30.09.2005., petak
Sad eyes
|
Danas je jedan od dana kad puštam Brucea Springsteena da govori. Takav je dan. On mi ponekad objasni stvari, ponekad ih zakomlicira, al sam otkril da piva jebeno legne uz njegove pjesme. Thanks Boss. Every day here you come walking I hold my tongue, I don't do much talking You say you're happy and you're doin' fine well go ahead, baby, I got plenty of time Sad eyes never lie Sad eyes never lie Well for a while I've been watching you steady Ain't gonna move 'til you're good and ready You show up and then you shy away But I know pretty soon you'll be walkin' this way Sad eyes never lie Sad eyes never lie Baby don't you know I don't care Don't you know that I've been there Well if something in the air feels a little unkind Don't worry darling, it'll slip your mind I know you think you'd never be mine Well that's okay, baby, I don't mind That shy smile's sweet, that's a fact Go ahead, I don't mind the act Here you come all dressed up for a date Well one more step and it'll be too late Blue blue ribbon in your hair Like you're so sure I'll be standing here |
- 13:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #
29.09.2005., četvrtak
Počelo je...
|
Sezona boleština, kašljanja, kihanja, kurenja, kurčepalčenja. Oko mene u uredu svi nekaj šmrcaju i kašlju, tak da me frka da ne poberem nekaj. Ne da mi se bit bubini. To kaj sam bubini u glavu, to je druga priča. Zato je ratni plan slijedeći. Špek, luk, kuhano vino. Pa nek mi neko nekaj veli. Jasno, treba to presjeć i pokojim češnjakom. Najbolje solo, ko kaugumu stavit u čube, pa lagano žvakat doma uz Ligu prvaka i zalit to pivom. Btw, pronašel sam u Konzumu nekakvo srpsko pivo. MB. Nije opće loše, al ima jednu jebenu prednost pred ostalima. Plastika od 2 litre - 13,99 kn. Da ga jebeš, uz jučerašnju nazovitekmu Liverpool - Chelsea, bilo bi mi žal da sam dal više love za pivu. Cheers. |
- 08:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #
27.09.2005., utorak
U tvojim rukama
|
Gledaj me u oči Pogledaj mi u dlan Reci mi vidiš li Kako zamišljam Da sam ponovo sretan U tvojim rukama Dođi, navrati na čaj Daj mi trenutak Da ponovo osjetim Prohladne večeri Kad sam bio sretan U tvojim rukama |
- 09:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #
26.09.2005., ponedjeljak
Čudna pjesma
|
Vrijeme je Da se upoznamo. Ne bojte se. Ja sam onaj Što vam ulazi u živote Upravo onda Kada je potrebno Da vam nanesem Dobro ili zlo. Nisam ja taj Koji bira trenutak Niti znam način Na koji ću vas Dotaknuti. Ne brinite. Sve je već Odavno zapisano. Naše je samo Da budemo Ovdje još neko Vrijeme. |
- 12:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
23.09.2005., petak
Pissed off
|
E, ak mi još neko nekaj kaže, ući ću mu nogom u želudac, otkinut mu glavu i pokenjat mu se u vrat. Inače sam dobro. A vi? |
- 13:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #
22.09.2005., četvrtak
Malo me ima, a malo me i nema
|
Kaj se dešava? Kopiram stare tekstove, nema me danima, pa onda objavim nekaj reda radi. Jednostavno nemam vremena. Nije nedostatak inspiracije, kak to Sova kaže, nego sam se primil novog posla. Uz ovo do sad, dakle stalni job i radio, počeo sam pisat scenario za jednu buduću emisiju na jednoj od naših sadašnjih televizija. Upoznao već hrpu ljudi, u odličnom sam timu sa još troje ljudi sličnih propuha u glavi. Skoro svaki dan su satanci, pisanja, mozganja i slično. Frend je dobil kćer prošli tjedan, pa se tu i zapilo ponešto, onda sam subotu provel na Velesajmu jer je radio imal live program od tamo. Malo sam popričal sa TBF-ovcima, upoznal Baneta iz Songkillersa, popijo po koju, pa jopet pisanje scenarija. I tako dalje, a i bliže. Danas s posla direktno na radni sastanak sa timom i pisanje do ko zna kad, sutra ustajanje u 5 i 15, pa na radio odradit emisiju, pa na posao... Frentic zeka i zajebancija. Al bar ne mislim na pljuge i osjećam se mlađe. Jedino kaj me jebe u mozak i dalje su trajvani. Zakaj se ljudi ne peru? Jebo me pas, to mi nije jasno. Još bolje pitanje je, zakaj svi ljudi u Zagrebu koji se ne peru i voze se trajvanima moraju stajat baš kraj mene? Jedini način je dobro se prehladit i začepljenog nosa se furat po trajvanu nesvjestan gadnih mirisa oko tebe. To, naravno, za sobom povlači i nemogućnost da bute pomirišali prekrasnu brinetu koja se eto, nekim čudom, usudila stati pored vas. Mirišati ili ne, pitanje je sad? Agonija izbora. |
