"Teorije zavjera" imaju interesantnu putanju. Atentat na Kenedija se smatra klasičnim primjerom u kojem sistem svjesno obmanjuje svoju javnost.

"Sistem" u ovom slučaju predstavlja vrh FBI-a, korporacijske, medijske i bankarske magnate, nekolicinu iz političke elite (na čelu sa tadašnjim potpredsjednikom), dijelove policije i nekoliko korisnih grupica (anti-kubanske i mafiju). Javnost se obmanjuje tomovima ne-istinitih izvještaja i "kontroverznim" filmovima. Stvarni svjedoci nestaju: iz straha ili zauvijek.

Sam naziv "konspirativne teorije" nije došao od nezavisnih istraživača, već iz užih krugova establišmenta. Razlog: ako imaš nešto da sakriješ, nazovi to teorijom, izloži negativnoj medijskoj kamapanji i, na koncu, prijeti, ridikuliziraj i ukloni onog tko hoće da pronađe put do istine.

Naravno, Kenedijevo ubojstvo nije vrhunska zavjera. Riječ je više o nekoj vrsti "unutarstranačkog obračuna" u kome jedna od izabranih obitelji strada, a druge preuzimaju teritorij.

Istinske zavjere su znatno sofisticiranije, a mi smo njihov objekt već dugo vremena.

Tisućama godina se izgrađivao ovaj sistem u kome su strogo utvrđena pravila ponašanja. Iskočiš li iz tih okvira, onda se većina pobuni i izolira te. Savršen mehanizam. Crnu ovcu eliminiraju ostale bijele ovce. Ne pas čuvar, ne pastir. Već ostale ovce koje i nisu svjesne zašto se treba ponašati na određen način.

Pojavi li se novinar sa ekskluzivnom pričom o zavjeri, šanse su da se ona neće objaviti. Prvo, jer ni sam ne vjeruje svojim očima. Drugo, kolege bi ga ismijale. Treće, urednici to ne bi propustili. Četvrto, posljedice nisu nimalo ugodne (gubitak posla i sl.). Peto... Priča čak i ne treba doći do vlasnika medijskog carstva koji bi je svakako zabranio. Jer, mehanizam savršeno radi i na nižim nivoima.

U međuvremenu, većina misli da je slobodna. I zašto bi se bunili protiv sistema ako su slobodni. Savršeno zamišljeno. Ako nemaš diktatora ispred sebe da ga rušiš, znači da je sve u redu.

E, tu se kriju istinske zavjere. Koje nisu samo "teorije". Jer nam se događaju dnevno i stotinama generacija unatrag.

Otkriće da je homo sapiens nastao genetskim inženjeringom i miksom sa drugom, ne-Zemaljskom, civilizacijom se nije odrazilo na naše školske knjige. I dalje nas se uči da je čovjekov jedini predak majmunoliki čovjek.

Otkriće da je život na Planeti nastajao kontrolirano ništa ne mijenja u školskim knjigama Zapadne civilizacije. I dalje se tvrdi da smo mi slučajni plodovi prirode.

Mnogobrojni dokazi o postojanju i besmrtnosti duše, o planetarnim duhovnim omotačima, reinkarnaciji i slično, kao da se ne dotiču (većine) religija i Bogobojaznih institucija. Oni i dalje "obnašaju Zemaljsku vlast".

Primjeri savršenijih civilizacija i djela arhitekture, astronomije, građevinarskih čuda koja su davno prethodila našem ciklusu civilizacije, i dalje netaknute ostavlja enciklopedije koje tvrdoglavo tvrde: čovjekova civilizacija je stara pet do šest tisuća godina. To što su kameni monumenti stari deset i petnaest tisuća godina ispred naših noseva, kao da ne golica istraživački duh čovjekov. A dokazi koji su stari pedeset ili osamdeset tisuća godina? Njih je, valjda, bolje i ne spominjati. I ne rušiti nam idiličnu sliku.

Elitne organizacije se brinu da se događaji odvijaju planiranim tokom. I da ima dovoljno ratova, ljudske bijede i nevolja, straha i neizvjesnosti, negativne energije. A sve to zamotaju u celofan svoje, navodne, brige za čovječanstvo.

Našu vezu sa našim produhovljenim precima iz Lemurije i Atlantide sijeku u korijenu. Jer prije Sumera, pobogu, "nije bilo ništa". Samo primitivni pećinski čovjek.


To su prave zavjere protiv slobodnih ljudi.