Sjedio sam na kasno prijepodnevnoj kavi i listao novine od zadnje strane prema naprijed. U kafiću je bilo malo ljudi, tiha muzika i mirna atmosfera. Jutarnji je danas objavio tri stranice crne kronike, valjda zato jer je ponedjeljak, pa sam od uzbuđenja odmah zapalio cigaretu i približio oči novinama, gotovo sa zahvalnošću. Opljačkana kladionica u Virovitici, smrtno stradali vozač Punta u Šibeniku, samoubojstvo nepoznate starice u zagorskom selu, suđenje maloljetnom silovatelju, nisu nove teme, no uvijek se nađe interesantan detalj u svakom članku. Vozač Punta je pješice hodao od mjesta nesreće par kilometara bez da ga je itko primjetio, a onda je pao i umro. Starica se objesila kablom od usisavača, maloljetni silovatelj je prisilio vršnjakinju na spolni odnos, a u pljački kladionice nije opljačkan novac nego nakit djelatnice. Popušio sam pola cigarete i euforija opada jer je nikotin ušao u sve žile. Britney Spears je trudna, a Big Brother je izgubio još dva člana. Dosadno. Listam dalje. Ulazim u političke stranice. Neee. Brže listam. Evo i naslovnice koja više ne intrigira toliko kao prije čitanja. Vraćam se na crnu kroniku, možda mi je nešto promaklo.

U kafić ulazi Iva. Cura koju nisam vidio bar tri godine. Jedva sam ju prepoznao, no zarazni slatki izraz lica je toliko autentičan da ga samo teža prometna nesreća može promijeniti. Nije me odmah skužila, a ja joj se nisam želio javiti, ipak je to predugo vremena, treba se kreveljit i to znatno. Tri godine, brate...

Na šanku priča s konobaricom, naših je godina otprilike, a izgleda upravo kao konobarica koja samo privremeno radi u kafiću jer studira neki vanredni kurac. Sigurno misli kako će jednog dana uspjeti u životu zato jer je radila dok je studirala. Nit je studirala nit je radila. No zla sudbina govori Ivi da se okrene i primjeti me. Ja se ustajem i oduševljeno joj prilazim. Nestala je mrzovolja u trenu, ipak je lijepo pozdraviti se s nekim.

- Ooooo, vidi je, čovječe, jesi to ti? E jebote, koliko je prošlo...

- Pa vidi njega, ne mogu te prepoznat, smršavio si, obrijo se, pravi si komad!

- Daj sjedi samnom, šta piješ?

- Ma žurim, sva sam u frci, moram po malog kod mame.

- Daj ajde kavicu jednu malu, može?

- Ajde ako ćeš i ti, malu s mlijekom i smeđi šećer ako ima.

Konobarica nam je donijela dvije male kave i natren. -Izvolite. -Hvala. -Hvala.

- Di sve ovo vrijeme? Jesi završila faks?

- Jesam, još odavno, udala se, rodila klinca, radim u Pevecu, milion obaveza.

Nisam mogao vjerovati. Mala slatka Iva, cura u koju sam se konačno zaljubio nakon nekoliko godina nezaljubljivanja , cura koja mi nikad nije dala, ali smo se dirali jednu nezaboravnu večer, cura o kojoj sam razmišljao mjesecima nakon što sam ju zadnji puta vidio. Uistinu, guzica joj je narasla, lice joj je izbljedilo, šminka ju je unakazila, a kosa joj se prorijedila. Njenim sisama poteklo je mlijeko. Izgledala je kao gusjenica koja je nastala od leptira.

- Imaš klinca? Ma daj, koliko je star? Ko je tata?

- Mali ima sad godinu i mjesec dana, baš mu je prošli mjesec bio rođendan. Presladak je bebač, ali je nemiraan. Znaš ko mi je muž? Je'l se sjećaš Andreja iz Osijeka?

Andrej je išao s mojim bratićem u razred u srednju školu. Bio je najveći pakšu, mrzili su ga i profesori i učenici jer se uvijek uvlačio svima i pravio da je jadan.

- Naravno da se sjećam Andreja, išao je s mojim bratićem u razred, sjajan momak, pozdravi ga puno, sjetit će se on mene.

Sjećam se da smo jednom pili u Podrumu, bio je s nama i toliko se napio da se zasrao. Zasrani Andrej, kako ga se nebi sjećao...

- Eto, stvarno žurim, nisam se uopće mislila zadržavati, javi se nekad za neku kavu pa da se napričamo.

- Hoću, ja bar imam vremena, svaki dan mi je ko subota i nedjelja.

- Pazi se, ćao.

- Ćao!

Prišla je konobarica pokupiti šalice, izvadio sam sitniš i dao joj.

- Stara prijateljica? Upitala je pokvarenim glasom.

- Da. Stara ljubav točnije.

Dao sam joj krvi, nek pije drolja konobarska.

- Pa i nije ti lako?

Koji tebe boli kurac kako mi je, odjebi tamo za Segafredo i šuti. No kap sperme je blokirala centar za odgovor. Kako sam ipak nešto morao reći, rekao sam joj:

- Popij nešto.

- Amaro ću, hvala.

Sjeo sam za šank i počeo flertati s droljom.

- Nije ni tebi lako ovdje pretpostavljam. Studiraš, nemaš para, ne živiš više sa starcima, a dečko ti je šljaker. I nisi odavdje je li?

Nisam ju sjebao trik pitanjem. Pitanja su bila odgovori, osim za dečka, kojeg nema. To mi je bilo čudno, obično sve, pogotovo konobarice imaju dečka.

- Studiram u Rijeci, informatiku, vanredno, živim u garsonjeri, 150 eura mjesečno, zarađujem pare u ovoj birtiji, a dečko mi je na brodu. No njega sam napucala.

- Kako napucala? Mislio sam da ćeš reći da jedva čekaš da dođe, da ga voliš ili slično? Pazi, i ja sam dečko. Ja nisam tvoja prijateljica. Imam kurac koji jebe, zar nemaš nekakvu podsvjesnu obranu? Ne poznaš me uopće jebote, kakva si ti to žena?

- Boli me kurac za tvoj kurac. Kad popiješ to pivo izaći ćeš van i vjerojatno se nikad nećemo vidjeti. Kužiš?

- Da i ne. Naučila si razgovarati sa gostima, ali sam uvjeren da nisi dovoljno profesionalna. Mogu ti dokazati.

- Ha-ha-ha, baš si zabavan gost. Ajde popij ti sad nešto.

- Daj mi Laško, veliko.

Željko Tetrapakšu