- 12:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #
20.09.2005., utorak
Snovi o tebi
|
Sanjao sam Kako me puštaš Da ti prstima Crtam ljubav Po mekoj koži Da ti poljupcem Otjeram tamu Što te obuzima Sanjao sam Kako sjediš U mom krilu Smiješ se jutru I govoriš mi Između poljubaca Da ponovo Vidiš ptice |
- 10:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #
19.09.2005., ponedjeljak
Tiho, o tiho govori mi jesen
|
Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama. Dobriša Cesarić Kažu da bu možda za par dana opet malo zatoplilo, al to je sam skroz nebitno. Naime, evo nam vrlo jasne naznake kaj nas čeka u slijedećih par mjeseci. Šugavo, jadno, otužno, nikakvo. Buđenje ujutro, uz bubnjanje kiše po roletama, i razmišljanje kak bi sad ostal u krpama, a moram delat. U principu nije bitno, stvar je stava kak bumo gledali na vrijeme. U stvari, ak nema kiše, jesen je predivna, prepuna boja, nakon kiše divan, čist zrak, rođen za duboko udahnut. A uvečer sjest u fotelju, otvorit dobru knjigu i skrnut malo čaja. Nek mi neko kaže da to nije predivno. |
- 12:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #
15.09.2005., četvrtak
4. dan...
|
...bez pljuge. Nije opće tak loše, mislil sam da bu mi više falila. No eto, provodim dost vremena na biciklu, na friškom zraku, a i imam posla prek glave, tak da ne stignem ni mislit o pljugi. Razmišljam si da počnem žvakat duhan. Gledal sam prije par dana na telki "Odmetnik Josey Wales" i Clint izgleda skroz cool dok hračne cucku među oči. A možda ipak da pređem na lulu? Gledal sam prije par dana na telki neku britansku seriju i tip je tak smireno pućkal lulu i čital neku knjigu da mi je odma došlo da naučim čitat. Ma jebo duhan, treba frkat čistake. |
- 14:22 - Komentari (12) - Isprintaj - #
13.09.2005., utorak
12. 08. 2004.
|
Probudilo me sunce. Već odavno govorim sam sebi da moram pomaknut krevet za pol metra ulijevo. Stare plastične rolete su popucale prije sto let pa je na jednom dijelu ostala grda rupa kroz koju je oko 11 sati uvijek probilo sunce i bubnulo me direktno u ludaru. Ustal sam mamuran. U sobi je smrdilo ko u grobu, a ni ja nisam niš lepše mirisal. Iz ista mi je smrdilo ko iz kanalizacije, mješavina mirisa duhana, loze pive i rigotine. Nisam se opće sjećal da sam rigal, al se nisam ni sjećal kak sam došel doma, pa se nisam preveč žifciral. Zgrabil sam pljuge sa stola i zapalil. To mi je godinama bil doručak. Već dugo nisam našel vremena za napunit frižider. Iako, moram priznat, nisam ziher ni da li dela ili ne jer ga nisam otvoril mjesecima. Odvukel sam se do vecea. Tragovi riganja su bili svuda oko školjke, ali nisam imal volje za čišćenje. Obrisal sam dasku, sjel i upustio se u jutarnje sranje. Pljuga pod nosom je malo ublažila miris. Dovukel sam se natrag u sobu i stavil kazetu sa jazzom. Sjel sam na rub kreveta i potegnul dobar dim. Pluća su zadovoljno grgljala. Osjetil sam potrebu za nekim alkoholom. To mi se navek dešavalo čim se probudim i provlačilo se kroz celi dan. U boci kraj kreveta je bilo vina za još jedan gutljaj pa sam potegnul. Nije bilo dovoljno. Dohvatil sam hlače sa stolca i obukel ih. U džepu sam našel još 500 kuna, ostatak od otpremnine. Otkaz na gradilištu sam dobil kao tehnološki višak još prije dva tjedna. Nemrem reč da me pogodilo. U trenutku kad su mi to rekli bil sam već dobro pijan jer je Arif na posel u plastičnoj boci od soka dofural dve litre domaće bosanske brlje. Nisam već dugo pil tak dobru šljivovicu, pa smo nas dva sjeli u kontejner i maznuli celu bocu. Vani je i tak bilo prevruće za bilo kaj delat. Prekopal sam odjeću koja je ležala svuda po sobi. Jedna potkošulja nije bila baš skroz zmazana pa sam je obukel i izašel iz stana. Vani je bil pravi ljetni dan, vruće u pičku materinu. Doteglil