27
nedjelja
ožujak
2011
* Urban & 4
Napisala sam ovo 24.12.2010. godine kao osvrt pozitivnoga i predivnog događaja, zadovoljstva koje mi je pruženo čisto za moju dušu.
Koncert Damira Urbana i četvorke u Zagrebu.
Stojim u prvom redu, sa bilježnicom i kemijskom u ruci, onako sva u transu od sreće, bez razmišljanja neke stvari istresam na papir..
Očigledni problem je što je nešto u meni stalo na tren, neka kočnica . . . opet . . .
I eto je sada, nedovršena:
Osjećam trnce u njegovoj dubini glasa.
Iskrenost jeke i čvrstoće. Hrapavost i tmurnost.
Njegov glas odzvanja u mojim ušima, priziva dušu u stanje neizbježnosti.
Veselim se dodiru.
On je nestvaran.
Smatram da teško je primjetiti neprimjećenost dubine i teškoće, ljepotu izgovorenih riječi koje provlačim kroz dimnu zavjesu svoje duše, dok on pjeva gomili.
Osjećam sreću i uzvišenost, ljepotu, zapetljanu kosu, suhi znoj koji se cijedi kroz dražesne oči i brzinu udaljavanja od prošlosti.
Osjetim mrtve duše, teške uzdahe, heroin u krvi, nepovratnost uzete pilule i kolanje pelina kroz uzavrelu krv i bujnu maštu sadašnjice.
Urban je moj privatni bog.
Luđak moje vrste.
komentiraj (6) * ispiši * #
23
srijeda
ožujak
2011
Ja
Hodam mračnom stranom kroz napuknute ceste
Zvona katedrale odzvanjaju mi pod nogama i škripe u rukama
Osjećam prljave ulice i tihe štakore
Gacam kroz bijelu vodu, dok miris kiše vijori u zraku
Gledam spokojnost zvijezda i gledam u Velikog medvjeda
Sjaje, blješte, žive i udišu
Osjetim svježi zrak i napetost u zraku
Veselim se povratku, dok gacam kroz posljednji, sivi tunel
Vješam i hvatam se za njegove niti
Nadam se nadi
jer znam da sutra upravo umire
Samo moje srce još hvata posljednje udisaje života
Put je dug i monoton, a istina je surova:
život je samo spora smrt
Dopusti mi da vjerujem, dok gacam po mrtvim dušama
Dopusti mi da gledam, dok slušam kišu kako pada
Dopusti mi da slušam, jer gledam u tamu
Gledam u tamu, jer život mi je brutalno oteo oči
Oteo nadu, spas i vjeru
Vjeru u svjetlost
Vjeru u boje
Vjeru u život
Neka budem ja,
jer to je jedina surova istina današnjice,
koja je ostala nakon što sam slomila sva svoja stakla duše
Nakon što sam pustila vjetrovima da ispune ove beskonačne prostore
Nakon što sam pronašla sebe i svoje mjesto pod suncem
Jer ja sam drvo života
Uzimam vama kisik i hranim se vašom srećom
Ja sam neuništiva i čvrsta poput stijene
Napokon sam postala ono što sam uvijek htjela biti.
Ja sam postala ja !
komentiraj (5) * ispiši * #
22
utorak
ožujak
2011
* Srce sanja
I dok sjedim i gledam kako odlaziš
Puna patnje i iskrene boli
Suza za suzom potiče
Teku kao rijeke u beznađe
Nada samo ostaje, nadajući se boljem sutra
I da jednom davno izgubljena ljubav vratiti će se. . .
Reci mi molim te postoji li nada?
Znam da griješila sam
Ali nije li to bit života!
Mogu li se teški grijesi oprostiti?
Molim te reci mi da i dalje voliš me
Znaš li koliko patim
Da svake crne tamne noći suze teku
A samo mjesec što sjaji
Sjaj je u mome životu
I slika što me podsjeća na dobra stara vremena
Slika što me podsjeća na tebe
Nemoj me shvatiti krivo
Ali znaj da jednom svemu dođe kraj
I život naučio me je da nakon svega što se desi
uvijek
postoje samo tri riječi
Život ide dalje
Ja sam to naučila
Mislim da je sada tvoje vrijeme
I sve u što sam nekoć vjerovala
Sve za što sam nekoć živjela
Sve nade, i svi poljupci
Jednostavno su utonuli.
Neću kriviti, upirati prstom i imenovati
Više je nego očigledno
Zašto uvijek dama izlazi slomljena srca
Zašto je život okrutan
Ili si to samo ti?
