Najjužniji japanski otok Okinawa je bio poprište završne bitke u Drugom svjetskom ratu. Pet desetljeća kasnije, u ožujku 1995., Okinawa postaje poprištem nove, povijesne, drame. U ožujku 1995. sportski ronilac je odlutao dalje od uobičajenih sigurnih koordinata južno od otoka. Kroz bistru pacifičku vodu ugledao je veliki kameni objekat na morskom dnu zarastao u koralje. Napravio je nekoliko fotografija divovskih kamenih monolita. Slijedećeg dana fotografije su se pojavile u najvećim japanskim dnevnim novinama. I… polemika je otpočela; da li je riječ o prirodno oblikovanim kamenim blokovima ili rezultatu ljudskih ruku?

Prva fotografija podvodnih kamenih objekata južno od japanskog otoka Okinawe.

Sportski ronioci počinju sa pretragama obližnjih otoka i morskog dna. Istog ljeta dolazi se do novog, šokantnog otkrića: ogroman kameni luk. Zahvaljujući jakim podvodnim strujama koralji se nisu uspjeli uhvatiti na više tisuća godina staru kamenu podlogu. Ovog puta nije bilo sumnje: riječ je bila o građevinama nastalim upotrebom alata.

Japanska javnost se uzburkala. Da li se radilo o otkriću koje treba da mijenja koncept ljudske povijesti? Naime, poznato je da u posljednjih 12000 godina nije bilo tektonskih poremećaja većih razmjera u okolini japanskih otoka. Očigledno je, onda, da su kameni blokovi ostaci civilizacije koja je postojala davno prije zvaničnih znanstvenih tvrdnji.

Lijepo obrađeni kameni blokovi koji formiraju bočnu stranu piramide sa hramom na vrhu.

Pretraga morskog dna se nastavlja. Prije početka jeseni, te 1995. godine, pronađene su jos tri lokacije sa podvodnim građevinama, hramovima, trgovima, stepenicama, putevima, stiliziranim likovima morskih životinja…

Pravilno obrađene granitne stijene, stepenice, vodeni kanali, putevi… upozoravaju na postojanje razvijene civilizacije prije 12000 godina.

Između 1995. i 2005. godine ukupno je pronađeno još osam novih podvodnih nalazišta na potezu između Japana i Tajvana. Njihove podvodne lokacije variraju: od sedam metara dubine do preko 35 metara. Kameni putevi i raskršća povezuju podvodne građevine između malog otoka Yonaguni i otočića Kerama i Aguni. Njihova daljina je oko 500 km!

Da li se na dnu Pacifika nalaze ostaci megapolisa iz doba prije početka “službene” povijesti? Ili je riječ o međusobno povezanim manjim gradovima?

Da li su međusobno povezane podvodne građevine dio drevnog megapolisa ili niz manjih gradova?

Najveća podvodna struktura koja je dosada otkrivena nalazi se u blizini otoka Yonaguni na 35 metara dubine. Dugačka je 80 metara, široka 30 metara i visoka oko 15 metara. Nisu pronađeni unutarnji prolazi ili prostorije. Međutim, očito da nije riječ o vojnim utvrdama već vjerojatno o građevinama ceremonijalnog karaktera.

Podvodna mjerenja i analize nedvosmisleno dovodedo zaključka o umjetnom porijeklu podvodnih objekata.

Uklesane stepenice i kameni blokovi koji leže jedni na drugima pod pravim kutom, kružne terase i šestokutni potporni stubovi, pravilni kameni putevi samo su potvrđivali tezu da je civilizacija koja ih je gradila raspolagala sa vrlo naprednom tehnologijom.

Polukružne terase na pacifičkom dnu su nekada bile mjesto okupljanja pripadnika napredne civilizacije

Geološki dokazi ukazuju na činjenicu da je sa krajem zadnjeg ledenog doba prije 11500 godina došlo do otapanja velikih količina leda. Na pojedinim mjestima Planete nivo mora je porastao za oko 100 metara. To je vjerojatno bio slučaj sa ovim kopnom u blizini današnje japanske obale. Mnogo veća kopnena masa nego što je to današnji Japan bila je dijelom napredne čovjekove civilizacije.

Mnoge povijesne legende govore o postojanju majke svih civilizacija u Pacifiku pod nazivom Mu (ili, od XIX stoljeća, uvriježen je naziv Lemurija u Zapadnim krugovima). Između Japana, preko Mikronezije i Polinezije do obala Uskršnjih otoka, rasprostirala se kopnena površina sastavljena od niza većih otoka. Ako je ona bila pradomovina čovjekova, onda su podvodne kamene građevine oko Yonagunija prvi materijalni dokazi njenog postojanja.

