Ti tako nisi stvaran.. kad pisem o tebi, svjesna sam da ne postojis.. postojis samo kao gruba igrica u mojoj glavi,kao najprljavija ideja.. kao cista zloba, slatki grijeh.. tvoje lice, uvijek je u mraku.. doticem tvoje savrsenstvo.. zmirim i vidim tvoje obrise.. nekontrolirane zestoke uzitke i probadanja, prodiranja.. trganja moje iznova stvorene nevinosti.. uzimas me svaki put besramno, grubo, zivotinjski.. rukom preko ustiju ne das mi da ispust glasa i vristim u sebi.. drugom rukom drzis moje meni iznad glave i potpuno sam bespomocna nemocna pred tobom.. tvoja snaga.. tvoje slatke usne kojima me mamis i zbog kojih se izvijam u ledima nastojeci ih dosegnuti.. a ti me kao zmija mamis jezikom.. luda sam vidim samo tebe.. potpuno opijena.. ne biram nacine.. zelim ti pripadati.. osjecam kako krvarim od zelje.. a jos me nisi fizicki ni dotaknuo.. i trazim te u svima.. trazim tvoje nepostojece rijeci.. trazim taj dodir.. trazim da kroz nekoga dodes do mene.. i obuzmes me..
Kako posezem za tobom tako se primices i odmices, i grub si i njezan.. i osjecam kako se siris mojim medunozjem kao osjecaj koji pritisce dijelove moje unutrasnjosti.. kako ceznem za dodurom..
..a bio si.. tako blizu.. gotovo da sam te osjetila..
Ali ti tako nisi stvaran..
07 srpanj 2016komentiraj (0) * ispiši * #