Osjetim dužinu duše i spokojnost tijela
osjećam osjećajnost
uzavrle poglede i vatru u očima
toplinu njegova tijela
tijelo je astralna projekcija duše
izraslina ispod glavne mašine koja upravlja stvarnim tonom
pjevam po slici
dišem po travi
vjerujem u njega
mozak je ono što ostaje nakon svega
karfiol, skuhani
ne vjerujem mu, nekada čak niti malo
jer vjerovati razumu jednako je samoubojstvu
ali " nema samoubojica, njih su ubili drugi "
ubijajući dušu strijelama propasti,
okrutnim tmurnim lažima
samo je laž iszmišljenja, samo se za nju treba boriti
lako je uvjeriti se da nešto ne postoji
teško je pratiti laž
na kraju, samo one ostaju
ne vjeruj im, koliko god teško bilo
istina je samo osurna preslika duševnoga stanje stvarne projekcije osobe
ona je iskrena, boli i tuče, kida i razara, nanosi bol
nanosi smrt
zbog nje se pati i umire
ja u njoj uživam
a ti, uživaš ignorirajući je
ne želim je pokopati turobnim lažima
koje su nitima života povezane za čvrsta kamenja
vode u nepovratnost izgubljene crne rupe
vode u crnilo duše
dovodeći nas do smrti i izgubljenosti
ludosti i nestvarnosti
do našega imaginarnoga svijeta koji nam olakšava servirajući nam prljave laži omotane zlatnim papirom
pronađi snage i načina kako vidjeti oku nevidljivo
" ne bacaj mi piroške u oči "
pusti me da dišem i vidim
da osjetim miris istine
da se uživim
i da. . .
neka na kraju svega potonem s njom
potonem u mrtvo more
u tamnoću i hladnoću
jer to je jedino što želim
umrijeti u patnji,
ali
umrijeti sa iskrenošću.
Post je objavljen 15.03.2011. u 18:01 sati.