Ovo mi je jedan od najdražih postova koje sam napisal. I nakon svega kaj mi se desilo, kad sam čital svoje postove unatrag, kod ovog sam zapeo. A u stvari je tak jednostavan i normalan. Al me uvijek razveseli. A i feeling je ostal isti. Pozdrav vam ljudi dragi.
Pozdrav svekolikoj populaciji ove male virtualne zajednice lijepih, ružnih (ak vas neko pita, takvi ne postoje), sretnih, nesretnih, vjernih, preljubnika(ccc), visokih, niskih, srednjih, sigurnih, nesigurnih, presigurnih, siromašnih, bogatih, srednjeg staleža, prištavih, čiste puti, mladih, mladih duhom, potištenih, veselih, euforičnih, trijeznih, pijanih, napušenih, urokanih (o Bože, daj da Vas je što manje), slijepih, savršenog vida, slijepih kod zdravih očiju, pristojnih, bezobraznih, vjernika, ateista, slobodnih, oženjenih, rastavljenih, zaljubljenih, tragača, voajera, zbunjenih, frajera, frajerica, povučenih, crnih, plavih (volim plavo, pa makar ispod oka), crvenih, smeđih, velikih noseva, malih nosića, ikserica, okserica, smrtdljivih nogu (kaj ima i mirišljavih? :-), velikih guzica, malih guzica, dobrih namjera, loših namjera (crko vam modem, dabogda), pisaca, pjesnika, slikara, akademski obrazovanih, srednjoškolski obrazovanih, srednjoškolaca i srednjoškolki, profesora, doktora, inženjera, informatičara, trgovaca, pravnika, ekonomista, fizičkih radnika (ko bauštelu nije probo taj ne zna što je rad), nezaposlenih, prezaposlenih (to je samo posao, uživajte vikendom, nemojte ga provesti u tvrtki), nesretno zaposlenih, glumaca, lažljivih, ovakvih i onakvih.
Ponekad imam osjećaj kad se probudim, da sam cijelu noć gutal neku opaku kemiju. Ko da mi je neko nagural joint u čube pa sam se napljugal ko prasac. A nisam. Euforičan, kakav znam biti tada, izađem iz stana, duboko udahnem, pa mi se pomješaju mirisi djetinjstva i odrastanja sa mirisima ženskog tijela od noćas i cigarete i kave od jutros. I pomislim, kao po pravilu, uvijek istu stvar.