Sve ti dugujem. Tvoje blizine nikada mi nije bilo dosta. Nikada ti nisam mogla biti preblizu. I sada koristim neke stare fraze u novim vezama. I cudim se zasto osjecaj nije isti. Zasto dodir pod prstima nije isti. Daljina u pravom znacenju. Sjecam se kada si otisao, pisao si mi stalno, lovio benzinske kako bi se spojio na internet. Nismo mogli, nismo mogli jedno bez drugog. I sjecam se kako sam htjela i pjesice krenuti prema tebi, samo da te vidim.. kako sam voljela svaki tren.. kako sam bila sigurna da cemo i ostati zajedno..

Jebi se! Proslo je godinu dana! Zasto se jebeno nisi vratio.. ti si onaj na kojeg pomislim kada se prica o ljubavi, kada se prica o onom nekom, jedinom.. hodajuci gradom, ugledavsi nesto prozme me neki topli osjecaj, neka blagost, neka sjeta.. mojim licem prode neki osmjeh.. i iako ne razmisljam o tebi vec dugo.. ma uopce sreco, jedva da te se sjetim,jedva sa te pamtim.. jedva da pomislim ikada gdje si.. kao i sada na kraju krajeva.. na kraju si mi pameti.. iako te se ne sjetim, ti si ovdje.. i nekada te mrzim koliko te volim, a vec dugo uopce nista ne osjecam prema tebi. Tebe nema! Ti ne postojis! Barem ne za mene. I nocas sam te sanjala samo sto je ovaj put bilo drugacije. Ovog puta u snu sam osjecala koliko te volim. Ovog puta u snu sam bila istinski sretna.. zasto mi se vracas.. a nikako da se vratis..
Zapravo, to ne bih ni htjela.. odgovara mi ovako.. samo sto svaki nakon tebe nije bio netko koga cu voljeti.. podsjecali su.. podsjecali su na nesto sto bih mogla voljeti, ali samo zbog bliceva tebe u njima koje sam silom zeljela zadrzati.. no s vremenom.. oni su blijedjeli.. i vise nije ostajalo nista.. i uvijek sam bjezala.. uvijek sam mrzila.. oni su bili dobri decki,znas.. voljeli su me i bili spremni sve napraviti za mene, i nisu razumjeli zasto sam zivcana, tuzna, depresivna, promjenjiva.  Nije ni bitno, jer mi nije bilo vazno.. to nisi bio ti..

Boli sto si ti nastavio zivjeti, a ja sam ostala.. i sto si tako brzo ponovo sretan kao da onih svih rijeci nikada nije bilo.. ne. Najvise boli sto te sanjam.. i sto se budim.. i vidim da te nema.. a kad cvrsto zazmirim kao da mogu osjetiti dodir tvojih prsa na mojim ledima.. najljepse je bilo tako zaspati..

Pamtim samo dobre stvari. Sto imam od losih da ih se sjecam. Volim sto te pamtim kao najboljeg. Sto mi nije zao. Ali ne volim sto te se sjetim stalno.. svaki dan.. sto te jos trazim.. sve lose je isceznulo. A kroz glavu mi lete slike mjesta na kojima smo bili zajedno a koja su sada prazna.. kao i ja.. nema te. Nepovratno te nema. Kronicno, ruzno bolno, sjetno.. nema te! Kao da te nikada nije ni bilo i kao da sam s ovom prazninom oduvijek.. kao da ne mogu voljeti ako to nisi ti.. zauvijek nestalo je ono sto sam ti bezuvjetno htjela dati.. zauvijek nestalo je moje sve i hodam svijetom zauvijek uspavana.. htjela sam ti dati sve. Htjela sam zivot s tobom provesti.. voljela sam te preko neba, mora i oceana i sve je bilo i bit ce nula bez tebe.

''Je li moguce da u necijem zivotu budes toliko prisutan?
Sve sto radim, sve sto jesam..
Osjecam tvoju prisutnost..
Osjecam kako nam se misli ispreplicu u nekoj drugoj dimenziji..
Osjecam kako me mazis njima..

Oduzimas mi osjecaj usamljenosti koji je danima punio prepune isprazne prostore mog srca. Najveca udaljenost ne znaci nista u usporedbi s tvojom prisutnoscu.
I iako mi fali, jebeno nedostaje fizicki i stvaran dodir, pogled u tvoje oci i jednostavno taj dijalog dodira i pogleda, znam da si tu, da si stvaran i da imam nekoga koga cekam, a tko ce doci.
Ali nisam usamljena, ne onako ruzno usamljena.
Ispunjavas beskraj praznina svakog mog dana.. i znam, i shvacam da nista nije uzalud i da je sve bilo tu s razlogom, sve je povezano i napokon ima smisla.
Dajes smisao mom zivotu bas kao i onim najmanjim njegovim jedinicama, trenutcima.. svaki je poseban..
Sreco volim ovo ludo stanje.. zaljubljena sam pored toga sto te neizmjerno, nesebicno i neopisivo volim.
Je li moguce zaljubiti se vise puta, u istu osobu?
Nikada nisam vjerovala u to, totalno sam nemastovita, neromanticna i sve druge lijepe i uz ljubav vezane rijeci sa negativnim prefiksom.
Nekada me ljutis! Kako ti je to uspjelo? Trenutci u kojima ti se potpuno otvaram govoreci o svojim stvarnim zeljama koje su mi do prije nekog vremena bile uzasne, odvratne i ljigave.
Htjela sam zauvijek ostati jebena tvrdava sa jebenim betonskim zidovima koji se kao labirint sa beskonacno mnogo vrata vrte u nekim zamisljenim krugovima, bez pocetka, bez kraja. Toliko da bi se u njemu svatko izgubio i odustao, najcesce prije svega uplasio..
Ne sreco, nisi mi vratio vjeru u ljubav, stvorio si ju.
I iako nisam htjela, promijenila sam se.
Mislim na tebe, prekrasan je dan, neka brzosireca toplina i pozitivna atmosfera, sve je ljepse i sve lakse podnosim otkako si opet tu..

Volim te. Uvijek jesam i uvijek hocu. I nije me briga ako ikome to ne odgovara. Vazno mi je i najvaznije vidjeti tebe sretnog.. i ako ja ikako svojim i najmanjim dijelom na ikoji nacin pa i najmanje pridonosim tome, to mi je dovoljno. Dovoljno da i ja budem sretna.
Ne zelim nista planirati, zapravo, nicemu se nadati i nista ocekivati.. znam da ce sve biti i bolje od onog kako je trebalo biti..''