Nesretni i tužni doživljaji života nesretnoga
i svega što proživjeli smo.
Suze i padovi, slomovi i napuknuća,
tuga, bol i patnja…
Svo crnilo,
negativne misli i svo zlo ovoga svijeta.
Osjeća se kao da u njezinoj nutrini prebiva
tuga;
bol i mrak.
Samo mrak, naočigled, samo MRAK
Zar crnilo je vrijedno, zar zmaj koji tiho spava,
a uzdahe njegove vjetar nosi,
jugozapadno,
dalekim obalama života njezina
vrijedan je da probudi ga
iz nevina sna nestvarno bolne stvarnosti
života nevine djece
ove današnjice
koji; ona osjeti:
nevino dišu životom nevinim.
Napuknuće.
Samo napuknuće.
Uzdasi njihovi, nadu čovjeku pružaju.
Uzdasi njihovi, u očaj je bacaju.
Tamne crne zabrinute oči
znatiželjnim pogledom
promatraju nevine živote,
nevina srca i nevinu dušu.
Promatraju nevinu dječicu u današnjem tako
nestvarnom svijetu
punom okrutnoga i krvavoga nasilja.
Svijet koji se mijenja ali, ostaje nepromijenjen.
Svijet koji je prisutan ali ne postoji.
Izmišljeni svijet rata i suza.
Svijet boli i patnje.
Dva svijeta;
svijet boja, osmijeha i sreće
Kamo nestao je, pitala se ona,
pitala se jednom i nikada više,
jer shvatila, stvarnost je jedno,
a tunel mašte njezine koji gazi kroz život njezin,
koji gazi kroz nju. . . samo
izmišljena je stvarnost nestvarnoga života „budućnosti“.
Post je objavljen 21.03.2011. u 09:46 sati.