Hodam mračnom stranom kroz napuknute ceste
Zvona katedrale odzvanjaju mi pod nogama i škripe u rukama
Osjećam prljave ulice i tihe štakore
Gacam kroz bijelu vodu, dok miris kiše vijori u zraku
Gledam spokojnost zvijezda i gledam u Velikog medvjeda
Sjaje, blješte, žive i udišu
Osjetim svježi zrak i napetost u zraku
Veselim se povratku, dok gacam kroz posljednji, sivi tunel
Vješam i hvatam se za njegove niti
Nadam se nadi
jer znam da sutra upravo umire
Samo moje srce još hvata posljednje udisaje života
Put je dug i monoton, a istina je surova:
život je samo spora smrt
Dopusti mi da vjerujem, dok gacam po mrtvim dušama
Dopusti mi da gledam, dok slušam kišu kako pada
Dopusti mi da slušam, jer gledam u tamu
Gledam u tamu, jer život mi je brutalno oteo oči
Oteo nadu, spas i vjeru
Vjeru u svjetlost
Vjeru u boje
Vjeru u život
Neka budem ja,
jer to je jedina surova istina današnjice,
koja je ostala nakon što sam slomila sva svoja stakla duše
Nakon što sam pustila vjetrovima da ispune ove beskonačne prostore
Nakon što sam pronašla sebe i svoje mjesto pod suncem
Jer ja sam drvo života
Uzimam vama kisik i hranim se vašom srećom
Ja sam neuništiva i čvrsta poput stijene
Napokon sam postala ono što sam uvijek htjela biti.
Ja sam postala ja !
Post je objavljen 23.03.2011. u 21:27 sati.