Prije aproksimativno pet-šest godina, dok sam intenzivno tražil posel, natrčal sam na oglas jedne od reklamnih agencija koje su tražile copywritere. Velikim, boldanim slovima piše da traže borce protiv običnog. Sjedimo frend i ja kod njega, točimo se lošim vinom, pa smo odlučili da bumo im poslali onda nekaj da vide kakvi su borci protiv običnog u našem kvartu. Išlo je ovak nekak.
Rođen sam kao malo dijete (4,230 kg), u Zagrebu, koji tada još nije smio biti hrvatska metropola, 22. veljače 1971. u skladnoj obitelji čije prezime i danas nosim. Otac, skromni radnik i majka, smjerna domaćica, odmalena su mene i mog malog bracu odgajali u duhu zajedništva. Po izlasku iz topla doma i priključenju osnovnoj školi, prvi puta sam se susreo s običnim. Već tada iskazujem sklonost neobičnom, što je primjetila i profesorica hrvatskog jezika, te sazvala roditeljski sastanak glede moje smjele intervencije na plakatu "Peri ruke prije jela i poslije ispražnjenja tijela". Posebno je upalo u oči moje reklamiranje školskog plesa, kada sam izveo prekrasnu plesnu točku, odjeven u kostim školskog plesnog društva. Po završetku osnovne škole, koju sam završio odličnim uspjehom i primjerenog vladanja, odlučio sam, kao i obično, intervencijom oca ("Tamo je dobra lova"), upisati Ugostiteljsku školu u Zagrebu. Tamo sam pohađao smijer konobara, te se svim silama, posebice na praksi, borio protiv običnog, dajući gostima uvijek dupli pelinkovac. Po završetku srednje škole nisam upisao fakultet jer bi to bilo preobično. Kaqo veće uplive na moj tok svijesti istaknuo bih: Charlesa Bukowskog, Dubravka Matakovića, Willerove goblene, serijal samoljepljivih sličica "Fudbaleri i timovi", filmove i knjige braće Marx (šta nije onaj jedan od njih, Karl, napisal neku knjigu?), Glazbu Toma Waitsa te Nicka Cavea. 1990-e sam pozvan u JNA gdje sam se zadržao skoro 22 dana, došavši u sukob sa običnim kapetanom.
Trenutno sam slobodan, neoženjen, nedostaju mi svizac i afrička dvodihalica da kompletiram "Životinjsko carstvo" i pun mi je kufer plave boje u reklamam za higijenske uloške, te mi je svejedno da li mi PH vrijednost u ustima raste i opada. Mislim da bih mogao kreativno pridonijeti vašoj agenciji. Tečno govorim engleski, aktivno radim na računalu, a nekoliko posljednjih godina sam radio kao konobar u mondenom okupljalištu parketara, zetovaca, roletara i studenata na zagrebačkoj Remizi, prikupljajući materijale za kreativne iskorake iz prve ruke.
Naravno da nisam dobil posel, to nije bil ni plan, al me jebeno začudilo nekaj drugo. Nisu me ni pozvali na razgovor. Jebeš mi sve, da sam ja dal takav oglas u novine, ja bi se pozval na razgovor. Da osobno vidim kretena koji je u stanju ovak nekaj poslat.
Post je objavljen 07.09.2005. u 15:01 sati.