"Prolazeći kroz šumu rogača, daleko od naselja, činilo mi se da sanjam. U svom životu nisam vidio takvo što… najveći kompleks mounumentalnih struktura izgrađenih od cigle u Novom svijetu. Imao sam zadovoljstvo gledati pred sobom 26 ogromnih piramida, sa nizom manjih objekata, na tom svetom mjestu od 500 jutara površine. Doslovno sam se osjećao da sam došao s druge planete, kao da na Zemlji nema ništa slično ovim čudnim i prekrasnim ruševinama…" (Norveški istraživač Thor Heyerdahl, 1987.)

Glavni razlog dolaska na sjever Perua bio je posjet grobnici Lorda Sipana.

Kada je, prije petnaest godina, pronađena nedirnuta grobnica ovog vladara iz doba prije dvije tisuće godina, to je smatrano najvećim arheološkim otkričem XX stoljeća u obje Amerike. Proglasili su ga Tutankamonom Južne Amerike. Zbilja, iz samo jedne grobnice, izvučeno je na površinu toliko zlatnih, srebrnih i drugih ukrasnih i ceremonijalnih predmeta te alata da su u polamilionskom Chiclajo-u napravili reprezentativni trokatni muzej i potpuno ga napunili (otvorenje je bilo u studenom 2002.; predsjednik Perua Alejandro Toledo ga je otvorio).

Međutim, ovo otkriće blijedi pred onim što me čekalo 40 km sjevernije.

Došao sam u neugledno selo Tucume, neasfaltiranih ulica. Na ulazu me dočekao pogled na crvenosmeđe brdo, oronulih stranica. Dok je taksista vozio dalje, pitao sam se je li moguće da je ovo piramida. Činila se nekako nestvarna. Izgubila je svoj pravilni, stepenasti oblik, ali je još uvijek impresionirala svojom veličinom.

Dobrodošlicu nam je poželjeo znak "Bienvenidos, Museo de Sitio, Tucume". Rogačeva šuma mi zaklanja pogled. Put vodi uzbrdo. Table koje pokazuju nekoliko različitih ruta za obilaske: kraće i duže.

Napokon, izlazim na čistinu.

Kako opisati ovaj prostor od koga zastaje dah? Nemam nikog da podijelim ove posebne osjećanje kada se javlja osmijeh na licu, jer se nazočuje nećemu neočekivanom i spektakularnom.

Instinktivno, idem prema središtu kompleksa u kome je najviša piramida… koja se naslanja na pravo brdo. U glavi mi se javlja misao da su ga graditelji smatrali svetim. Penjem se na piramidu. Sa vrha je pogled prema nekadašnjem veličanstvenom gradu. Danas to podsjeća na ogromne naslage kamena i pijeska složene u nekim čudnim i pravilnim nizovima.

Kompleks Tukume piramida u sjevernom Peruu. Nekadašnji veličanstveni Grad sa 26 impresivnih piramida izvan je turističkih kartata i nepoznat široj javnosti.

Jednog od mojih prethodnika je pitao lokalni vodič, Arturo Cervantes, što je osjećao kada se popeo na brdo.

- "Odgovor je kompliciran, jer, čini mi se, mnogi detalji nedostaju da bi se razumio originalni dizajn."

- "To je vjerojatno zato što vaša kultura ima kompliciran pogled na stvari. Originalni dizajn ovog nalazišta je u stvari vrlo jednostavan. On je u formi paukove mreže, sa prirodnom planinom ("apu") lociranoj u centru."

Tukume piramide su izvan turističkih karata. Teško je shvatiti zašto: neobaviještenost, nemarnost, nebriga, ili jednostavno želja da se ne privlači pažnja. U arheološkim krugovima ove piramide su interesantne zbog svoje divovske veličine. Primjera radi, najveća piramida je 450 metara duga i sto metara široka, što odgovara površini šest nogometnih igrališta.

Kompleks Tukume piramida u sjevernom Peruu. Nekadašnji veličanstveni Grad sa 26 impresivnih piramida izvan je turističkih karata i nepoznat široj svjetskoj javnosti.

