Zašto živjeti u sjeni,
skriveni od gladnih očiju.
Čemu skrivanje ljubavi,
od crnih očiju u mraku.
Sklopili smo pakt,
stojah iza svojih riječi,
teško je voljeti.
Teže je patiti
u strahu i trepetu
. . .
Iza nas ostati će
samo uspomene
mrtve sjene,
na mjestu gdje dala sam tebi
svoj prvi uzdah,
svoj prvi poljubac.
Na mjestu gdje,
toplina tvoga tijela,
dala mi je ljubav.
I u tamnom podrumu,
punom mračnih sila,
uspomene žive,
živi i dio mene.
Neka izađe na
svjetlo dana
Pokažimo im,
koliko snažni smo,
zajedno,
i kao jedno
kada stopimo ono svoje
JA.
I kada naše riječi
postanu moćni osvrtaji na prošlost
dok živimo,
čisto prijateljski zagrljeni
u sadašnjosti
s čvrstim pogledom
na zajedničku
Budućnost. . . .
I sada,
sve se čini kao san
ovo kao da nije java.
Dobila sam što sam željela
možda želim više
možda se bojim onoga što donosi sutra
tvoja malena
koči me sada
istiskuje.
Iako nitko ne zna
za nas
Nitko ne zna
za naše
Nitko ne pomišlja na
naše
U mraku
Nitko ne vidi
U mraku
Nitko ne zna
U mraku
Nitko ne prepoznaje
U tome je čisti gušt.
Ima to svoju.
čar. . .
Vjerujem:
u bolje dane
u svijetlu budućnost
u nas.
Jer imam nade,
imam vjeru.
Nada je kurva
Ali umire posljednja. . .
Dosegnuh ono
napokon
čemu se dugo nadah.
Za tobom sam patila
tebi se nadala
tebe priželjkivala.
San je postao java.
I napokon smo ovdje
sami
ti i ja.
U sjeni starih klupa
tamne magle.
Primamo i dajemo
radujući se,
proživljavamo i, i, i, . . .
Ne daj da ona sazna
Neizvjesnost stati će
Ne daj da oni saznaju
Zanimljivost nestati će
Ne daj da nas vide
Saznati će
Ali ipak izlažemo se . . .
Dopusti mi da budem
tvoja druga
malena. . .
Samo malena. . .
Zadovoljavajući se s tim statusom
s osmijehom na licu
nalazimo se u mraku
lagani poljubac u usta
uz dašak vjetra
kao pozdrav. . .
I naše vrijeme kreće
Jer sada smo
samo
ti i ja.
Post je objavljen 14.03.2011. u 15:36 sati.