Položaj Lemurije prema arheološkim nalazima i dokumentaciji koja postoji.

U tom kontekstu baca se novo svijetlo na dosada neobjašnjene pacifičke fenomene kao što su divovske kamene glave na Uskršnjim otocima. Visoke po nekoliko desetaka metara i teške desetke tona trebale bi imati pandan i u pronađenim podvodnim gradovima oko Japana.

Podvodna kamena glava, pandan kamenim glavama na Uskršnjim otocima, kao dokaz o postojanju civilizacije Mu.

Kamene glave na Uskršnjim otocima.

I upravo su nova ronjenja tokom 2004. godine dovela do pronalaska jedne od divovskih ljudskih glava.

Stanovnici gradića Noro na otoku Okinawa nazivaju kružne lukove na ulazu u svoje drevno groblje “moai”. Deset tisuća kilometara dalje na Pacifiku, polinežani na Uskršnjem otoku, nazivaju istom riječju kamene statue koje vode porijeklo od njihovih davnih predaka.

Prema legendama, prvi imperator Japana se zvao Jimmu, a njegovi nasljednici Kamu i Temmu. U sjevernom Japanu se nalazi sveta rijeka pod imenom Mu rijeka. U prijevodu na japanskom i na korejskom, “mu” znači ono što više ne postoji.

Na drugoj strani pacifika, na Havajima, održala se legenda o nestaloj pra-domovini čovjeka Mu, odakle je “čovječanstvo posijano širom svijeta”. Najstarija pjesma na otoku Kumulipo govori o velikim poplavama i prirodnim katastrofama koje su uništile svijet nekada davno. Praotac stanovnika Havaja se zvao Kuamu i on je preživio katastrofu.

Veliki broj knjiga posljednih desetljeća donosi niz spiritualnih viđenja civilizacije Mu, odnosno Lemurije. Sažeto, riječ je o drevnoj civilizaciji koja je egzistirala prije i usporedo sa Atlantidom. Vjeruje se da se Mu rasprostirala u južnom Pacifiku, u trokutu između Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Na vrhuncu svoje civilizacije stanovnici zemlje Mu su bili vrlo duhovno razvijeni.

Da li je tako nekad izgledao jedan od megalopolisa?

Kronološki gledano, Mu je najstarija poznata civilizacija. I spiritualno najrazvijenija. Nikada, ni prije, ni poslije, stanovnici jedne zemlje nisu živjeli u takvom duhovnom balansu i harmoniji sa prirodom. U poznom periodu, njima se pridružila civilizacija Atlantide. Atlantiđani su bili više znanstveno-racionalno nastrojeni, za razliku od umjetnički i spiritualno inkliniranih susjeda. Vjeruje se da su obje civilizacije, zbog tehnoloških eksperimenata na Atlantidi, zbrisane sa površine Zemlje.

Stanovnici civilizacije Mu su koristili tehnologije koje ne zagađuju prirodu. Poštivali su zajednicu, individuu i miroljubivu ko-egzistenciju.

Shematski prikaz dosada otkrivenih podvodnih ruševina koji predstavlja vrh ceremonijalnog objekta (hram) koji se nalazi na zidinama (piramide?)

Ova pradomovina čovjekova se uzdigla visoko iznad trodimenzionalnih problema preživljavanja i borbe za opstanak u društvu. Do kraja svjesna, Mu predstavlja vrhunac životne organizacije na površini naše Planete. Otuda ne čudi da je interes za nju danas jači nego ikada u proteklih nekoliko tisuća godina.

Ili je izgled megalopolisa bio otprilike ovakav kakvog ga sada znamo vidjet u starim građevinama.

Lauren O. Thyme je napisala interesantnu knjigu pod nazivom: "Lemurian Way - Remembering Your Essential Nature" (prosinac 1999.). Kaže: "Napisala sam dokumentarnu knjigu, djelomično kanaliziranu od strane mudraca Lemurije (pradomovine Mu). U detalje se diskutira drevna civilizacija kao i objašnjenje Univerzalnog Zakona i Univerzalne Mudrosti primjenjivane u njoj."

Zbilja, knjiga daje detalje i opise stanovnika, hramova, običaja kod rođenja, zajednica, tipičnog dana itd.

Knjiga daje novo svijetlo na drevna i sveta mjesta: Kauai, Peru, Mt. Shasta (Kalifornija), Novi Zeland, Bali, Uskršnji Otok i na ključnu ulogu delfina.

Aktualiziranje civilizacije Mu je neobično važno i zbog moderne humane dileme: materijalno ili duhovno. Mudrost pradomovine Mu nudi personalnu integraciju: postati u potpunosti human i radijantno spiritualan.

Ovo nam je izazov. I poruka.