Vjeruj mi kada ti kažem.
Da riječi i djela
u srcu ostaju. . .
Ma nije moja krivica
nije moja laž!
Nisu moje riječi i moja djela, . . .
zaslužna ili kriva
Samo patnja što ostala je nakon svega
Ali svaki maleni i sitni poljubac kojega sam osjetila na svojoj koži
Svaki dah koji ispustio si u mojoj blizini
I svaku riječ koju si izrekao
Iskrena srca i duše pune optimizma
Svaka riječ koja je potekla
Svaki upućeni pogled
Iskrena sam duša
Ti si čovjek nad čovjekom
Čovjek od riječi
But stil, it doesn't mean that I trust you!
Kurac
Ti si samo čovjek koji stvara bol
Vjeruj meni
Vjeruj mojim riječima
Ma voljeli smo se, znam da jesmo
I at least bealive so
Osjetila sam
Ali gdje su sada osjeti i osjećaji
Gdje su sada utonule uspomene
Kamo nestale su
Nakon što sam za tobom tragala
Zar zaista smatraš da sada trebam i za njima
Ma što ima smisao ovih dana
Kakav život živjeti
Odgovori mi
Nema smisla
Prve večeri kada sam te ugledala
Srce je treperilo
A duša je disala
Usne su se nasmijale
I te večeri je bujica pokrenuta
Strast, i zaluđenost
Ne ljubav
Iskrenost
Ne povrijeđenost
Bol
Da, bio si. . .
A sada si. . .
I kako nakon svega voljeti i praštati
Živjeti
Vjerovati
Smisao
Postoji li?
Trebala bi vjerovati
ne
Ja vjerujem da bi trebala vjerovati
Vjeruješ li ti?
Da li si ti ikada vjerovao
Postoji li razlog da vjeruješ
Smatraš li da si trebao vjerovati
Smatraš li da treba smatrati. . .
Duboke oči dubokog pogleda
Iskrena kosa
Sjajno tijelo
Duša trula
Ili čista
Osmijeh iskren ili dobro namješten?
Riječi slatke
Ili samo moja naivnost?
Zar promijenila sam se?
Što me je navelo na promjenu osim života
Osim tebe
Osim svega što svaki dan sa sobom nosi
Što utječe?
Što može utjecati, što treba utjecati
Što ima osnovu?
I dok srce sanja, duša pati
Tamna duboka noć
Bez povratna
U tami, dok mjesečev zalazak pluta
Odlaziš bez pozdrava
U nepovratnost dubokih i tamnih boja
komentiraj (4) * ispiši * #
21
ponedjeljak
ožujak
2011
* Nestvarni svijet
Nesretni i tužni doživljaji života nesretnoga
i svega što proživjeli smo.
Suze i padovi, slomovi i napuknuća,
tuga, bol i patnja…
Svo crnilo,
negativne misli i svo zlo ovoga svijeta.
Osjeća se kao da u njezinoj nutrini prebiva
tuga;
bol i mrak.
Samo mrak, naočigled, samo MRAK
Zar crnilo je vrijedno, zar zmaj koji tiho spava,
a uzdahe njegove vjetar nosi,
jugozapadno,
dalekim obalama života njezina
vrijedan je da probudi ga
iz nevina sna nestvarno bolne stvarnosti
života nevine djece
ove današnjice
koji; ona osjeti:
nevino dišu životom nevinim.
Napuknuće.
Samo napuknuće.
Uzdasi njihovi, nadu čovjeku pružaju.
Uzdasi njihovi, u očaj je bacaju.
Tamne crne zabrinute oči
znatiželjnim pogledom
promatraju nevine živote,
nevina srca i nevinu dušu.
Promatraju nevinu dječicu u današnjem tako
nestvarnom svijetu
punom okrutnoga i krvavoga nasilja.
Svijet koji se mijenja ali, ostaje nepromijenjen.
Svijet koji je prisutan ali ne postoji.
Izmišljeni svijet rata i suza.
Svijet boli i patnje.
Dva svijeta;
svijet boja, osmijeha i sreće
Kamo nestao je, pitala se ona,
pitala se jednom i nikada više,
jer shvatila, stvarnost je jedno,
a tunel mašte njezine koji gazi kroz život njezin,
koji gazi kroz nju. . . samo
izmišljena je stvarnost nestvarnoga života „budućnosti“.
komentiraj (4) * ispiši * #
19
subota
ožujak
2011
* Ljubav
Svježi miris trave,
zora plava poput mora,
sloboda u dašcima vjetra,
budi me svako jutro
s osmijehom na licu
Volim samoću
i prirodu,
a posebno se volim
probuditi pokraj tebe
Jer ljubav je nepobjediva bitka
između dva tijela,
koja su odjevena dušom
i dišu srcima iskrenosti i strasti.
