Dark Gloom

srijeda

travanj

2011

* P.D.A.

Tvoja visina i snažnost vanjskoga
zaljubila sam se u tvoje ja
ali srce vidi ono vanjsko
i stajem na vlastitu kočnicu

nemoj pokušavati, nećeš uspjeti
nisam ja cvijet u divljini mirisima što omamljuje
nisam ja snažni vjetar koji dotiče tvoje kose
nisam ja žarko sunce koje gleda u tvoje oči

sebi sam pružila drugu priliku, ne pitavši tebe
uzmi me u svoje naručje zagrljajem vjetra
nagovori me da ti otpjevam pjesmu koja tone
u duboke zagrljaje na osvrtaje prijateljstva

komentiraj (12) * ispiši * #

utorak

travanj

2011

Tvoje zbogom

trčim po zelenoj livadi
livadi života
berem cvijeće i pravim vijence
ponovno imam pet godina
gledam u dječaka sa velikim plavim očima
u smeđoj majici kratkih rukava
on gleda u mene i moju cvjetnu haljinu
donosi mi buketić tratinčica
i sramežljivo izgovara, ono predivno:
izvoli

pronađoh snaga tek nasmiješiti se
hvata me za rukicu
i zajedno trčimo po livadi
vijamo se i smijemo
do zalaska sunca
ljuljačke su naš svijet
tobogan je naš put ka sreći
na odlasku me ljubi u obraz

sada ima 30 godina
čovjek trudne žene
vjenčanje je na pomolu
bere buket cvijeća i kaže mi:
izvoli, kao nekada
pronalazim snage tek pružiti ruku
i uzeti buket
hvata me za ruku i povlači
uzima u naručje.
Širim ruke kao da letim
na livadi života,
i ponovno trčimo, kao nekada.
Do sumraka.
Na odlasku, odlazi njoj
kao posljednji pozdrav
lagani poljubac u obraz.

komentiraj (11) * ispiši * #

petak

travanj

2011

Jutro

Miris kolača u rano jutro
kuham kavu i donosim ti doručak u krevet
ljubim te u usta i zajedno pušimo
ne progovaramo čak niti jednu riječ
jer nepotrebno je reći ono što oboje znamo
volimo se
stavljaš moju glavu na svoja gola prsa
miluješ me i ljubiš po kosi
prstima prolaziš po mojim grudima
grlim te i razmišljam, o nama
imaš tako lijepo i privlačno tijelo
mirisno
voliš moj trbuh i moje noge
masiraš mi stopala
pričamo šale i smijemo se od srca
u naletu pokreta rušiš lampu

glasni odjek
gledam u surovu sadašnjicu,
trljanjem očiju,
opijena prethodnim snom . . .

komentiraj (5) * ispiši * #

utorak

travanj

2011

* Šest optičkih i meteoroloških pojava višebojnog luka na nebu

Mrak i 6 mirisnih svijeća
gore polako, lagano
kao život 6 nevinih duša.

Odbrojavaš do nule,
oblačim kućni ogrtač,
preko pjenavog tijela.

Razvaljuješ vrata,
udaraš me po prvi puta.
Šamar.
Drugi puta,
Šamar.
Padam u kadu,
polu punu.
Stojim nepomično, u šoku.
Punim ju svojim suzama.

Ne, ne boli me bol,
ne, nije fizički.
Meni se srce para,
duša mi vrišti.

Izlazim,
primjećuješ me,
skrećem u svoju sobu.
Hodaš prema meni
unoseći mi se u uplakano lice,
Gledam u tebe,
i vidim bezrazložni bijes.

Treći puta.
Šamar.
Četvrti puta.
Šamar.
Naočale mi padaju.
Koljena klecaju.
Pribijaš me na ogledalo moje duše
ormar iza mene pruža mi podršku.

Ne čujem glasove.
Ne vidim boje.
Ne vidim prostor.
Ne osjećam ništa.
Čekam u strahu sljedeći potez
ne pokušavajući se izvući, istrgnuti ili pobjeći,
jer svjesna sam koliko kobno može biti.

Peti puta,
Šakom u oko.
Šesti puta
Šakom u oko.
Okrećeš se i odlaziš.

Gubim se, padam na tlo.
Suze cure, nije mi jasno zašto.
Tek nekoliko trenutaka kasnije osjetim bol.
Sestra mi stavlja led na veliku mrlju duginih boja
Bol

Prolaziš pokraj sobe ujutro,
čujem te.
Od straha nisam usnula cijelu noć.

Hvala ti tata,
sada znam kako izgleda duga na ljudskoj koži.

komentiraj (5) * ispiši * #

ponedjeljak

travanj

2011

* Mama

Novogodišnje jutro, budim se pokraj njegova tijela.
Umorna i mamurna, oblačim svoju odjeću.
U tankoj kožnoj jakni sjedam na vlak za propast.
Put je dug i monoton, sama u samoći.
Snijeg pada, ja se smrzavam.
Kupujem banane i uzimam dvije šalice tople kave.
Dolazim do cilja.