sam se do dućana, kupil pljuge, pivu i malu bočicu loze, pa sam sjel na zidić. Subotom je kvart bil užurban, pvi dan vikenda, ljudi u kupovini, majke i djeca u šetnji. Gledal sam ih kak hodaju i smiju se, al nisam im zavidil. Tu i tamo bi me neko pozdravil, al sam odvraćal samo klimanjem glave. Nisam bil raspoložen za neke razgovore. Boca je uskoro bila prazna, pa sam krenul prema Opatiji, opsukroj birtiji koju je Kraljica vodila već trideset godina. U tih trideset godina nije prošel dan da nije napomenula da je upravo ona nasljednica ruskog prijestolja. Često je pokazivala stare slike na kojima je njena majka, na slici sa svojim rođacima, ruskom kraljevskom obitelji. Kolko sam ja znal mogli su to bit i rođaci iz Mrkoplja ili Garešnice, al ona je pričala sa tolko žara da joj niko nije imal srca proturiječit. Kraljica je, uostalom, za nas bila prava kraljica, jer je često opraštala dugove koje smo nabili na šanku. U Opatiju se ulazilo po malim stepenicama koje su vodile u podrum, preuređen kao bar još ranih tridesetih. Stepenice su bile veliki rizik, ak ste već dolazili nabajsani. Nije bilo teško razbit se na njima, pa je tak skončal i strai Karl. Jednu je večer stigel pijan i skotrljal se do ulaza. Umrl je u bolnici, tjedan dana kasnije. Unutra je sjedilo nekoliko poznatih faca. Kraljica, za svojim stolom odmah do šanka, Pjer i Ivo u separeu desno, Frenki u kutu i Klara za šankom. Klari je bilo četrdeset i sitno godina, ali po njenom stilu oblačenja i napadnog šminkanja, po svoj bižuteriji koju je imala na sebi, po pijanom držanju i nekoj posebnoj tuzi u očima, ne bi joj nikad dali manje od šesdeset. Klara je rodila troje mrtvorođene djece. Uvjerena da je prokleta, pokušavala je pićem otjerat kletvu. Sjednem za šank, pozdravim i naručim pivu i lozu. Kraljica mi, uz smiješak, vidljivo crvena u licu zbog ispucalih kapilara, pruži današnje novine. Potegnem dobar gutljaj i udubim se u novosti. Oko devet navečer sam već bil dobro pijan. Celi dan sam lokal, nekim čudom na tuđi račun. Ima dana kad imate novaca u džepu, boli vas kurac, al nekim čudom svi koji se pojavljuju u Opatiji, baš tada imaju love i obavezno časte. Danas je bil taj dan. Naravno kad ste švorc, nema nikog ko bu platil pivu. Sjedil sam za šankom i pričal sa Belim, starim pijancem, soboslikarom i opakim kladiteljem na sve na kaj se čuvjek može kladit. U šezdesetima je dobil velku lovu na sportskoj prognozi, uzel taksi, otišel u Dubrovnik, sjebal sve na kurve i rulet i vrnul se u Zagreb bez cvonjka švercajući se u vlaku. Kažu da je vrhunski majstor kad je trezan, a to je iznimno rijetko. - Ti si, mali, totalni kreten. Skoro da bi mi mogel bit i sin, kolko si glup. Kolko imaš let? Trideset? Trispet? – gledal je u mene pijano. - Četrdesdve. - No pa kaj? Još si dečec. Koj kurac čučiš tu, z menom i ovim probisvetima kaj svi skup nemaju letu radnog staža? Meni nikad nije bilo jasno kaj se nisi oženil? Imal si lepi posel, nije da nisi bil prilika. Daj plati jenog malog. Beli je, ne znam zakaj, navek kad bi žical cugu, prvo dobro izvređal onog od kog je žical. Rekel je da ga zato ljudi i časte, zato kaj je iskren i nema rešpekta prema nikome ko je kreten. I nekim čudom, kaj bi on bil ogavniji, ljudi bi mu više plaćali. Nije mi to bilo jasno, al nisam o tome razmišljal. Naravno da sam mu naručil pelinkovac. Bil je to najbolji način da ga se rešim, nije mi se dalo pričat mu svoju tužnu priču. Vjerojatno je u tome njegova tajna. Ma priča nije ni bila baš nekak tužna. Posel koji sam delal je bil dobsr, to je istina, al nisam ja čovek za ured, gušil me nedostatak zraka, pa sam jedno jutro, nakon nekakvih, po meni glupih prigovora, nokautiral šefa i otišel. Naravno, u sve je umešana i jedna žena, kak to već ide, ostavila me i bilo bi sad super da mogu reč da mi je upropastila život, al kurac. Samo sam nakon toga nekak zgubil volju za babe. Počel sam delat povremeno, kad mi se dalo, uglavnom na građevini. Dosta sam cugal, posebno nakon kaj su starci umrli, a ja nasljedil nekaj zemlje kod Samobora i mršavu ušteđevinu. Zemlju sam prodal i dugo