Ove stepenaste piramide na vrhu nemaju špicu, već veliku platformu na kojoj su nekada bili smješteni hramovi. Legende kažu da je svaki nivo ("stepenica") simbolizirala razvojnu fazu u čovjekovom životu… i da je svaka od tih etapa trebala u svoj punoći da se proživi i uživa u njoj. Kada bi se stiglo do vrha to bi značilo da je biće u potpunosti spiritualno evoluiralo.

Autor ispred najviše Tukume piramide Sunca u Peruu.

Građevinski materijal za piramide u Naski, na jugu zemlje, i ovdje je bio identičan; nepečena cigla. Klima je vrlo slična, topla, suha, s rijetkim kišama. Međutim, ovdje se ipak bilježe nevremena koja bi prouzročila djelovanje vode i vjetra na Tukume piramide. Stoga je i njihova erozija shvatljiva i lako uočljiva: od vrha prema dnu. S druge strane, Naska piramide kao da su dugotrajno plivale u vodi stvarajući bezobličnu masu na površini.

Stvarno doba gradnje i autori su nepoznati u oba slučaja. Za Tukume piramide kažu da ih je gradila civilizacija Sikan. Obišao sam novootvoreni muzej 20 km odavdje (samo par posjetilaca, za razliku od tisuća posjetilaca u Chiclajo-u). Ono što je prikazano o kulturi Sican ne impresionira; jednostavno ne mogu povezati te Indijance sa ovim građevinskim poduhvatom.

Možda je riječ o romantičnoj želji da se ovi sjajni gradovi smjeste mnogo dalje u prošlost, u doba mitskih civilizacija. Ili mi moj duboki osjećaj, kao i Norvežaninu Heyerdal-u, ne dozvoljava da se složim sa službenim verzijama.

Nakon obilaska piramida posjetio sam mali muzej, točnije nekoliko prostorija u kojima su smješteni dosada pronađeni i sačuvani artefakti. I, kao što to obično biva, ovako zabačena mjesta kriju velike tajne. Na kamenoj ploči sam ugledao niz znakova uklesanih koji su nesumnjivo izgledali kao stilizirani hijeroglifi pronađeni na Uskršnjem otoku. Rondorondo pismo sa Uskršnjih otoka je zagonetka već nekoliko stotina godina za znanost.

Čini mi se da je ta zagonetka za mene riješena. Pacifička veza civilizacije Mu, od Japana, preko Uskršnjih otoka do Perua, je potvrđena.


Tukume hijeroglifi su za mene stilizirani odgovor na dosada neobjašnjene hijeroglife sa Uskršnjih otoka.

Prije skoro tri stoljeća, 1722 godine, nizozemski admiral Jakob Roggeveen, ploveći 4000 km istočno od Čileanske obale, postaje prvi Europljanin koji je pristao uz mali vulkanski otok.

Sutradan, u nedjelju, iskrcao se u jedinoj pristupačnoj uvali. Pored 4000 stanovnika mnogo više su ga impresionirale stotine divovskih kamenih statua visokih i do dvadeset metara.

Moderno doba je u Uskršnjem Otoku dobilo novu temu za špekulacije: Otkuda na najizoliranijem mjestu na planeti, komadiću vulkanskog tla, monolitne kamene glave nepoznatog porijekla, usto teške po nekoliko desetaka tona?

Iz detaljne studije gospođe Van Tilburg (1989.) saznajemo da se na otoku nalazi ukupno 887 kamenih statua. Najveća od njih je nazvana “El Gigante”. Visoka je 21,6 metara, a procijenjena težina je između 145-165 tona! Ove divovske dimenzije se nikako ne mogu vezati za prostu tehnologiju sredovjekovnog otočnog stanovništva.

