15
srijeda
ožujak
2017
Ljubav
Voljela bih da mogu otići, otputovati negdje daleko. U neke nove svjetove i svijetlije budućnosti. Duboko udahnuti i početi ispočetka, još jednom, posljednji put.
Nikad nisam izgubila tu snagu i hrabrost u sebi, uvijek je nekim čudom uspijem iskopati iz svoje unutrašnjosti, ali se i dalje pitam dokle tako. Do kada ću tražiti sebe u novim ulicama, novim gradovima i novim zemljama. Do kada ću tražiti sebe u novim sredinama, nepoznatim licima, novim okolnostima, nepoznatim uvjetima i neizvjesnoj budućnosti.
Sa glavom uvijek u koferu, putujem već godinama. Taman kada se skrasim, priviknem, zavolim, sprijateljim, život mi posloži kockice tako da moram podići sidro i krenuti dalje.
Već godina se tražim, ali neću odustati dok ne dobijem što želim. Dom je tamo gdje je srce, a ja svoje uporno tražim.
komentiraj (10) * ispiši * #
05
nedjelja
ožujak
2017
Moja livada
Sjedim i razmišljam, vani pada jaka kiša. Nebo ukoso baca svoje kapi i ne dozvoljava mi da zapalim cigareru, vjetar je oštar i hladan. Nosi moju kosu i osjetim hladnoću po golim gležnjevima. Nakon nekoliko pokušaja, uspijem zapaliti cigaretu; vjetar i ja je pušimo zajedno, kao dva dobra prijatelja.
Pitam se dok uvlačim dim duboko u svoja pluća, što je to u ljudima, tako silovito, duboko i mračno. Danas se svako znanje, usluga, lijepa riječ, samo postojanje uzima zdravo za gotovo.
Svi se drže tako visoko, toliko dugo su glumili i imali te lijepe i savršene maske na licu, da ih i nakon silaska sa pozornice zaboravljaju skinuti. Koliko dugo ćemo se pretvarati da smo nešto što nikad nismo niti bili, u strahu da postanemo ono što se od nas očukuje.
Ne trebaju mi vaše laži, prikriveni osmijesi i ohrabrivanja. Vaši odvratni dodiri i laki pogledi. Ne želim vaše prisustvo i lažna prijateljstva. Davno sam prestala tragati za razumijevanjem i potporom.
Ja sve mogu sama. Život me tome naučio, nema granica, umor ne postoji, odustajanje mi je stran pojam.
Ne znam više što znači bojati se života, bojim se jedino sebe i svojih demona.
Koliko dugo ćemo se pretvarati da smo puni znanja i iskustva u svakom segmentu života. Sve se to stječe, svaki korak, svaka odluka, svaki novi dan je nova lekcija, novi početak, drugačije iskustvo i možda ponovljena greška. Pogledajmo duboko u sebe i naučimo voljeti sebe, sa svim svojim vrlinama i manama. Sva ta čudovišta se s vremenom i trudom mogu izdresirati i izrasti u kvalitetne osobine dok pomjeramo vlastite granice.
Vidim sebe kao livadu. Mnogo drveća dubokog rasprostranjenog i zapetljanog korijenja. Obilje cvijeća, predivnog i omamljujućih mirisa. Poneki su i otrovni. Ima i trave, divne kričave boje, ali i one osušene. Vidim i korov.
Hranim vlastitu sebe, zalijevajući sve svoje biljke.
Ako se korov ne očisti ili ne izrodi u nešto ljepše, ako se ne uklopi u moju sliku, ukoliko ne prihvatim sebe takvu kakva jesam, kako će me netko drugi prihvatit.
Ja volim sve te mirisne pupoljke. Nove živote koji niču, sve te dugine boje i korijenje koje je od starosti i ustrajnosti izgubilo vlastiti put i na nekim mjestima izbilo na površinu.
Sav taj korov je ona mračna sila koja je i dalje dio mene, nezaboravljena i dalje prisutna, ali ne dopuštam mu da se širi. Sve sam to ja i još mnogo više. . .
Nadam se da ću i dalje kroz svoj život uspjeti pronaći dovoljno snage da svaki dan sadim, kopam, zaljevam i pljevim. Po najvećoj kiši, snijegu, oluji ili suncu. Od ranog jutra pa sve dok se mjesec ne popne visoko na nebo, sve sa ciljem da moje drvo života izraste visoko i snažno i da ostavim trag.
Ja sam tu i živjet ću dokle god mi se to dozvoli, jer i kada umrem, potrebne su godine da se izbrišu sva sjećanja, ožiljci i uspomene koje sam ostavila iza sebe.
Ne bojim se toga tko sam i od čega sam sastavljena. Ne bojim se svojih mirisa i divim se svome korijenju.
Gledam kako rastem i širim se.
Ne bojim se laži koje sam govorila samoj sebi, ali ostavila sam ih da istrunu u mračnom kutu zajedno sa mojom prošlošću.
I dalje živim i rastem, gledam u nova obzorja i svjetlije budućnosti. Kopam vlastite putove i veselim se svakom novom danu. Ostavite me da sanjarim, da živim svoje snove i da istresem prah i posijem ga na svojoj livadi i da gledam kako moji snovi, planovi, sanjarenja rastu u mlade krkhe biljke. Ostavite me da živim život prema vlasitim idealima i principima. . .
komentiraj (5) * ispiši * #
