31
petak
prosinac
2010
* Privatni bog
Neka strana čežnja u privatnim srcima moje nutrine kreće se brzinom vjetra.
I dok se ni ne okrenem, ona izjede.
Strah i trepet
Dopusti mi da budem samo tvoja princeza
Jer tvoje lijepo vitko tijelo ne dozvoljava mi ništa drugo
Želim gledati u tebe
Samo gledati
I osjetiti kroz gledanje . . .
Tvoje duboke svijetlo zelene oči
Trepere
Srce mi titra
Zagrli me, ili me samo ošamari
Budi grub ako je potrebno
Nije mi bitno, ne više
Želim osjetiti tvoju kožu i tvoj dodir na mome tijelu
Pogledaj me onako zločesto, opasno
Neka osjetim strah tvoga dubokog glasa, opet
Daj da proživim sve iznova
Sva šaputanja i tišinu
Samo budi tu u blizini, budi prisutan
Ne želim ponovna sanjarenja
Želim se probuditi pokraj tvog dlakavog tijela u krevetu jedno jutro
Ne znajući što me je snašlo
Jer moje tijelo je posoljena rana,
Nakon alkoholne čudotvorine
I duboki glas oceana
Koji trubi u unutrašnjosti
Ti si nestvaran
Ukradi me
Odvedi me ponovno, na nepoznato mjesto
I dotakni me, onako kako ti znaš
Daj da budem odsutna, kroz grube dodire i ljubav koje ne možeš pokazati
Iskoristi me, ali ne ostavljaj me samu
Ne u tišini nepoznatog kraja
Jer tvoje su oči ogledalo grubosti, iskrenosti, čistoga prebivanja
Budi moj privatni bog. . .
komentiraj (0) * ispiši * #
27
ponedjeljak
prosinac
2010
* . . . volim . . .
Voljela bih ti reći koliko značiš mi i kako i dalje teško mi je povjerovati da značiti mi netko toliko može. . .
Zaljubljenost ili zaluđenost??
Tužna sam i suze bi krenule niz kanale svoje, i pronašle put do mojih obraza, ali nekako i njima sve ovo teško pada.
Kako da gledam u slike tvoje, tu tvoju nadmoćnu visinu, tvoju strukturu lica i tvoje lijepo tijelo.
Srce mi titra, i leptirići se pojavljuje, neka čudna neobjašnjiva trema, volje bih ti reći da. . .
Ali razum mi ne dopušta da gledam, maknem se i kajem se, želim znati, a znam da ne postoji mogućnost iako si rekao da postoji i da se nikada ne zna što može se dogoditi. . .
I sama sam svjesna da budućnost donosi mnogo nerealnih i nadrealnih dubokih stvari. Budućnost je ono neshvatljivo, nadolazeće, ali opet iskreno bolje sutra = nadamo se svi, a možda ćemo mi biti ono sutra, koje i ne mora biti bolje. . . Samo budi tu Srećo. . .
Dubokoumnost je vrlina moja, samo se izražavam.
I kako shvatiti neshvaćenost neshvaćenosti, kako shvatiti tebe.
Pusti me blizu, ja ću ti pokazati osjećaje i ljubav, pokazati ću ti radost života. Pronađi sebe u meni, ja sam sebe pokraj tebe već pronašla. Jer ljubav je samo relativan pojam, i shvaćam što znači strah.
Dopusti mi da ti pokažem prljave ulice, tmurne noći, tamne ptice i duboka zvona katedrale. Pusti me da shvatiš izlazak, društvo, prijateljstvo ili nešto više. Doživi sa mnom alkohol i kolače, lijepe stvari i sretne trenutke.
Daj da ti pokažem što znači osjetiti topli dodir na obrazu, leđima i prsima, osjeti heroin i drogu kroz moje dodire. Osjeti uzvišenost i pojavu. Osjeti osjećaj i udahni zamagljeni zrak, dim moje zadnje pripaljene cigarete, dok se dimna zavjesa uzdiže i obavija. . .
Volim tvoje savršeno tijelo, tvoju visinu, tvoje predivne iskrene duboke oči, volim svaki tvoj pokret i tvoju snagu pokraj koje se osjećam sigurnom, a istovremeno me toliko plaši. Volim tvoju dubinu glasa od koje se toliko naježim da stanem na tren i pustim srcu da se nasmije, onako, tiho i potajno u sebi i samo za mene. . .
komentiraj (0) * ispiši * #