vremena lokal po diskačima, karal klinke, kockal. Propadanje se ne zove propadanje bez veze. Zgubiš doticaj sa životom, pa počneš tonut, pit u sve jeftinijim lokalima i na kraju završiš u Opatiji. Beli se dignul od šanka i otišel prema separeima. Čul sam ga kak šalje nekog u pičku materinu. Ja sam nastavil lokat, Beli je rekel da se obavzno sutra kladim na Dinamo i otišel. A ja sam ostal solo za šankom. Brkata Mara, konobarica, je otvorila još jednu pivu, na kuću, pa sam bil zadovoljan. Mislil sam sutra otić tražit posel. Lova je pri kraju, a na crno bum negde našel posla za tjedan dana, bar da imam za struju i cugu. Dani su nevjerojatno dugi kad niš ne delaš. Dignul sam se i krenul prema veceju. Bil sam pun, fizički pun tekućine, a na šanku je čekala još jedna mukte piva, pa sam gurnul prste u grlo i zrigal se. Iz mene je izašla samo tekućina, pa sam se setil da nisam niš jel. Baš bi mogel u povratku kupit nekaj u dućanu. Fino sam se zrigal, umil se i popil malo vode. U WC je ušla Klara. - Žuti, imaš za posudit 50 kuna? Znaš da bum vratila. Socijalna dolazi za dva dana. Prvo bum tebi vratila. Molim te, treba mi za hranu za mačke. Ajde mačak, daj posudi svojoj Klari. Bila je pijana ko čep. Koje kurčeve mačke? Nisam vjeroval da bu mi išla prodat takvu spiku. Ko kad vas tip zaustavi na cesti, s pivom u ruci i žica 5 kuna za kruh. Moš mislit kak mu treba za kruh. - Ajde milo, dala bum ti mali predujam. – primila me za karu. – Budi dobar prema svojoj Klari. Prije nego kaj sam se snašel, otkopčala mi je šlic i izvadila kurac. Čučnula je počela ga pušit. Nisam se previše bunil. Bil sam prepijan, i prošlo je previše vremena od kad sam zadnji put imal kurac u nečem toplom. Klara se trudila, ali cijela situacija nije izgledala nimalo privlačno niti seksi. U predprostoru veceja, naslonjen na umivaonik, s pogledom na razbijene pločice iz kojih su virile stare, hrđave cijevi. A kurac mi puši pijana žena koja izgleda staro ko moja baba. Ona je i dalje klizila ustima, ali u meni se ništa nije pomaklo. Pozlilo mi je pa sam je odgurnuo i utrčao u wc. Ponovo sam rigao, dugo i bolno, želudac se grčio pod naletim ogavne kiseline koja mi je palila grlo. Vratio sam se u predprostor. Klara je sjedila na podu, naslonjena na zid i plakala. Opral sam se, popil malo vode. Onda sam izvadil sto kuna, dal ih Klari i podignul je s poda. Obrisal sam joj suze, poljubil u obraz i vratil se na šank. Kraljica je glasno hrkala za svojim stolom. Opatija se ispraznila, još je samo jedan par sjedil u separeu. Nekaj su se svađali. Popil sam pivu do kraja, naručil još jednu lozu i izašel. Vani je bila prekrasna ljetna večer, a ja sam opet bil mrtav pijan. Došel sam do dućana ispred kojeg je neki klinac šamaral svoju curu. Imam pravilo da se nikad ne mješam u stvari koje nisu moje. Ušel sam u dućan, kupil pol kruha, nekakvu smrdljivu salamu i dve pive. U džepu mi je ostalo još nešto sitno kuna pa sam kupil i pljuge. Ispred dućana su se ono dvoje ljubili. Nasmijem se kiselo. Glupača. Opet bu dobila batina prvi put kad se kretenu nekaj ne bu svidjelo. I ostala bu s njim, za deset godina buju samo još jedan naslov u Crnoj kronici. Mali se odvoji od nje i pogleda me. - Ej stari, imaš koju kunu? Ne znam zakaj sam ga maznul. Lijepom, zidarkom preko nosa. Opal je na cestu, a klinka je počela vrištat, pa sam i njoj zaljepil šamar, iako osjetno lakši. - Marš kući, glupačo balava. Do stana na petom katu sam se jedva doteglil, lift nije radil već mjesec dana. Pokušavali su zvonit i skupit neku lovu, al kad sam otvoril vrata bilo im je jasno da od mene nemreju dobit niš. Iskrcam sadržaj vrećice na stol i počnem halapljivo jest. Nakon riganja želudac je bil prazan i smrdljiva salama je bila melem na rani. Kad sam se najel, otvorim pivu i zapalim pljugu, pa došećem do prozora. Kroz rupu u roleti pogledam na trepereće točke zagrebačkih svijetala i potegnem pivu. Na starom radiju je drndao jazz, a meni se nije spavalo. Još jedna noć je počela. Sutra bum potražil posel. Onda bu sve u redu. |
- 11:35 - Komentari (12) - Isprintaj - #
12.09.2005., ponedjeljak
NE!