Ti si ono što ja želim;
sloboda uz jutarnju kavu
nakon burne noći
Ljubav svakoga baca u okove.
Naši okovi mogu biti sloboda.
Dopusti mi da te volim i ljubim,
jer ljubav je uzdignutost duše.
komentiraj (6) * ispiši * #
18
petak
ožujak
2011
* U srcima
. . . Glasovi u daljinu dopiru i tuku se
Svađaju se i bore
Žele i potiču
Veseli su i opušteni
Spremni za nove bitke i nove poraze
Novu životnu borbu
Put vlakom u daleke krajeve
Nikada viđene njihovim očima
Nikada dotaknuti
I da
Oni vjeruju da svijet postoji
Da prijelaz je u potpunosti moguć
Da sve što je stvarno je prividnost nad realnosti
Prozori kojima gledaju
Iskrenim, duševnim očima
Počivaju u svijetloj tami
Jer život je duševno blago čovjeka
udišemo ga kroz pluća sreće
i živimo kroz svaki naš korak
i svaku našu grešku
I gledamo tu brzinu prolaznosti
poput bljeska sunca
pred našim očima.
Volimo život poput sebe samih,
jer to je jedino što zaista posjedujemo.
komentiraj (3) * ispiši * #
17
četvrtak
ožujak
2011
* Zora
Pokazati tebi koliko mi je stalo
pokazate tebi što krijem u sebi
sve one zakopane tajne,
kojih se skoro ni moja podsvijest ne sjeća
pokazati ti pravu sebe
Ne
Odveć se bojim
tebe ili sebe same
sebe
reakcije
poraza
istine . . .
Želim te zadržati kroz tople dodire i ukrasti u hladnoj noći
da budeš opet tu
Želim te vidjeti kroz svijetle boje u mraku
osjetiti kroz hladan vjetar toplim rukama
čuti kroz tihu oluju vjetra i stara zvona tvrđave u pozadini
Želim da buka gomile utihne na tren
koji traje vječnost
Želim ponovno rođenje
nove prilike
i poraze
iste greške
ali novu sebe
i novu nas
Želim novu prošlost
i stvarnu budućnost
Dopusti mi da pokraj tebe budem samo ja
ja i ono moje duševno ja
daj mi da razmišljam i da govorim
da se pokažem i dokažem
dopusti mi da se borim i da vjerujem
Daj da zakopam svu mračnu silu
da utihnu svi zli glasovi
da izbrišem svaki mračni korak
i dobro skrivenu tajnu
Neka se ponovno rodimo
čisti poput suze
iskreni poput rose
svijetli poput sunca
srca kao more što razara tihim valovima života . . .
komentiraj (2) * ispiši * #
15
utorak
ožujak
2011
* Brain
Osjetim dužinu duše i spokojnost tijela
osjećam osjećajnost
uzavrle poglede i vatru u očima
toplinu njegova tijela
tijelo je astralna projekcija duše
izraslina ispod glavne mašine koja upravlja stvarnim tonom
pjevam po slici
dišem po travi
vjerujem u njega
mozak je ono što ostaje nakon svega
karfiol, skuhani
ne vjerujem mu, nekada čak niti malo
jer vjerovati razumu jednako je samoubojstvu
ali " nema samoubojica, njih su ubili drugi "
ubijajući dušu strijelama propasti,
okrutnim tmurnim lažima
samo je laž iszmišljenja, samo se za nju treba boriti
lako je uvjeriti se da nešto ne postoji
teško je pratiti laž
na kraju, samo one ostaju
ne vjeruj im, koliko god teško bilo
istina je samo osurna preslika duševnoga stanje stvarne projekcije osobe
ona je iskrena, boli i tuče, kida i razara, nanosi bol
nanosi smrt
zbog nje se pati i umire
ja u njoj uživam
a ti, uživaš ignorirajući je
ne želim je pokopati turobnim lažima
koje su nitima života povezane za čvrsta kamenja
vode u nepovratnost izgubljene crne rupe
vode u crnilo duše
dovodeći nas do smrti i izgubljenosti
ludosti i nestvarnosti
do našega imaginarnoga svijeta koji nam olakšava servirajući nam prljave laži omotane zlatnim papirom
pronađi snage i načina kako vidjeti oku nevidljivo
" ne bacaj mi piroške u oči "
pusti me da dišem i vidim
da osjetim miris istine
da se uživim
i da. . .
neka na kraju svega potonem s njom
potonem u mrtvo more
u tamnoću i hladnoću
jer to je jedino što želim
umrijeti u patnji,
ali
umrijeti sa iskrenošću.
komentiraj (1) * ispiši * #
14
ponedjeljak
ožujak
2011
* U sjeni starih klupa
Zašto živjeti u sjeni,
skriveni od gladnih očiju.