Uskršnji Otok je razbio teze o superiornosti “naše” civilizacije. Najizoliranije mjesto na Planeti, komadić vulkanskog tla, pruža utočiste monolitnim glavama teškim nekoliko desetaka tona. Nema znanstvenog objašnjenja za njihove autore iz prostog razloga što službena povijest ne priznaje postojanje superiornijih civilizacija iz duboke prošlosti.

Uvidom u podatke o kamenm glavama na postoljima (Moai) te laserskom preciznošću s kojima su kameni blokovi obrađivani...ostaje bez odgovora pitanje koja je to civilizacija iz dubina prošlosti imala tehnologiju za obradu, a zatim i za prijevoz desetke tona teških kamenih blokova na drugu stranu otoka (20 km)?

Postojanje čovjekove pradomovine u Pacifiku ,civilizacije Mu, čije su istočne granice dosezale do Južne Amerike, preko Uskršnjih otoka, dobiva se logično objašnjenje.

Slijedeća zagonetka je vezana za autorstvo misterioznih hijeroglifa. Oni su pronađeni na tisućama kamenih ploča, a istovremeno ni na jednom bližem ili daljem otoku Oceanije (bilo Polinezijskim ili južnopacifičkim) nije zabilježen slučaj služenja pismom? Ili je Uskršnji otok bio (najistočniji) dio drevne civilizacije Mu, ili je neka superiornija civilizacija posjetila samo ovaj otok i onda netragom nestala.

Dosadašnji pokušaji dešifriranja hijeroglifa slažu se da kamene ploče govore o "Stvaranju" i "Povijesti" i to do tada nepoznatim, ali fascinantnim pismom.

Ilustracija rongorongo pisma, nepoznatog porijekla.

Ne slažu se u morfologiji, izvorima, uticajima. Spominju se veze sa egipatskim i Hindu hijeroglifima, mogućim kineskim, Inka ili uticajima civilizacije Mu. Autorstvo "Rongorongo" pisma se pripisuje i lokalnom stanovništvu ili, posljednjih četrdesetak godina, posjeti vanzemaljaca koji su, navodno, laserskim zracima ispisali prve kamene ploče.

Nakon europskog upliva u "otočke poslove" scenarij postaje manje-više tipičan: stanovništvo se sa 4.000 u 1722. smanjuje na 100 u 1887. zahvaljujući trgovcima robljem i dotada nepoznatim bolestima; od nekoliko tisuća kamenih ploča sa hijeroglifima ostaje ih samo 25 (nijedna na Otoku); većina kamenih glava završila je u travi; otok iz španjolskih kolonijalnih ruku seli u čileanske.

I, na koncu, malo poznati detalj, vezan za Uskršnji otok odnosi se na nekoliko podignutih kamenih zidova na južnim obroncima otoka u blizini mjesta Rano Kau. Kameni blokovi su isklesani takvom preciznošću da savršeno pripasuju jedan u drugi. Nije bilo potrebe za bilo kakvim vezivnim materijalom.

Kameni zid u blizini naselja Rano Kau na Uskršnjem otoku.

Detalj kamenog zida na Uskršnjem otoku; savršeno oblikovani kameni blokovi nemaju potrebe za vezivnim materijalom. Identični zidovi se nalaze širom teritorije Perua čime se ustanovljava prisustvo drevne civilizacije Mu u Južnoj Americi.

Na taj način prisustvo civilizacije Mu u “pacifičkom trokutu” postaje logično. A sve “anomalije”, zabranjena arhitektura i neobjašnjivi detalji astroarheologije koja je primjenjivana u drevnim građevinama dobivaju svoje objašnjenje.

Za autorstvo ne treba ići van naše Planete, već dublje u planetarnu povijest.

Ispričavam se što već par dana ništa nije stavljeno na blog, no zbog obima posla koji se neplanirano dogodio na mom poslu prisiljen sam malo zanemariti internet na još možda dan-dva.

Nadam se da će poslije toga opet sve biti po starom.

Zahvaljujem na razumijevanju te Vas sve molim za malo strpljenja te da nastavite me pratiti kao i do sada.

