Kaj se dešava? Kopiram stare tekstove, nema me danima, pa onda objavim nekaj reda radi. Jednostavno nemam vremena. Nije nedostatak inspiracije, kak to Sova kaže, nego sam se primil novog posla. Uz ovo do sad, dakle stalni job i radio, počeo sam pisat scenario za jednu buduću emisiju na jednoj od naših sadašnjih televizija. Upoznao već hrpu ljudi, u odličnom sam timu sa još troje ljudi sličnih propuha u glavi. Skoro svaki dan su satanci, pisanja, mozganja i slično.
Frend je dobil kćer prošli tjedan, pa se tu i zapilo ponešto, onda sam subotu provel na Velesajmu jer je radio imal live program od tamo. Malo sam popričal sa TBF-ovcima, upoznal Baneta iz Songkillersa, popijo po koju, pa jopet pisanje scenarija.
I tako dalje, a i bliže. Danas s posla direktno na radni sastanak sa timom i pisanje do ko zna kad, sutra ustajanje u 5 i 15, pa na radio odradit emisiju, pa na posao...
Frentic zeka i zajebancija.
Al bar ne mislim na pljuge i osjećam se mlađe. Jedino kaj me jebe u mozak i dalje su trajvani. Zakaj se ljudi ne peru? Jebo me pas, to mi nije jasno.
Još bolje pitanje je, zakaj svi ljudi u Zagrebu koji se ne peru i voze se trajvanima moraju stajat baš kraj mene?
Jedini način je dobro se prehladit i začepljenog nosa se furat po trajvanu nesvjestan gadnih mirisa oko tebe. To, naravno, za sobom povlači i nemogućnost da bute pomirišali prekrasnu brinetu koja se eto, nekim čudom, usudila stati pored vas.
Mirišati ili ne, pitanje je sad?
Agonija izbora.
Post je objavljen 22.09.2005. u 12:02 sati.