Zašto ne pišem kada sam sretna? Jer se onda smijem i nemam vremena.
Zaslužuje li itko biti ti sve? haha

Nekada, razmišljajući o životu činilo se kako će se jednog dana sve posložiti, ali nekako uvijek ima mjesta za ono što još nije sjelo. A i kako bi to bilo, živjeti posloženi život? Nekako, ako ne postoji tuga, ne može postojati ni sreća. Životni kontrasti su itekako potrebni. Emocija je, itekako potrebna. Stvara poštovanje prema onome što osjećaš, a to je bitno. Ako ne postoji nešto što trebaš raditi, bi li radio išta? Bi li išao u školu da ne moraš ili se radije igrao u parku? Jel bi plaćao porez, da ne moraš? Ljudi izmislili hiljadu pravila kako bi društvo funkcioniralo, kako ne bismo svi poludjeli, igrali se u parku do kraja života i umrli od glista. Samo se dijete pita, zašto nešto mora..
Zašto spavati po noći, zašto ne jesti čokoladu prije ručka ili prati ruke kad dođeš od doktora. Da ne postoji ono što moramo, ne bismo ni željeli ništa.. A ako ne želimo ništa, znači li to da imamo sve?