Ti samo budi dovoljno daleko. Daleko od svih zala, daleko od mene. Daleko da te ne bolim. Jer poznajem sebe,zajebanu i prevrtljivu, u stanju ubiti rijecima, povrijediti svjesno,htjeti da te boli, gledati kako patis i osmjehivati se tome kao pogledu s vrha litice na prekrasno proljetno procvjetalo jutro. U stanju sam otici, ostaviti sve vratiti se i nastaviti gdje sam stala. U stanju voljeti te najvise kada mi pase.. ali necu biti tu..
Ja sam kronicno tuzna, kronicno nesretna, kronicno sjebana.. i u stanju te unistiti svojom nesrecom. Samo budi dovoljno daleko, negdje iza granice srece.
Jer ja ne mogu voljeti, ja zivim na toj granici i odvlacim ljude u propast preko nje. Ne vjeruj mi jer istina je precjenjena.. samo odi, okreni  leda.. kao sto su to svi cinili dok jos nisam bila hodajuci les sa jebenim pulsom, bez ociju i srca, bez prozora duse.. iceg stvarnog sto mozes voljeti.. ja sam prividna ljepota, sve ono sto zelis i mozes imati.. s nekim drugim.. ja hodam i gledam kroz tebe, preko tebe volim onoga kojega sam jedinog ikada voljela.. ti nemas smisla, samo si trenutno ovdje dok se ne uplasim i ne pobjegnem kao divlja macka od njeznog ljudskog dodira koji joj pokusava pruziti dom.. samo si igracka.. i meni je zabavno.. gledati kako manipuliram, gledati kako mi dajes, gledati kako si zbunjen mojim  postupcima..
A ne shvacas.. da ne zelim tako.. ali ne znam drugacije.. i bol mora biti nadomjestena jer covjek nije stvoren za propuh osjecaja.. on je filter iz kojeg sve izlazi cisto,bez necistoca,sa osmjehom.. a nitko ne pita sto ostaje u njemu?! Koliko je sjeban i ostecen, prepun zmazanoce,otpadnih tvari, otrova..
E pa meni je puko i filter i film. Istina je da ja bas nisam normalna. I umjesto da spasim sebe rade cu spasiti tebe otjeravsi te od sebe. Jer si slab, i ne mozes me podnijeti.. i ne mozes mi dati sto mi treba.. jer ja, eto, za to vrijeme,  ciljam na tvoj filter.. s ciljem da ga slomim, da te nema..