, tjeraju dalje kad stanem, gledaju me i namiguju mi, zovu me i tjeraju od sebe, čine me živim. Hvala Ti Bože, na tim predivnim bićima koja me čine sretnim ne radeći ništa. Samo prolaze kraj mene, a ja ih gledam. Kakav pogled. |
- 13:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.08.2005., utorak
Povratak prozi
|
Nekak mi je pun kurac. Onak, dost. Pa bum neko vrijeme prestal objavljivat pjesme. Ne bum prestal pisat, imam ja još kaj za reć. Samo ih neko vrijeme ne bum objavljival. Vraćam se polako proznoj formi. Sad sam se polako vratil u svijet, na posel, u kvart, svuda me ima. Pa imam i o čemu pisat. Oni koji su počeli na ovaj blog svraćati nedavno, vjerojatno nemaju pojma kaj sam ja pisal prije. Kome se da sad ić u arhivu godinu dana unatrag. Pa ću zato, kao svoj novi prozni početak na ovom blogu objaviti prvi tekst koji sam objavio na ovom blogu još davno u svibnju prošle godine. Malo o muškom sranju Vjutro nema niš bolje neg se zatvorit u serionicu pa, uz kenju, pročitat novine od jučer. Bilo bi idealno pročitat današnje novine, al to je teško izvedivo iz nekoliko razloga. 1. ko bu se vjutro dizal pa prvo na trafiku po cajtunge? 2. ko ima doma doma pretplatu na dnevne novine? 3. ak se i pretplatiš, ko ti garantira da buš dobil novine kad se zbudiš? 4. ak ih i dobiš na vrijeme, ko ti garantira da ti ih niko ne bu štipnul iz sandučića prije nego kaj ih ti zemeš? 5. ak ti ih dofuraju 15 minuta prije nego kaj se moraš dignut, pa ti pozvone na vrata, dobili buju jezikovu juhu ko da su Jehovini svjedoci. Dakle, novine od jučer. Treba biti mudar i znati kaj ne smiješ pročitat dan prije. Tak da ti za kenju ostanu lako probavljivi tekstovi. Ipak je rano vjutro. I tak se ti fino uvališ u keramičku fotelju i kreneš po tekstovima. Naravno ne prođe ni par minuta, kad neko na vrata. "Kaj misliš više? Već si pol vure nutra, ima nas još kaj moramo." "Odmah" Uvijek, ponavljam, uvijek vam u tom trenutku zapne za oko neki mali člančić, obično o nečemu kaj vas opće ne zanima u životu, al ovo je baš dobro. I krenete čitat. Dum-dum. "No kaje, budeš?" "Daj stari, smiri doživljaj, sad bum. Mogu valjda stisnut govno na miru." "Brže izlazi, inače bum se ukenjal." Naravno da niste uspeli dovršit članak, a bogme ni pokenjat se. Al stari je neumoran s lupanjem po vratima, a i stara bi na pišanje svakih pet minuta. "Znaš da imam slab mjehur." Izlazite iz weceja, nadrkani, stari otima novine na izlazu. Nema se kaj drugo nego sjest, ispuhat bijes i srknut kavicu. Zapalite pljugicu, lagano otpuhujući dim. Nakon četiri i pol minute počinje vam se opako kenjat. Lupate na vrata weceja. "Kaj pak sad hoćeš, bil si nutra pol vure, mogel si se posrat kak spada. Pa kaj nemrem u svojoj kući imat pet minuta mira? Da pas mater projektantu i jednom klozetu u stanu, i onom ko..." Tak on urla, stara se provuče prije vas pišat, jer zna ona da bute opet pol vure nutra. Piša ona, a vi ludi ko puška, skakućete pred klozetom, već tri centimetra otvoreni. Stara je gotova povlači vodu i pere ruke. "Daj pusti pranje ruku, poslije buš, izlazi više!!!!" Izlazi ona, vi utrčavate, hlače su još na hodniku bile na gležnjevima i iz vas krene. Pol francuza i dve lizike. Perete ga u tri vode nikak da ode. Poznat scenario? Razmišljam si tak, prvo živiš sa starcima, pa s komadom, djeca... Rijetke su te opuštene jutarnje kenje uz novine. A tak pašu... |
- 10:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #
07.08.2005., nedjelja
Feniks
|
Raširio sam dugo skrivana krila i poletio ka nebu ponovo noge su previše umorne od puta koji je nikud vodio |
- 17:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #
03.08.2005., srijeda
...
 |
- 11:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #
02.08.2005., utorak
Bidi
|
Bidi tuka, a jas ke gi zatvoram ochite za da te vdisham. Bidi tuka, a jas ke gi pruzham racete, tuku taka, od navika i nema da te dopiram. Bidi tuka i jas nikogash nema da zaminam. Bidi tuka.... Hvala Ilijana |
- 14:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.08.2005., ponedjeljak
Ljeto
|
Ljudi kreću na raznorazne destinacije, godišnji odmori u punom zamahu, a ja ostajem na vrelom gradskom betonu. Uz dobre prijatelje, par gemišta i djevojačke sms poruke, ICQ dopisivanja i telefonske pozive, naravno i fizičke kontakte (nadam se uskoro) i ljeto će proći brže. Na telki niš, prevruće je za razmišljat, koncentracija na nuli. Jedino mi kita izgleda nešto veća (tijela se na toplini šire) pa sam odmah i bolje volje jer se mogu zavaravati da sam dobro obdareni alfa-mužjak. Uvijek se sjetim predivnog odgovora na glupo pitanje. Žensko, nakon pogleda na visuljak: "Hahahaha, kog ti misliš zadovoljit s tim?" Alfa mužjak: "Sebe." Tak vam je to curke drage. |
- 12:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||