Ne vidim poantu više u pisanju.
Ne vidim poantu u usrećivanju ljudi oko sebe.
Ne vidim poantu..

Nekako sam odlučila zaboraviti loša iskustva. Ono, ljudi su razlilčiti, i ne mogu drugima uskračivati šanse bez da sam im dala ijednu.

Svaku večer prije nego zaspim, razmišljam hoću li ikada moći zaboraviti neke stvari.. i osjećam se nevjerojatno glupo.
Al opet, činjenica da nešto nisam znala ne znači da se to nije dogodilo. I pitam se, bi li zbog toga trebala biti sretnija, zbog toga što znam? Nekako i nisam..

Svako jutro ustajem s njim, napravim mu kavu, pitam je li se naspavao, je li umoran, hoće li pojesti nešto..
On ode na posao i ostanem sama. Pospremim cijeli stan, operem suđe, usisam, operem veš, speglam.. samo da on ima što manje, kako bi imali više vremena skupa. I cijelo vrijeme mislim na njega. Kako će primjetiti išta od toga, pitati jesam li ja umorna.. Dočekam ga sa ručkom, u sexy spavačici i štiklama i puno dobre volje. On kaže da nije gladan i ode spavat, pa igrat igrice. Nakon toga odemo spavati, a ja svaku večer, prije nego zaspim, razmišljam..

Znaš, ne želim se više ponašati kao kučka kako bi me drugi poštovali. Ali ne vidim ni smisao u ovome.
Najgore je to što mislim kako mu uopće ne bih falila..

Znaš, na Badnjak sam radila. Bilo mi je to užasno jer sam htjela biti s njim.. Poslala sam mu lijepu i dugačku poruku za Božić na što je on odgovorio "u2". Bio je s njom,, ne pitaj kako znam, jednostavno znam. A ja sam već imala pripremljen poklon nakon mjesec dana razmišljanja što da mu kupim. Iako sam mu dala samo dio poklona, nevjerojatno me veselio shopping s mamom tog dana kada smo kupovale. Njemu to nije bilo na kraju pameti.. I znaš koliko se glupo osjećam zbog toga?

Nekidan sam izašla sa prijateljem iz osnovne škole na cugu tu u kvartu. Lijepo je vidjeti stare prijatelje nakon toliko vremena. Zanimalo me što radi, kako je, prisjetiti se nekih stvari iz školskih dana.. Rekao mi je srediti posao i pomislila sam kako je to sve zapravo lijepo..
Došla sam u kafić neznajući da on tamo zapravo radi. Ali nema veze, nije bilo žive duše i imali smo cijeli šank za sebe. Pijuckali smo, pričali, prisjećali se. Počeo je pričati o tome kako trenira MMA i koliko je ljudi razbio. Počeo je pričati o tome koliko novaca ima. Nekako sam mislila, pa ne mora se predamnom dokazivati na takav način. Osjetila sam kako me cuga lovi i rekla sam da idem doma. U tom trenu se on toliko uznemirio i počeo me nagovarati da ostanem. Sve mi je manje bilo ugodno.. Osjetila sam toliku nesigurnost, gotovo sam se bojala. Popio je, a ja sam bila tamo sama. Sljedeći tren me vraćao da sjednem kada bih ustala, skidao mi torbicu sa ramena i počeo mi se približavati. Pokušao me poljubiti. Rekla sam mu da se makne i ustala. Vrtilo mi se, bojala sam se. Nagnula sam se ispred sebe i malo povratila. Rekao mi je da odem do wc-a, a da će on to srediti. Natipkala sam na brzinu dragom poruku da dođe po mene. Odgovorio je "Zašto, znaš se sama vratiti". Povraćala sam u wc-u. Bilo mi je slabo, vrtilo mi se, a on je otvorio vrata. Nisam znala što bih. Vratili smo se do stola i onoj igrici "idem doma-ostani još malo". Rekao mi je da ga još ni jedna nije odbila. "Pa, ja nisam kao druge". "Ti si JEDINA koja me odbila". Jebao mi je mater, rekao da zbog mene ima komplekse i da je zato toliko postigao u životu, jer se nije htio osjećati odbijenim, odbačenim, i čudio se kako ne padam na novce i razbijače. Uzela sam torbicu i izjurila van. Izašao je za mnom. Okretala sam se preko ramena i teturala prema doma. Počela plakati i samo htjela zagrliti dečka. Htjela sam da me čuva.. U trenu kada sam uspjela otključati vrata, svjetlo se upalilo i izašao je on, sa smećem u rukama. Vidio me uplakanu i pijanu, posramljenu. Kad sam mu rekla što je bilo, naljutio se i rekao da se gubim doma, da njemu to ne treba. Plakala sam nasred ulice i osjećala se toliko samom. Samoj sebi, reka sam da više nikada neću ići sama sa ikime, koliko mi god bio prijatelj i koliko god ja mislila da ga poznajem. Bila sam sama, a onaj jedini kojem sam se vraćala me tjerao od sebe. Unio me u stan, ja sam plakala i skrivala lice njemu u rame. Bio je ljut, rekao je da idemo sad zajedno do njega da mi se ispriča. Nisam htjela da završi kao još jedna priča koju će pričati nekoj curi. Bojala sam se za njega, nisam htjela da ga udari. Rekao mi je da mu se gubim s očiju.. Otišla sam u drugu sobu..
Toliko ponižena, jadna i naivna..