Najjužniji japanski otok Okinawa je bio poprište završne bitke u Drugom svjetskom ratu. Pet desetljeća kasnije, u ožujku 1995., Okinawa postaje poprištem nove, povijesne, drame. U ožujku 1995. sportski ronilac je odlutao dalje od uobičajenih sigurnih koordinata južno od otoka. Kroz bistru pacifičku vodu ugledao je veliki kameni objekat na morskom dnu zarastao u koralje. Napravio je nekoliko fotografija divovskih kamenih monolita. Slijedećeg dana fotografije su se pojavile u najvećim japanskim dnevnim novinama. I… polemika je otpočela; da li je riječ o prirodno oblikovanim kamenim blokovima ili rezultatu ljudskih ruku?

Prva fotografija podvodnih kamenih objekata južno od japanskog otoka Okinawe.

Sportski ronioci počinju sa pretragama obližnjih otoka i morskog dna. Istog ljeta dolazi se do novog, šokantnog otkrića: ogroman kameni luk. Zahvaljujući jakim podvodnim strujama koralji se nisu uspjeli uhvatiti na više tisuća godina staru kamenu podlogu. Ovog puta nije bilo sumnje: riječ je bila o građevinama nastalim upotrebom alata.

Japanska javnost se uzburkala. Da li se radilo o otkriću koje treba da mijenja koncept ljudske povijesti? Naime, poznato je da u posljednjih 12000 godina nije bilo tektonskih poremećaja većih razmjera u okolini japanskih otoka. Očigledno je, onda, da su kameni blokovi ostaci civilizacije koja je postojala davno prije zvaničnih znanstvenih tvrdnji.

Lijepo obrađeni kameni blokovi koji formiraju bočnu stranu piramide sa hramom na vrhu.

Pretraga morskog dna se nastavlja. Prije početka jeseni, te 1995. godine, pronađene su jos tri lokacije sa podvodnim građevinama, hramovima, trgovima, stepenicama, putevima, stiliziranim likovima morskih životinja…

Pravilno obrađene granitne stijene, stepenice, vodeni kanali, putevi… upozoravaju na postojanje razvijene civilizacije prije 12000 godina.

Između 1995. i 2005. godine ukupno je pronađeno još osam novih podvodnih nalazišta na potezu između Japana i Tajvana. Njihove podvodne lokacije variraju: od sedam metara dubine do preko 35 metara. Kameni putevi i raskršća povezuju podvodne građevine između malog otoka Yonaguni i otočića Kerama i Aguni. Njihova daljina je oko 500 km!

Da li se na dnu Pacifika nalaze ostaci megapolisa iz doba prije početka “službene” povijesti? Ili je riječ o međusobno povezanim manjim gradovima?

Da li su međusobno povezane podvodne građevine dio drevnog megapolisa ili niz manjih gradova?

Najveća podvodna struktura koja je dosada otkrivena nalazi se u blizini otoka Yonaguni na 35 metara dubine. Dugačka je 80 metara, široka 30 metara i visoka oko 15 metara. Nisu pronađeni unutarnji prolazi ili prostorije. Međutim, očito da nije riječ o vojnim utvrdama već vjerojatno o građevinama ceremonijalnog karaktera.

Podvodna mjerenja i analize nedvosmisleno dovodedo zaključka o umjetnom porijeklu podvodnih objekata.

Uklesane stepenice i kameni blokovi koji leže jedni na drugima pod pravim kutom, kružne terase i šestokutni potporni stubovi, pravilni kameni putevi samo su potvrđivali tezu da je civilizacija koja ih je gradila raspolagala sa vrlo naprednom tehnologijom.

Polukružne terase na pacifičkom dnu su nekada bile mjesto okupljanja pripadnika napredne civilizacije

Geološki dokazi ukazuju na činjenicu da je sa krajem zadnjeg ledenog doba prije 11500 godina došlo do otapanja velikih količina leda. Na pojedinim mjestima Planete nivo mora je porastao za oko 100 metara. To je vjerojatno bio slučaj sa ovim kopnom u blizini današnje japanske obale. Mnogo veća kopnena masa nego što je to današnji Japan bila je dijelom napredne čovjekove civilizacije.