|
VuuuuuuŠ. Kaj je to? To je zvuk okretanja nove stranice mog života. Prestal sam pušit. Pomoć svake vrsta dobrodošla. I više nego. Hvala. |
- 14:04 - Komentari (13) - Isprintaj - #
09.09.2005., petak
Izlazak
|
Niste bili vani dva mjeseca. Mogući scenario. Žene Dogovor sa besticom (najboljom frendicom) barem dva dana prije. 17 kava na kojima se razrađuje plan. Kad, kuda, kaj obuć, kak se namazat, da li zvat i Tamaru? Shopping jer želi obuć baš ovu kombinaciju za koju shvaća da nema cipele. Kupovina nove haljine koja je bila baš hercig, a ima i cipele koje idu uz to. Kupovina novog sjenila i ruža za usne. Razgovor sa besticom. Da li će i On biti? Valjda hoće, svaki petak je tam. Petak. Trčanje doma s posla. Duga kupka i depilacija. Lažu govna da to ne boli. Au, au, au. Premazivanje svakog dijela tijela sa raznim kremicama. Oblačenje haljine. UŽAS!!! Pa to izgleda ko vreća. Kopanje po ormaru. Nema kaj za obuć. Zvanje svih frendica koje još razgovaraju s njom. Posuđivanje Fendijevog kompleta. Isplatilo se plakat prek telefona. Frizura nepostojana. Pranje kose. Sušenje. Namještanje frizure. Odabir parfema. Danas se osjeća tako Miyake. Frendica dolazi. Dive se jedna drugoj. Piju čašu crnog vina za zagrijavanje. Polazak. Dolazak pred pomodni lokal. Izbacivanje sisa u facu redara. Frajer se nasmiješi neandertalski i pušta ih unutra. Gužva do jaja. Nalaze mjesto uz šank i naručuju koktel. Lagano mjerkaju frajere. Ima zgodnih komada večeras. Dva tipa u tenisicama i majicama na kojima piše "Volim pivo i streljivo" stoje sa druge strane šanka. Gledaju ih s nevjericom. Jedan namiguje. Koja seljačina. Nee. Dolaze do njih. Tipovi su u banani. Loša obleka i pivske škembe. Provaljuju par fora. Zabavni su. Njih dvije se smiju. Tipovi im plaćaju koktele. Nisu ni tak loši. Slatki su. Taman se zahukta priča, kad prilazi On. Njih dvije se prave da nisu s ovim "tipovima". On plaća rundu za cijeli šank i pokazuje zlatan sat. Namiguje im. Njih dvije hihoću. Kako je sladak. On frajerski namigne i ode se družit. One odlučuju da će otkantat ove papke. Odlaze na wc i ne vraćaju se za šank. Stanu uz DJ-evu kabinu. Traže ga pogledom. On izlazi iz lokala sa nekom odvratnom plavušom ogromnih sisa. Kurva. Raspoloženje splašnjava i one odlučuju otići doma. Neće tak skoro van. Nemreš upoznat normalnog frajera. Ostaju kod jedne uz načeto crno vino i razgovor da koj je kurac sa današnjim muškarcima. Muški Petak. Peru po Playstationu i pivama. Jedan gubi već šestu partiju za redom. Jebu jedan drugom mater. Zvono na vratima. Stižu ćevapi. Razvuku mastan papir po podu i lagano zobaju ćevape s lukom i onda masnim rukama po controleru. Na najnapetijem dijelu tekme playstation zablokira. Mater u pičku. Svi pokušaji nisu urodili plodom. Lupanje po televizoru, iako on nije niš kriv. Kaj sad. Do kvarta na pivu. U lokalnoj birtiji se niš ne dešava. Treba ić negdje van. Nisu bili nigdje već dva mjeseca. Aj može. Dolazak pred pomodni lokal. Kompa radi na ulazu ko redar. Ulaze nutra. Gužva do jaja. Nalaze mjesto uz šank i naručuju pive. Dvije male - 36 kuna. Pa kaj smo nekaj jeli??? Snime komade prek puta. Jebote, gle koje ova balkone ima. Komadi ih vide. Namignu. Brzi dogovor. Odlazak do njih. Provaljuju par fora. Trebe se smiju. Naručuju im cugu sa zadnjom lovom koju imaju. Zeka je skroz ok. Dolazi neki nalicjkani majmum i ljubi komadima ruke. Skoro su ga potegnuli, kad tip naručuje cugu za cijeli šank. Bravo buraz, to se traži. Tip odlazi, komadi odlaze na klonju. Čekaju ih dok nisu popili pive. Ne vraćaju se. Ko ih jebe. Kompa s ulaza im naručuje još jednu rundu. Izlaze debelo poslije fajrunta, pijani ko guzice. Odlaze na spavanje. Ujutro se bude, skuhaju kavu i upale Playstation. Nije bilo loše vani. Nisu niš jebali, al su se bar natočili ko zvijeri. |
