A room full of strangers, surrounded by liars

11 kolovoz 2014

Jebiga.. nekih stvari se ne želim ni prisjećati. Stvari se događaju iz nama nepoznatih razloga. Zašto inzistirati na shvaćanju nečega što ti netko očito prešućuje? Možda je bolje sam sebi stvoriti objašnjenje, najprihvatljivije nama i povjerovati u njega. To će biti laž koju smo izrekli sami sebi. To će jedno vrijeme biti suluda ideja u koju ne želimo vjerovati. Ali, s vremenom, sve prođe.. ni dan ne traje vječno, ni noć.. svakoj boli i patnji mora doći kraj.. s vremenom ćemo sve manje plakati, sve će manje biti vremena za to.. možda i razloga. Doseći ćemo razinu u kojoj živimo u laži.. ali vlastitoj. Zašto mislite da je to loše? Tom laži prekinuli smo dane provedene gledajući u daljinu i tražeći neki poznati oblik u nepoznatim prostranstvima oblaka nad našim glavama. Zašto bi u svakom uskličniku tražili upitnik? Ne možemo forsirati ono što je predodređeno da bude tako. Možda bi nas istina slomila, ali to nikada nećemo znati. Slabi smo, ali u stanju godinama tražiti odgovore. Tražimo krivca koji nas je pretvorio u čudovišta laži jer konci koji vežu naš život zapravo su niti laži koje sastavljaju i čine ga lakšim. Shvati da ti nitko neće pomoći. Ako si ne pomogneš sam.

<< Arhiva >>