Mnoge povijesne legende govore o postojanju majke svih civilizacija u Pacifiku pod nazivom Mu (ili, od XIX stoljeća, uvriježen je naziv Lemurija u Zapadnim krugovima). Između Japana, preko Mikronezije i Polinezije do obala Uskršnjih otoka, rasprostirala se kopnena površina sastavljena od niza većih otoka. Ako je ona bila pradomovina čovjekova, onda su podvodne kamene građevine oko Yonagunija prvi materijalni dokazi njenog postojanja.

Položaj Lemurije prema arheološkim nalazima i dokumentaciji koja postoji.

U tom kontekstu baca se novo svijetlo na dosada neobjašnjene pacifičke fenomene kao što su divovske kamene glave na Uskršnjim otocima. Visoke po nekoliko desetaka metara i teške desetke tona trebale bi imati pandan i u pronađenim podvodnim gradovima oko Japana.

Podvodna kamena glava, pandan kamenim glavama na Uskršnjim otocima, kao dokaz o postojanju civilizacije Mu.

Kamene glave na Uskršnjim otocima.

I upravo su nova ronjenja tokom 2004. godine dovela do pronalaska jedne od divovskih ljudskih glava.

Stanovnici gradića Noro na otoku Okinawa nazivaju kružne lukove na ulazu u svoje drevno groblje “moai”. Deset tisuća kilometara dalje na Pacifiku, polinežani na Uskršnjem otoku, nazivaju istom riječju kamene statue koje vode porijeklo od njihovih davnih predaka.

Prema legendama, prvi imperator Japana se zvao Jimmu, a njegovi nasljednici Kamu i Temmu. U sjevernom Japanu se nalazi sveta rijeka pod imenom Mu rijeka. U prijevodu na japanskom i na korejskom, “mu” znači ono što više ne postoji.

Na drugoj strani pacifika, na Havajima, održala se legenda o nestaloj pra-domovini čovjeka Mu, odakle je “čovječanstvo posijano širom svijeta”. Najstarija pjesma na otoku Kumulipo govori o velikim poplavama i prirodnim katastrofama koje su uništile svijet nekada davno. Praotac stanovnika Havaja se zvao Kuamu i on je preživio katastrofu.

Veliki broj knjiga posljednih desetljeća donosi niz spiritualnih viđenja civilizacije Mu, odnosno Lemurije. Sažeto, riječ je o drevnoj civilizaciji koja je egzistirala prije i usporedo sa Atlantidom. Vjeruje se da se Mu rasprostirala u južnom Pacifiku, u trokutu između Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Na vrhuncu svoje civilizacije stanovnici zemlje Mu su bili vrlo duhovno razvijeni.

Da li je tako nekad izgledao jedan od megalopolisa?

Kronološki gledano, Mu je najstarija poznata civilizacija. I spiritualno najrazvijenija. Nikada, ni prije, ni poslije, stanovnici jedne zemlje nisu živjeli u takvom duhovnom balansu i harmoniji sa prirodom. U poznom periodu, njima se pridružila civilizacija Atlantide. Atlantiđani su bili više znanstveno-racionalno nastrojeni, za razliku od umjetnički i spiritualno inkliniranih susjeda. Vjeruje se da su obje civilizacije, zbog tehnoloških eksperimenata na Atlantidi, zbrisane sa površine Zemlje.

Stanovnici civilizacije Mu su koristili tehnologije koje ne zagađuju prirodu. Poštivali su zajednicu, individuu i miroljubivu ko-egzistenciju.

Shematski prikaz dosada otkrivenih podvodnih ruševina koji predstavlja vrh ceremonijalnog objekta (hram) koji se nalazi na zidinama (piramide?)