- 15:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #
08.09.2005., četvrtak
Putujući DayWalker (repost)
|
Da li u svakom od nas čuči mali putnik? Da li nas naši, davno zaboravljeni, nomadski geni probude tu i tamo iz polusna izazvanog mirom i sigurnošću vlastitog, nepokretnog doma? Mene u zadnje vrijeme zovu ceste. Ne znam baš najbolje to što se dešava pretočiti u riječi, ali svaki put kad vidim, obično na telki, velike ravnice, tamne šume ili visoke planine, svaki put kad vidim otvoreno more ili brze rijeke dođe mi da trenutno pokupim stvari, lupim pinklec na pleća i krenem. Nisam se u životu baš naputovao. Ne računam tu odlaske na more, šopinge u Italiju, Austriju ili Mađarsku i odlaske rodbini na selo. Mislim na prava putovanja, na daleke destinacije, na mjesta koja bih želio posjetiti, a nikad nisam skupio novaca, pa ni hrabrosti otisnuti se u daljinu. I cijeli život sam zavidan ljudima koji stoje uz rub autoputa sa podignutim palcem i papirom na kojem piše Verona, Rim, Paris, München… “It’ a dangerous business, Frodo, going out your door. You step on to the road, and if you don’t keep your feet, ther’s no knowing where you might be swept off to” – Bilbo Baggins Svatko od nas ima svoja mjesta na svijetu na kojima nikad nije bio, ali za koja misli da su i te kako poznata, koja negdje čekaju u nama, možda kao podsjetnici na neke prošle inkarnacije. Nije li divno ponekad pustit svoju maštu da divlja pa zamisliti tko smo i što smo bili u nekim drugim životima. Možda konjokradice, možda plemići, možda plemeniti vitezovi, indijanci, kraljevi … Možda Jack Trbosjek, možda Sherlock Holmes. Tko zna. I možda su mjesta koja nas privlače upravo samo želja da ponovo dođemo na stara ognjišta. A možda su zaista samo pozivi da krenemo u nepoznato, da otkrijemo nešto novo. “If there is such thing as reincarnation, knowing my luck, I’ll probably come back as me.” – Rodney Trotter Malo sam si probal posložiti u glavi neke destinacije koje bih htio posjetiti. Neke su samo moje, većina je vrlo raširena kod ljudi. Nije li čudno da većina ljudi na ovoj planeti želi otići na ista mjesta? Iako, puno vjerojatnije se radi o tome da su sve to, na ovaj ili onaj način, mistična mjesta, puna tajni koja nam škakljaju maštu. 1. Novi Zeland – Zemlja do koje bi fakat imal “tri dana jahanja”, nevjerojatno daleka, zemlja u kojoj ima više ovaca nego ljudi, ali i zemlja prekrasnih pejzaža, ljepote koja oduzima dah i Maora, drevnog naroda i plesača Hake, plesa koji izaziva strahopoštovanje i divljenje. 2. Afrika – O Africi sam već pisao kao o zemlji koju često sanjam otvorenih očiju. Stvano imam nevjerojatan osjećaj da sam tamo bio i živio, da sam čudno povezan sa tim kontinentom besrajne ljepote i raznolikosti. Od tamo je krenuo čovjek u osvajanje planeta, osvojio ga i zaboravio. 3. Irska – Još jedna od “mojih” zemalja, predivne prirode, dobrodušnih i jednostavnih ljudi, nevjerojatnih legendi i mitova, Kelta i Sv. Patrika koji je istjerao zmije sa otoka. Ne zaboravimo Irske pubove i Guiness, pivo koje bi mi definitivno bilo ekskluziva, samo da nije skupo ko vrag. 4. Machu Pichu – Otišao bih tamo, dobro se isplakao i zatražio oprost od mrtvog naroda kojeg smo istrijebili zasljepljeni zlatom. Uništili smo veliku civilizaciju, da bi kraljevi i kraljice Europe imali zlata za nova osvajanja i uništavanja. 5. Egipat – Giza i Dolina kraljeva, pa mogu lijepo u mirovinu. Uživo vidjeti monumentalne građevine i hijeroglife u grobnicama velikih kraljeva. Mislite li ponekad da sve to možda i nije zemaljskog podrijetla? 