Izlazi na sunce
na srećom obojenu livadu
gleda u nebo i tone u zeleno.
Sklapa oči i cvenilo ju baca u trans.
Sanja o slobodi i dubini plave boje
Gleda u brzinu i skrivene šume
Duboke tajne i iskrene dodire
Osjeća tople vjetrove koji joj miluju tijelo
mrse joj kosu
Čujem pse u daljini
i slobodu što ju vjetar nosi
Šapću mi o životu,
a ja kroz maglu maštam o njoj.
Ustaje se, zamišlja se kao pticu
Širi svoja krila,
perjem isprepletena
Obavijena bijelom bojom
slobodom u duši, i srećom u zelenim očima
Maše i pokušava
Samo trunka volje i gore je
U nedostižnim oblacima i nepokvarenim trenutcima.
" O ptice moje lijepe, o moj rode slobodni ! "
Napokon doživjeh ono o čemu dugo sanjah.
Leti sama, ali s vama.
Udiše vjetar i gleda, oči u oči
slobodu.
Taj divni spokoj mira
Tu lađu što se nagiba na krilima vjetra.
Diše i leti, sanja i živi.
Zelenilo je pod, plavo je nad, ona je u.
Živi kao nikada do sada,
i vjeruje u nove dodire, nove bitke i dobre poraze.
Bila je ptica bez krila,
sada ih je dobila,
zajedno sa srećom, nadom i spokojem.
Tone ispod zelenila, u zemlju crnih misli,
sa osmijehom na licu.
Jer zna, da tren prije,
okusila je slobodu !
Post je objavljen 01.04.2011. u 08:22 sati.