Ova pradomovina čovjekova se uzdigla visoko iznad trodimenzionalnih problema preživljavanja i borbe za opstanak u društvu. Do kraja svjesna, Mu predstavlja vrhunac životne organizacije na površini naše Planete. Otuda ne čudi da je interes za nju danas jači nego ikada u proteklih nekoliko tisuća godina.

Ili je izgled megalopolisa bio otprilike ovakav kakvog ga sada znamo vidjet u starim građevinama.

Lauren O. Thyme je napisala interesantnu knjigu pod nazivom: "Lemurian Way - Remembering Your Essential Nature" (prosinac 1999.). Kaže: "Napisala sam dokumentarnu knjigu, djelomično kanaliziranu od strane mudraca Lemurije (pradomovine Mu). U detalje se diskutira drevna civilizacija kao i objašnjenje Univerzalnog Zakona i Univerzalne Mudrosti primjenjivane u njoj."

Zbilja, knjiga daje detalje i opise stanovnika, hramova, običaja kod rođenja, zajednica, tipičnog dana itd.

Knjiga daje novo svijetlo na drevna i sveta mjesta: Kauai, Peru, Mt. Shasta (Kalifornija), Novi Zeland, Bali, Uskršnji Otok i na ključnu ulogu delfina.

Aktualiziranje civilizacije Mu je neobično važno i zbog moderne humane dileme: materijalno ili duhovno. Mudrost pradomovine Mu nudi personalnu integraciju: postati u potpunosti human i radijantno spiritualan.

Ovo nam je izazov. I poruka.

Egipatske piramide impresioniraju prosječnog čovjeka svojom starošću, veličinom, svrhom i brojem. I to su prve iluzije kojih se moramo riješiti.

Egipatske piramide nisu najstarije na Planeti. Niti su najveće. Nisu nikada bile “grobnice faraona”. Čak nisu ni najbrojnije.

U dokazivanju ovih teza zaputit ćemo se prvo na Daleki istok. U središnjoj kineskoj provinciji Shensi nalazi se preko stotinu divovskih piramida potpuno nepoznatih široj svjetskoj javnosti. Riječ je o zabranjenoj zoni oko grada Xian.

Preko 100 piramida se nalazi u siroj okolini grada Xian u središnjoj Kini.

Prva vijest o postojanju divovskih piramida u Kini se pojavila u lokalnom američkom dnevnom listu "Rocky Mountain News" i datirana je 31.03.1947. Pukovnik američke vojske Maurice Shehan, u to vrijeme direktor dalekoistočnog sektora avio kompanije Trans-World Airlines, je bio autor teksta. Uz tekst je priložio fotografiju koju je 1945. snimio američki pilot tokom II svjetskog rata u doba kada su kineske vlasti odobravale slobodni prelet američkim avionima. Analizom fotografije ustanovljeno je da je piramida visoka blizu 350 metara čime je dvostruko premašila najvišu piramidu u Egiptu. Kasnije će se, među arheolozima, ova piramida nazvati “Bijela piramida”.

“Bijela piramida” u Kini, sa 350 metara je najviša piramida na Planeti.

Fotografija koju je 1945. snimio američki pilot tokom II svjetskog rata.

Ova vijest je ubrzo zaboravljena. Desetak godina kasnije, 1957., kratkotrajno joj je život dao mali članak u američkom Life Magazinu, u kome je rečeno da je fotografiju napravio američki pilot-dobrovoljac koji je prevozio zalihe za kinesku vojsku preko Himalaja. On je tada i snimio ovu piramidu oko 100 km jugozapadno od grada Xian.

Trebalo je proći gotovo pola stoljeća da bi kineske vlasti dozvolile pristup prvom Europljaninu u njihovu zabranjenu zonu. Austrijanac Hartwig Hausdorf dva puta posjećuje Kinu 1994. Rezultat su dvije knjige na njemačkom: “Bijela piramida” i “Sateliti Bogova”.

Tokom prve posjete, u travnju 1994., Hausdorf je imao priliku da vidi šest piramida u blizini grada Xian. Na povratku u Kinu, u kolovozu iste godine, Hausdorf je snimao video kamerom pokrajnu (18 minuta) i na snimcima je uspio prebrojati preko 100 piramida!

