21.08.2005., nedjelja
Daljinski samoupravljač
|
Ovo sam nedavno čitao na čitanju priča u Booksi. Učinilo mi se da se ljudima svidjelo. Pa evo i za vas. Meni inače jedna od mojih dražih pričica. Sjedim s frendom na kavi (to se sam tak kaže, naravno da smo lupali po pivama). Malo smo popričali o raznim političkim temama, sport je u banani, niš se ne dešava. Sad zapravo kužim kak je novinarima u ovo doba godine. Sve je nekak mirno, glavne vijesti su sve tipa:“Pande u kineskom ZOO vrtu dobile prinovu“. Jebote ljeto kad nemaš o čem pričat. Prelistam novine u potrazi za vijestima, al iskreno, boli me kurac di buju političari i poznate estradne zvijezde proveli godišnji. Frend je nekaj nadrkan na ženu, uglavnom iz klasičnih razloga, svade se oko love, ona bi na more, a do grla su u kreditima. Veli da buju stisnuli kad se vrate. Frend, naravno, lud ko puška. „Ma stisnuli bumo moj kurac. Kaj buš stiskal kad nemaš ni ovak za život? Jebote, da se ovak tu i tamo ne ogrebem za pivu, već bi zaboravil kakav okus ima. Kad mi zemu za kredu, kad platim stanarinu, kupim klopu za taj mesec, već sam na rubu. A mali bi sladoled, novu igricu, treba i dete nekak poslat na more, kad već mi stari nejdemo. I ona bi stiskala. Majke mi, zel bum joj kartice. Svaki mesec sve više za platit. Ne kužim. Uvek je izgovor da bumo stisnuli malo. Pa nemam više kaj stiskat“ Onda krene uobičajeno „...da pas mater državi i firmi i građevinarima, i majstorima, i tgovcima...“ Tak on fino svima jebe mater jedno pet minuta, a ja, naviknut na takve scenarije, šutim i čekam. Nemreš se tu ubacit, treba ga pustit da ostane bez daha. Zapalim pljugu, i potegnem pivu. „I znaš kaj još ne kužim? Za koj kurac joj je najveći gušt maznut mi daljinac iz ruke i prebacit program kad ja nekaj gledam?“ A tu smo ptico. Skužim da opće ne jebe to kaj nema baš nekaj love. Tolko je dugo u govnima da se već naviknul. I starci su mu bili u istom kurcu, pa još uvijek funkcioniraju. Njega jebe kaj se žena hvata za daljinski od televizora. Zakaj žene tak vole prčkat po daljincu? Zna se još od predpovijesnih vremena da je daljinski upravljač pravo dodijeljeno muškarcu. I ne, nije daljinski produžetak penisa. Svi znaju da je to oružje. I moja cura se tak voli primit daljinca i sad bu ona mijenjala programe, stisnula pauzu na devedejcu, premotala film. To obično završi gašenjem filma, televizora ili krivom promjenom programa. Uz obavezan smiješak i „Ups“. Ma kužim ja to. Gumbića ko na svemirskoj tanici. I nama muškima treba dobra dva mjeseca da sve to prokužimo, iako to ne bumo priznali ni u ludilu. Jer smo prirodno nadareni za tehniku. Iako, moram priznati, sve više i više, taj upravljač ostaje u mojim rukama. Možda ne razumije zašto mi muški tolko volimo taj komad plastike, ali je skužila da je to bitna stvar. Ponekad se i ja pitam čemu tolika priča oko toga, a onda sam shvatio. Mi muškarci smo, zapravo, velike papuče i to one čupave, sa zečekima. Naše shvaćanje je slijedeće. Jebe te šef na poslu, jebe te žena doma, jebe te keramičar, jebe te vodoinstalater, jebu te u općini, u dućanu... I uvijek se nekak povučeš. Koj buš se kurac kačil, navukel si probleme koji ti ne trebaju? Šef je tu da kenja, ženu i tak voliš više nego kaj si spreman ikad ikome priznat, na majsore si se već naučil, a kaj buš protiv sistema? Niš, moš se jebat. I tak gutaš, šutiš, živčan si. Onda dodješ doma, sjedneš se u fotelju i sve kaj si želiš je da ti niko ne dira tvoj daljinac, da se niko ne petlja i da te se bar malo pusti na miru. Sad si ti gazda i faca. Jer kad upališ dnevnik i vidiš nacerenu facu nekog ministra koji objašnjava zakaj je sad opet nekaj poskupilo za dvadeset posto, dograbiš daljinski i prebaciš na drugi program. A tamo Clint Eastwood dijeli pravdu gomili kretena, držeći u ruci omanju haubicu, pa ti se usta razvuku u smiješak. To, majstore, jebi im mater pokvarenu. |
- 18:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||