Ah...ovo bi trebao bit taj „malo duzi post“.
Danas sam mislila napisat nesto malo o zivotu..mom,a i opcenito.
Zivot mogu usporedit s tolko stvari. Npr. zivot je kao igra. Svaka igra ima svoja pravila koja bi se trebala postivat,al se danas sve manje postuju. Igra je nekad laksa,nekad teza..bas kao i zivot.al svejedno mislim da i u onim najtezim djelovima igre ne smijemo odustajat od nje nego igrat tu igru i dalje. Svako od nas igra svoju igru,igre su razlicite,a cilj je svima isti. Svi zele postic najbolji rezultat.ali..postoji i jedna stvar po cemu se zivot razlikuje od igre,a to su pobjednici ili gubitnici. U zivotu toga nema. U zivotu svi pobjeduju ili svi gube.zivot je igra u kojoj se sve svodi na isto,a samo oni najbolji i najlosiji igraci ostaju zapamceni.ž
I na kraju..svaka igra ima kraj pa tako i zivot..ili ne?
Dal postoji zivot poslje smrti? Dal postoji nekakva pojava koju nazivamo duhom ili dusom koju nekon smrti naseg tijela ga napusta?
Ako postoji,kamo odlazi..?
U nasem okruzenju uobicajene su dvije vrste vjerovanja.ateisticko u kojeoj sa smrcu neke osobe prestaje i njegovo postojanje na ovom sviijetu.sa druge strane mnoge religije nam govore i objasnjavaju kako nakon smrti i nasa dusa seli na drugi svijet i ovisno o nasim svjetovnim djelima idemo u raj ili pakao.
Iskreno..bas i ne vjerujem u seljenje nasih dusa nakon smrti.
Vise vjerujem u to da necji duh zivi u sjecanjima onih koji su ostali zivi,pa ovisno o njegovim dobrim ili losim djelima za zivota kao takvoga se i prisjecamo. Njegove rijeci ostaju zabiljezene u pismima,pjesmama i knjigama za mnoge sljedece narastaje. Drvo koje je posadi,pravit ce hlad jos barem trima narastaja iza njegove smrti.sa druge strane,oni koji nisu napravili nista dobro za svog zivota brzo pada u nas zaborav..ili ga se pamti po losem..