Ulazim u bjelinu, i hodam kroz dugi hodnik
do zadnje sobe, prvoga kreveta s desne strane.

Dolazim do tebe, i ljubim te u obraz.
Ti se budiš i gledaš me, onako nadrogirana
lijekovima za smirenje.

Pokušavaš staviti svoje ruke oko moga tijela,

trzaj i škripanje.

Podižem zelene plahte.

Četiri debela, smeđa, kožna remena.
Tvoji zglobovi ruku i nogu vezani za metalni krevet.
Ne možeš me zagrliti,
Uzaludno pokušavajući

odustaješ.

Plaćeš, a mene duša boli.
Zovem sestru,
u očaju.
Vrištim na glas,
vrištim u sebi
*Odvežite jeee.*
Curiš i moraš na toalet.
Ispod bijele plahte je najlon.
*Olakšajte se u krevet*, kaže sestra.

Ljuta, zbunjena, razočarana, sama,
u šoku, prazna, gladna, nenaspavana.
Očajna, očajna, očajna.

Provodim s tobom nekoliko sati,
stavljam ti žlicu u usta,
molim te da pojedeš barem nešto.
Osušila si se.

Na izlasku ti kažem:
*Sretna nova godina.*

Izlazim iz sobe, i naslanjam se na otvorena bijela vrata.
Tonem duboko,
ne osjećam dušu.
Iz trbuha mi izlazi patnja i bol.
Teško mi je, teže no ikada.
Sve me boli.
Plačam.
Suze padaju na bijele pločice.
Želim vrisnuti iz trbuha, ali ne mogu.
Ne pronalazim snage.
Teško mi je povjerovati.
Volim te.
Plačem, stenjem i vrištim.
U dugom bijelom hodniku.
Teško mi je i sama sam.
Gubim se.
Gubim zdravi razum.

Dvije sestre me hvataju pod ruku,
izvode me van,
jedva uspijevaju.
Tijelo mi je toliko teško
kao da sam vezana za pod.
Vezana
Vezana
Vezana
Vezana

Izlazim van, u očaju
Stojim u dvorištu i gledam ljude u ogrtačima.
Pružam ruku u torbu.
Pada snijeg i hladno je.
Palim cigaretu u bijelom dvorištu,
sa natpisom:
*U dvorištu bolnice je zabranjeno pušenje*.
Odlazim do tramvajske stanice.
Čekam čekam čekam.

Prolazi mi kroz glavu:
Sretna ti nova godina,
djevojčice sa mnogo neispunjenih želja.

komentiraj (5) * ispiši * #

nedjelja

travanj

2011

Voljela je

Voljela je jednom,
dječaka jednog,
očiju plavih i kose boje vjetra.
Voljela je jednom,
srcem cijelim,
sreli su se kao djeca,
u zemlji čudesa.
Voljela je jednom,
jednom, ali samo njega.
Voljela je priče, djecu i vrtiće.
Dugine boje, šarene kose
slobodu i pjesme rosne.
Voljela je mnoge,
voljela je sebe,
ali nikad nikoga kao tebe.

komentiraj (5) * ispiši * #

petak

travanj

2011

Sloboda

Izlazi na sunce
na srećom obojenu livadu
gleda u nebo i tone u zeleno.
Sklapa oči i cvenilo ju baca u trans.
Sanja o slobodi i dubini plave boje
Gleda u brzinu i skrivene šume
Duboke tajne i iskrene dodire
Osjeća tople vjetrove koji joj miluju tijelo
mrse joj kosu
Čujem pse u daljini
i slobodu što ju vjetar nosi
Šapću mi o životu,
a ja kroz maglu maštam o njoj.

Ustaje se, zamišlja se kao pticu
Širi svoja krila,
perjem isprepletena
Obavijena bijelom bojom
slobodom u duši, i srećom u zelenim očima
Maše i pokušava
Samo trunka volje i gore je
U nedostižnim oblacima i nepokvarenim trenutcima.
" O ptice moje lijepe, o moj rode slobodni ! "
Napokon doživjeh ono o čemu dugo sanjah.

Leti sama, ali s vama.
Udiše vjetar i gleda, oči u oči
slobodu.
Taj divni spokoj mira
Tu lađu što se nagiba na krilima vjetra.
Diše i leti, sanja i živi.
Zelenilo je pod, plavo je nad, ona je u.
Živi kao nikada do sada,
i vjeruje u nove dodire, nove bitke i dobre poraze.
Bila je ptica bez krila,
sada ih je dobila,
zajedno sa srećom, nadom i spokojem.

Tone ispod zelenila, u zemlju crnih misli,
sa osmijehom na licu.
Jer zna, da tren prije,
okusila je slobodu !

komentiraj (6) * ispiši * #