Čemu skrivanje ljubavi,
od crnih očiju u mraku.
Sklopili smo pakt,
stojah iza svojih riječi,
teško je voljeti.
Teže je patiti
u strahu i trepetu
. . .
Iza nas ostati će
samo uspomene
mrtve sjene,
na mjestu gdje dala sam tebi
svoj prvi uzdah,
svoj prvi poljubac.
Na mjestu gdje,
toplina tvoga tijela,
dala mi je ljubav.
I u tamnom podrumu,
punom mračnih sila,
uspomene žive,
živi i dio mene.
Neka izađe na
svjetlo dana
Pokažimo im,
koliko snažni smo,
zajedno,
i kao jedno
kada stopimo ono svoje
JA.
I kada naše riječi
postanu moćni osvrtaji na prošlost
dok živimo,
čisto prijateljski zagrljeni
u sadašnjosti
s čvrstim pogledom
na zajedničku
Budućnost. . . .
I sada,
sve se čini kao san
ovo kao da nije java.
Dobila sam što sam željela
možda želim više
možda se bojim onoga što donosi sutra
tvoja malena
koči me sada
istiskuje.
Iako nitko ne zna
za nas
Nitko ne zna
za naše
Nitko ne pomišlja na
naše
U mraku
Nitko ne vidi
U mraku
Nitko ne zna
U mraku
Nitko ne prepoznaje
U tome je čisti gušt.
Ima to svoju.
čar. . .
Vjerujem:
u bolje dane
u svijetlu budućnost
u nas.
Jer imam nade,
imam vjeru.
Nada je kurva
Ali umire posljednja. . .
Dosegnuh ono
napokon
čemu se dugo nadah.
Za tobom sam patila
tebi se nadala
tebe priželjkivala.
San je postao java.
I napokon smo ovdje
sami
ti i ja.
U sjeni starih klupa
tamne magle.
Primamo i dajemo
radujući se,
proživljavamo i, i, i, . . .
Ne daj da ona sazna
Neizvjesnost stati će
Ne daj da oni saznaju
Zanimljivost nestati će
Ne daj da nas vide
Saznati će
Ali ipak izlažemo se . . .
Dopusti mi da budem
tvoja druga
malena. . .
Samo malena. . .
Zadovoljavajući se s tim statusom
s osmijehom na licu
nalazimo se u mraku
lagani poljubac u usta
uz dašak vjetra
kao pozdrav. . .
I naše vrijeme kreće
Jer sada smo
samo
ti i ja.
komentiraj (0) * ispiši * #
11
petak
ožujak
2011
* Pee
Smiješim se i gledam
U sliku
Sjećam se
Svijetle oči kore drveta
Poput mora
Lepršave, iskrene, sretne
Nevine
Poput orla
Vidim sudbinu i tračak nade
On je sluga
Kosa od trave
Iznikla vodom
U njegovoj glavi je bio život
Čujem djecu kako se igraju
Čujem smijeh i radost
Vidim radoznalost staroga djeda
I teškoću u njegovim očima
Djed ima bore i znanje
On je sve što nitko nije bio
Njegove oči su poput staroga sata
Osmijeh je moj
Tako tmuran, a tako iskren
Tako nevin, a tako snažan
Njegove riječi liječe, on sjaji u meni
U ljudima
On pruža, daje,
utjehu i znanje
Pokazuje i uvjerava
Trudi se iz petnih žila
Gluha poput topa
Samo gledam
Gledam i vidim
O zašto, zašto su mi te oduzeli
Oživi, vrati se, kažu glasnice najbližih
Teške poput kamena suze padaju
I moje su, jednom tako
Dušu mi režu
Paraju
Srce ne osjetim
Bol je jaka, da prestaje
Ne vraćaj se,
Jer znam da ti živiš
U meni
Živiš i sjajiš
komentiraj (0) * ispiši * #