6. Jeruzalem – Nisam praktični vjernik, ne idem u crkvu, to su neke moje stvari koje drugima nisu bitne. Ali daleko od toga da mi mozak ne kuha često kad si postavim takva pitanja. Nije bitna crkva, bitna je vjera. A vi svog Boga zovite kako god vam drago. Ono što me fascinira je da tri velike svjetske vjere imaju svoje ishodište u istom gradu. Slučajnost? 7. Mississipi – Zašto od svih velikih rijeka na ovom svijetu baš Mississipi? Pojma nemam. Vjerojatno zbog bluesa. Vidjeti to čudo, sjesti na obalu, zapaliti cigaretu i čuti starog crnca kako, uz gitaru, pjeva blues. Jesus, that’s what I wanna do. 8. Alaska – Naravno da nije sve tako lijepo kao u “Životu na sjeveru”, ali ja bih svejedno volio provesti zimu tamo. Vidjeti Auroru Borealis. Kažu da u proljeće, kad led puca, ljudi doživljavaju razne čudne osjećaje, halucinacije i da se pretvaraju u nekog drugog, ispoljavaju neku novu osobnost. To bih volio pokušati. 9. New Orleans – Tamo bih htio otići, napiti se ko svinja i slušati jazz cijelu noć. Ako natrčim i na neki Voodoo obred, tim bolje. 10. Hollywood – Samo je jedan, vrlo prizeman razlog zašto bih otišao tamo. Možda bih u nekoj od šetnji, ili u nekom restoranu naletio na Liv Tyler. To je mojih 10 mjesta na koje bih volio otići. Popis nije konačan, širi se sve više i više. Sastavite svoj popis. Pogledajte kuda i zašto biste otišli. Možda se jednom i nađete tamo. Na sreću, vjerovali ili ne, dovoljno je samo se uputiti kroz vlastita vrata i krenuti. Svijet nas čeka, a nama preostaje samo da, kao i za hrpu drugih stvari u životu, skupimo hrabrosti i krenemo. da upoznamo ljude i kulture, da upoznamo našu braću i sestre. Naša putovanja nas pretvaraju u ono što smo trebali biti prije nego što smo zaboravili da smo krenuli s jednog mjesta i bili svugdje. Jer skloni smo sigurnosti vlastita četiri zida, skloni smo ne vjerovati ljudima oko sebe. A one naše strahove koji čekaju da nas satru, morat ćemo pobijediti. Ili umrijeti ne znajući da smo živjeli. “Probuđena Afrika me pozdravlja pjesmom svojih najljepših zvukova i zove me da se vratim. Tamo odakle sam otišao dok me još nije bilo. Tamo ću se vratiti kad me više ne bude.” - DayWalker |
- 14:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #
07.09.2005., srijeda
Moj CV
|
repost teksta od 01/08 prošle jahre. još uvijek nemam cajta za pisat nove stvari pa bum još malo objavljival stare tekstove. jebeš ga Prije aproksimativno pet-šest godina, dok sam intenzivno tražil posel, natrčal sam na oglas jedne od reklamnih agencija koje su tražile copywritere. Velikim, boldanim slovima piše da traže borce protiv običnog. Sjedimo frend i ja kod njega, točimo se lošim vinom, pa smo odlučili da bumo im poslali onda nekaj da vide kakvi su borci protiv običnog u našem kvartu. Išlo je ovak nekak. Rođen sam kao malo dijete (4,230 kg), u Zagrebu, koji tada još nije smio biti hrvatska metropola, 22. veljače 1971. u skladnoj obitelji čije prezime i danas nosim. Otac, skromni radnik i majka, smjerna domaćica, odmalena su mene i mog malog bracu odgajali u duhu zajedništva. Po izlasku iz topla doma i priključenju osnovnoj školi, prvi puta sam se susreo s običnim. Već tada iskazujem sklonost neobičnom, što je primjetila i profesorica hrvatskog jezika, te sazvala roditeljski sastanak glede moje smjele intervencije na plakatu "Peri ruke prije jela i poslije ispražnjenja tijela". Posebno je upalo u oči moje reklamiranje školskog plesa, kada sam izveo prekrasnu plesnu točku, odjeven u kostim školskog plesnog društva. Po završetku osnovne škole, koju sam završio odličnim uspjehom i primjerenog vladanja, odlučio sam, kao i obično, intervencijom oca ("Tamo je dobra lova"), upisati Ugostiteljsku školu u Zagrebu. Tamo sam pohađao smijer konobara, te se svim silama, posebice na praksi, borio protiv običnog, dajući gostima uvijek dupli pelinkovac. Po završetku srednje škole nisam upisao fakultet jer bi to bilo preobično. Kaqo veće uplive na moj tok svijesti istaknuo bih: Charlesa Bukowskog, Dubravka Matakovića, Willerove goblene, serijal samoljepljivih sličica "Fudbaleri i timovi", filmove i knjige braće Marx (šta nije onaj jedan od njih, Karl, napisal neku knjigu?), Glazbu Toma Waitsa te Nicka Cavea. 