Neke od piramida su u prilično ruiniranom stanju. Uglavnom su građene od tvrde gline. Lokalno stanovništvo je oštetilo neke od njih koristeći ih kao građu za svoje kuće. U razgovoru sa kineskim arheologom Xia Nai, Hausdorf je uspio doći do službenog stava kineskih vlasti. Vlada ne dozvoljava nikakva istraživanja, a službeni je stav da će tek buduće generacije vršiti proučavanja. Međutim, Kineska vlada je naredila zasađivanje brzorastućih četinara koji su već prekrili veći dio piramida. Za dvadesetak godina ovdje će biti guste šume tako da će na upit o piramidama moći odgovoriti protupitanjem: “Koje piramide? Zar ne vidite da je riječ o brdima sa šumom.”

Neke od piramida su u prilično ruiniranom stanju pošto su građene od tvrde gline.

Prva referenca u kojima se spominju piramide je vezana za dva australijska trgovca iz 1912. godine. Oni su u razgovoru sa budističkim svećenikom, saznali da se ove piramide prvi put spominju u pisanim dokumentima starim pet tisuća godina i već tada se označavaju kao "veoma stare".

Preko stotinu piramida u središnjoj kineskoj provinciji Shensi se brižljivo skrivaju od svjetske javnosti.

Austrijanac Hausdorf je imao velike poteškoće da bi dobio dozvolu da doputuje u Shensi provinciju. Nije mu bilo dozvoljeno arheološko iskopavanje, a nakon što je objavio snimke sa svog putovanja kineske vlasti nisu više dozvolile nijednom strancu posjetu ovom regiji.

Čak, štoviše, u blizini lokacije Bijele piramide, podigli su lansirnu rampu za svoj svemirski program i time službeno proglasili tu zonu vojno zaštičenom i nedodirljivom.

Lokacije kineskih piramide su proglašene nedodirljivim za strance. Mnoge su oštećene erozijom i od strane lokalnog stanovništva.

Arhitektura piramida sliči onima u Centralnoj Americi sa poravnatim vrhom; na nekima od njih se mogu vidjeti ostaci hramova na vrhu. Ove fotografije kineskih piramida zaraslih u raslinje me podsjećaju na piramide Maja koje se može susresti u džunglama Guatemale, Meksika i Hondurasa.

Kineska piramida sa planski zasađenom šumom.

U objašnjenju porijekla i starosti ovih piramida treba se osloniti na pronađene artefakte i hijeroglife u njihovoj blizini i na njihovim zidovima. Prema tri postojeća izvora (spomenute knjige Hausdorfa, zatim knjige bečkog autora Peter Krassa iz 1974. i 1984. koji je i ko-autor knjige “Sateliti Bogova”, te tekstova Australijanca dr. Hurtaka) u okolini piramida postoje grobovi sa kosturima. Riječ je o čudnim humanoidnim bićima sa velikim glavama i nesrazmjerno malim tijelima od metar i dvadeset visine. U grobnicama je pronađeno stotine kamenih diskova sa nepoznatim hijeroglifima. Pokušaj prevođenja je dao objašnjenje da je riječ o udesu svemirske letjelice prije 12000 godina.

Preko stotinu piramida je smješteno u pokrajni od 2000 kvadratnih kilometara. Visina im je u prosjeku od 25-100 metara.

Bez obzira što aktuelna kineska vlast skriva informacije o postojanju drevnih piramida, te što širenje znanja nije u interesu elita na Planeti, neke stvari se ne mogu sakriti. Niti od pogleda sa Zemlje, niti od pogleda iz orbite.

Satelitski snimak dodatnih kineskih piramida u planinskoj pokrajni Qin Chuan Plains pokazuje nekoliko većih i niz manjih piramida koje su nešto drugačije od onih koje je fotografirao Hausdorf.

Prepuštene zaboravu i vremenu koje neumitno čini svoje.