"Prolazeći kroz šumu rogača, daleko od naselja, činilo mi se da sanjam. U svom životu nisam vidio takvo što… najveći kompleks mounumentalnih struktura izgrađenih od cigle u Novom svijetu. Imao sam zadovoljstvo gledati pred sobom 26 ogromnih piramida, sa nizom manjih objekata, na tom svetom mjestu od 500 jutara površine. Doslovno sam se osjećao da sam došao s druge planete, kao da na Zemlji nema ništa slično ovim čudnim i prekrasnim ruševinama…" (Norveški istraživač Thor Heyerdahl, 1987.)
Glavni razlog dolaska na sjever Perua bio je posjet grobnici Lorda Sipana.
Kada je, prije petnaest godina, pronađena nedirnuta grobnica ovog vladara iz doba prije dvije tisuće godina, to je smatrano najvećim arheološkim otkričem XX stoljeća u obje Amerike. Proglasili su ga Tutankamonom Južne Amerike. Zbilja, iz samo jedne grobnice, izvučeno je na površinu toliko zlatnih, srebrnih i drugih ukrasnih i ceremonijalnih predmeta te alata da su u polamilionskom Chiclajo-u napravili reprezentativni trokatni muzej i potpuno ga napunili (otvorenje je bilo u studenom 2002.; predsjednik Perua Alejandro Toledo ga je otvorio).
Međutim, ovo otkriće blijedi pred onim što me čekalo 40 km sjevernije.
Došao sam u neugledno selo Tucume, neasfaltiranih ulica. Na ulazu me dočekao pogled na crvenosmeđe brdo, oronulih stranica. Dok je taksista vozio dalje, pitao sam se je li moguće da je ovo piramida. Činila se nekako nestvarna. Izgubila je svoj pravilni, stepenasti oblik, ali je još uvijek impresionirala svojom veličinom.
Dobrodošlicu nam je poželjeo znak "Bienvenidos, Museo de Sitio, Tucume". Rogačeva šuma mi zaklanja pogled. Put vodi uzbrdo. Table koje pokazuju nekoliko različitih ruta za obilaske: kraće i duže.
Napokon, izlazim na čistinu.
Kako opisati ovaj prostor od koga zastaje dah? Nemam nikog da podijelim ove posebne osjećanje kada se javlja osmijeh na licu, jer se nazočuje nećemu neočekivanom i spektakularnom.
Instinktivno, idem prema središtu kompleksa u kome je najviša piramida… koja se naslanja na pravo brdo. U glavi mi se javlja misao da su ga graditelji smatrali svetim. Penjem se na piramidu. Sa vrha je pogled prema nekadašnjem veličanstvenom gradu. Danas to podsjeća na ogromne naslage kamena i pijeska složene u nekim čudnim i pravilnim nizovima.
Kompleks Tukume piramida u sjevernom Peruu. Nekadašnji veličanstveni Grad sa 26 impresivnih piramida izvan je turističkih kartata i nepoznat široj javnosti.
Jednog od mojih prethodnika je pitao lokalni vodič, Arturo Cervantes, što je osjećao kada se popeo na brdo.
- "Odgovor je kompliciran, jer, čini mi se, mnogi detalji nedostaju da bi se razumio originalni dizajn."
- "To je vjerojatno zato što vaša kultura ima kompliciran pogled na stvari. Originalni dizajn ovog nalazišta je u stvari vrlo jednostavan. On je u formi paukove mreže, sa prirodnom planinom ("apu") lociranoj u centru."
Tukume piramide su izvan turističkih karata. Teško je shvatiti zašto: neobaviještenost, nemarnost, nebriga, ili jednostavno želja da se ne privlači pažnja. U arheološkim krugovima ove piramide su interesantne zbog svoje divovske veličine. Primjera radi, najveća piramida je 450 metara duga i sto metara široka, što odgovara površini šest nogometnih igrališta.
Kompleks Tukume piramida u sjevernom Peruu. Nekadašnji veličanstveni Grad sa 26 impresivnih piramida izvan je turističkih karata i nepoznat široj svjetskoj javnosti.
Ove stepenaste piramide na vrhu nemaju špicu, već veliku platformu na kojoj su nekada bili smješteni hramovi. Legende kažu da je svaki nivo ("stepenica") simbolizirala razvojnu fazu u čovjekovom životu… i da je svaka od tih etapa trebala u svoj punoći da se proživi i uživa u njoj. Kada bi se stiglo do vrha to bi značilo da je biće u potpunosti spiritualno evoluiralo.
Autor ispred najviše Tukume piramide Sunca u Peruu.
Građevinski materijal za piramide u Naski, na jugu zemlje, i ovdje je bio identičan; nepečena cigla. Klima je vrlo slična, topla, suha, s rijetkim kišama. Međutim, ovdje se ipak bilježe nevremena koja bi prouzročila djelovanje vode i vjetra na Tukume piramide. Stoga je i njihova erozija shvatljiva i lako uočljiva: od vrha prema dnu. S druge strane, Naska piramide kao da su dugotrajno plivale u vodi stvarajući bezobličnu masu na površini.
Stvarno doba gradnje i autori su nepoznati u oba slučaja. Za Tukume piramide kažu da ih je gradila civilizacija Sikan. Obišao sam novootvoreni muzej 20 km odavdje (samo par posjetilaca, za razliku od tisuća posjetilaca u Chiclajo-u). Ono što je prikazano o kulturi Sican ne impresionira; jednostavno ne mogu povezati te Indijance sa ovim građevinskim poduhvatom.
Možda je riječ o romantičnoj želji da se ovi sjajni gradovi smjeste mnogo dalje u prošlost, u doba mitskih civilizacija. Ili mi moj duboki osjećaj, kao i Norvežaninu Heyerdal-u, ne dozvoljava da se složim sa službenim verzijama.
Nakon obilaska piramida posjetio sam mali muzej, točnije nekoliko prostorija u kojima su smješteni dosada pronađeni i sačuvani artefakti. I, kao što to obično biva, ovako zabačena mjesta kriju velike tajne. Na kamenoj ploči sam ugledao niz znakova uklesanih koji su nesumnjivo izgledali kao stilizirani hijeroglifi pronađeni na Uskršnjem otoku. Rondorondo pismo sa Uskršnjih otoka je zagonetka već nekoliko stotina godina za znanost.
Čini mi se da je ta zagonetka za mene riješena. Pacifička veza civilizacije Mu, od Japana, preko Uskršnjih otoka do Perua, je potvrđena.
Tukume hijeroglifi su za mene stilizirani odgovor na dosada neobjašnjene hijeroglife sa Uskršnjih otoka.