1990-e sam pozvan u JNA gdje sam se zadržao skoro 22 dana, došavši u sukob sa običnim kapetanom. Trenutno sam slobodan, neoženjen, nedostaju mi svizac i afrička dvodihalica da kompletiram "Životinjsko carstvo" i pun mi je kufer plave boje u reklamam za higijenske uloške, te mi je svejedno da li mi PH vrijednost u ustima raste i opada. Mislim da bih mogao kreativno pridonijeti vašoj agenciji. Tečno govorim engleski, aktivno radim na računalu, a nekoliko posljednjih godina sam radio kao konobar u mondenom okupljalištu parketara, zetovaca, roletara i studenata na zagrebačkoj Remizi, prikupljajući materijale za kreativne iskorake iz prve ruke. Naravno da nisam dobil posel, to nije bil ni plan, al me jebeno začudilo nekaj drugo. Nisu me ni pozvali na razgovor. Jebeš mi sve, da sam ja dal takav oglas u novine, ja bi se pozval na razgovor. Da osobno vidim kretena koji je u stanju ovak nekaj poslat. |
- 15:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #
01.09.2005., četvrtak
Kad prednji režanj odbije poslušnost
|
Krenem na posel nekak dobre volje, jer me čeka produženi vikend. Uhvatim i stolac u trajvanu i sav sretan i smiren gledam kroz prozor. Kod Parka stara Trešnjevka ulazi starija gospođa. Trajvan kreće, a kreće i ona. "Oni su prodali našu zemlju Bushu i kraljici za funte i dolare. Dok naša zemlja krvari od tisućljetnog rata, od kojeg nas je Bog spasio, dok su ljudi gladni i krvare, oni se igraju i prodaju našu svetu zemlju Hrvatsku!!" Okrenem se, gleda s kim priča, al u nikog ona ne gleda. Sjedi na svom sjedalu i gleda ispred sebe. Nastavlja još glasnije. "Mene su oni ubili i moju sestru. To je zato jer su prevarili Ala Gora i ukrali mu izbore, a on se predao i tako je započelo uništenje svijeta i treći svjetski rat. A Bush ima bolest zvanu padavica i zato su Židovi preuzeli svijet. Mi moramo se svi skupiti i reči dosta, jer je tako rekao gospod Bog." I tak ona ne prestaje pričat. Pita je vozač trajvana "Gospođo idete vi samnom skroz do Dubrave?" Valjda da si odma zabije vatu u uši. Al ona ga ne čuje nego nastavlja sa teorijama zavjere iz svoje glave, a ekipa u tramvaju piša od smijeha. Totalno se zgubila negdje kod Kontija, kad ih je optužila da su nam ubili kralja??? Izađem iz trama kod HNK-a i snimim tipa koji priča s banderom i uvjerava ju da ju on drži i da ne bu opala. Pa si mislim, ma valjda me ne bu nikad tak opralo da pričam sam sa sobom ili sa svojim imaginarnim frendovima. Ili ak jednog dana fakat prošvikam, bilo bi baš dobro da si ubrijem nekaj veselo. Recimo, da sam mali zeko koji veselo skakuće po livadi i priča s Bambijem. Kaj bi falilo? Kad opiči vrućina, kad zakuha mozak, teško je ostat normalan. Zato se moram zahvalit Zrinki na blogu kojim me podsjetila kak se (bar ja) u stvari bori protiv vrućine, gužve, buke, stresa i posla. Rashlađena sobica. Pivica. Cigareta. Krevet. Kutija. Stripovi (namjerno pisano fonetski, jer se tak nekad pisalo). Zagor, Veliki Blek, Kapetan Miki, Kit Teler, Komandant Mark, Teks Viler, Gart, Rip Kirbi, Fantom, Modesti Blejz, Mandrak, Alan Ford, Mister No, Dilan Dog, Marti Misterija, Korto Malteze, Jeremiah, Tornjevi Boa Morija, Ken Parker, Poručnik Bluberi, Torpedo, Asteriks, Talični Tom, Betmen, Spajdermen, Supermen, Derdevil, Garfild, Snupi, Hogar, Umpah Pah, Miki Maus i ekipa, Calvin and Hobbes... Mozak na pašu, avantura počinje. |
- 12:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||