Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/daywalker

Marketing

O njima


Sjedim ja tak na Cvjetnom sa ekipom s posla, red pive, red cigarete, red razgovora, ali i redovi prekrasnih djevojaka. Šeću nam se pred očima, zavodljivo izbacuju grudi i stražnjice. Znaju one, o kako znaju, da ih mi gledamo, proklete muške svinje, a opet kad uhvate pogled nekog od nas, samo se lagano nasmiješe, onako kutom usana. Sjetio sam se da sam već jednom, ovdje na blogu, odao počast prekrasnim djevojkama. Pa ću ga ponoviti. Čak mislim da je vrijeme da se vi i ja podsjetimo nekih starih postova. Dugo ih bilo nije.


Nije to zbog godišnjeg doba


Jebate led - proljeće. Stiglo, majku mu, nisam se ni pripremio. Probudih se u znoju lica i tijela svog. Ko da me neko zaljeval z vodom cijelu noć. Pa ja onda lijepo u kadu i puštanje mlake vode po izmučenom, umjesto odmorenom, tijelu. Ne, nisam se napio sinoć, niti proveo sate u nesputanom carstvu čula (čitaj - sex). Jednostavno nisam dobro spavao. Ne pomaže kava (barem ne prve dvije), ne pomaže friški zrak. Poluotvorenih ili poluzatvorenih (kak ko voli) očiju, s noge na nogu do tramvajske. Ulaz u zgužvani tramvaj i borba sa napirlitanom babom za kvadratni centimetar prostora. Balansiram na vanjskom rubu desne cipele, gledam kroz prozor i proklinjem rad koji nemreš obavljat od doma. A na poslu me čeka hrpa nadrkanih ljudi, žalopojki, šatro radne užurbanosti i loše glazbe iz kompjutorskih zvučnika. Truckam se pouzdanim gradskim prijevozom, prozori se ne daju otvorit, zagušljivo je. Sve u svemu nisam baš nekak dobre volje. Baba se odlučila za silazak s moje noge kod Cibone, pa se malo lakše disalo. I onda sam ih primjetio. Predivne, mršavice tankih nogu, malih dječačkih guza, uskih strukova koje mogu obujmiti prstima, malih, čvrstih grudi, prekrasnih bucki širih bokova, slatkih trbuščića, velikih grudi. Fitness frikuša, sa zategnutim tijelima, easy riderica koje vole pojest i popit. Gledam u ta prekrasna ženska tijela, kao i svaki pravi muškarac prvo u sise (jesmo svinje, jesmo), onda dignem pogled do velikih bademastih, plavih, zelenih očiju, kratkih, dugih, oblajhanih, crnih, plavih, crvenih kosa. Gledam u nosiće, u prekrasna, napućena usta željna poljubaca. Volim to kod usana, uvijek su željne poljubaca. I prođu me trnci od tjemena do tabana. Osjetim se ponovo živ i razbuđen, srce lupa, želi iskočiti. Djevojke, žene, lijepe i pametne, pokreću me, tjeraju dalje kad stanem, gledaju me i namiguju mi, zovu me i tjeraju od sebe, čine me živim. Hvala Ti Bože, na tim predivnim bićima koja me čine sretnim ne radeći ništa. Samo prolaze kraj mene, a ja ih gledam. Kakav pogled.




Post je objavljen 10.08.2005. u 13:05 sati.